DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1890 str. 4 <-- 4 --> PDF |
-- 532 — Francezke se Alpe dadu ragdieiiti a dva pojasa, koja se dobro razlikuju po ra^^mjerju gođižnjili kiša i postanju zračne vlage. Prvomu je pojasu sliedeće obilježje: suhi zrak, nestašica magla, mali broj kišovitih dana, silne i kratkotrajne´ bure, iza kojih ne ssliedi kiša; šumara zauinia iiaravaD rast omorike, Pinus larix, P. cembra i P. iineinata.. Drugi pojas nasuprot obiluje zračnom vlagom, čestim kišama i maglama; iza bure siieđi obično kiša, koja kad i kad više dana traje. Ovdje ne nalazimo ni omorike, ni limbe, nego bez iznimke jelu. Haute Provence (dolina rieke Duraoce), gi´ouja Nieeska, kao i strmine najviših dolina Savojskih spadaju u prvi pojas; a čitava Daupbine-a i niže doline Savojske sačinjavaju drugi pojas. Istu razliku nalazimo n švicarskih gorah. Bujice vladaju osobito u prvom pojasu, premda je i drugi izvrgnut sličnim nepogodam, Haute Provence. koja ima svoje posebno poduebje, težku zemlju, strme i gole vrhove, žalostno prednjači tim, što predočuje najpodpiiniju sliku bujicom opustošene pokrajine, s toga se i zove klasičnom zemljom bujica. A. Elanqui opisao ju je u svom izvještaju, podastrtom akademiji znanosti god. "1846., ovako: „Sjajno 1 vedro nebo Embruuskih, Barcelonetteskih i Đigneskih Alpa ne zastire kroz čitave mjesece niti najmanji cblak, što prouzročuje sušu, koju samo kadkad prekidaju oluje, nalike tropičkim. Zloporabom prekomjerne paše i sječenja šumž., trave i drveća lišeno tlo, sunčanom žegom izprženo i bez ikakva uporišta, ruši se na dno dolina, sad u obliku crne, žute ili crvenkaste lave, sad opet u obliku šljunka i ogromnih pećina, koje se sa strašnom bukom te u žestokom padu na najčudnovatiji način odvaijuju. Motriš li sa visioe tako razrovanu pokrajinu, predočuje ti sliku razorenja i smrti, Ogromjie struje strovaljenih pećina od više kubičnih metara navaljuju na najveće drveće, obkoljuju i pokrivaju ga sve do vrhova, te umštujii posliednju nadu ratara. Prežalostan je pogled na ovako izprane i izderano obronke gore, koja kao da je provalila u nizinu, j)oplaviv ja ruševinami. Postepeno se ovi obronci dube utieajem sunca, koje stienu u atome i kiše, koja ih odnaša; voda bujice uz visuje se kadkad tečajem jedne godine za više metara, dok napokon ne dostigne visinu mostova, te ih odnaša. Tako izgledaja ti predjeli za suše, nu tko bi smogao rieči, da opiše shvatljivo uništujuću silu bujica, kad iznenada nabuje sasvim različito od običnih rieka . . , Na visočšai nalazimo pašnjake, u dolinah malenu kulturu; šume su ovdje veoma riedke te pripadaju na nesreću obćinam , , . One ne pružaju skoro nikakve koristi; šumski troškovi nadmašuju mjestua sredstva, a stanovnici se natječu, kako bi ih prije uništili, što smatraju kao zajedničku korist." |