DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1891 str. 9 <-- 9 --> PDF |
skrižaljka dobnih redova uputiti ie o tome, hoće li se u njima normalna sječna doba bar približno uzdržati raoći. Za potonji se slučaj budući sjecai red lasoo prepustiti dade kašnjim revizijama šumskoga nredjeitja te nipošto nije nuždno, da se već sada uvrste porabne gromade u pojedina razdoblja (t. j . da se uzpostavi za nje obćeniti sjecni red). Nu kod vrlo slabo uredjeiiih šumskih prilika biti će svakako shodno, da se takovo uvrštenje takodjer već sada — ali tek kao predtecn i a ne obvezni sjecni nacrt ~ projektuje, te bi se tako lakše prosuditi mogle prihođne okolnosti budućih perioda i već sada odredile uuždne šumsko-uzgojne mjere za takove šume, koje će, kako se može predmievati, prije ili poslije prave sječne dobe na red doći. Sva naša dosadašnja razpravljanja rade o zahtjevu potrajnosti u tom smislu, da se njom osigura stalnost prihoda za pojedina razdoblja. Pojam pako stroge godišnj e potrajnosti osim toga takodjer još i zahtjeva ujamćenje podpuno jednakoga godišnjega prihoda unutar gore navedenih razdoblja, te je tako u mnogim šumskim gospodarstvima uprava još danas vezana na redovito namirivanje opredieljenog godišnjeg prihoda (Jahresetat). Ovdje nam je ponajprije pitati: „Zahtjeva li puSaostvo, zahtjeva li drvna prođja svake godine posve jednaku količinu drva?" a odgovoriti se može sasvim izvjestno: „Ne zahtjeva!" Dapače i u vrlo omedjenim tržištima je potreba i prodaja drva u pojedinim godinama znatno razlika i to-prama više manje oštroj zimi, prama boljoj ili lošijoj žetvi, berbi itd.; nu to još više vriedi za obciu trgovinu drvima« Nasuprot tome imao bi dakle šumar, ipak bilo kako mu drago, svake ,godine prodati istu količinu drva? Tim bi on omalovaživao glavno načelo svakoga proizvadjanjaj naime: da se ponuda ima prama tome ravnati, koliko se dotična roba traži; lišava se nadalje vrlo znamenite prednosti, koja mu šumsko gospodarstvo naprama drugim privrednim strukama u tom prnža, ^to razpolaže osobito obsežnim zalihama, koje kao proizvodno sredstvo (Productionsmittel) u šumi stoje i kupce privabljuju, ali se ujedno i kao gotov proizvod smatrati mogu te tako posjedniku đavaju mogućnost, da se povoljnim tržnim prilikama što izdašnije okoristi, a kod loše prodaje svoju glavnicu još i nadalje ukamaćuje, ostaviv ju u šumi. Ako se potrajnost već u obće tek novčanim žrtvama postići dade, izdašnost ^će šuma godimičnom pođpunoma jednakom sječom još kud i kamo više i neopravdanije štetovati, pošto doista ne će tako težko biti na koji drugi način izjednačiti prihod posjednika ili užitnika, u koliko je to u obće nuždoo. U tom ćemo dakle smjeru postaviti zahtjev, da se šumskoj upravi u svrhu uvaženja dotičnih tržnih prilika na volju pusti vršenje sječe, opredieljene za neko stanovito razdoblje. Isto tako neka bude dopušteno i odgadjanje sječe kao što i pretjecanje njezine prave dobe, ako se Ije tim polučiti dade što izdašnija i povoljnija privreda. Na temelju ovih naših razmatranja dolazimo glede današnjega stanovišta naprama zahtjevu potrajnosti do sliedećih zaključaka, koji se mogu eventualno proglasiti resoiucijom gospodarsko-šuniarskoga kongresa u Beću g. 1890. |