DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1890 str. 97 <-- 97 --> PDF |
- 479 — budu obskrbljene sa žaobinom ođ 5"/^ izkliSne vriednosti pojedinih hrpa, na koju ponuda glasila bude. 3. Dražbovatelji (nuđioci) imađu u ponudi navesti, da su im uvieti ove dražbe i prodaje podpuno poznati i da se na iste bezuvjetno obvezuju. 4. Ponude moraju biti valjano zapečaćene i na omotu nositi napis ,,Ponuđa za dražbu hrastovih stabala za dan 3. studena 1890 određjenu". 5. Eok za uplatu kupovine ustanovljen je za oba hrpe na 14 dana nakon odobrenja đražbenog uspieha i prihvaćene ponude, ter svakako prije poćetka izradbe dostalih stabala. 6. Rok za izradbu stabala, ovdje u obih hrpah sadržanih, i za izvoz iz istih izradjene robe ustanovljuje se na dobu do konca ožujka 1891. 7. Ogranke, ovrsine i sve odpadke i za tehničku svrhu nesposobne djelove stabalž obih hrpa mora kupac ostaviti na licu mjesta na razpolaganje podpisanomu poglavarstvu. Pobliži uvieti stoje svakomu na uvid kod pođpisanoga poglavarstva. Gradsko poglavarstvo. Ebner, gradski načelnik. Oglas dražbe. Pozivno na visoku naredbu od 26. listopada 1889. broj 39.293 prodavati će se dne 20 listopada tg. u 10 sati prije podne kod podpisanog ureda uz propisno biljegovane i eventualno izpođ izklične ciene sastavljene ponude, u kojih mora izrično navedeno biti, da dražbovatelj prima uz poznate mu uviete zabilježena stabla u šumi. Preložnički berek i to: 68 hrasta procienjena na: 1918 for. 24 novč. 143 jasena „ , 2361 „ 27 , 41 briest „ „ 324 „ 80 „ Ukupno 4604 for. 31 novS. Potanji uvjeti se mogu kod ovog ureda za vrieme uredovnih sati uvidjeti. Gospodarstveni ured imovne obćine gjurgjevačke u Belo varu, dne 20. rujna 1890. Objava- Uvidiv težku sudbu naših sljepaca, odlučio sam već god. 1886. dići svoj glas u njihovu korist. Nu sgodna mi se prilika pružila tek 1888. i ja sam ju upotrebio. Od tog vremena neprestance radim i snujem o boljku zapuštenih naših sljepaca. Visoka mi je vlada dozvolila, da smijem osnovati zavod za sljepce, i ja se odmah lani primio posla i počeo obučavati jednog sljepca, s kojim sam i u bielom Zagrebu stupio u javnost uz obće priznanje. Tim načinom mislim, da sam pokazao, da bi se i kod nas zavod za sljepce osnovati mogao, ali k tomu treba podpore. Moji su imovinski odnošaji veoma skromni, a ipak treba pitomca hraniti, njegovati i nabavljati stvari za obuku, jer se od siromašnih roditelja ne može zahtievati, da plaćaju obskrbninu i naukovinu za sirotu sljepca |