DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1890 str. 7 <-- 7 --> PDF |
485 — primorski i planinski zrak. IzMiquel-ovih 5-go(iišnjih (1881. —1883.) sravnjujućih iztraživanja u Parizu proizlazi, da zrak u središtu građa u 1 m´ poprečno sadržaje 3920, a zrak u parku Montsouris-skom poprečno samo 455 bakterija. Ako već zrak u njekom parku kod Pariza tako malo bakterijami obiluje, koliko više vriedi to za šumski zrak na selu, o čem će se doskora svatko iz mojih iztraživanja pobliže uputiti moći. Pošto kod hygieničkog razsudjivanja zraka, tla i vode ne odlučuje samo broj nego i vrst bakterija, s toga se mora kod takovih iztraživanja osobito i na to obazirati, jer zdravlje štetuje tek onda, ako se u zraku, tlu i vodi osim neškodljivih takodjer parasitske i pathogene bakterije nalaze u stanovitoj množini. Zdravstvena se važnost šuma nema samo u čistoći zraka tražiti, nego se ona temelji takodjer na podnebnim prilikama. Množtvo drveća brani tlo gustim krošnjama od neposrednog utjecaja sunčanih zraka, tvoreći nad njim više manje gustu sjenu, a ujedno troši mnogobrojno lišće čitav dio sunčane topline u svrhu izparivanja i sličbe. S toga pruža šuma danju ugodan zaklon protiv sunčane žege te uzdržava ljeti tlo hladnim i svježim. Noću umanjuju krošnje gubitak topline saobćivanjem (Ausstrahlung), pak štite tako tlo od žestoke ohlade. U tjesnom savezu sa tim pojavima stoji hygienički važna istina, što je šumski zrak napose ljeti mnogo manjim promjenama (skrajnostima) topline pođvržen, te ostaje radi niže temperature razmjerno vlažniji nego susjedni zrak na poljani. Klimatski se značaj šuma toliko jače pojavljuje, što toplije je doba godišnje i dnevno, i što gušća je šuma. U gustim, mladim šumama izražena je šumska klima po mojim iztraživanjima mnogo jasnije, nego u starim, sjecivim ili tja izkrčenim i zlo gojenim šumama. Tako su na pr. riedki i prisojni borici na ravnini mnogo topliji i suši, nego li gusti, hladni i magloviti omorici u višim planinama. S hjgieničkog je gledišta spomena vriedna i ova činjenica, što zrak nad krošnjama i na šumskom rubu razmjerno više ozona sadržaje nego li u sredini šume, gdje neki dio ozona froši šljig (vervvesende Pflanzen und Humusdecke). Ako i nije vriednost ozona kao sastavine zraka tolika, kao što se je prije često uzimalo, te ako i nije ova sastavina u nikakvom savezu sa pojavljanjem pošasti, ipak je izvan sumnje, da ozon mnogo pridonaša čišćenju zraka, pošto imade radi svoje krepko oksidujuee snage svojstvo, da raztvara i odstranjuje zaudarajuće i često štetonosne plinove, koji nastaju u močvarnim vodama truležom životinjskih i bilinskih tvari. S toga se nalazi veća množina ozona samo na mjestima, koja se odlikuju čistim zrakom, kao što u blizini šuma, na planinama, nad morem i na morskom žalu, uz jezera, u pustinji, u blizini slapova i kapila (Gradierwerke) i t. d. Redovito nema ozona ili se tek u maloj mjeri nalazi u nečistu zraku u gradovima, u sobama, u blizini gnojišta i straništa, u jako maglovitom zraku i svuda, gdje ga nestaje oksidacijom organičkih tvari. Vlažni jugozapadnjaci i zapadnjaci, koji preko mnra do nas d´-laze, povećavaju množim ozona, dočim ju suhi vjetar sa kopna umanjuje. |