DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 24     <-- 24 -->        PDF

- 502 —
ovom ugljevištu obuhvaća svaki ugljenik 320 do 400 m^. Pokrov je 30 cm.
debeo, pak sastoji iz same povlažene ugljevštine. Ugljevnici su stojeći, pak se
pale odozgor i gore 4—5 nedelja. Svaki ugljevnik stoji na tako zvanom mostu.
Nadšumarija u Achenkirchenu za kotar Steinberg broji preko 12000 ha. u površini,
pak ima po ugovoru na ugljevištu u Achenkirchenu tekom 5 godina


60.000 m^ ugljena proizvesti. Jedan prostorni metar omorikovog drva daje 6*2
6-5 hl. ugljena.
Sa ugljevišta dodjosmo poslije 7 sati na večer u mjesto Achenkirchen;
gdje su nas očekivali gosp. c. i kr. asistent nadšumarije Achenthalske i gosp.
nađšumar Jul. Pokorny sam, da nas pozdrave. Tu prenoćismo 2 noći.


Dne 31. svibnja vodio nas je po nadšumarskom kotaru Achenthal asistent
gosp. nađšumar, jer je ovaj bio službeno zapriečen.


Idući šumom opazismo u privatnih šumah drveće nakaženo s toga, jer se
granje i vrh kreše u svrhu stelje. Penjući se dalje uz brdo, proputovasmo pomladjenu
veliku površinu od 24 ha. Biljke su tu udaljene međju sobom 1"2 m.,
a kulturni troškovi iznašaju po hektaru oko 40 for. Bukve su slabo zastupane,
jer je podnebje oštro a mrazovi česti. Penjući se još više gore, vidjesmo i ovdje
i to medju pećinama vodaru napunjenu s vodom, kroz koje su se, kad smo
tamo prispjeli, radi demonstriranja upravo drva splavljala. Ovaj je posao trajao
upravo 12 minuta. Nadalje vidjesmo ovdje puzalicu (mokru), u kojoj se skližu
drva iz gore ležećih sječina u vodaru. Silazeći opet iz gorskih predjela u dolinu
Achenthal, pregledasmo ovdje veliku uhvatnu rešetku (Fangrechen) i kraj nje
opet veliko ugljevište.


Vidjesmo i oguljenu omorikovu koru, koja se rabi u strojbarstvu.
U Achenthal se vratismo silno umoreni od naporna i nenavikla penjanja
po ogromnih strmina.


Dne 1. lipnja krenusmo iz Achenkirchena u Mayer Šolastiku, a od ovuda
parobrodom preko jezera „Achensee" u Seespitz. Zubastom željeznicom dodjosmo
u štaciju Senbach, odkuda se napokon odvezosmo u glavni grad Tirolske, u
Insbruck, gdje nas dočekaše na kolodvoru oko 3 sata po podne njekoja gospoda
tamošnjeg c. i kr.. šumarskog ravnateljstva.


U Innsbrucku se nastanismo u svratištu „zum grauen Baren". Još istoga
dana povede nas g. šum. asistent Moriz Deixler u jedan vrt, koji leži nad
gradom, odakle nam se pokazao divan izgled na cieli grad. Jedino je šteta, što
je gorje maglom zastrto bilo.


Drugi dan, dne 2. lipnja, podjosmo da pogledamo „Reliefkartu* zemlje


Tirolske, umjetničko djelo gimn. profesora Schulea. Ista „Reliefkarta´ pokazuje


gorje i doline ciele Tirolske u svojih formacijah sa svimi točno označenimi putovi


i prolazi.


Interesantna je osobito za turiste ova „Reiiefkarta". Pravljena je u mjerilu


1 : 7500 za širinu a 1 : 2200 za visinu.
Odavde podjosmo, da pogledamo trebionicu (Klenganstalt) crnogoričnog
sjemena u gasovite tirolske firme Jeneveina, parom tjeranu. Vlastnik nam je