DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 483 — skoga zraka te o najznačajnijim osebujnostima šumskoga tla, sudim, đi Ć9 ovaj nedostatak u glavnom nadoknaditi i pouzdan temelj sačinjavati, na kojem će se moći u budućnosti dalje graditi. Povodom ovakovih iztraživanja nema dvojbe, da je zdravstveno djelovanje šume ovisno, što o naravi šumskoga zraka, što o njekim najznačajnijim svojstvima šumskoga tla. I. Iljgienička važnost šumskoga zraka. Blagotvorni i okrjepljujući utjecaj šumskoga zraka pripisivao se je dosele njegovom ugodnom i aromatičnom vonju, osobito njegovomu tobože većemu sadržaju kisika te manjemu ugljične kiseline. Obćenito se je mislilo, da izmedju krošnja šumskoga drveća ponajviše, kad sunce prigrije, prolazi zrak, koji je bogatiji kisikom i siromašniji ugljičnom kiselinom, nego li zrak u krajevima gdje nema šuma. Tž, savjetovao je dapače bolestnicima i pokojni prof. Dr. Bock u Lipskom u svom poznatom djelu: Volksgesundheitslebre, neka osobito često svježi šumski zrak usišu, pošto je taj najzdraviji, jer zeleni dielovi bilja primaju kod sunčanog svjetla ugljičnu kiselinu te izlučuju kisik. Nu u šumi se vrše i razne druge promjene, koje na kakvoću zraka utječu. Tako je n. pr. dokazano, da sve biljke, počevši od klicanja sjemena dokle ne poginu, dišu t j . primaju danju i noću njeku količinu kisika iz vazduha, spale neki dio nastalih ugljičnih hidrata te izlučuju isti objam (volumen) ugljične kiseline. Ovo disanje djeluje u smjeru protivnom gore navedenoj sličbi (asimilaciji), za kojom ipak kud i kamo zaostaje. S toga bi imao sadržavati zrak medju krošnjami danju više kisika i manje ugljične kiseline, a noću kisika manje i ugljične kiseline više, nego li zrak izvan šume. Zrak, nalazeći se medju tlom i krošnjami, gubi truležem vlažnoga lišća i crnice osobito u toplije doba godine neprestano kisik i prima u zamjenu isti objam ugljične kiseline; s toga bi se dakle ovaj zrak od onoga medju krošnjami imao razlikovati manjim sadržajem kisika i većim ugljične kiseline. Šumski zrak jošte vrlo mienja izpara (transpiracija) nebrojenog lišća, kojim zrak neprestano velike množine nevidljive vodene pare prima. Jedna jedina krepka bukva izlučuje po opažanjima pl. Hoelnel-a danomice 60 1. vode u obliku pare; 115-godišnji bukvik izlučuje za vrieme disanja danomice 26.000 1. vode na svaki ha. Da je voda u obliku pare vidljiva, morao bi se nad svakom šumom podizati čitav oblak. Ova bi se sva značajna svojstva šumskoga zraka dala kemički dokazati, kad se šumski zrak ne bi gibao i sa vanjskim zrakom družio. Ako i vlada u šumi prividno podpuna tišina, ipak mienja zrak zakonom probojnosti (difuzije) neprestano svoj položaj. A to se strujenje zraka toliko brže vrši, što je veća razlika u toplini (temperaturi) pojedinih zračnih slojeva u šumi te medju zrakom šumskim i vanjskom atmosferom. Izmjenu zraka vrlo pospješuju vjetrovi, koji prolaze krošnjami i šumom, a to osobito onda, kad je šuma riedka i pril´čno izkrčena. Ali se i u gustim, dobro zaraslim šumama zrak šumski sa vanjskim zrakom toli brzo združuje, da mi uz ranoga sravnjujuća iztraživanja |