DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 71 <-- 71 --> PDF |
— 488 — Divljači ima u svih šumah razne. Od sisavaca nalazimo srna, lisica, kurjakova, divljih mačaka, kuna, zečeva i jazavaca. Od ptica nalazi se sokol, jastreb, mišar, sova ušara, sovuljaga te ptice pjeviee. Od insekta ima raznih vrsti leptira čitavo čudo. Godine 1889. pojavio se gubar, što srao i u našem Šumarskom listu priobćili br. IX. i X. strana 472. god. 1889. Prem su bile preduzete sve mjere, da se toj gamadi na put stane, nije na žalost ništa koristilo, reć bi, da je iz zraka padala gusjenica, tako da u 10 dana bijahu šume lišene svog zelenog ruha. Gusjenica nije poštedila ni gloga, ni graba, već kad joj nije bilo dosta hrane, koju treba do svog uvijanja, spustili se milijoni na travu, te obrstiše istu tako, da kad si došao u šumu od gubara napadnutu, mislio si, da je sve požarom uništeno. Trava žuta, a drveće ma ni listića nema. Opisav obćenito ovaj kraj, preći nam je na specialni dio ovog na-ega pisma i to na upravu i uživanje tih obćinskih šuma. Kako su prije komunikacionalni odnošaji bili vrlo nepovoljni, a šume tik sela, a kako je šumarsko osoblje bilo stručno manje naobraženo, šumskih sastojina i odviše, drvu slaba prodja, raznolikih ugovora i pogodaba, koje su opredieljivale užitak, to se rabio za namirivanje potreba neuredno preborni sjek. Tim su postupkom sastojine, koje su i najbolju uporabnu dobu prekoračile, bile i vrlo proredjene, jer se seljak nije dao u odaljenije predjele. Tako se na jednoj te istoj ploštini kroz decenije haračilo, bez brige za ikakvi podmladak, što je u ostalom i nemoguće bilo uz vječitu pašu stoke ovlaštenikove. Imade slučajeva, gdje je vlastelin u istih predjelih prodavao trgovcu stabla, koji je, što mu je najbolje rabilo, izradio. Segregacija je dakle obdarila baš maćuhinski obćine šumami, u kojih je bio sklop pretrgan, obrast ploštine vrlo manjkav ili nikakav, a sastojine bez ikakvoga podmladka i sa česticami najmanjega vriednostnoga razreda. Tada svatko, ako i nije s takovimi šumami posla imao, a niti ih vidio, može si stvoriti 0 njihovu stanju živu sliku. Najgore je pak, što ti segregirani objekti niesu odmah predani strukovnjaku na upravu, već su s njima upravljali kroz decenija obćinski načelnici i obć. odbornici, ljudi niže ili nikakve naobrazbe, kojima je bilo do svega više, nego do uzgajanja i čuvanja tih šuma, njima je služilo geslom a i dan danas još glupači vele: „dok je nas, bit će i šume". Tako su gospodarili, da su čak u bukovih sastojinah vodili čistu sječu! Pošto su takovim postupkom i ono malo dobrih svojstva, što su ih pojedine sastojine za segregacije posjedovale, uništili, predane su te izmrcvarene i razderane sastojine nakon uvedenja normativne naredbe od g. 1871. br. 2144. šumarom na upravu. Do god. 1889. upravljao je s timi šumami šumar u Daruvaru i Pakracu svaki po polovini. Ljudi vele, da ih niesu u selu nigda vidjeli, a u obcini samo |