DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 79 <-- 79 --> PDF |
^ 461 - Iržci naši u čudu pitali: „što ćemo sada?" Ona je hrastovu gradju jeftinije prodavala samo za to, da slavonske drvotržce potisne, te da produkciju dužica u Slavoniji izključi, a onda, da tim skuplje svoju robu prodaje. Samo se ona konkurencija održati može, koja na zdravoj narodno-gospodarstvenoj podlozi po6iva, gdje nije zavladala sebičnost ili pohlepa za dobitkom, a gdje proizvoditelj posao svoj dobro razumije, a gospodarstvenu politiku s respektom susreće! Gdje toga nije, tamo će konkurencija sama sebi grob izkopati ili će se razplinuti udariv o silnu zapreku, baš tako, kako će doskora nestati i konkurencije kuće Morpurga, koja je našla neoborivu istinu . . nema komunikacija! Kad se dakle ono, što je rečeno, i što bi moglo na temelje postavljenoga računa našega uplivati, uvaži, dozvoljujemo, da bi bilanca dobića brodske imovne obćine na građji pravoužitničkoj pozitivno varirati mogla od jedne ništice do šestdeset hiljada forinti, a možda bi, no svakako neznatno, ta bilanca i pod ništicu došla, dakle se negativnom pokazala. No i onda bi imovna obćina u velikom probitku bila. Najprije bi se izključilo 10.545 stranaka iz šume. Doznačivanje gradje sasvim bi ođpalo; a tko znade potežkoće, kad se premjeruje pravoužitnikom doznačeno stabaije za gradju, tko znade, da se taj posao lugarskom osoblju povjerava, tko zna, koliko se gradje potroši na taj način, eto ga, da odmah prione uz načelo, da se pravoužitnikom mekana gradja kupuje. Često puta doznači se pravoužitniku hrast vriedan 50, 60 i 70 for. Tko bi znao, što je u njem?! On ga obori, počne ga izradjivati, a kad tamo u polovici je stablo trulo! Ono njemu za dugačku gradju ne konvenira, a ipak je pokvareno. Moraš mu dati drugo drvo, a za ovo ne dobiješ više na dražbi ni 5 for. I koliko stotina hrastova ovim načinom propadne! Mnogi pravoužitnici opet ne rade iz doznačenih hrastova onu gradju, koja im je kao osobito nužđna konštatovana, koju dakle trebaju, već ju ili u tutanj potrate, ili ju, što je još najobičnije, prodadu. Kriomčarenja s gradjevnim drvetom neviđom bi nestalo! Ali i sa strogog narodno gospodarstvenog gledišta opravdano je pravo užitnikom davati mekanu četinjačnu gradju za gradnju kuća i drugih gospodar stvenih zgrada. Prije svega upotrebio bi svaki gradju, koju dobije, jer ju pro dati ne može. Siromašni dio pučanstva, koji često nema od kuda da smogne novaca, da plati kadkad i dosta skupu izradbu dobivenih hrastova, taj siromašni dio pučanstva, koji sbog te činjenice dosta loše gospodarstvene sgrade imade, popravljao bi stare a podizao nove gospodarstvene objekte lako i dosta jeftino, kad bi dobio gotovu mekanu gradju za neznatan novac ili dapače za badava. Bogatiji bi opet onaj novac, što bi ga za izradbu hrastove gradje potrošili, mogli liepo i koristonosno uložiti u svoje gospodarstvo. Odtuda bi dakle mnoga korist došla i novčanoj glavnici imovne obćine i upravi, a i samom narodu. Na ovakim načelima temeljila se predstavka, koju je gospodarstveni ured visokoj kr. zemaljskoj vladi podnio. Visoka je vlada u načelu usvojila predlog gospodarstvenog ureda, da se u buduće putem velikih prodaja hrašće namienjeno pravoužitnikom za gradju prodade a da se za dobiveni novac kupi mekana |