DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1891 str. 33     <-- 33 -->        PDF

— 88 -™
se s druge strane prihvatile mjere, da se umaim uzgojem azSuva obseg Suma
i osigura redovit prihod iz šumskoga posjeda. Od takih se prvih zametaka sve
više razvija i usavršuje šumarska znanost, pred kojom malo po malo izcezavaju
dojakošnje prašume i neuredjeni lugovi.


Nu mora se priznati, da ovaj prekret u šumskom gospodarstva nije bio
onaki, kao što ga je zahtjevalo i danas ga zahtjeva umno šumarenje. Slabo se
marilo za sustavno provadjanje tih novih naMa. Od šumarstva nerazdieljive
pomoćne znanosti razmjerno se bijahu već daleko razvile, đočim se šumarstvo
tek zametnuto, S toga se obćenito što više prijanjalo uz teorije, kojima se mislilo
sve postići, budući da je praktično izkustvo dotle još posve neznatno Mio,
te se za nj nitko ni osvrtao nije.


Posljedica tomu bijaše, da se dosadašnji lovac — ili kako se ponosom
nazivaše „jager" — preko noći imao preobraziti u šumara, pošto se do onda
jedini lovac po svom zvanju šumom zanimao. Šumar se pako nad onim smatrao
uzvišenim, nekako ga prezirao, a kamo li da je uvažavao njegovo trošno,
ali po izkustv u stečeno znanje. Takovi m pako odnošaji što manje bili u
prilog unapredjivanju šumarstva, jer je toliki nesklad izmedju teoretićkoga
znanja i šumarskoga izkustva vazda štetno djelovao. I tako je ova znanost iza
mnogih i mnogih zabluda i nesporazumljenja svedena na pravi put, odkad se
bezuvjetno priznalo, da teoriju umno spojiti treba s praksom.


Iz ovoga je obćenito priznatoga nazora posve naravno zaključivati opravdanost
tvrdnje, da je za šumarstvo baš osobito koristno, kad je
šumar zajedno takodjer i s veseljem lovac, jer od lova doista nema
prikladnijega sredstva, da šumaru omili šuma^ te se on točno s njezinim stanjem
upozna i vazda marom nastoji oko njezina napredka.


Svakako može i onaj šumar, koji svojoj zvaničnoj dužnosti vjeran, ma


i ne mario za lov, ipak svjestno polazi u šumu, svoje poslove točno i brižno


obavljati. Činiti će to pako, jer mu tako dužnost nalaže, te će držali, da je


sasvim dosta uradio, pošto u sebi ne osjeća potrebe, da što češće u šumu za


lazi, osim kada mora. Nipošto pako ne će imati ua urno, da skrbni šumar ni»


kada u šumu ne koraci, a da pored sve svoje zabave, bar štogod znamenita.


ne opazi, te da se šumar nikada iz šume ue povrati, a da si nije novim iz


kustvima obogatio znanje.


Zanimanje za samu znanost, raznoliki nauci i formule, kojim se mladi


šumar nasitio u zavodima, po gotovo nm ne će probuditi veselja do njegovog


pravog djelokruga — šume. Napokon to niti nije sve, što ga čini izvrstnim


činovnikom u njegovom zvanju, nego imade za njega gotovo isto toliku važnost


boravak u šumi u svako vrieme i u svako doba godine. "U šumi mu se pruža


prilika, da se osvjedoči o vrieduosti onoga, što je naučio i da prama tome


prosudi stanje svoje šume. Jer mladi šumar valja, da se odviše ne ponosi, kako


će on tobože prirodi krojiti zakone^ te ju po svojim dobro naučenim i razum«


Ijenim pravilima popravljati, već treba da nastoji, kako će joj pntećt ii pomoć


ukloniti zaprieke i djelovanju prirodnih sila utrti put, A da si steče u tu svrhi


hu