DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1890 str. 2 <-- 2 --> PDF |
— 530 — Kada bje saiinsiaino kr. šumarsko ravnateljstvo god. 1881. o Zagrebu postavljeno za upravu državnih šu?r.a, bude Antun Soretić istomu pridieljen, gdje i sada, svršiv svoja 40 godišnjicu, rev^io i uzorno službuje. Završujemo u kratko ovim životopis našega miloga i obće obljubljenoga sudruga, i dovikujeino mu iz dim srca ^živio nam lui miiogaja", priloživ k ovom broju lista i sliku našega častnoga člana! M, V. 0 zagradjivanju bujica i pošumljivanju gori Predavao dne 2, rujiia 1890. prigodom otvorenja medjunarodnoga gosp.-šum. kongresa u velikoj dvorani bečkoga sveučilišta nadšumarnik Prosper Demontzev iz Pariza, Gospodo! Kad san) sa zahvalnošću primio laskavi za raene poziv sa strane poštovanoga predsjednika gladnog odbora za kongres, da sudjelujem kod Vaših radnja i da Varu predofim uspjeh pokusa, koji su u Francezkoj u svrhu zagradjivanja bujica i posumljivanja gora prcduzeti, mislio sam, da ne n:togn odbiti ovu toli častim ponudu, premda sam okiievao zbog toga, jer niesam navikao javno govoriti. Ziiajući, kako su najprije šumari Austrije, pa onda šumari inih naroda prijazno primili francezki postupak po^undjivanja, razpršilo se moje prvobitno toii opravdano okJievanje, i moja jedina briga bijaše, da se okoristim liepom sgodom, koja mi se pružala, da u ime mojih dragih suradnika i svoje namirim dug zahvalnosti kojim smo imali sreću bi-i obvezani. Ova čuvstva zahvalnosti, gospodo, kojim se scienim sretnim, da.tija\no izraza, dižu se najprije prama Njeg. Velic. caru i kralju, koji se blagoizvolio zanimati za naše radnje i odlikovati nas previšnjom rnilosću, kojoj će vječna uspomena biti u našim srcama. Ona su namjenja Njeg. Preuzvišenosti grofu Falkenhajnu, ministru za poljodjelstvo, koji je blagoizvolio g. Ib83. naše i-adnje u Alpah svojim posjetom počasriti, za kojeg blagodarnost svjedoče samo najdragocieniji dokazi. Ona su još namjenjena uspomeni mojega dragoga prijatelja, obće sažaljivanoga baruna A. Seckendorli´a, koji je prerano našoj ljubavi otet. Imao sam priliku kroz više godina, ali ipak prekratko, diviti se visokoj inteligenciji toga muža, kao i njegovoj riedkoj uvidjavnosti, vanrednim svojstvima srca, velikom znanju, a.Dada sve njegovom požrtvovnom revnovanju oko šuma, oko toga uzvišenoga cilja, koji nas ovdje ypaja sve zajedničkom mišlju, te čvrsto prijateljstvo, koje će nam vazda u radu biti najjačim, poticalcim. Njegovo je ime postalo Bveobćom baštinom šumara svih ztinalja a šumari francezki vazda će se rado sjećati sjajnih svjedočba, kojima je on njihove radnje priznao time, što je podigao izvan granica naše zemlje ozbiljan pokret, da se one populariziraju. Ovi izrazi zahvaluosli konačno su namjenjeni mnogobrojnim šumarima s\ih zemalja, koji su jedasi predjel polja našega rada posjetli:, te javno dali izraza simpatiji, što su ju tamo osjetili. |