DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 7     <-- 7 -->        PDF

485 —


primorski i planinski zrak. IzMiquel-ovih 5-go(iišnjih (1881. —1883.) sravnjujućih
iztraživanja u Parizu proizlazi, da zrak u središtu građa u 1 m´ poprečno
sadržaje 3920, a zrak u parku Montsouris-skom poprečno samo 455 bakterija.
Ako već zrak u njekom parku kod Pariza tako malo bakterijami obiluje, koliko
više vriedi to za šumski zrak na selu, o čem će se doskora svatko iz mojih
iztraživanja pobliže uputiti moći. Pošto kod hygieničkog razsudjivanja zraka,
tla i vode ne odlučuje samo broj nego i vrst bakterija, s toga se mora kod
takovih iztraživanja osobito i na to obazirati, jer zdravlje štetuje tek onda, ako
se u zraku, tlu i vodi osim neškodljivih takodjer parasitske i pathogene
bakterije nalaze u stanovitoj množini.


Zdravstvena se važnost šuma nema samo u čistoći zraka tražiti, nego se
ona temelji takodjer na podnebnim prilikama. Množtvo drveća brani tlo gustim
krošnjama od neposrednog utjecaja sunčanih zraka, tvoreći nad njim više manje
gustu sjenu, a ujedno troši mnogobrojno lišće čitav dio sunčane topline u svrhu
izparivanja i sličbe. S toga pruža šuma danju ugodan zaklon protiv sunčane
žege te uzdržava ljeti tlo hladnim i svježim. Noću umanjuju krošnje gubitak
topline saobćivanjem (Ausstrahlung), pak štite tako tlo od žestoke ohlade.


U tjesnom savezu sa tim pojavima stoji hygienički važna istina, što je
šumski zrak napose ljeti mnogo manjim promjenama (skrajnostima) topline pođvržen,
te ostaje radi niže temperature razmjerno vlažniji nego susjedni zrak na
poljani.


Klimatski se značaj šuma toliko jače pojavljuje, što toplije je doba godišnje
i dnevno, i što gušća je šuma. U gustim, mladim šumama izražena je šumska
klima po mojim iztraživanjima mnogo jasnije, nego u starim, sjecivim ili tja izkrčenim
i zlo gojenim šumama. Tako su na pr. riedki i prisojni borici na
ravnini mnogo topliji i suši, nego li gusti, hladni i magloviti omorici u višim
planinama.


S hjgieničkog je gledišta spomena vriedna i ova činjenica, što zrak nad
krošnjama i na šumskom rubu razmjerno više ozona sadržaje nego li u sredini
šume, gdje neki dio ozona froši šljig (vervvesende Pflanzen und Humusdecke).


Ako i nije vriednost ozona kao sastavine zraka tolika, kao što se je prije
često uzimalo, te ako i nije ova sastavina u nikakvom savezu sa pojavljanjem
pošasti, ipak je izvan sumnje, da ozon mnogo pridonaša čišćenju zraka, pošto
imade radi svoje krepko oksidujuee snage svojstvo, da raztvara i odstranjuje
zaudarajuće i često štetonosne plinove, koji nastaju u močvarnim vodama truležom
životinjskih i bilinskih tvari. S toga se nalazi veća množina ozona samo na
mjestima, koja se odlikuju čistim zrakom, kao što u blizini šuma, na planinama,
nad morem i na morskom žalu, uz jezera, u pustinji, u blizini slapova i
kapila (Gradierwerke) i t. d. Redovito nema ozona ili se tek u maloj mjeri
nalazi u nečistu zraku u gradovima, u sobama, u blizini gnojišta i straništa, u
jako maglovitom zraku i svuda, gdje ga nestaje oksidacijom organičkih tvari.
Vlažni jugozapadnjaci i zapadnjaci, koji preko mnra do nas d´-laze, povećavaju
množim ozona, dočim ju suhi vjetar sa kopna umanjuje.