DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 86 <-- 86 --> PDF |
- 468 — AH se tu opet naišlo na nove neprilike. Veli se: „žto je đikla nivikla", a tako i naši kiajišuici. Njima nije išlo u glavu, da ne smiju ubiti zeca, srnu i t. d., kad ih je sama priroda odhranila; nu kad se bolje na lov počelo paziti, to su nekoji bili kažnjeni i svid postaše od t. zv. slobodnih lovaca same zvjerokradice. Upravo barbarskim naSinom stali su ovi divljaS tamaniti i to sve na račun dosadašnjih zakupnika lovišta, koji su imali išlo tako primitivan pojam o pravu lova, kao i oni. Dapače t. zv. inteligencija, koja je prije bila mogućna i bogata, lovila je na raSun svoga krajiškoga prava, pak se i u nju uvukla ta nesretna požuda za lovom, do danas nemogućna udovoljiti ustanovam lovnoga zakona lovi bezobzirce, kradom i na nedozvoljeni način. Naravska posljedica toga jest, da kad narod vidi od pametnijih ljudi, koji bi trebali, da zakon štuju i da prednjače, gdje love i sam dobije veću slobodu, pak onda počinja bezzakonja. Lovostaja je njima devetdeset i deveta briga. Ovdje su baš za vrieme lovostaje sistematički utamanili divljač, jer su potukli bređje srne i zečice. Ali nijednomu ne pade na um, da ubija vukove, lisice i drugu zvjerad. Za to im sada lisice iz dvorišta i na samoj cesti po bielom danu kokoši i drugu perad naše. Kad su ovako liepo učinili kraj divljači u obdinskih lovištih, počeli su napadati u imovinske i erarske šume. Nu tu su naišli na velik ođpor, jer je od strane obiju uprava lugarom strogo naloženo, da u vrieme lovostaje svako pseto, koje nadju u šumi, pa ma čije bilo, ubiju, a ođ dotičnog lovca oružje zapliene i prijavu šumariji podnesu. To je i pomoglo. Više je pasa potučeno, nekoliko lovaca prijavljeno, a poznavajući energiju lugarskog osoblja, prestali su ljudi u šume ići, pak se danas možebit gdjekoji kradom prošulja, nu ode praznih ruku kući, jer psa voditi ne smije iz bojazni, da mu ga lugari ne ubiju, a s druge strane, da ga ne ulove, jer unapried znade, kakove ga posljedice čekaju. Bilo je i takovih individua, koji su lugarom prietili, ubije li mu psa, da će on ubiti njega, nu ta im je prietnja slabo uspjela, jer su uvidjeli, da su lugari ostali na svom mjestu i dalje vršili zadate im naloge. Sada je bila prva zadaća šumarskog osoblja, da se tomu haračenju divljači eđnom na kraj stane i da se ođklone možebitni sukobi izmedju zvjerokradica i lugarkog osoblja. U tu svrhu trebalo je najprije zakupiti obćinska lovišta i na njih veliku pažnju obratiti, pak tim načinom zapriečiti im put u šume obiju posjeda. Da se ova namjera što bolje provede i organizira, ter sve političke obćine kotara kostajničkog u jednu ruku dodju, stvorilo se lovačko družtvo pod imenom „Zakupničtvo lovišta političkih obćina Majur, Staza, Dvor i Dubica", pak je na razpis dražbe kr. kotarske oblasti u Kostajnici dne 12. svibnja t. g. iste obćine na deset godina u zakup uzelo, što je kr. kotarska oblast uvidjev strašan nazadak u pogledu lova i idući družtvu na ruku i potvrdila. Da su u tom družtvu sami ljubitelji i poštovatelji lovnog zakona i njegovih ustanova, o tom nema dvojbe, kao i o tom, da će u ovom kraju dične Banovine lov za kratko vrieme na bolje krenuti. Družtvo sastavlja sada družtvena pravila, koja će se zem. vladi na potvrdu podnieti, a kad budu potvrdjena, tad ću ih u cienjenom šumarskom listu u cielosti priobćiti. Nadalje je družtvo postavilo žest nadziratelja lova, od kojih bere svaki najmanje 60 for. godišnje, dalo im je izraditi lovne znakove, a isti su dne 23. lipnja t. g. kod kr. kotarske oblasti u Kostajnici, kao takovi glasom § 16. lovnog zakona zaprisegnuti. |