DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1890 str. 2 <-- 2 --> PDF |
— 530 — Kada bje saiinsiaino kr. šumarsko ravnateljstvo god. 1881. o Zagrebu postavljeno za upravu državnih šu?r.a, bude Antun Soretić istomu pridieljen, gdje i sada, svršiv svoja 40 godišnjicu, rev^io i uzorno službuje. Završujemo u kratko ovim životopis našega miloga i obće obljubljenoga sudruga, i dovikujeino mu iz dim srca ^živio nam lui miiogaja", priloživ k ovom broju lista i sliku našega častnoga člana! M, V. 0 zagradjivanju bujica i pošumljivanju gori Predavao dne 2, rujiia 1890. prigodom otvorenja medjunarodnoga gosp.-šum. kongresa u velikoj dvorani bečkoga sveučilišta nadšumarnik Prosper Demontzev iz Pariza, Gospodo! Kad san) sa zahvalnošću primio laskavi za raene poziv sa strane poštovanoga predsjednika gladnog odbora za kongres, da sudjelujem kod Vaših radnja i da Varu predofim uspjeh pokusa, koji su u Francezkoj u svrhu zagradjivanja bujica i posumljivanja gora prcduzeti, mislio sam, da ne n:togn odbiti ovu toli častim ponudu, premda sam okiievao zbog toga, jer niesam navikao javno govoriti. Ziiajući, kako su najprije šumari Austrije, pa onda šumari inih naroda prijazno primili francezki postupak po^undjivanja, razpršilo se moje prvobitno toii opravdano okJievanje, i moja jedina briga bijaše, da se okoristim liepom sgodom, koja mi se pružala, da u ime mojih dragih suradnika i svoje namirim dug zahvalnosti kojim smo imali sreću bi-i obvezani. Ova čuvstva zahvalnosti, gospodo, kojim se scienim sretnim, da.tija\no izraza, dižu se najprije prama Njeg. Velic. caru i kralju, koji se blagoizvolio zanimati za naše radnje i odlikovati nas previšnjom rnilosću, kojoj će vječna uspomena biti u našim srcama. Ona su namjenja Njeg. Preuzvišenosti grofu Falkenhajnu, ministru za poljodjelstvo, koji je blagoizvolio g. Ib83. naše i-adnje u Alpah svojim posjetom počasriti, za kojeg blagodarnost svjedoče samo najdragocieniji dokazi. Ona su još namjenjena uspomeni mojega dragoga prijatelja, obće sažaljivanoga baruna A. Seckendorli´a, koji je prerano našoj ljubavi otet. Imao sam priliku kroz više godina, ali ipak prekratko, diviti se visokoj inteligenciji toga muža, kao i njegovoj riedkoj uvidjavnosti, vanrednim svojstvima srca, velikom znanju, a.Dada sve njegovom požrtvovnom revnovanju oko šuma, oko toga uzvišenoga cilja, koji nas ovdje ypaja sve zajedničkom mišlju, te čvrsto prijateljstvo, koje će nam vazda u radu biti najjačim, poticalcim. Njegovo je ime postalo Bveobćom baštinom šumara svih ztinalja a šumari francezki vazda će se rado sjećati sjajnih svjedočba, kojima je on njihove radnje priznao time, što je podigao izvan granica naše zemlje ozbiljan pokret, da se one populariziraju. Ovi izrazi zahvaluosli konačno su namjenjeni mnogobrojnim šumarima s\ih zemalja, koji su jedasi predjel polja našega rada posjetli:, te javno dali izraza simpatiji, što su ju tamo osjetili. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1890 str. 3 <-- 3 --> PDF |
. — 591 — Poye našega rađa, gospođo, tri su glavna gorska sustava jažae Fr aa cezke: „Pireoeji, Cevenne i Alpe;. . Kosa Pireneja preds^^^^^ se kao zemljopisuo podpuao opredieljCBa cjelina. Podnebje joj nije promienljivo, a osim toga ide ju velika prednost, jer se nje zina vapnena (kreževita) zemlja dieli u tri vrsti: jedna, koja se.´dade Iako obradjivati, drnga, koja se s više muke obradjuje i konačno treća, vrlo težka zemlja. Kosa Pireneja više je razvijena prama sjeveru; kiša ima samo izdašnih i u obiju; podnebje najvećih visina n obće je vlažno. Šume i pašnjaci zauzimlju u Pirenejih velike ploštine, a nalaze se relativno u dosta dobrom stanju. Bujica ima samo iznimice, nu ove iznimke mogle bi se uobičajiti´, kad se tome ne bi stalo u vrieme na put, tako, da bi Pireneje stigla ista sudbina kao i Alpe, osobito u gornjem toku rieka Gave de Pau, Garonne, Ari^ge, Aude´ i Cet-e. . Povodnja od god. 1875. još se danas živo osjeća a djelatnost njekojih bujica predočuje težnju, da se na način pospješi, koji nas ozbiljno uznemiruje. , Karakteristifino je po ovaj pojas osobito to, što su sve djelatne bujice po stale u novijem vremenu; većiua se njih pojavila u naše doba. Iz toga proizlazi, da ovdje radnje pogumljivanja niesu vrlo obsežne, ali zagradjivanje nekih strašnih bujica iziskuje na mnogih tožkah vrlo važne radnje, od kojih su nekoje sasvim specialDO/ Kosa je Cevenna stvorena iz ogromnih čvorova^ koji su medjusobno spojeni pojasi manjih visočina, nego što ih nalazimo u Alpah i Pirenejih. Ove su gore pravi pravcati hjdrologicki čvorovi, koji naznačuju obćeniti pravac razvodja izmeđju Atlantičkoga oceana i Sredozemnoga mora. Kiše se ovdje pojavljuju u obliku diluvialnih pljuskavica, kojim drugdje nema ni traga, a sve vode imadu ovdje pretežno značaj bujica. Sbog orografičkog razredjenja nijestž produljuju se doline, a da i ne provaljuju nigdje poput onih u Alpah neposredno i kađkad iznenada u aluvialne nizine. S toga se ovdje ne nalaze na drugih mjestih loli značajni veliki i strmi čanji. Zemlja i kamenje, koje bujice, otev ih gori, sa sobom nose u rieke, sasvim bujicam nalike, povisuju im korito i čine tok bržim, usljed čega se i opasnost po bogate kulture i industrijalna i rudarska središta dolini povećava. Pođpune goljeti vrhova i rječišta bujica karakterizuje ovaj pojas. Šume su rjedje, nego u Alpah; strmine su razrovane čitavim nizom uzporednih bujica i bezbrojnim! dubokim jarcima, dapače i na položitih bokovih. U ovaj pojas brojimo sliedeće departemente: Haute-Loire. Ardeche, Lozere. Gard, Herault i sjeverni dio departementa Auđe, poznat u meteoroložkih Ijetopisih radi neizmjerno brzog i ogi´omnog ^asta njihovih rieka, koji je uzrokom god. 1875. strašnom pustošenju, a traci mu se još dan danas svagdje opažaju. ´ ^ ^ Samo da navedemo jedan primjer. Oluja od 12. rujna 1875 raznnla je u njekoliko sati do 150 kuća i suša, ubila više od sto ljudi i nacmila štete, kako je službeno proračunano, više od tri milijuna franaka. ^, |
| ŠUMARSKI LIST 12/1890 str. 4 <-- 4 --> PDF |
-- 532 — Francezke se Alpe dadu ragdieiiti a dva pojasa, koja se dobro razlikuju po ra^^mjerju gođižnjili kiša i postanju zračne vlage. Prvomu je pojasu sliedeće obilježje: suhi zrak, nestašica magla, mali broj kišovitih dana, silne i kratkotrajne´ bure, iza kojih ne ssliedi kiša; šumara zauinia iiaravaD rast omorike, Pinus larix, P. cembra i P. iineinata.. Drugi pojas nasuprot obiluje zračnom vlagom, čestim kišama i maglama; iza bure siieđi obično kiša, koja kad i kad više dana traje. Ovdje ne nalazimo ni omorike, ni limbe, nego bez iznimke jelu. Haute Provence (dolina rieke Duraoce), gi´ouja Nieeska, kao i strmine najviših dolina Savojskih spadaju u prvi pojas; a čitava Daupbine-a i niže doline Savojske sačinjavaju drugi pojas. Istu razliku nalazimo n švicarskih gorah. Bujice vladaju osobito u prvom pojasu, premda je i drugi izvrgnut sličnim nepogodam, Haute Provence. koja ima svoje posebno poduebje, težku zemlju, strme i gole vrhove, žalostno prednjači tim, što predočuje najpodpiiniju sliku bujicom opustošene pokrajine, s toga se i zove klasičnom zemljom bujica. A. Elanqui opisao ju je u svom izvještaju, podastrtom akademiji znanosti god. "1846., ovako: „Sjajno 1 vedro nebo Embruuskih, Barcelonetteskih i Đigneskih Alpa ne zastire kroz čitave mjesece niti najmanji cblak, što prouzročuje sušu, koju samo kadkad prekidaju oluje, nalike tropičkim. Zloporabom prekomjerne paše i sječenja šumž., trave i drveća lišeno tlo, sunčanom žegom izprženo i bez ikakva uporišta, ruši se na dno dolina, sad u obliku crne, žute ili crvenkaste lave, sad opet u obliku šljunka i ogromnih pećina, koje se sa strašnom bukom te u žestokom padu na najčudnovatiji način odvaijuju. Motriš li sa visioe tako razrovanu pokrajinu, predočuje ti sliku razorenja i smrti, Ogromjie struje strovaljenih pećina od više kubičnih metara navaljuju na najveće drveće, obkoljuju i pokrivaju ga sve do vrhova, te umštujii posliednju nadu ratara. Prežalostan je pogled na ovako izprane i izderano obronke gore, koja kao da je provalila u nizinu, j)oplaviv ja ruševinami. Postepeno se ovi obronci dube utieajem sunca, koje stienu u atome i kiše, koja ih odnaša; voda bujice uz visuje se kadkad tečajem jedne godine za više metara, dok napokon ne dostigne visinu mostova, te ih odnaša. Tako izgledaja ti predjeli za suše, nu tko bi smogao rieči, da opiše shvatljivo uništujuću silu bujica, kad iznenada nabuje sasvim različito od običnih rieka . . , Na visočšai nalazimo pašnjake, u dolinah malenu kulturu; šume su ovdje veoma riedke te pripadaju na nesreću obćinam , , . One ne pružaju skoro nikakve koristi; šumski troškovi nadmašuju mjestua sredstva, a stanovnici se natječu, kako bi ih prije uništili, što smatraju kao zajedničku korist." |
| ŠUMARSKI LIST 12/1890 str. 5 <-- 5 --> PDF |
\-~ 533 — Poslije gospodarske ankete god. 1866. opisa državni savjetnik, kojemu bi povjereno proučavanje južno-iztočnog kraja Praacezke, u svom god 1868 izdanom i^viešću Nizke Alpe (Basses-Alpes) kako sliedi: . „Kad proputujemo gorske krajeve departementa Nizkiii Alpa, pada nam pnje svega u oči impozantan, no žalostan i porazujući vidik, što ga pružaju Mjesto velikih šuma i bujnih pašnjaka, koji ih po mjestnoj predaji njeko6 po^ krivabu, nalazimo samo još gole glavice, suhe strmine, gdje je samo još riedko grmlje zadržalo ono malo plodne zemlje, da ju nije vođa odnjela, i duboke jarke, po kojih bujice valjahu ogromne plazove pećina i šljunka. Gdje kuda opažamo kao izgubljene uslied ovih devastacija na visinah ili često prividno nepristupnih obroncih siromašne kućarke, nekoje već napuštene, drage kao biedne ostanke koje važnije exploitacije, koju se htjede povisiti bezumnim krčenjem, uslied česa se postepeno ciele gromađe zemlje odtrgoše. U većem ili manjem razmaku nalazimo nekoliko sela okruženih malenimi posjedi, koje je žilavo pučanstvo velikom mukom stvorilo, braneći Ih svom silom proti olujam, poplavam i inim uništavajućim elementom, koji našim francezkim Alpam priete. Dalje se pojavljuju u većih razmacih riedke livade, pošumljeni obronci i njeke visočine s dobrimi pašnjaci, koje je manja strmina sačuvala od obće propasti: to su oaze u ovih neizmjernih stepah. Okolo njih širi se polagano, no neprestano djelo osiromašenja, započeto prije jednoga vieka, t. j* u doba, kad je zakonodavstvo, poštujući možda odviše pravo vlastničtva, dopustilo, da se komadaju i krče šume, koje bijahu njekoč bogatstvo i zaštita ovih krajeva." ´ Ovako glasi dušom potresući opis ovoga, kraja, gdje bijahu šumari pozvani, da zametnu prvu borbu proti groznomu neprijatelju, koji, osvojiv teritorij ovih od naravi zapuštenih gora, zaposjedne bezumljem i siromaštvom pučanstva svoje naravne obrane lišene točke^ te iz visina, gdje se bijaše učvrstio, pretijaše obstanku čitavoga pučanstva. Borba se prikazivaše šumarom to pogibeljnijom, što se ne mogahu osloniti na nikakvo predjašnje izkustvo, jer se ^akon o ovom predmetu istom stvaraše. Sredstva proti bujicam tražijahu se doduše već davno, pak su u Francezkoj u tom pogledu mnogi predloži priobćeni. U susjednoj Švicarskoj nastojalo se početkom ovoga vieka (1802.) oko uredjenja nekih točaka sa sjajnim uspiehom napose u uredjenju Linthe. Nu ondje su drugi uvieti podnebja, zemlje zakonarstva i javnoga mnienja. Napokon bijaše proučavanju osnova i po mnogobrojnih mjernicih predloženim i izvedenim radnjam prije svega svrha, da umanje štetu bujica; nitko ne idjaše za tim, da ih odstrani. _ U spomenicah, objavljenih prije nego što izadje Surellova studija o bujicah visokih Alpa, ne spominje se niti pošumljenje gornjega rječišta; iztraživase se lih budi reguliranje šljunka, koji se prama dolinam gibaše, budi njegovo sustavljanje u ždrelu i na čunjih bujica. _ _ ^ Poslije razprave Surellove ustanoviše njeki mjernici dvie vrsti bujica: jedne za koje mišljahu, da se moga odstraniti pošumljenjem, i druge, o kojih se |
| ŠUMARSKI LIST 12/1890 str. 6 <-- 6 --> PDF |
~ 534 - ci^jaJe, đti im bassin ne će moći zarasti iU šumom ni travom. Prve dođieiiše riUuvarom, uruge lujevnikom. Zakonodavac od god- 1860. ne prihvati ove klasifikacije, koje dokazivaše samo, da njoziDi začetnici ne poznavaliu točno gorujili fcassiija, te povjeri Jumarom ^:ađaću, da poduziaii pošuraljenje gora, ne bi li time zapriečili poplave. Gospodo! jS´e ću di^ zlorabim Vaše dobrohotne pozornosti, ne ću Vam ovdje opetovati povjest oašega zakonodavstva, koju sam već u kratko u tiskanom i^viešćii- šro ga imate u rakiih, opisao. Najbolji naputak šumarom bijaše bez prigovora krasna „Studija o riekah Visokih Alpa^^ (^^Stnde sur le Corrents des Ilautes Alpes") od Surelia, glasovita iLJernika, koji rodom iz vanredno šumovita kraja nije prestao sve do svog zadnjega dana podupirati uajživalmijim i prosvjetljenim. saačešćem radnje francezkih šumara, rnedjii kojimi mu je mnogo stalo, da nadje mjesta i njegov sin. Surellova radnja pravo je dobročinstvo za čovječanstvo i ja pozdravljam, gospodo, dubokim počitanjem uspomenu učenoga začetnika, revnoga i nepokolebivoga branitelja pošumljenja planina, a napokon štovanoga učitelja, kojemu smo svi u Francezkoj zahvalni učenici. Imalo se preći sa teorije na praksu i uzprkos jasnoći, točnosti i izpravnosti po Sureihi postavljenih načela bijaše šumarom naložena zadaća j puna svakojakih potežkoća, pričinjaše se dapače neizvedivom. Za prvih godiGa borbe proti bujicam dogodilo mi se u oči užasne sile njekih bujica više puta, da sam ozbiljno podvojio o izlječivosti ovoga zla. — Bio sam mnogo puta iznenađjen, kako se silno dojmio različitih posjetitelja vidik opustošenih krajeva Alpa, gornje Provence, pak sam si onda mogao protumačiti razloge, s kojih su njeki mjernici velik broj ovih silnih bujica proglasili neodstranivimi. Prvi dojam, što ga čovjek osjeća pri prvom pogledu, njeka je vrst strave pak se Ilije čuditi, što se zdvaja o niioći čovjeka prama sličnim nesrećam. Nu, ako scvar točnije promotrimo; ako različite uvjete u kojih se nalazimo, brižno i hhidno razglobimo, ako zemJjište, o kojem se radi, prispodobimo s drugim, manje opustošenim ili jošte ošumljenim uz inače jednake okolnosti; ako se napokon i prije svega obazremo na preduvjete, koji bi se mogli ma i u manjoj mjeri pojaviti, naše se pouzdanje obnovi i još jednom upoznajemo moć znanosti, koja, poduprta opažanjem, pruža sredstva, da bez velika aparata preporodim. o gore, koje je čovjek sam svojom nepredvidnošću ili sebičnošću poharao. Ova zanosna pomisao bodreći zavlada nakon malo i.:odina i njoj odgovara napis na jednoj strani Mont-Blanca, što ga crpim iz liepe knjige Viollet-le- Ducove: „U prirodi nema malenih sredstva ili, bolje rekav, djelatnost prirode proizvod je množine malenih sredstva, čovjek može dakle uticati na prirodu, jer su nu\ ova malena sredstva pristupna i jer svojom inteligencijom može pro= cieniti njihove posljedice-" Ovaj veliki architekt, ovaj slavni učenjak, koji uz planine ljubljaše i šume, pisaše rni 1879, njekoliko lajeseci prije nenadane smrti: ^Prvi prosvjetljeni |
| ŠUMARSKI LIST 12/1890 str. 7 <-- 7 --> PDF |
. ´ — 535:-^ narodi smatrahu šume pođpuGim pravom posve&nimi. Naši predji sva(!ahu instinktivno, da šume treba štovati i čuvati." _ Ove rieči gospodo, zanimahu me tim vife, što polaze od iižeujaka, kojega rađDje se bijahu u nikakvoj svezi sa šumom. On se dade na posao početkom god. 1860. -U ovom šumarom novom pitanju bijaše neobhodno potrebito, da se skromno započne,! prije svega, da se poduzme cieli niz trajnih i dosta obsežnih pokušaja, ne bi 11 se kasnije važnost liekova omjerila o valjano proučeni obseg sala, koja se imađjahu izliečiti. ^ Zakon od 28. srpnja god. 1860., stvoren samo radi pokusa, ustanovi u rađnjah ovaj mudar postupak. Uz ove uviete zadovoljiše se tad pošumijivanjem golih obronaka i samo nuzgredice kušahu oprezno urediti njeke za to odabrane malene bujice. Uspjeh se imao od godine do godine opažati, da se stvori temelj postupku kod većih bujica. Tako upo^nasmo pogibelji, koje nas čekahu i naoružani dugim izučavanjem i neprestanim opažanjem počesmo odeažnije jurišati na strasnije bajie^. Ovim načinom pružilo nam je u Nizkih Alpah uredjenje 18 godina izsušene Labouretske bujice podpuni niz najdragocjenijih izkustva, koje uporavismo postepeno na velike bujice doline Ubaje, izgušenje kojih poduzeto god. 1872., danas je većinom polnčeno. U Alpah Visoke Provence prokušani postupak uporabljen je kasnije u Savoji, u Dauphine i u Pirenejih, gdje su svuda postignuti brzi, jeftini i veoma poučni uspjesi. Danas posjedujemo dakle sve podatke svih željenih i najrazličitijih pokusa 0 svakovrstnih radnjah, ho ih iziskuje izsušenje velikih bujica. G-ospodo! Ja ne ću duljiti opisom raznih poduzetih radnja i različitimi načini provađjanja. Ovi podatci nalaze se u mojoj razpravi: ^F Etuđe sur les travaux de reboisement" priobćenoj god, 1878., koju je moj štovani prijatelj barun Arthur Seckenđorff god. 1880. na njemački jezik preveo, izkazav mi time velika čast. Ograničit ću se na to, da iz ovih pokusa, koji su trajali preko četvrt vieka, izvadim sjntesu metode, te da ju opravdam činjenicami i iztakaem zadnjih deset godina uporavljeni novi postupak. Ova metoda, gospodo, ima kod stalne bojice glavni temelj u podpunom pošuffiljenju svih česti bassina, koji se dadu za ovu svrhu upotrebiti, i od kojih dolaze ustalit se imaj aće tvari. Tako na svom naravnom mjestu u hujiš tu (basin de reception) uzpostavljena šuma jedina je kadra osjegurati konačno izsušenje bujice, podržavajući na uviek neposredni, no prolazni uspieh uredjenja, koje je napokon samo jedno od sredstva, daše poluči brže ili polaganije konačna avrha Ovih radnja če jednom nestati, izuzev njeka velika poduzeća izmmne važnosti, koja će uz shodno uzdržavanje biti u buduće jedini svjedoci ovih prvih prolaznih radnja, kojim će biti jedina zadaća, da se šume čvrsto ukonene, čvrsto razviju, te učinak mrtvih radnja zamieni trajnim uspiehom žive snage. Odavle potiče naravno tečajem radnja sHedeći obćemti postupak: |
| ŠUMARSKI LIST 12/1890 str. 8 <-- 8 --> PDF |
™ 536 — Izučavanje i ustanovljoMije obsega zemljišta, koja se imaju, pošumiti ili pošumljena uzdržati n bujišto. Koliko nioguće brzo posiunljenje svih stalnih zemljišta u ovom obsegu. Ustaljenje gibljivih zemljišta, koliko iiredjenjem korita bujice i pripadnih jaruga, toliko shodnom drenažom= Izbor onih regulatornih radnja, koje se imaju sbođoim uzdržavanjem i u biiđiiće sačuvati. Ovaj postupak, uporavljen na mnogobrojne i silne bujice u tri gorovita kraja južne France^ke, urodio je u razmjerno kratko vrieme cielim nizom uspjeha, koji nadmašiijii sve nade. U šumarskom pogledu trebalo je riešiti prije svega pitanje, može li se uvesti šimiska vegetacija na znatnih visinah iznad postojećih šuma. 0 riešenju ovoga prvobitnog pitanja stojaše u većini slučajeva opravdanje metode, jer znatan broj velikih bujica imadjaše porieklc na visinah do blizu 3000 metara, dok postojeće šume ne dopirahu više do 2000 metara. U 25 godinah izvedeni su na prostranoj površini u visini izmedju 2000 do 2900 metara, i to u različitih krajevih, mnogobrojni pokusi. Uzelo se za pravilo, pokusa ne praviti istom na zemljištib, gdje snieg po više godina neprekidno leži. Prama položaju zemljišta Bapređovasmo sjetvom ili sadjenjem bud Pinus larix~a, bud Pinus eem_bre,^ pak se danas mogu vidjeti mnogobrojni nasadi, koji uspievaju bujno na velikih visinah, gdje su nekada bile šume, satrte sebičnošću, neznanjem i nepređvidnošću ljudi. Svaka omorika, svaki ariš postade središtem biljinaste vegetacije, koja se po nekoj vrsti zakona udruživanja širi od godine do godine, tako rekav samonikla, na veliko čudo pozorna motritelja. U kratko vrieme pokrit će se planina iz nova dvostrukim oklopom šume i trave, a priroda će se dočepati opet svojih prava. Danas J8 dakle dokazano činjeni čami, da je pošumljenje, pođpuno puno provedljivo, što niekabu još god. 18G0. mnogi pisci, dapače i na velikih visinah wi razmjerno ne>inatne troškove. U obće prihvaćahu se na svakom mjestu domaće vrsti- Pinus laricis (crni austrijski bor) jedina je u obće upotrebljena strana vrst; na krečevitih zemljištih i na visinah, koje ne nadmašuju 1400 m., krasno je uspio; nu gdje ovi uvieti ne postoje, morade se zamieniti vrstom R siivestris iz ´Auvergne. Pošumljenje stalnih zemljišta može se \i malo godina provesti. Prirede li se odmah u početku radnje na različitih visinah potrebiti razsadnici, može se početi raditi jedne te iste godine na raznih klimateričkih visinah, dakako u najshoduije godišnje doba, a sve drugo OVJSI O broju i sposobnosti radnih sila. ^^a velikih visočinah moga se prištediti posebne rastionice, ako ima ma kako maienih tratina. Dovoljno je s početka, da se jako gusto posije prikladno sjemenje, iz kojeg nakon četiri ili pet godina niknu tisuće stabalaca^ koja se mogu iz^^aditi i s gradom presaditi, što se težko poluči u razsadnicih. Mogu s© |
| ŠUMARSKI LIST 12/1890 str. 9 <-- 9 --> PDF |
mnaBBmmm^immmBmmsBSSi - 537, dapače ovako dobivena stabalca sačuvati do sedme ili osme godine, kojimi se osjegurava uspjeli poŠBmljenja strmim, gdje bi mlađja stabalca bila u velikoj pogibelji od sniežnice i oluja. . Ovaj je način sadjenja s gmđom 7, 8 i g^godišnjih stabljika proveden u vehke poshedfijih godina, pak je urodio u alpinskih radnjah najljepšim uspiehom, ma da trošak po hektaru nije prekoračio 80 franaka. Nestalna zemljišta nalaze se obično na živih strminah bujice ili ua nizbrđicah, koje ih neposredno nadvisuju. Jer su ova zemljišta nestalna, to ga bujice gotovo uviek podjeđuju budi po duljioi, budi po stranab, pak tako/podkapajući podnožje strmih briegova, prouzrokaju omicanje zemlje, koje kadkada daleko na okolo djeluje. : Već iza prvog omaknuća pojave se veće ili manje pukotine, pak se zemljište nagne prama nizbrdici, radi cesa nastaje čitavi niz depresija, u kojih u zirni mećava nagomila sniega. U prolieću-prodre sniežanica, iie nalazeći napovršini br^a odtoka, u sve pukotine^, napoji zemlju i uzrokuje tako strašne urvine, a na njekih mjestih ogromne struje blata. Na ovakovih mjestih radnje oko uredjenja igraju prije svega velil^u uloga. Radnje ove mogu se svesti na prejaženje, drenaže i rektifiicaciju korita. Jazovi prave se, ili suhimi zidinami, ili pomoću hidrauličkoga mazaj ili od drva, ili ako je moguće i od pletera (Flechtwerk); a svrha im je, da razšire prosjek tako, da omoguće postepeni razvoj čvrsta i konačna korita j zapriečiv svako postrano ili uzporedno podrovanje, i pođav dotle nestalnim briegovom čvrstu podlogu. Mogu se pako praraa volji i potrebi podići skoro uzporedno sa starim koritom, radnjami drugoga reda, nizajući se poput stuba, te više puta malenim troškom doprinašajući, da budu njeki jazovi što koristniji. Ove sekundarne razumno provedene radnje omogućuju, da se potrebite veće radnje u većem razmaku provedu, te time njihov broj znantno umanji. Jazovi prvoga reda imaju osim ove glavne uloge jošte zadaću, da slapovi, koje prouzrocuju, umanje brzinu toka i da zaprieče nenadano sticanje vođa, buđ u glavnoj matici, buđ u rieci, u koju se izlieva bujica; s druge strane da zadrže kršje, koje je prije navaljivalo u dolinu- Osim velikih radnja prvoga reda, provedenih u glavnom koritu koje bujice, podigne se u svih pritocih ni2 jazova od suha kamena, kojim je ista zadaća, a ^^vrha im je, da se gornja kotlina svlada, prije nego se poduzme konačno uredjenje odtoka. Ovaj je postupak i u pogledu štednje i u pogledu sigurnosti opravdan izkustvom od blizu dvadeset godini Broj velikih radnja prvoga reda, njihov oblik i obseg ovisi od specialnoga značaja dotične bujice, pak se dogadja često, da najsilnije bujice zahtievaju manje radnje, nego neke drugo puno slabijega razvoja. Eto na primjer prispodabljajuće skrižaljke zidanih radnja, izvedenih oko^ sedam susjednih bujici u okolišu Barcelonette, na-desnoj brini rieke Ubaye. ^ _;,_ , |
| ŠUMARSKI LIST 12/1890 str. 10 <-- 10 --> PDF |
538 — Veliki zidani Nnzgređni Početak jazovi jazovi radnja gođ. Les Sauieres . . 12 494 1873. Le Bourgefc . . . 26 422. ; 1872.´ Faiieon . . . 17; 305 ´ ,1875. La Valette . . . 4 .132 , 1875. St. Pons . . . 1 123 1875. Riou Boiirdoux . . 1 1134 1876. La Berarde . . . 9 SOO 1874. l2iBedjxi ovih sedam danas svladanih bujici najstrašniji je Rioii-Bourđeux, njegova prijarana kotlina prostire se na površini, koja obuhvaća preko 3000 ha, dok kotlina ostalih bujica ne prekoračuje 600 ha, a, ipak bio je veĆ jedan jedini jaz prvoga reda dovoljan, da se njezin tok uredi na 1780 m. dužine, uz povišenje korita, koje će iznad jaza u svoje vrieme dostići 30 m,^ i na 2900 m. ižpođ jaza, računajući i prelaz kroz cunj, kroz koji se je istom prije tri mjeseca otvorilo konačno korito potoka u svrhu, da zamieni ovu bujicu, koja se je njekoc brojila medju neizliečive. Što se tiče sekundarnih brana, dokazalo je izkustvo, đa se mogaše u mnogih slučajevih razmaknuti, osobito na krševitih mjestib. U stanovitih guđurah polučio je naplav pad od 257oj te je danas pričvršćen vegetacijom/ što se tiče pletenina u malenih gudurah, to se mogu iste koristno upotrebiti samo izpod pada korita od 20"/o. Izkustvo je dokazalo, da ovaj sustav- postaje nedovoljnim i prije svega jako skupocienim, čim pad prekorači ovu brojku. Mjesto pletenine rabi se ovdje granje i položena stabla, jedan do dva metra visoko, svrhom uz brdo okrenutim. Ovaj od po prilici osam godina upotreb- Ijivani sustav urodio je brzo najznatnijimi uspjesi s obzirom na neposredno odstranjenje gudurL U početku s nekim nepouzdanjem pokušane drenaže preuzele su od sedam godina amo širok mah usiied nenadanih uspieha, što su polučeni u stalnih bu- Jicah. Njihov posebni značaj stoji u tom, da su površne i jako razgranjene. Ma da se i ne misli polučiti time terrain, koji ne bi propuštao vode, namještaju se drains-i s nakanom, da može sniežanica i pljuštavica brzo i neposredno odticati prama sticalištem načinjenim uz najveći, pad. Prije gibljivo zemljište, koje je uredjenjem korita predbježno učvršćeno^ zaštićeno je time, đa se ne prenapoji, pak se može odmah preći k pošumljenju briegova i nizbrdice, koji sa se medjutim opet ustalili. Najuspješniji pokusi učinjeni su zadnjih godina u Savoji oko bujica kod Secherona,^ Sc. Martin-Laporte GroUaz, u gornjoj kotlini bujice Riou-Bourdous, (u Nizkih Alpah) i u onoj bujice Pdeuiet (u Visokih Pirenejih). One zauzimlju ukupno površina više od 200 ha, koja je danas izsušena. i ustaljena. Eektifikacija korita, pošto se je predbježno pročistilo, uhvatila je od njekoliko godina širok razvoj u mnogih bujicah osobito ondje, gdje popriečni prosjek pružaše dovoljnu´ širinu, te produljni prosjek pada ne prekoračivaše 12—15 postotaka. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1890 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— BS9, — Pročišćenje obavlja se prama pravcu i širiBi novo prihvaćena korita tako, da se u.podnožju bregova ponamjeste pećine, koje su ga prije zatvarale i koje tako bivaju čvrstom obranom briega. Tako je BOVO korito učvršćeno pećinami, kojimi je zadaća, da ođvađjaju vode u željenom smjeru, te zapriece svako rušenje briegova. Ovaj ekonomicki postupak zaztieva višegodišnje uzdržavanje, kojemu dostaje njekolieina vještih radnika. Ovim načinom polučuje se malenim troškom čvrsta podloga novih briegova, koji će se, zamieniv stare, uslied podrovanja skoro okomite briegove, prilagoditi naravnomu priklonu zemljišta. Baš ovim postupkom opredjeluje se ovaj čas rektifikacija korita EioaBourđoux u dužini od blizu 2900 m. Čim se iza uređjenja korita podpunim poŠumljenjem. rušivih ploha kotline bujica svlada, promieni se ona, koja je još prije kratka vremena toliko štete nanašala, u blagotvorni gorski potok. Tek onda bit će mogućan izborgrađnja, koje će se i matistalno uzdržavati. Što se tiče drugih radnja bit će dovoljno, da se provedu u oplakanom obsegu prosjeka novoga potoka i da se razlika razine nadoknadi nizom malenih odsjeka, koji se prostiru lih širinom novoga korita, dočim je ostala okolica pokrivena i ustaljena čvrstom šumskom vegetacijom. Tako će se uzpostavitl naravni gorski potoci s čistom i dobrotvoroom vođom i bez pogibeljne poplave. Prvi pokusi, poduzeti u Franeezkoj u razmaku god. 1861.—1888., ukupno dakle za 28 godini, mogu se svesti na sliedeće podatke: Kadnje; Pošumljenje 145.000 ha, od kojih pripadaju: 60.600 ha državi (obligatorne radnje) . .. 50.200 „ obćinam 1 fakultativne radnje državom 34200 „ posebnikomj podupirane. Državni troškovi: Ukupni trošak države u istom razdobju (28 god.) iznaša u okruglom broju 51,670,000 franaka i to za: , , radnje obligatorne . . . ´ V - - -25,390.000 fram podpore obćinam i posebnikom za fakultativno pošumljivanje / . / ^ . . ^ V ^,050.000 „ \: nabava putem ugovora i espropriacije od 70.300 ha. 12,410.000 „ obćeniti troškovi, uzev u račun radničke sile kroz lOgodina . . / . . « -.^ . -.„^^^^OOO^^ ukupno . . 51,670.000 fran. , Napokon se 25,390.000 franaka, potrošenih u jaTiiom interesu na obliga torne radnje, diele kako sliedi: .^ ^^^^^^^ ^^^^_ šumBke radnje . , " _ ^^^^^^^^ regulatorne radnje ´* ; iznos . . 19.690.000 fran. |
| ŠUMARSKI LIST 12/1890 str. 12 <-- 12 --> PDF |
-» 540 ™ prenos . . 19,690.000 fran. pomoćne radnje (pute?i, barake, mjerenje, proučavanje i obćeniti troškovi) ..... . 5,700.000 ^ ukupno . . 25,S90.000 fran. spada na Alpe. Iz ovih se brojka razabire: 1. da popriecna ciena pošumljena hektara ne iznaša niti 120 franaka. Ova se ciena može smatrati maximalnora, jer sadržaje troškove mnogobrojnih, s početka neplodnih, kasnije poučnih pokusa; 2. da regulatome radnje predstavljaju gotovo polovicu troškova. To SB, gospodO; "U- kratko pouke, što ih možemo crpiti iz pokusa, pređuzetih u Francezkoj u pogleda pošumljivanja planina. Bio bih veoma sretan, kad bi Vam mogao razložiti sasma specialne i posve nove radnje, koje su u guduri Peguere netom provedene u svrhu, daše zaštite toplice Cauterets (u Visokih Pirenejih), gdje je odvažnost, odanost, smotrenost i spretnost ravnajućih šamara nadvladala sve zapreke. Želio bih napokon priobćiti Vam još šta o rađnjah, izvedenih u Visokih Pirenejih u mjestu Bareges, da se usovi (lavine) ukinu. Nu ja sam već odviše zlorabio Vašu skrajnu dobrohotnost, ali se, gospodo, ipak nadam, da ćete mi oprostiti, što sam se obširuo bavio s predmetom,, o kojem šumar ne može da govori bez strasti. Velika zadaća, što nam bje povjerena, zaista Je podobna probuditi najžešću strast, jer uzhićuje sve one, kojim je naložena. Što je plemenitije, nego podpomoći prirodu, da uzpostavi ono,, što bijaše dobro utemeljila, i što je jedino čovječja sebičnost promienila a golemu nesreću, kako reče odlični profesor Laođolt, naš štovani drug na kongresu, izvješćujući savezno vieće o šumah visokih gora u Švicarskoj! ; Zadaća je težka i nezahvalna; na visokih; najzapušćenijib planinah, u dubokih gudurah, kamo on jedini prodire, vrši ju šumar skromno, bez vike, često uz nehaj obćinstva ili dapače uz. protivštinu sebičnih koristi .. . a kad je raduja svršena, jedva se primjeti trag njegovih napora i njegove požrtvovnosti. No u oči nesrećah, što se imaju odstraniti, obodren svješću velike patri-´ otičke i humanitarne dužnosti, što ju ima vršiti, daje se podpunim priegorom na ovo veliko djelo obnove prirodnih zakona, hvaleći Bogu na velikoj zadaći, što mu je povjerena, i odlične muževe na dragocienoj ponuci, kojom ga odlikovaše. Gospodo, proniknuti ovim čuvstvom i duboko dirnuti Vašom dobrohotnošću mole Vas moji dragi suradnici i ja, da primite izraz zahvalnosti što nam Ju nalaže toli srdačni doček, kojim nas počastiste na toli mnogobrojnom kongresu, koji se danas´ otvara i koji će svojimi uspiesi osobito učvrstiti savez zdrava i plemenita pobratimstva medju šumari svih zemalja. |