DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 490 s toga je jamačno opravdano, ako se šumsko tlo sa hygieničkog gledišta smatra čistim. Gdje je pak čisto tlo, tamo se nalazi i čist zrak i čista voda. Iz toga sliedi takodjer vrieduost ovećih nasada u gradovima, koja ne postoji, kako je dokazano, u mekaničnom čišćenju zraka trepetanjem lišća, nego se ima u tom tražiti, što drveće svojim duboko u zemlju zalazećim korienjem tlo do nekoga stupnja izsuši, raztvorine (Zersetzungsproducte) ljudskih i životinjskih odpadaka velikom požudom kao hrani.o prima, tlo na taj nač´n čisti, škodljivo nagomilavanje takovoga smrada prieM, okuženo tlo tako očisti, travom i lišćem nastajanje prašine otegoćuje, nastalim gljivicama brani, da se dignu u zrak, te tako posredno čišćenju vazduha pripomaže. Dokazom za neokuženost (Immunitat) šumskoga tla služe napokon takodjer izkustva, koja su se stekla opažanjem odnošaja šumS, naprama nastaloj koleri. U Europi i Indiji se je već često doživjelo, da su šume služile njekom obranom proti širenju kolere. Gospodin tajni savjetnik pl. Pettenkofer * je objelodanio na temelju podataka bengalskog medicinalnog odsjeka o koleri vrlo vrieđnih izjava. U Indiji se je već često opažalo, da nisu stanovi ili sela većim brojem drveća ili šumom okružena, nikada od kolere nastradala, dok su u susjednim selima ljudi u velikom broju pogibah. Poznati su slučajevi, gdje su se čitav; odjeli vojnika, kad se je pojavila kolera, utaborili u velikim mangovim šumami i da su posljedice ove mjere osobito zadovoljile koli glede odstranjenja svi!i simptoma kolere, toli obzirom na cjelokupno zdravstveno stanje momčadi. Ni i protivno se je u Indiji već često izkusilo, da se je naime kolera poslije izkičenja šuma i na onim mjestima pojavila, gdje je prije nije bilo. Mnogi bi se dali pribrati primjeri, koji za to svjedoče, da su se šume često odlikovale kžo medje protiv širenju kolere. Ovaj utjecaj šuma, veli Pettenkofer, živahno sjeća na odnošaj treseta u Bavarskoj za vrieme kolere god. 1854., gdje su bila mnogobrojna sela u tako zvanom „Donaumoos"-u medju mjestima Piittmes, Schrobenhausen, Ingolstadt i Neuburg na okolo okružena od kolerom okuženih sela, a da se nije ova bolest epidemički u „Donaumoos" stala širiti, akoprem tamošnje vrlo ubogo pučaii^ stvo individualno jamačno na nju naginjaše. Tlo „Donaumoos"-a sastoji od treseta, dakle od bilinske crnice sa kiselom reakcijom, koja isto kao ni kis&´a šumska crnica ne sačinjava povoljnoga hraniva za pathogene gljivice. Isto tako, kao protiv kolere, odnosi se šuma takodjer naprama žu/ici. God. 1888 , kad se bila u južnim predjelima sjedinjenih država sjeverne Amerike žutica veoma razširila i mnogo naroda t ništila, takodjer se izkisilo, da su bjegunci, koji se u jelike zakloniše i tamo u šatorima i malim faščarama obitavahu, sasma zdravi i čili ostali. (Frankfurter Zeitung 8. Oct. 888) Uzme li se na um, da bacih (črknji nalični, Kommabacillen), koji * M. V. Pettenkofer: „Verbreitungsait đer Cholera in Inđien." Bi-aunehweig 1871; nadalje „Auslanđ" 1872., br. 33. |