DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 46     <-- 46 -->        PDF

_ 94


„šefom" u Umu, da se ciesani i^prav na siia nariauo. Nn i danas mi je žao, da sam
i taj jeda n jedincat i put ieao. Toliko omalovaživama „križevackog zavoda" a
hvale za. jjBelu^ ulesam ulgdje čuo m Sitao 1


Uvjerio sam se pak, đa sva ova gospoda precjenjuju svoje znanje i đa ne znajix
štovati svoju sretnu.
Pošto je stvar mladjega „sutitl", pak se j.sIiepo pokoravati", to sam i ja tako
14 mjeseci proboravio kod gradiške imovne obćine. Evo cienjeni sudruzi sudite, kakova
je moja prva praksa.
Da je ovo istina, pozivam se na ostala dvojica kolega. Moj je poslovni dnevnik
pak najbolji svjedok, jer ga je moj ^šef^ pri mom odlazku previdio 16. prosinca
1888. sa sliededom zaporkom: j,Pregledao i u redu pronadjeno^. — Iz svega
se vidi, da su vježbenici — nasljednici pisara.
Kako je šumar prednjačio, tako sn nas i lugari štovali. Niesmo mi smatrani blii
kao strukovnjaci i budući šumari, već kao pisari. Evo jednog liepog primjera:
Kod gradiške šumarije razboli se Šumar i ode na dopust. Mjesto njega primi
upravu moj jedan drugi kolega, Nu nije dugo upravljao. Želeći, da se rieši te uprave,
prakse i „praktične gospođe^^ dobi mjesto kod slavn e petrovaradinske imovne obćine,
te — ode.
Pošto sam ja sad najstariji vježbenik, pomislio sam, evo sada prilike kada primim
upravu, đa dodjem u šumu.
Ali se ljuto prevarib! Posto bi velik trošak bio mene iz Novske u Gra»
disku premjestiti (željeznica stoji 80 nov6ića) povjeriše upravu gradiške šumarije lugaru
Vukičeviuu iz sreza ^Novivaroš", Kolike li sramote za izučene šumare. Pored dva
vježbenika^ koji sjegurno vise strukovnog znanja imaju, nego li lugar, ovi
zapostavljeni.
Mili drugovi! Sami lugari su se ovome postupku Sudili, nu kada j,vleće trojice"
odluci, slušati se mora.
Uvidiv nas dvojica, da nami ,,ruže ne cvatu^ kod ove imovne obdine, odosmo
obojica, jer smo kod naših Šefova bili trn u oku, posto smo „Kreuzer-Stuđenten
und Croaten". Premda smo u provincijalu, draž e nam je, nego li biti tamo, gdje si
zapostavljen.
„Čitao sam u „Narodnim Novinama" i u j^Agramer Zeitung^ priekore, da mladež


nepripravna ide na državni izpit. Na gospodo! Ako čovjek ima ovakovu praksu, kako
gore opisab, to svatko gubi volju; u mladeži se ideali ubijaju, mladež
se sasma zapuŠta, nema li priznanja u svome radu.


Ako ide na izpit, to na sreću ide uvjerena, da polaže izpit ne iz prakse, već
ono, što je jjUabiilao^,


Ova crtica neka ne bude uvrieda za nikoga, već je jedino u dobroj nakani napisana
~ kratka crtica iz moje prakse. Da li će šta dobroj stvari koristiti, pisat će moji
nasljednici, G-ašo Yac , Šumar sfcubički.


Hrast ubio čovjeka. Dana 13. siećnja t. g. uputio se seljak Janko Vuković
iz sela Moštaniee obćine Hrastovica a drvosjek „Ljeskara*^ sreza Stari gaj zvani, da
obidje svoja dozaaSena drva. Istog dana obarali su težaci Ivana Nikića: Marko Mrazovac
i Janko Puškić svi iz doloje Budićino Nikićev hrast, koji je po svome naravnom
položaju uz brdo pasti morao, nu oni su silom sa gvozdenim! klinci htjeli, da hrast
nuz brdo srnše, gdje bi irn dalnje izradjivaiije lakše bilo. Nesretnom Vukoviću, koji
se tu desio i kod vatro sjedio, nije se dopao njihov naćin obarauja, te ih htjede´poučiti,
u koju svrlirt staue u brdo na onu stranu, kamo se nije nadao, da će stablo
pasti. Skoro u isti tren pretegue vrb stabla, ter se stropošta upravo na Vukovića, koji
zbog obilnog sniega valjda izmaći nije moga. Nesretni Vuković izdahnuo je u užasnih
mukah za 6etvrt sata poslije dogodivše se nesreće. _^A