DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 32 Nađovezulući na to, što netom naveđofa, usudio bih se predložiti, da se poslije d s r Li^´ave bude li BuMno i umjestno, u obim odsjecima izabere pS L odboTkoji bi i.;ao izraditi resolucij«, što 6e se kod posljedne sjedmce predložiti pojedinim odsjecima. . , . .„^„;iK o-nrlma Radi uzporedbe Beka se napokon spomenu i mjere, koje se zadnjih godma prihvatiše u sjedinjenim državama sjeverne Amerike u svrhu istraživanja i liečenia bilinskih bolesti. Kako bijah gore napomenuo sMile su ruskoj državi uzorom kod uredjenja entomoložkih postaja, te su u obće svake pažnje vnedne. U sjevernoj se Americi nalazi 46 gospodarskih pokušališta („Agncultural Experimental Stations"), većina ih je (26) podignuta god. 1888., a sva su pod vrhovnim nazorom posebnoga odjela („Office of Experimental Stations ) u departementu za poljodjelstvo („U. S., Department of Agriculture«). Za svako pojedino pokušalište ođredjena je na razpolaganje godišnja svota od 15.000 dolara (od prilike 31.430 for.). Kod mnogih tamošnjih zavoda izvadjaju posebni činovnici fitopatoložke pokuse. Od državnih sredstava, koja sa doznačena za takova iztraživanja troši se lih za izpitivanje bolesti, što je prouzročuju nametne gljivice, u svakom zavodu godimice 1500 do 2000 dolara (od prilike 3143 do 4191 for.) a u svim pokušaiištima više od 20,000 dolara (do 41.910 for.). Vrhovna uprava pokusnih radnja povjerena je posebnom odsjeku u departementu („Section of Vegetable Pathologj"). Posredovanjem ovoga odsjeka ih se godimice prikupljaju (jj-Reporf) bitni rezultati pokusnih radnja pojedinih postaja i to in estenso ili u obliku posebnih publikacija (BuUetins), ili se pako kao kraći članci priobćuju u mykoložkom časopisu („Journal of Mjkologj"), što ga izdaje ´dotični odsjek. Šumar i lovac. Nije tomu baš davno, što mnogi vlastnici velikih šuma gotovo nikakove prilike ne imadjahu, da poluče iz svoga šumskog posjeda korist, koja bi bar donekle odgovarala absolutnoj vriednosti šumom obrasloga zemljišta. Poradi slabo razvijenoga prometa susjedni su dielovi šuma služili tek za pokriće lokalnih potreba gradjevnog i ogrievnog drva, a za udaljenije predele u nutrini šuma dosta,se malo brinulo. Ponajviše bi se cienila šuma kao skrovište divljači, te s toga kao najobilatije lovište, a šumogojstvu u današajem smislu nebje ni traga. Toli ogromni kapitali, štb je predstavlja šuma uz današnje uzgojne i prometne prilike, tada bijahu neobradjeni - mrtvi. Više je napredovalo poljodjelstvo a da se za nj privriedi što više zemljišta, stale se šume redom krčiti. Ah se doskora uvidjelo, da će takovim načinom nastati neprilika radi nabav- Ijanja potrebitog gradjevnog i ogrievnog drva, s toga državoa uprava a i sami Sotil Tn ´´"^^f!"´^´´ «* takovoga za obstanak šuma ubitačnog nastojanja. Iznos se godišnje sječe ograničio a s njim i potrošak drva, dočim |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 88 -™ se s druge strane prihvatile mjere, da se umaim uzgojem azSuva obseg Suma i osigura redovit prihod iz šumskoga posjeda. Od takih se prvih zametaka sve više razvija i usavršuje šumarska znanost, pred kojom malo po malo izcezavaju dojakošnje prašume i neuredjeni lugovi. Nu mora se priznati, da ovaj prekret u šumskom gospodarstva nije bio onaki, kao što ga je zahtjevalo i danas ga zahtjeva umno šumarenje. Slabo se marilo za sustavno provadjanje tih novih naMa. Od šumarstva nerazdieljive pomoćne znanosti razmjerno se bijahu već daleko razvile, đočim se šumarstvo tek zametnuto, S toga se obćenito što više prijanjalo uz teorije, kojima se mislilo sve postići, budući da je praktično izkustvo dotle još posve neznatno Mio, te se za nj nitko ni osvrtao nije. Posljedica tomu bijaše, da se dosadašnji lovac — ili kako se ponosom nazivaše „jager" — preko noći imao preobraziti u šumara, pošto se do onda jedini lovac po svom zvanju šumom zanimao. Šumar se pako nad onim smatrao uzvišenim, nekako ga prezirao, a kamo li da je uvažavao njegovo trošno, ali po izkustv u stečeno znanje. Takovi m pako odnošaji što manje bili u prilog unapredjivanju šumarstva, jer je toliki nesklad izmedju teoretićkoga znanja i šumarskoga izkustva vazda štetno djelovao. I tako je ova znanost iza mnogih i mnogih zabluda i nesporazumljenja svedena na pravi put, odkad se bezuvjetno priznalo, da teoriju umno spojiti treba s praksom. Iz ovoga je obćenito priznatoga nazora posve naravno zaključivati opravdanost tvrdnje, da je za šumarstvo baš osobito koristno, kad je šumar zajedno takodjer i s veseljem lovac, jer od lova doista nema prikladnijega sredstva, da šumaru omili šuma^ te se on točno s njezinim stanjem upozna i vazda marom nastoji oko njezina napredka. Svakako može i onaj šumar, koji svojoj zvaničnoj dužnosti vjeran, ma i ne mario za lov, ipak svjestno polazi u šumu, svoje poslove točno i brižno obavljati. Činiti će to pako, jer mu tako dužnost nalaže, te će držali, da je sasvim dosta uradio, pošto u sebi ne osjeća potrebe, da što češće u šumu za lazi, osim kada mora. Nipošto pako ne će imati ua urno, da skrbni šumar ni» kada u šumu ne koraci, a da pored sve svoje zabave, bar štogod znamenita. ne opazi, te da se šumar nikada iz šume ue povrati, a da si nije novim iz kustvima obogatio znanje. Zanimanje za samu znanost, raznoliki nauci i formule, kojim se mladi šumar nasitio u zavodima, po gotovo nm ne će probuditi veselja do njegovog pravog djelokruga — šume. Napokon to niti nije sve, što ga čini izvrstnim činovnikom u njegovom zvanju, nego imade za njega gotovo isto toliku važnost boravak u šumi u svako vrieme i u svako doba godine. "U šumi mu se pruža prilika, da se osvjedoči o vrieduosti onoga, što je naučio i da prama tome prosudi stanje svoje šume. Jer mladi šumar valja, da se odviše ne ponosi, kako će on tobože prirodi krojiti zakone^ te ju po svojim dobro naučenim i razum« Ijenim pravilima popravljati, već treba da nastoji, kako će joj pntećt ii pomoć ukloniti zaprieke i djelovanju prirodnih sila utrti put, A da si steče u tu svrhi hu |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 34 <-- 34 --> PDF |
- 54,.— Bužđna kkustTa, neka se posluži najshodnijim sredstvom ^ neka se ranima lovom, pošto ga doista nijedna druga toŽBJa ne će toli potrajao i .ivahno poticati na koristan rad u BJegovom zvanju, kao što lov. Kad je šumar i lovac obavljanjem mždnih poslova po duže vremena m^ priečea, da pođje u šumu, sve ga obiizimlje neka neodoljiva želja ^a svojim zavičajem - ,šumom^ S njom je tako reći stasao, u njoj mu je najmilije bo^ raviti. Šuma mu postaje sve poznatijom, a on njezinim što češćim posjetnikom. Zato mu je gotovo svako stablo u šumi poznato, a znanje i izkustvo njegovo osobite je vriednosti, jer on nci iz nepogriešive knjige — prirode. Lov ga svakuđa nanese, u6i ga poznavati i najudaljenije krajeve šume, kao što i svaku poljanu i guduru. Tako će na svoje oči vidjeti, koji predjeli njegove šume bolje napreduju i koji su lošiji. Jedino u šumi .se usavršuje šumarova prosud- Ijivost, a njegovo često pohadjanje na lov čini ga pozornim na kojekakve pojave, o kojima ni ne sluti obični šumar, koji će samo kadikad, i to tek iz vana u šumu zaviriti. Za posljednjega doslovno vriedi poslovica, da od samog drveća ni Snme ne vidi Što dosad navedoh, ne proteže se lih na lovno doba godine, već vriedi za pravoga lovca i onđa^ kad je lov prestao. Veseli li šumara lov, on će i za ono vrieme u šumu zalaziti, da se spremi za budući lov: motriti će stanje divljači, čuva ju od grabežljivaca i zvjerokradica, upoznaje se unapried s prolazima divljači, razgleda mjesta, gdje će ju moći lasno uhvatiti, kad opet nastane lov. Kod toga privikne na podnašanje nepogode, a to mu daje tjelu snagu i uztrajnostj što će mu dobro doći kod izvršavanja šumskih radnja. Važnost, što ju imadu za šumara probitci, koji se lovcu nadaju sami po^ sebi, nitko — kada bi i hotio — zaniekati ne može. Da se i ovdje, kao što i svagdje, najsigurnije ide srednjom stazom, te da lovačka strast ne smije voditi do zanemarenja šumarskih poslova, i da se radi lova loše gospodariti ne smije, samo se po sebi razumieva. Neopravdani dakle taki postupak pojedinoga od prirode lovca — kad bi se to već gdjegod i dogadjalo ~ nikako se ne smije uzimati kao valjan razlog protiv nazora, što je evo ja branim. Ooi pako, što su pozvani kao učitelji na šumarskim zavodima, osobito neka oko toga nastoje, da njima povjereni mladići zadobiju pravo veselje za lov. Treba da u mladib šumara pobudjuju zanimanje i veselje za samu šumu, čemu je najshodnije sredstvo lov. A i dotični posjednici šuma biti će im obve-´ zam, kad vide, da mladići, svršivši nauke i nastupajući šumarske službe, nisu samo teoretici šumari, nego i dobri lovci. Gdje je sa šumarskom naobrazbom spojeno i veselje za lov, za šumu je doista najbolje skrbljenoj imz to se dakako i lov izplaćuje; što se lasno priznati mora~ Nu pošto naši izučeni šumari nemaju prilike, da se praktično izvježbaju u lovu shodno bi bilo, da se nakon dovršenih šumarskih nauka zapute u praksu kojemu šumaru u Cislitavu, gdje bi, vježbajući se praktično u lovstvu 1 šumarstvu, boravih barem jednu godinu (kao što su prije šumarski pitomei iz b.vše vojne krajme do godine 1850. nakon dovršenih šumarskih nauka, do |
| ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 35 <-- 35 --> PDF |
»^ 85 -™ dieljeiii bili, da 80 prakticiio u lovstvu izvježbaju, te su o tom predmetu takodjer i izpit polagati morali). A to bi im jamačno od veće koristi bilo, nego da provode kod kojeg kmuivnko´A ureda tobožnju praksu u piskaraiiju. Ođ toga im mala korist, tu se dapače otndje himji i prirodi^ a o uredovanju će se iasiio uputiti, kad im koju šumariju dodieljeui budu. Ovim zaključujem prednaveđeDU moju razpravicu, kojom hoću da punim pravom dokažem, da šumar mora biti podjediio i lovac, jer će tako dužnostim svojega zvanja revnije i sdušuije odgovarati 1 j^os. Ettinger- Više šumarsko obrazovanje- Novi pojav na zvjezdanom horizontu mile nam zelene struke, a ujedno dokaz veljim krokora svojoj meti stapajućeg razgraDJenog naprednog šumarstva, razveseljuje svakog zelene naže gore lista, koji višom šumarskom naukom oplemenjen, ponosito, vedra čela i uzliićena srca motri prati i oćekiva onu božanstvenu, sjajnu i nedaleku sumari^ku budućnost, kojoj ovaj pojav — uveličan a zviezda šumarica — predliodi. Ovakovom mišlju zadojeni i sličidru idejama opojeui sastadoše se naime tekom ove godiiite zastupnici svih tehnirkih struka, a izađlanioi svih visokih tehničkih zavoda naše prostrane moiuirkije, pa medju ovim naravno i izaslanici visoke žkole za zemljotežtvo u iJeiui, kao zastupnici šumarske, gospodarske i kulturne tehničke struke i u zajedničkom kolu sa svojim studio-kolegama sviestno, oduševljeno i jeduogiaBUO zakljicčiše ovo: „Neka se na c. i kr. ministarstvo i visoka zastupstva, kao i na Njegovo Veličanstvo sa molbom obrati; da se svakomu onome, koji je višim tehoićkim znanjem oboružan, t. j. koji je ma na kojem od visokih tehničkih zavoiia dobrim uspjehom propisane državne ili diplomne izpite položio — kamo se punim pravom- visoka škola za zemljotežtvo u Beču ubraja — zaslužno, javno .i svećanini načinom pođieli akademički stepen i naziv „Ingenieur´\ sa kojim bi sva i ista ona prava u savezu stojala, koja i jednom na sveučilištu promoviranom doktoru pripadaju.^ Svatko, tko je uvjeren, da moderni tehničar pogledom ua aieme njegova studiranja kao i na teoretičko znanstveno obrazovanje iza svojili koleka sa sveučilišta ni najmanje ne zaostaje, be^ dvojbe će ovaj punim pravom zahtievaoi akademički i zakonom učvršćeni naziv ,,Ingcnieur" prijateljski dobrodošlicom pozdraviti. Tim više mora se ovoj želji sa kompetentne strano a puooj mjeri pažnja da posveti, što i mi sami već unai)ried imasmo pred očima opor sa strane sveučilišta, te ne zahtievasmo, kao što bi naui pripadalo, titule „doktor-a´% koja je na žalost za sad još u našoj monarkiji su znanjem klasičnih jezika u savezu, nego modernom znanstvenom obrazovanju odgovarajući titulua ^Ingenieur". |