DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— n — Grupe 8j 9 i 10 sačiDJavaju žurne, koje su najprikladnije za eksploataciju gradjeTnog drva. Srbija dobavlja jošte iz Austrije i Bosne tri četvrtine ove robe za svoju kon* sumpciju. Krajevi gore označeni, podavaju eksploataciji sve poželjne iakote. Pilane našle bi tamo snrovine uz nizku clenu, hidrauličku silu i putove, da im roba bdplovi na razna tržišta.- Država dobiva ove pristojbe za tvrdo drvo^ brast, bukvu, orab od 3 dinara 20 para do 12 d, po komadu; za jele i omorike od 40 p. do 3 d, 20 p. po komadu s premjerom od jedaoga metra i visinom od 30—^40 metara. Vlada bi dala u eksploataciju velikih šuma na 10 i 20 godina U2 redovno plaćanje pristojba prema svakogodišnjoj sje6i. Jednako bi se mogio utanačivati s manastirima i posebnicima o eksploataciji njibovili vlastnictva. Le Bois. Moja prva praksa. Manje vise, svaki je đjak idealan, dok na žkolskib klupa sjedi. Zato svakoga onoga, koji se dade na koja struku, jos dok na djaČkim klupama sjedi, vuče želja, da ono, što je u školi naučio, u praksi što bolje upotrebi. Taj ideal vodio je i mene ! Posvetiv se šumarstvu, bilo mi je uviek na umu, a joŠ i danas, da ono, što sam u akoli teoretično naučio, u praksi što bolje upotrebim. Svršiv godine 1887. šumarstvo na križevačkom zavodu, pruži mi se prilika, da sam mog´ao kompetirati za mjesto Šumarskog vježbenika. Tako sam (uz sto neprilika i uz težku borbu) dobio mjesto kod gradiške imovne obćine. j,Tko veseliji od menel" Poetigav mjesto sa 25 for. mjesečne plaće, srdee mi življe kucalo pomišljajući, kako ću u šumi, u divnoj prirodi steći praksu budućega šumara. Pošto bijaše pisar kod II. kotar, šumarije u Hovoj Gradiški (akoprem težkom mukom) odpusten, čim sam ja službu nastupio, odredio je „šef, da me odpušteni pisar uputi u ^^uredovne tajne". — Iz prvine pomišljao sam, da treba čovjek, da se prvo u pisarni nauči, a tada u šumu. Zato sam revno nastojao oko toga, da se upoznam sa manipulacijom u kancelariji. Pošto mi tu ne bijaše potežkoća, shvatio sam bi´zo sve, te sam samo čekao čas, kad ću u šunau. Dugosamčekao, alinedočekao! Sjedi uviek u pisarni, pa „guli jednu kozu". .— Sada mi izčeznuše svi ideali, te sam se osjećao samo pisarom. (Tako me moj Šef i smatrao). Za mojih 8 mjesecih službovanja kod gradiške šumarije bio sam glasom moga dnevnika 4 puta u šumi. Ne bi ni tada došao^ da se niesam sam — tako rekavši — narinuo, da me „Šef" povede! Često sam rhislio: „0 moj GaŠo, pored ovako ve prakse i praktične gospode niesi nikada u stanju državnog izpita položiti*´. Pošto su se gospod a kod gospodar, ureda gradiške imovne obćine uvjerila, da je probitačnije, da vježbenici na ladanje dodju, to nas premjestiše j,iz službeni h obzira " i to mene u Novsku, a mog prijatelja i druga Jančikovića u Oriovac. Premda sam imao malenu plaću, to sam ipak išao sa veseljem na moje novo opredieljeno mjesto. (Koliko je bilo natezanja glede troška premješćenja, ne ću ni pisati.) Kad sam došao k drugomu „šefu", nadao sam se, da ću imati više prilike ići u Šumu; ali se prevarih! Mjesto u Šumu, sjedi uviek u pisarni. — Za mojih 6 mjeseci službo vanja u Novskoj imao sam prilike samo jeda n pu t biti u šumi* a to 6. lipnja 1888, u srezu j^Javička greda" kraj sela Košutarica. Ne bi ni tada imao sreće iei sa |