DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Sta je do sada od strane europejsklh država učinjeno, za da se iztraživanje u šumskom pogledu važnih bolests biljka pospješi i da se stegne uništujućl uspieh istih, ter što se može i što se mora još u tom smjeru učiniti? Izviestiii u skupštini medjnaarodnoga gospod.-aumarskoga kongresa u Bocu proi\;s(>n dv, Sob. Hartig iz Moiiakova i Jukob E i 1 c k & s o ii iz Albatio kraj Stockholma u VI. odsjeku zu Šumarstvo dne 5. rujna 1890. (Vidi Šumarski list od god. 1890. strana 569,) 0 gornjem pitanju priobćio je profesor dr. Rob. Harti g što sliedi: Prepuštajući ustniencmu vazpravljanju odgovor na predležeoe pitanje, iz* vjestiteij je tek naumio, da kuša označiti put, kojim će se imati poći, da se udje u trag onim bolestima biija, koje su od važnosti po šumarstvo, i da se odaberu shodna sredstva, kojima će se zapriečiti daijne napredovanje takovih bolesti. IzpitivaBJe bilinskih bolesti n i j e upravo z a d a ć o m s n m a r a, već botaničara , a ovomu će posao biti lakši, ako je ujedao i pozuavač šumarske struke. sto se to nedko kada dogaja, s toga treba da botaničara podupire šumar, koji će mu imati saobćivati svoja opažanja u šumi, te će ga ca strukovnjaćku obskrbijivati pomoćnom gradjom,. a u šumi će mu ići na ruku kod izvadjanja takovih pokusa, što se samo u šumi obaviti dadu. Nu ni šumarski botaničar ne će moći biti be^ strukovnjačke pripomoći iskusna vještaka. Svrham iz t r a ž i v a nj d. b ol j oz ?) a n s t va (patologije) bilja u prvom je redu pospješivanje znanstvene spoznaje, a svaki će naobraženi šumar zahvalno usvojiti razjasnidbe, što mn se pružaju o bolestima drveća, koje je njegovoj brizi povjereno, ma i ne mogao mu se svaki put točno označiti liekj koji će protiv njih uporaviti. Nadalje se na spoznaju uzroka bolesti nadovezuju često puta i upute o mjerama, što bi se mogle poprimiti, da se bolest zaprieči te izlieči. S toga će i država obzirom na njezin veliki posjed šuma imati neposrednoga povoda, da podupire iztraživanje bilinskih bolesti. Šumarska su učilišta upravo ona mjesta, na kojim se znanstveno izpitivanje ponajpače neka zaaima onim područjima, kojim će se šumarska znanost i šumareaje najviše usavrživati. U takovim znanstvenim zavodima neka stolice za botaniku jedino takovi muževi zausimlju, koji su si za čitav svoj vJek odabrali zadaću, da će se nuz svoja predavanja posvetiti i tražnji (Erforschung) o takovim pitanjima iz bilinskog svieta, što su i važna za šumarstvo, a s druge strane ostaju nepoznata nebrojenim botaničarima, koji nemaju prilike, da u šuma čine pokuse. Tim ce se i sama nauka o bilinstva vrlo unapredjivati, jer naše zuaaje o sastava (Bau). o životu i bolestima drv^eća u mnogo koječera još ne dostaje. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 26 <-- 26 --> PDF |
~ 26^ —,´:/- , , , 1-1- t,„+„„;;iirih a+nliVfl na Šurnarskitti zavodima Država treba, da kod podieljenja botamckm stolica ua su i^iiovA ^ V , r svoiom šuntarskom naobrazbom lii osobito one botaničare u obzir uzimlje, koji svojom huu.i ,,„v«,„^„ smjerom i vrstaoćom svojih dojakoŠBJib znanstvenih radnja poBa,vise dokazuju, da se n svom naučnom i znanstvenom radu poglavito osvrdu na, probit žumarstva. Izadje li kašoje na vidjelo, da se ta va.đa ne sbiva, nad botaničarom niti će se moći vršiti niti smjeti ikoji pritisak, pošto jedino takovo .nanstveno djelovanje štogod vrieđna postizava, koje potječe iz posve slobodne volje te iskrenoga pregnuća. U većim će tada državama biti nuždno da dotičnomu botaničaru dodiele- šumarskoga botaničara, kojemu je dužnost, da predaje uporabljene grane bilinstva te se posveti istraživanjima u području šumskoga bilinstva. Tim dakako nipošto nehtjedoh poricati, da su botaničari i uz druge uvjete u ´vom području dosta znamenita privriediii i privriediti mogli. Takovim se pak izpitačima ima šuma što dragovoljnije učiniti pristupnom kao što ib i valja oskrbiti potrebitim radionicama, zbirkama i novčanim sredstvima. Gdje se uz šumarsko učilište nalazi šumarsko pokušalište, često će biti shodno, da botaničar unj stupi, dakako uz predpostavu, da se u pokušalištu nalaze lih ravnopravni članovi. ISFu nikako ne bi odgovaralo biću znanstvenoga družtva a i smetalo bi radu tražnika (Forscber), kad bi se taj po uzoru kakovog upravnog odbora podredio dotičnomu „nadgledniku" pokušališta, S toga će po svoj prilici najshodoije biti, da se u svrhu obavljanju tekućih poslova uvede periodička izmjena nadstojnika pokušališta, kao što to biva godišnjim izborom dekana za pojedine sveučilištne fakultete. / ; . Šumari imadu botaničara podupirati. Da se za to usposobe, treba da slušatelji šumarstva istim marom prionu uz izučavanje patologije, bilja, kao što na pr. i uz nauku o šumarskom bubopisu (entomologija); osobito se pako moraju upoznati donekle takodjer i s metodom iztraživanja, da uzmognu ne samo u stanovitom okvira samostalno izpitivati, obolju šumskoga drveća, nego da će i umjeti izpravnim opažanjem i izborom prikupiti pomoćnu gradju za botaničara. Jedva treba napominjati, da poznavanje bilinskih bolesti i izpitnim predmetom postati mora. S napredkom u spoznaji bilinskih bolesti upoznavaju se i stariji činovnic i šumsk e u p r a v e iz strukovne književnosti, a poglavitood mlađih šumara, koji netom a šumu i praksu stupiše.. Država bi takodjer na shodan način mogla pospješivati iztraživanje bolesti šumskoga drveća, kad bi u naših šumara pobuđjivala volju za opažanje i izpitivanje bilinskih bolesti, pozivajući je na pr., da stanovitomu botaničaru dobavljaju gradju za znanstveno iztraživanje. Kojim bi se dakle sredstvima dale zaustavili te izliečiti bilinske bolesti? U koliko znanstveno izpitivanje u obće sadržaje podataka za odgovor na ovo pitanje, izpitivač morati će je iztaknuti i šumara ponukati, da u označenom .smjeru izvađja pokuse,, iznajprije dakako, gdje je možno, u manjem obsegu. Stanu k se dotične saobćene mjere u zbilji izvadiati često će mofda nastati nepredvidjene prilike, što radj^u sumnjoJ .r^^^i,´^::^´^^. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 27 <-- 27 --> PDF |
je red na šumaru, da nastavljajući ižtraživaoja i pokuse zamjeni botaničara , koji će ga rado podupirati sborom i tvorom. Tu BB nipošto 0 tome ne radi, da se razprave pojedine po šumarstno važne bolesti drveća kao ni sredstva, što bi se protiv njih uporaviti imala, nego sam naumio tek navesti jih više maoje obćeuito uporavljivih mjera, koje vrieđe kao obrana i liek protiv bolesti šumskoga drveća. Epidemićki zarade bolesti samo ondje, gdje se nalaze veći sklopovi istovrstiiih (reiD), šuma, esobito croogorice, te je uzi?oj mješovitog šumskom? drveća jedno od najznameBitijih odvraćala (propby]aktische Massre^e!) proti bolestima od gljivica i zareznika- Ra7prostiraBJe se Dametnikfi i ra^plodjivanje imđzemno i pod zemljom vrlo zaustavlja, kad je oboljelo stablo obkoljeno od drveća koje druge vrsti i tako nekim načinom osamljeno. Sađeći šumu morati ćemo se obazirati ua veoma razlike pogibelji, kojima je, kako se slutiti može, ova ili ona vrst šumskoga drveća na stanoviti m mjestima osobito izvržena i prama tome biti će treba odabirati vrst drveća, u koliko je to možno kod umjetnoga pomladjivanju. S toga u mrazovitim predjelima ne ćemo saditi osjetljivih vrstih drveća, niti bora u tlu, u kojem će oboljeti od truleža koriena, isto kao što se ni zimzeleno drveće ne zasadjuje u gradovima, u kojim se zimi troši mnogo kamenog ugljena. Da se zaprieće takove obolje od pikca (sniet, Rostpilz), što tek onda nastati moe:u, ako je u blizini druga koja Mlina, na kojoj je nametnik proživio nekoliko stupnjeva svoga razvitka, često će biti potrebito, da se dotična bilina izkrci. Tako se štiti od obolje bor i ariž (Pinus Larix), ako se izsjeku jasike f´Aspen). Na mjestima,, koja se odlikuju vlagom i tonjom (đumpfe Luft), vrlo dobro napreduju gljivne bolesti, s toga ondje ne ćemo saditi ariža, u kojega se tras (Sporen) takovih gljivica jedino u trajno vlažnom tlu razvija, dočim obamre uz neprestano strujenje zraka. U višim gorskim predjeF.ma nije zgode, da se podignu nasadi crnogorice, sjemeništa i razsađnici (Saat- nnd Pflanzenkampe), pošto će u njima, kao što to izkustvo dokazuje, vrlo lasno zavladati toli pogubna „Herpotrichia nigra". Da uzmognemo zdrave mladice, sjemeništa ne ćemo ondje podizati, gdje je opasnosti, da će mlađe presadnice nastradati od gljivnih bolesti. U predjelima, gdje se nalazi borovka (Boletus luteus), shodnije će biti, da se presadnice dobavljaju iz šumskih krajeva; gdje pako borovke nema, najbolje je uzimati mladice iz krajeva, gdje uspjeva bielogorica. Pojavi li se u sjemimštima „Phvtophthora omnivora", ili koja druga vrst gljivica, koje trus u tlu zimuje, tada ćemo morati podignuti nova sjemeništa, a dojakošnja imati će služiti kao razsađnici. Dobavljaju li se presadnice iz drugih pokrajina, tada će se osobito morati paziti, da se s njima ne uvuku opasni nametnici. Arižovka (Larchenkrebspilz) se bez sumnje vrlo često širila u oboljelim presadmcama, te je tako provalila put preko Alpa sve do Britanije. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 28 — Nu takodier kod u z gaja nj a š u m a se može "^«f ^^^^^^´^^^^^^^^^ šumarskih poslova prouzročiti obolja ne samo pojeđmih stabala, nego Lve sume. Lml li se drveće »ekaBe kore, što je uzraslo u sMopu, nastati će npala kore, radi 5ega .ije uiBJestno, da takova stabla s gMkom_ korom preostaju Osimi li se hrast, a da se ne vodi briga za zaštitu tla, koje biva lošijim, tada će mu se krošnja stati sušiti, isto kao sto se i grab jami kod sgrtanja sušaja tla vrlo škodi, te drveće raBO postane suhovrhim Ista će se nevolja pojaviti, kad se zemljište odviše izsuši. Podkresivanje zelenih grana u doba kad je već udarila mezga u drveće, uzrokuje gotovo uvjek obolju drveća, pa i okatranila se prorezima. Kasnom pako jeseni i zimi moći će se taj posao obaviti bez ikakve pogibelji za drveće, pošto se katran u drvo upije te tako prieči, da se prorezima ozliedi ili izsuši i u njoj nastane nametne gljivice. Šumaru je nadalje i to Ba brizi, da p o s j e č e n o zdravo drveće ne oboli, dok leži u šumi, te da ne ponese iz šume zametke budućih bolesti, od kojih je najpogubnija đrvojedka (Poljporus destructor), trulež i okoružljivost. Izbor shođne sjefine dobe, pravilan postupak s posjećenim stablima u šumi, najprikladniji način opreme (transporta) uz što veće izbjegavanje šumske paše i splavljenja drva, to su sredstva, kojima šumar razpolaže. Gore bijasmo-naveli, čim će se služiti šumar, da očuva šumu od, pobolje. Oboli li pako gdjegod šuma, tada će šumar poput brižna liećnika što brže prihvatiti sredstva, koja će mu poslužiti u tu svrhu, đa se zaustavi daljni razvoj bolesti, S malo iznimaka, kamo naročito pripadaju bolesti nastale od đinaa kamenog ogljena, od vode splavnice (Abfallwasser) tvornicž, i od grabalja, kojim se u šumi zgrće sušanj, sve se bolesti šumskoga drveća razvijaju od malih zametaka do sve većega obsega te su zarazne t j. redovno je uzrokuju organizmi, naročito gljivice i zareznici. Ovdje vriedi isto pravilo, kao što i priijepćive bolesti u čovjeka i životinja, da je jedino tada F.ožno svladati bolest, kad preduzmu najodlučnije mjere, prije nego li se bolest posvema razvila; kašnje većinom nema više pomoći. S toga je čistoća i red takodjer i u šumi najshodnije sredstvo protiv većih gubitaka, a to će se najlasnije postići, kad se unište ili iz šume odstrane Stara, škodljivim gljivicama i zareznicima oštećena stabla ili njihovi đjelovi. Češće je možnoisam razvitak bolesti uspješno zaustavljati, kad se naime uklone spoljašnji uvjeti napredovanja i razprostranjivanja gljivica. To se dade postići, ako se na pn odstrane sve zaštite i tako pospješuje izsušenje tla i presadnica u sjemeništu ili da se polove i otruju miševi, koji širenju gljivnoga trasa (Pil^sporn) mnogo doprinašaju. U boricima oboljelim od borovke treba, da se novi dielovi šume tako zasade, te zapadnjak, što do njih dopire, ne prolazi prije kroz onakove bolestne prediele. |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 29 <-- 29 --> PDF |
, Gdje je pako šuma osobito opasno oboljela, tamo će bi« shodno, da se provede izmjena drveća i prania mjestoim prilikama zasadi Vajmiitov bor, omorika i Duglasova jela.. Kod gljivnih bolesti, što se podzemno šire vegetativaim načinom, vegetativno se doduše širenje često´ zapriećiti može izolujnćim jarkom (Isolirgraben); na pokusi, što sam i sam izvadjao, dokazuju, da se na rubovima jaraka često razvijaju vrlo bujni trusnici (sporagium), s toga scienim, da treba razmišljati o naćinu i sredstvima, kako bi se ovaj posljednji pojav mogao zapriečiti ujedno s vegetativnim širenjem gljivica. Na ovo će se izvješće shodno nadovezati moći odgovor, što se u europskim državama dosad uzradilo, da se znanstveno izpitxjn bilinske bolesti, te da se ladju sredstva, kojim će se rečene bolesti zaustavljati i liečiti. Tako će dobiti izražaja i oni nazori, koji se možda u koječem razilaze od gore navedenih razmatranja. , .>\< -X- Profesor J. E r i c k s s on izviesti o istom pitanju sa svojega gledišta sliedeće: Odazivajući se častnomu pozivu kongresnog odbora, što mi bijaše povjerio izvješće o 95. i 100/pitanju u V. i VI odsjeku, sciemm da će svaki strukovojak naći opravdanim, da oba ova predmeta, koja su u praksi toli uzko spojena, takođjer i u savezu, razpravim. Prije nego ću na samu razpravu prieći, na žalost moram priznati, da mi nije možno točno navesti svih na ovo pitanje ođnosećih se uredaba iz drugih država, osim iz moje đemovine (Švedske). Stoga se moram zanašati na naklonost svojih po zanimanju drugova, želeći, da će izpraviti nedostatke i pogrieške,, koje bih ja naveo tekom sliedeće razprave. Koliko mi je poznato, pošlo se u raznim europskim državama u glavnom dvim smjerovima, da se izpitaju po gospodarstvo važne biliiiške bolesti, i da se što više zaustavi njihovo štetonosno djelovanje- Prvij i to obćenito provađjani, postupak sastojaše u tom, da su državne uprave dopitavale stanoviti iznos sredstava, da se podigne posebni zavod u svrhu takovih iztraživanja ili da se namjesti izkusan vještak, koji će takova Iztraživanja obavljati. Koliko sam razabrao u Italiji se najprije pojavilo takovo nastojanje/ Od početka sedamdesetih godina postoji uz sveučilište u Paviji posebna postaja za izučavanje kriptogama (Laboratorio di Botanica Grittogamija di Pavia), koju podupiru što država što mjestne korporacije (pokrajina, obema i´ college Ghisglieri). Tomu zavodu je zadaćom, da izpituje od nametnih gljivica (Parasitische Pilze) nastale Mlinske bolesti, što se u Italiji pojavljaju. Plodove svoga rada priobćuje taj zavod u posebnom arhivu (Archivario trieniale). ^Nuz to se nalazi u Italiji gospodarsko-entomoložka postaja a Firenci i botaničkefizioložki zavod u Eimu, ona se od prilike onako uzdržava kao što u Paviji, ovom-pako samo država namiče potrebita sredstva. U Danskoj je poseban učenjak, slavni poznavač gljivica E. Rostrup namješten od 1. kolovoza g. 1883. kao docent bilinske patologije na gospodarskoj visokoj školi (Landbobojskolen) u Kopenhangenu te mu je povjerena zadaća, da čita predavanja o bihnskim |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 30 <-- 30 --> PDF |
bolestima, a od 1. travnja god. 1884. ujedno je obvezan, da kao strukovnjak 2a bolesti bilja koli vještake toli zasebnike podupire uputom i savjetom; isto tako nm ja dužnost, da i sam podje, uztreba li, u dotične krajeve, što najviše trpe od takovih bolesti.- Počam od godine 1881. putovao je takodjer g. Rostro p po nalogu ministra financija gotovo godimice u sve državne šume te je pregledao. Godišnjim se izvješćima o takovim putovanjima znatno obogatilo poznavanje bolesti šumskoga drveća u Danskoj, a često se i uporavila prikladna sredstva na uztuk širenju takovih bolesti, U Njemačkoj se ima većina izpitivanja ove ruke odbiti na pojedince zasebnike, kao šio na pr. velezaslužne radnje J. Ktihn-a, E. Hartig-a, 0. Brefeld-a, B. Frank-a, P. Šorauer-a i dragih, pošto su nastale više iz privatnog živog zanimanja pojedinih izpitivača, nego li iz službene činovničke dužnosti. Kadšto bi se i državna sredstva odredila, da se izvedu posebna iztraživanja o filokseri, o korunovoj zlatici (Doryphora decemlineata), o gnomoniji na trešnjama i t. d., kao što takodjer da se izdade Sorauer-ov atlant o bolestima bilja. Dočuo sam, da se u ^njemačkom gospodarskom družtvu", dakako privatnom poduzeću, već neko vrteme o tom radi, da se stvori povjerenstvo, koje će se baviti izpitivanjem o razširenosti bilinsbih bolesti u Njemačkoj. U Eusij i postoje prilično obsežne uredbe, u bitnosti po uzoru sjedinjenih država u sjevernoj Americi; svrha im je pako da poglavito one bolesti bilja iztražuju, što ih uzrokuju zareznici. Tako su kod ruskoga departementa za zemljotežu kao činovnici namještena dva entomologa, kojima je zadaća, da opredieljuju sve škodljive zareznike, što no im šiljaju razni dopisnici iz čitavoga carstva (blizu 4000 osoba). Osim toga su podignuta u Odesi i Tiflisu dva samostalna entomoložka povjerenstva i jedno podružno povjerenstvo (Sub^ commission) u Jalti (na Krimu), kojima je svrha, da nastoje oko uništenja filoksere;: nu zanimaju se takodjer i s bilinskim nametnicima vinove loze kao što je na pr. Peronospera viticola i t. d, U Švedskoj imademo od kakvih desetak godina od države namještena entomologa, koji u ljetno doba putuje po raznim stranama zemlje, da opredieli škodljivce, kad bi se koji pojavili, te pučanstvu ide na ruku shodnim savjetima, kako da.se utamane dotični zareznici. Mene kao Mlinskogafiziologa na kraljevskoj ratarskoj akademiji ide dužnost, da posvetim pažnju osim drugih praktičkih pitanja iz botanike takodjer i gljivicama i t d, što prouzročuja bilinske bolesti. Istom se početkom ove godine dozvolila posebna svota iz državne blagajne u patoložke svrhe, te je civilni ministar u povodu velike štete, što ju prošle godine uzrokovala´ sniet (Getreiderost) na zobi^ i na poniznu molbu ratan^ke akademije doznačio svotu od 10.000 kruna (od prilike 5618 for,) te ju predao akademiji, da iznovice i što svestranije izpita bitnost i uvjete smeti. Izvjestitelja ~~^^~Š^đ3ki središtni statistički ured izračunao je, da je i.nos prkoda u .obi .a čitavu švedsku god. 1889. bio za 163.000.000 kg. manji, nego h maSe popne<^no .ad.jih 10 godina, . ovaj se manjak ima vec^inom odbin na gtetu, sto ju je uzrokovala smet. b |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 31 <-- 31 --> PDF |
su povjerena rečena na tri godine opređieljena istraživanja, a kao asistent mi Je đodieljen Dr. phil. Ernesto H e n n i n g. Drugi BaciB, kojim se nastoje umanjiti toli štetonosne posljedice bilmslah bolesti, j^st zakonođarstvo. Tim se smjerom pošlo na pr u fraoce.koj gdje je 24 prosinca 1888. izašao zakon o uništenju-zarezoika, knptogama i drugih poljodjelstvu škodljivih bilina (Loi concernand la đestruction des Insectes, Crrptogames et autres Yegeteaux nuisibles a F agriculture). U koliko su u toj zemlji posebna državna sredstva na razpolaganje u svrhu iztraživanja stanovitih bolesti bilja, na pr. trsa (Phylloxera, Peronospora viticolai t d.), ne mogu točnije da navedem. U tom, što bijah dosad naveo, kušao sam,, dokle moje znanje dopire, da istaknem, što se u pojedinim europskim državama do danas uzradilo glede predležećega predmeta našega raspravljanja. Nadaje se drugo pitanje, u koliko su naime dosad prihvaćene mjere po svojoj uredbi i po svom obsega pospješivale poluSenje povoljnih i izvjestnih rezultata, kao što to odgovara i važnosti same stvari a i pravednim zahtjevima poljodjelaca. Ni najmanje se ne žacam na ovo pitanje niečno odgovoriti. Utjecaj škodljivih bilina i zareznika na ekonomiju poljodjelstva, šumarstva i vrtlarstva toli je zamašan, a uspjesi, koji se dosadašnjim sredstvima polučiti mogahu, u obće su tako neznatni, te mi se Sini, da država neima samo pravo već i dužnost, da zajedno s, gospodarskim strukovnjaeima točno pazi, jeda li u tom pogledu na obće dobro više učiniti može i mora. Doista ćemo pako biti u dvojbi, kad nam je do toga, da odlučimo, koji od obiju navedenih smjerova najsigurnije dovodi do, svrhe, da li podignuće posebnih zavoda za izvadjanje pokusa i namještenje posebnih tražnika (Forscher), ili izdavanje posebnih zakona. Dok je poznavanje bića dotičnih bolesti toli ne- pođpuno, i dok su obćenito preporucane mjere protiv širenja bolesti toli nedotjerane^ kao što je to još danas, dotle će svakako imati prednost ona ponajprije napomenuta metoda. Svoje se usuđjujem nazore ob ovom pitanju shvatiti u slieđećim željama: I.Uredjenje posebnih državnih postaja za fitopatoložka (bilinskih bolesti tičuća se) iztraživanja; takovi zavodi treba da su snabdjeveni potrebitim osobljem (mikolozi i entomolozi), radionicami (laboratorij) i pokušalištem. 2. Ove se postaje imadu na živahno sudjelovanje poticati međjunarodnim fitopatoiožkim časopisom, u kojem će se bar u glavnim crtama saobćivati rezultati pokusa i razpravljati o bud kojem takovom pitanju, što je važno za djelovanje svake pojedine postaje. 3. Osnovati se ima medjunarodnofitopatoložko družtvo, kojega će pojedini upravm članovi (za svaku pokrajinu po jedan ili po dvojica) svaki u svojoj zemlji po mogućnosti nastojati oko unapredjivanja fitopatoložkih iztraživanja, i ZsfLllr´; r ´T´´´´´´´´^ ´´´´´´^ ^^ medjunarodne sastanke, da se pojedina pitanja međjusobno razprave. . |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 32 Nađovezulući na to, što netom naveđofa, usudio bih se predložiti, da se poslije d s r Li^´ave bude li BuMno i umjestno, u obim odsjecima izabere pS L odboTkoji bi i.;ao izraditi resolucij«, što 6e se kod posljedne sjedmce predložiti pojedinim odsjecima. . , . .„^„;iK o-nrlma Radi uzporedbe Beka se napokon spomenu i mjere, koje se zadnjih godma prihvatiše u sjedinjenim državama sjeverne Amerike u svrhu istraživanja i liečenia bilinskih bolesti. Kako bijah gore napomenuo sMile su ruskoj državi uzorom kod uredjenja entomoložkih postaja, te su u obće svake pažnje vnedne. U sjevernoj se Americi nalazi 46 gospodarskih pokušališta („Agncultural Experimental Stations"), većina ih je (26) podignuta god. 1888., a sva su pod vrhovnim nazorom posebnoga odjela („Office of Experimental Stations ) u departementu za poljodjelstvo („U. S., Department of Agriculture«). Za svako pojedino pokušalište ođredjena je na razpolaganje godišnja svota od 15.000 dolara (od prilike 31.430 for.). Kod mnogih tamošnjih zavoda izvadjaju posebni činovnici fitopatoložke pokuse. Od državnih sredstava, koja sa doznačena za takova iztraživanja troši se lih za izpitivanje bolesti, što je prouzročuju nametne gljivice, u svakom zavodu godimice 1500 do 2000 dolara (od prilike 3143 do 4191 for.) a u svim pokušaiištima više od 20,000 dolara (do 41.910 for.). Vrhovna uprava pokusnih radnja povjerena je posebnom odsjeku u departementu („Section of Vegetable Pathologj"). Posredovanjem ovoga odsjeka ih se godimice prikupljaju (jj-Reporf) bitni rezultati pokusnih radnja pojedinih postaja i to in estenso ili u obliku posebnih publikacija (BuUetins), ili se pako kao kraći članci priobćuju u mykoložkom časopisu („Journal of Mjkologj"), što ga izdaje ´dotični odsjek. Šumar i lovac. Nije tomu baš davno, što mnogi vlastnici velikih šuma gotovo nikakove prilike ne imadjahu, da poluče iz svoga šumskog posjeda korist, koja bi bar donekle odgovarala absolutnoj vriednosti šumom obrasloga zemljišta. Poradi slabo razvijenoga prometa susjedni su dielovi šuma služili tek za pokriće lokalnih potreba gradjevnog i ogrievnog drva, a za udaljenije predele u nutrini šuma dosta,se malo brinulo. Ponajviše bi se cienila šuma kao skrovište divljači, te s toga kao najobilatije lovište, a šumogojstvu u današajem smislu nebje ni traga. Toli ogromni kapitali, štb je predstavlja šuma uz današnje uzgojne i prometne prilike, tada bijahu neobradjeni - mrtvi. Više je napredovalo poljodjelstvo a da se za nj privriedi što više zemljišta, stale se šume redom krčiti. Ah se doskora uvidjelo, da će takovim načinom nastati neprilika radi nabav- Ijanja potrebitog gradjevnog i ogrievnog drva, s toga državoa uprava a i sami Sotil Tn ´´"^^f!"´^´´ «* takovoga za obstanak šuma ubitačnog nastojanja. Iznos se godišnje sječe ograničio a s njim i potrošak drva, dočim |