DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 43     <-- 43 -->        PDF

— 521 —


Lugar Eid imao je starinsku pušku, koje svakako slične nesreće pospješuju. Ne
velim, da se to ne bi moglo i kod ostraguše dogoditi, ali svakako ređje, jer je mogude
pušku svaki put izprazniti. Vrieme bi bilo da se ved jednom puške starijeg sistema
prestanu upotrebljivati a da svaki nabavi ostragušu, koje se danas i onako za jeftin
novac dobiti mogu.


Lugar Eid bio je poštena, trezvena i revna lugarska sila, koje mu i njegovi
predpostavljeni vazda priznavaše i priznaju, a to mu neka bude utieha na raztanku sa
zelenom strukom. V. St.


Šumski požar. Javih već proljetos o požaru zabrane Raškovice, nu ova godina
bit de nam zabilježena crnima slovima u povjesti te zabrane. Dne 19 augusta plane
opet ista zabrana, nu ipak pođje za rukom uz pripomoć ljudstva požar do večeri ograničiti.
Brza pomoć svieta stigla je za to, što bijaše ođredjena isti dan obćinska robija,
pak je tako mogao mjestni nafielnik dovoljan broj rađenika na razpoloženje staviti.


Medju tim nije bila zaključena ove godine serija šumskih požara. Neobično suha
jesen, koju imademo ove godine, kakove skoro ne pamtimo, bi uzrokom, da smo doživili
i treći, ali i najstrašniji požar iste zabrane. Donekle je bilo dokaza, da su prva dva
požara podmetnuta zlobnom rukom, ali ovaj nastade neopreznošću šumskih radnika. U
istoj zabrani radilo je nekoliko radnika ležeće klade za tvornicu tanina u Mitrovici, pak
razbijajući dne 4. listopada u 3 sata poslije podne jednu oveću kladu barutom, upali
se suha trava i zahvati toliki mah, da je prisutni radnici ne mogoše ugušiti. Za to
vrieme opazio je vatru i srezki lugar, pak odmah pozove žiteljstvo u pomoć, nu njih
ni brige; od cielog mjesta izadje njih jedva 10 —15 ljudi.


Izdašniju pomoć pruži zastupnik tvornice tanina najmivši 40—50 rađenika, pak
do u kasnu noć bijahu gasioci na nogama, dok se te noći vatra ne utiša i moglo se
misliti, da se požar ne će dalje širiti. Nu žalibože drugi dan ne opravda to ufanje.
Ja se taj dan upravo vraćah sa službena putovanja, pak ni ne znajudi ništa od požara,
opazih na jednom približavajući se selu (zabrana je od mjesta Morović udaljena četvrt
sata) bjelkast gust dim, gdje se vije nad zabranom. To bijaše oko 11 sati pred podne.
Žiteljstvo, pozvano po obćinskom uredu, ne htjede se nikako pozivu odazvati, s toga
pozvasmo oružničku silu u pomoć, te pomoću tih valjanih ljudi dobismo nekako pomoći.
Ali sad se je požar već tako razprostranio bio, da mu niesi gotovo mogao dogledati
granica. Tuj se moglo vidjeti od kolike bi koristi bile prosjeke, ali ovako bilo nam se
držati naravnih čistila i putova, jer biesnom elementu, koj se širio na sve strane, nije
bilo moguće ništa oteti. Počesmo dakle, da kopamo jarke i nekako nam uspije tek treći
dan 6. svršiti ih, pak tako ograničismo požar, ne dajući mu dalje, a klade su unutar
ograničujueih jaraka još ćak do 8. ist. m. gorjele, a kako i ne bi, kad je sva zabrana
puna leževine i silnih odpađaka tako, da smo kopajući jarke morali najpre po pol
stope visoke naslage iverja, triešća i kore ostranjivati, da dodjemo do žive zemlje.


Izgorjelo je od prilike 300 jut. mlade Sume, pa ako uzmemo vrieđnost jednog
jutra po 25 for., to se resultira šteta požarom nanesena 7500 for. D. M.


Požar branjevine. U noći na 19. kolovoza t. g. opazila se silna vatra u državnoj
branjevini zvanoj „Dedunskibok". Kako je vatra nastala, nije točno poznato, nu sumnja
se na radnike, koji onuda prolaze. Ovdašnji seljaci pripoviedaju, da je ista branjevina već
po danu u velike gorjela, a po noći uslied nastalog vjetra, uzela je sve većma mah
otimati. — Susjedno državno i imovno-ohćinsko šumarsko osoblje odputilo se u noći
(pošto je viest o požaru dosta kasno stigla) na lice mjesta, da koliko je moguće, požar
zaprieči. — Pošto je malo radnika bilo, a u staroj se sječini upalilo zaostalo triešće i
panjevi, uslied čega se požar sve dalje širio, nije bilo moguće vatru zatrnuti. Nu kako
je iste noći silna kiša pred jutro udarila, to je i vatru na gdjekojim mjestima sasma,
a na gdjekojim donjekle ugasila, te se samo tim načinom krasna hrastova branjevina
od propasti spasla, jer bi za kratko vrieme vatra bila uhvatila drvosjek trgovca Costaperarie,
u kojem se još mnogo duge i gorivog drva u hvatovima nalazi. Kolika je šteta
prouzročena, nije jošte poznato. A. L,