DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Prva se metoda temelji na normalnoj zalihi, koja je za U^/o manja od
prave normalne zalihe po kamaralaoj taxi; a druga na raćunu, koji prekoračuje
dobitak, što ga šuma u obće daje. I po tom se obje metode u praksi zabaciti
moraju.


Metoda Hundeshagenova imala je već u početku mnogo pristaša, i sam
profesor Grabner ju je u svojoj knjizi (Forstwirthscbaftslehre 1840.) svim drugima
pređpostavio, nu poslije to mnienje odbacio.


Ako se ipak Hundeshagenova metoda upotrebi s užitkom procentom
drvne zalihe po kamaralnoj taxi, kako sam ja to u mojoj metodi učinio, onda
postaje ona korektnom, te se može upotrebljivati.


Što ja znam, pogriešku Hundeshagenove normalne zalihe pokudio je već
u početku samo nadšumarnik i prof. šumarstva u Giessenu Karl Heyer, i potužio
se, što šumski posjednici krivnju svojih činovnika nositi moraju, jer da uz tu
metodu trajnost šume osigurana nije.


Ta tužba šumskih posjednika danas je suvišna, jer većina njih nastoji, da
šumu izkrči i onomu, koji najviše nudi proda, i tako svoju dobit osigura, ne
brineći se za štetu, koja time za budućnost nastaje.


Nasljednik Hejerov bio je najstariji THU sin Gustav Heyer, koji je uz
nauku svog otca čvrsto držao, te je jošte razširio, nu u posUednje vrieme postao
gorljiv pristaša metode Presslerove i utro joj putove. Na žalost umro je naglom
smrću, dok je ribu lovio, udarila ga je kap, te je pao u vodu i utopio se.


Tako se nagadja a vidio toga nije nitko, i zato se sumnja, da je taj
daroviti muž, uvidivši, da je braneć nauku Presslerovu zašao na put, s koga
častno ne će izaći moći, radje umro, nego da svoje častno mjesto kompromitira.


Antun Tomić, c. i kr. umirov. šumarnik.


Medjunarodni gospodarsko-šumarski kongres u Beču
godine 1890.´´


Ovimi redci nastojati ćemo, da opišemo u kratkih crtah tečaj razprava,
koje su, naročito u našoj struci, na dnevni red na medjuijarodnom kongresu
gospodara i šumara došle, koji se je od 2. do 6. rujna 1890. u Beču obdržavao.


Najprije nam je iztaknuti, da je na kongres veoma znatan broj gospodara
i šumara skoro sa svih strana svieta prispio, bilo jih je naime iz Europe, naročito
: iz Austro-Ugarske, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Francezke, Belgije,
Danske, Italije, Velike Britanije, Nizozemske, Rumunjske, Rusije, Švicarske,
Norvežke i Švedske i iz Srbije; nadalje iz Amerike: iz Brasilije; iz Azije: iz
Indije i Japana, ter takodjer iz Australije.


* Ovo izviešde nemogosmo prije u našem listu priobćiti sbog inoga materijala,
koji je morao prije na red doći.