DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 1 <-- 1 --> PDF |
k^-^K- Br. 3. u ZAGREBU, 1. ožujka 1891. God XV. Zadaća i važnost uredjenja šuma za sadanje šumsko gospodarenje/ 0 šumarenju u sadanje doba lie može se govoriti, ako se ne mžlnie toSno razna šumarenja u raznim zemljama jedno od drugoga. Ako pomislimo, da već danas ne samo u starim kulturnim zemljama evropskim nego i izvan Europe u izto&noj Indiji, Japanu, u sjevernoj Americi i na Mandezkini kolonijama svakim danom više raste mar i briga oko šume, to ćemo u brzo uvidjeti, da se uz tu razlikost šumarenja ne mogu na ova protegnuti sva pravila, koja obćenito vriede. Pa ako i smetnemo s uma zemlje izvan Europe, naći ćemo sve moguće prelaze od šumskog gospodarenja do nedostupnih prašuma na ogromnom prostoru medju jadranskim primorjem i Skandinavijom s jedne, te atlantskim oceanom i nutrašnjosti Rusije s druge´strane. Sliku 0 razvitku šumskog gospodarenja dajii nam razna šumska gospodarenja s njihovim mjestnim, razlikostima prema obćem kulturnom stanju u razlićitim zemljama. Pa ipak treba da ovdje razlikujemo dvoje. Šumarenje u kulturnim zemljama moralo se malo po malo iz sebe samoga razvijati; muževi, koji su tom razvijanju temelj udarili i pomagali ga, nisu imali primjera, u koji bi se bili ugledali. Drugačije je to danas u šumskim predjelima, gdje malo ne ni nema drvne prodje i koji su udaljeni od prometa, gdje je gospodarenje primitivno. Tu se može sigurno uspješan napredak svagdje osloniti na mnogogodišnje izknstvo´ u kulturnim zemljama, i na utvrdjene već činjenice, što ih znanost pruža. Tune treba tek dugo u tmini i nejasnoći tumarati, kako su to naši stari morali. Ovako- to shvaćajući gospodarska načela stečena u,šumskim predjelima naših kulturnih zemalja svakako najviše pomažu napredku onog šumskog gospodarenja, koje je istom u početka svog razvitka. I ova su .to ^TOduija, što, kako je poznato, mnoga šumarsko-gospodarska pravila ostaju od uticaja za eieli čovječji * Ovo predavanje držao je kr. saski tajni šumarski nadsavjatnik dr. Fr. Judeicli iz Tbaranda u velikoj dvorani bečkoga sveuSilišta u plenarnoj zaključnoj sjednici medjunarodnoga gospodar.-šumar, kongresa dne 6. rujna 1890. (Vidi stranu 51B. o„ L od god. 1890.) : -7 |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 2 <-- 2 --> PDF |
-- 98 — viek i stoljeća, dakle vrieme, u kom se obće gospodarske prilike jedno^^ predjela vrlo znatno promieniti mogu i u koje mora da surovo gospodarenje ustupi mjesto finijemu i savršenijemu. U tom smislu .uiože da se govori u obte o šumskom gospodarenju u sa danje doba, i to osobito pogledom na šumsko uredjenje, a u manjoj mjeri po gledom na sadjenje i uporabu šume, pošto je ova jošte više nego ono prvo ovisna o sJučajnim vremenim i umjetnim prilikama. Ja ovdje ne shvaćam zadaću šumskog uređjenja, kako se to prije radilo, nego prema duhu sadašnjosti, koji razumieva pod tom zadaćom takovo vremeno i mjestno uredjenje gospodarenja n šumi, uz koje se po mogućnob(-i cilj gospodarenja postizava. Taj cilj može da bude prema vremenu i mjestu razan, a tako i putovi, koji do njega vođe. Pa ipak kraj svega toga uči nas poviest šumarstva i šumskog gospodarenja, da su ne samo nacionalno ~ ekonomićki ili bolje reći obće gospodarstveni zakoni, u granicama kojih se svaka znanost kretati mora, isti, nego da ima i nekih osobitih načela, na kojima treba da se temelji gospodarstvo, ako ne će da zadje na stranputice. Stvar dakle, o kojoj nam je govoriti, razpada se u dva diela: prvo treba da se osvrnemo na historijski razvitak šumskog nredjenja; drugo, treba da govorimo o zadaći i važnosti šumskog nredjenja po sadašnje šumarenje. I. Što se tiče historijskog razvitka ne ću da duljim predavanja imenima i brojkama, jer mislim, da ne crpimo nauke iz množine potankostih, što nam ih poviest pruža, već da nam ove samo pomažu, da uzmognemo spoznati istine historijske, A kad smo ove upo:^nali, onda nam nije više nuždno, da kod svakog promatranja od početka opet počnemo. Nema sumnje, da se već mnogo ranije nego li nam to poviest kazuje, počelo nastojati, da se nekako uredi šumski dohodak. To uredjenje osiguralo je prije svega trajnu korist ili dohodak od šume. Bojazan, da bi jednom moglo uzmanjkati drva, bila je već u staro vrieme opravdana, i to za to, što je obćenje bilo težko, te se moglo obilje i nestašica na drvu samo tamo izjednačiti, gdje su bile velike vodene ceste. Do sredine 18. stoljeća nije se znalo ništa o odnošajima o prirastu šumskom. S toga je bilo dovoljno, da se prostor ili samo računom ili pak u šumi razdielio u godišnje sječe, te se tako bar donekle osigurao dohodak. Ova je razdioba u sječine tim manje pomigBla, što se u obće riedko kada osvrtalo na mjestne prilike. U ono se doba gotovo ni slutilo nije o potrebi nredjenja sječnoga reda. S toga se ni ne Čudimo, što se ni u visokim šumama, izuzev riedke slučajeve, ovakovo uredjenje uvadjalo nije. Već sredinom a još više koncem prošloga stoljeća stali su šumari dohodak uredjivati na temelju računa o prirastu i gromadnoj zalihi. Taj način prvi je uzeo uvadjati g. 1759. Beckmann, šumski nadzornik kneza Schonburga. Kasnije ga usavrši g. L. Hartig, a g. 1788. udario je kralj Josip II. dvorskim dekretom |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 3 <-- 3 --> PDF |
temelj svim OEin> postupcima, koje poslije punim pravom nazvaše „naputcima za normalnu zalihu""^ Sve su ove metode u tom- pogfješne, što su-eacelno tek za tim smjerale, da računom postignu neko uredjenje u sječinama, dok se na sježni red malo obaziralo. Svakako se mora iztaknuti, da se kod zbiljske uporabe gromadnih metoda sad´više sad manje uklanjalo pogrješki, što ju netom pokuđismo. ´ Drugi šumari, kojima se unatoč tolikomu napredku u nauci o prirastu nepouzdanim pričinjavahu^ računi, koji se na istoj osnivaju, poglavito se obazirahu iia izvjestni faktor, što su ga nalazili u sječi. Neki drugi nastojahu, da posljednju na razni način.u sklad dovedu s računom po gromađama. , Tako nastadoše^ metode o razšestarenju na Jednake plohe i o kombinovanom šestaru. Ove posljednje u velike se upotrebljavahu i to s ovih razloga. Prvo, .što se kod njih, kao što i kod razšestarenja na jednake plohe, sve veća vriedoost polagala u polučenje redovite sječe,´ premda se iz prva i u tom griešilo: Drugo, ovim .se metodama šumsko gospodarstvo oslobodilo onoga načina Šumarenja, što se temelji na razšestarenju na gromade i kojemu je svrhom t. z. najstroža potrajnost, t j. jednakost godišnjeg iznosa. Treće, kod njih se došlo do izkustva, da je nemoguće odrediti posebne,gospodarske ustanove i propise za iznos .godišnje sječe, koji bi imali vrieđiti za čitave obhodnje ili ćak za više naraštaja. Svakako su pak ove razne metode razšestarenja na jednake plohe još uviek imale dvie pogrješke, kojih su se posljedice vrlo neugodno osjećale do najnovijega vremena i ondje, gdje se bijahu rano kao takove prepoznale. Ove pogrješke bijahu koli nastajanje prevelikih sječina, napose u craogorici, toli odviše umjetna i pravilna razdioba šume, pri čem bi se dosta malo obaziralo na stojbinske prilike i shodnost takvoga postupka. Ove su se pogrješke tim teže i polaganije odstraniti mogle, što se više primicalo nastajanju velikih, pravilno uredjenih sječnina i što većim se žrtvama polučila ova toli pogrješna svrha. Takovi, ovdje tek napomenuti, nedostatci´ svih starijih postupaka za nas su vrlo poučni; prva im,bijaše, posljedica, da su se u šumama, gdje se najprije stala izvadjati onakova pravila, prvotne osnove gotovo svuda upoznale neshodniraa, te su se često nadomještale i novim šumskim uređjenjem i ponovnim ustanovama o šumskom prihoda. Očito je, da su sve ove zamašne i načelne promjene posjednicima šuma nalagale velikih žrtava a šumskom gospodarstvu da .su bile veoma na^uštrb, osobito ako su se već iza kratkoga vremena pokazale lošima o Ove nam činjenice tumače pojav, što danas ne.ma šume, u kojoj bi sada još vriedilo prvotno, početkom ovoga stoljeća uvedeno uredjenje šumarenja i šumskoga prihoda. Vriednost svih ovih prvih radnja za nas je tek historička. Ni na kraj pameti ,mi nije, da korim one vrstne strukovnjake, koji su početkom našega stoljeća stvorili uredbe, što se kašnje lošima prikazahu. Njima je naime nedostajalo poučnih primjera, koji bi ih bili uputili, kako da treba bolje postupati. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 4 <-- 4 --> PDF |
100 " ovi iz ŠuHuri mšem doba nikako se ne bi n.ogii ovako izpn6avat.. Ako toga, što je prošlost dobra i »evaljala proizvela, nisu naučili, ko,a je zadaća šumskoga uredjenja i kako da se ova zadaća rieši, svakako će krivnja na nje pasti. , . ^ ´ ;i-x Najbolji postupak u šumskom iiređjenju kao što i u ustanovi godišnjega prihoda ne da se onako kod knjige opredieliti, nego ćemo ga nautiti ]eđmo u šumi i to ra:?b()ritim prosuđjivanjem iskustva, koje uas upozoruje i na shođne i na krive ustanove iz prošlosti. U ovoj sam namjeri proputovao mnoge šume u raznim zemljama. Pri tom sam izkusio, da se i kod manje vriedne metode raznim modifikacijama pogrješke često ublažiti dadu, u obće sara pak opazio, da su oštre oprieke, što u teoriji luče pojedine metode, u zbilji mnogo manje, jer uman šumar ne će nikada postupak uredjenja svojih šuma smatrati jednostavnim receptom, kojega bi se na prosto imao držati. Os^rtajući se na izkustvo, što se steklo u prošlosti kod šumareuja, „na veliko" — izrično velim „na veliko", jer izkustvo, što potječe iz manjih ograničenih krugova vrlo iasno zavarati može; — i s obzirom na pomagala, koja nam pruža današnje stanje znanosti, obilježit čemo zadaću i važnost šumskoga uredjenja za sadašnje šumarenje sliedećim ki-atkim razmatranjem. II. Mimoidjem li predradnje, što su potrebite za svako uredjenje šume, preostat će nam kao glavna zadaća „razdioba šume" i „uredjenje prihoda". Već H. Got ta veli u svojem naputku o uređjenju i procjenbi šuma od g. 1820. ovako: „Dobro uredjenje šume obično je mnogo važnije nego opredjelitba prihoda." Tim je riečima već prije 70 godina izrekao načelo, uz koje nam je sasvim pristati, ako ovdje, kao što je posve opravdano, pod „uredjajem šume razumievamo 000, što sam označio „šumskom razdiobom". Ne samo u šumskom već i u svakom drugom gospodarstvu mora da je prihod bitno ovisan o dotičnim gospodarskim mjerama. Što su uranije i sustavnije posljednje, to su sposobnije, da povise prihod do najvišeg još mogućeg iznosa, do6im će ga u protivnom slučaju znatno sniziti. Što se ovakove posljedice sporo te istom poslije dužega vremena javljaju i to kod šumogojstva, koje se vrlo polagano razvija, mnogo kašnje, nego li kod drugih vr.^ti zemljoteže, to se sama činjenica tim ni u čem ne mienja. Iz toga sliedi neposredno, da se tako zvana razdioba šume medju zadaćama šumskoga uredjaja stavljati ima na prvo mjesto, pošto se tek shodnom razdiobom sadjenje, uzgajanje i p6raba šuma ovako udesiti može, da se što više približimo svrsi najizdašnijega prihoda i da se ovaj ujamči za´budućnost, u koliko je to u obće moguće. Potreba razdiobo šuma u uredjajne razvede t. j . takove česti, koje se imadu dodiehti jednomu te istomu dobnomu razredu, jamačno se obćenito priznaje. Svakako se mora kod takove razdiobe manje osvrtati na slučajne za |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 5 <-- 5 --> PDF |
duže ili kraće vrieme promjenama podvržene stojbiiiske prilike, doSini se neprestano paziti ima na način šumarenja, koje ne naumilo uvadjati, premda se ovako razlučivanje u zbilji ni ondje sasvim dotjerati ne mogaše, gdje bijaše umjestno savršenije šumarenje. Posljednje je nemoguće na mjestima, gdje je a svrhu odredbe godišnjega sječnoga prihoda i drugih gospodarskih ustanova pomiešano više načina šamarenja, kao što je šumarenje s prieboraom sječom, uzgoj visoke šume s redovitom sječom, provadjanje srednjeg i nizkoga šumarenja, napokon uzgoj bukvika i crnogorice i t, d. Normalno šumsko stanje s raznim uredjajnim razredima, koje nam ima odredjivati potrebitu i stalnu svrhu, pružat će nam tek onda u naprieđ izračunani iznos sječnoga prihoda, kao sto će tek onda uspješno napredovati, kad će se pojedini uredjajni razredi samostalno razvijati. Šumsko gospodarstvoj kojemu prilike dopuštaju šumarenje uredjajnim razredima, nikada se ne će moći svesti u zbilja uredjeno gospodarstvo, ako se ovakovo lučenje jednostavno napusti. Pa i bila ova istina posve jasna, ipak se vrlo često proti njoj grieši. Nadalje polažem veliku važnost u sastavljanje sječnoga reda, što ga imade sačinjavati dvoje ili više odjela. Govoreći o sječnom redUj razumievam onaki dio šume, koji pomišljen u što jednostavnijem aritmetičkom normalnom stanja sadržava normalni sječni iznos, koji odgovara ođredjenoj obhodnji, pak je tako udešen, da se sječa ili postupno godimice ili kod izmjene sječe tek iza dužega vremena preko čitave širine provadjati može, Ovaki sječni niz najveći bi obseg postigao onda, kad bi se pojedine sfojbine, od kojih sastoji, za vrieme jedne obhodje pomladjivale sječom, što bi se tek godimice povraćala. Najmanji se obseg sječnoga reda u obće ni opredieliti ne može. Dočim se u srednjoj i nizkoj šumi godišnja sječa, a u šumi s preboroom sječom ovakova posljednja bez pogibelji upotrebiti dade, godišnja je sječa posve neumjestna u visokom šumarenju, spojenom s posvemašnjom sječom, pošto je obzirom na mnoge pogibelji, što naročito sa strane kukaca priete novo zasadjenim stojbinama, posve nezgodno, da se na istom mjestu dalje sieče, dok na prijašnjoj izsječenoj površini nije ujamčen obstanak porastline. Svakako će biti najbolje, da se na istom mjestu u doba od deset godina izvede tek po jedna sječa- Ova će se svrha istom onda polučiti, kad se uvedu "maleni sječni redovi, koji u najviše slučajeva u obće ne obuhvaćaju više od 2 odjela a ne premašuju ob^ega od 30—50 ha= knimno se dakako i veći dopuštaju, Nu ovim postupkom nikako ne nastaju ovake sječine, što bi za gospodarenje premalene bile, nego se liepo omogućuje skladna izmjena sječe. Ove malene sječine sačinjavaju više manje samostalne gospodarske odjele, nu nikako obzirom na godišnji račun. Samostalnost im je tim ujameeua, da se na mjestima, gdje se sastaju, razdiele prirodnim ili umjetnim medjama na pr. putovima, prosjekama i t. d. Tako će biti moguće, da se u jednom sječnom redu sječa izvadja, a da se susjedna stojbina ne izlaže pogibelji od vjetra i |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 6 <-- 6 --> PDF |
-^ 102 — ^ ^ sunca, pošto su takovi odjeli radi, svoga samostalnoga položaja već od raue Biladosti zaštićeni. , , \ U većini su šuma dobni redovi danas još tako loše razdieljeni, da se izpravna sastavba sjefiina ni osnovati ne da, te se istom kao svrha smatrati ima, 2a kojom treba da težimo. A to- je posljedicom ili posvemašnjega nedostatka sustavnoga šumaroBJa u prošlosti ili je takovo šumsko stanje uzrokovano dužom uporabom neke kriva osnove. ´^. "-^ - Posljednji je razlog vazda odMivao ondje, gdje se na temelju prijašnjega šestara spojilo četiri do pet a kadšto i više periodičkih odjela. Ovako velika sjecina, koja bi vrlo cesto i iznad 100 ha. obuhvaćala, ili posvema onemogućuje izmjenu sječe ili ja dopušta tek djelomično. Što točnije se ovakova kriva osnova kroz duže vremena izvadjala, to će teže šumsko uredjenje krenuti na bolje, jer namještaj dobnih razreda bezuvjetno zahtieva, da se posieku i nedozrela stabla, nalaže dakle gospodarstvu dosta osjetljivih žrtava. U takvim prilikama je nuždno, da se urede privremene sječine, koje tada sačinjavaju neobhodno potrebito pomagalo, da se s najmanjim žrtvama u gospodarstvu poluči glavna zadaća šumskoga uredjenja a to je uzpostava i uzdržavanje stalnih sjecina. Uporaba konačne i pripravne sječe u takvom je slučaju vrlo potrebita. Što nepovoljnije bijahu nanizani dobni razredi, to će dulje vriemena potrajati, te se bar donekle poluči ova glavna svrha; a to vrieđi toliko više^ što se U´svakom gospodarstvu dese nepredviđjeni uzroci," koji smetaju pravilan razvoj šumarenja. Jedno jedino obhodno ili uređjajno doba nikako ne će biti dovoljno; jamačno će minuti po nekoliko obhođnja, dok nastupi ono, za što bolje šumarenje veoma nuždno približenje k normalnomu stanju sječnoga reda.´ ´ Probitci odredjivanja malih sječina toli m znameniti, a izkustvom toli očito dokazani, da ne mogu propustiti, a da ih ovdje nekoliko u kratko ne iztaknem, premda su u djelima osim mene i mnogi drugi o tom predmetu već često obzirno raspravljali. 0?akovo uredjenje šume dopušta, da se stojbmske´ i druge zemljištne pri-like i u malom što više iivažuju.. Nema sumnje, da će šumski prihod istom onda postići vrbuaae, kad nam podje za mkoni, da svaki predjel naših šuma tako uredimo, kako to omogućuju i traže dotične stojbinske i druge prilike. Što će dosljednije biti šumarenje obzirom na izvanjske mjestne prilike, osobito glede prodje, to više mora šumar da se zadovolji ovim´ zahtjevima. Napomenut ću samo to, što se u novije doba zabtievalo glede^ izbora sustava u šumskom gospodarstvu. Ovdje se ne ću osvrtati na one pretjerane zahtjeve, da se naime u najvećem obsegu valja vratiti k prašumskim prilikama šumarenja sprebornom sječom ; mimoići ću dakle onaj romantički smjer, koji bi iz čitave šume najrađje stvorio neku vrsf perivoja, Nu ipak ima dosta slučajeva, gdje je preborna sječa´ gospodarstveuo posve opravdana. Veću pozornost ću svratiti na zahtjeve ^lede |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 7 <-- 7 --> PDF |
djelomične i &ist.e sječe, koji se stavljaju u najnovije doba mi temelju Pres^rleroviL razara o iivadjanja konaćue i pripravne sje(x^ :-t riaroćito obzirom na. visoko šumarenje, koje bi intalo fn´cdpostavijati (fvie ili (-ak tri ;sj^´^če — što je po mom suiln gotovo nemoguće. .Nitko ne će ]}oric;iti.^ da jo t^vaki od ovih zahtjeva na svojem mjestu poHve opravdan; šumareva je juik dužnost, da se w dotićnom slučaju Ma takov zahtjc\´ oba/are. Ima doduše velikih šuma, u kojinia istovjestnost mjcstnih }u-i!ika uvjetuje ili dopusta, da se žumarenje obavlja na. isti način. Ali se to većlaont. ipak sne nalazi, jer su i šume u nizinama r,esto znatno ra/lićnt^. Ovo h-u jo^. osirije izražene u gorskim krajevima. Tko je točno promatrao obsezne šnme u gorama^ vrlo lasno će priznati, da oštra promjena mjestnlh prilika, pa hik; i u manjoj udaljenosti vrlo cesto uvjetuje sasvim drugačije gospodarske ustanove. Ovdje se n. pr. nalazi plodovito prođolje ili hladan sjeverni ili zapadni obronak, pak se s toga može očekivati živahniji napredak porastline, dok će se na susjednom južnom s toga suhom obronku uzalud ne^stojati oko ooakovoga uspjeha, te će se jedva i na prirodno pomladjivanje racnnati moći. Ovdje pokazuju porastiine, da je i u visokom šuniarenju iznimno moguće uzgojiti zdrava, osobito jaka stabla, dočim to u najbližem susjedstvu ma iz kojega razloga nije moguće. Ondje uvjetuje iii omogućuje bx´za promjena gorskoga tla izbor koje druge vrsti drveća. Koliko cesto utječu promjetne prilike u visoćinama na mjere, koje ;=e poduzimiju glede sjeće^ ovdje napominjem tek onu množinu slačajeva, gdje se ne da izbjeći odpremanju pomoću puzalica. Sve ove netom navedene prilike ne djeluju samo u velikom obsegu, nego uzrokuju već i u malom znatne promjene u t^umskom gospodarstvu. Ponajpaće su dale povoda, da se uvelo t. zv. po trajno šumarenje , koje se jedino tako polučiti može, da se uzpostavc malene sjećine. U šumi se nadalje postizava -takovim, uredjajem neki red za buduću sjeću. Ovim se pak omogućuje, da se prama potrebi sječa u pojedinim skupinama hne provadja, a u drugima polaganije, nego li se već u napried odredilo, ili da se gdješto izvedu gospodarski nuždne promjenej a da se tim ne poremeti u obće prihvaćena osnova. Nijedan sviestan šumar ne će uztvrditi, da mu se kod odredjivanja gospodarske osnove vazda posrećilo, te je prihvatio najsaođniji način šumarenja. Radilo se tu o izboru vrsti drveća ili o naćinu zasadjivanja porastline ili o uvadjanju čiste i pripravne sječe, vazda će biti pogibelji, da se pogriesi a naročito u šumarstvu, gdje su takove pogrješke osobito lasno moguće i tim opasnije, jer se kadšto tek poslije mnogo godina upoznaje, da se pošlo krivim putem. Nu ni ne obazirajući se na ovakova kriva postupanja, spoljasnje se prilike vrlo često naprečac mienjaju, te bezuvjetno zahtievaju veće ili manje promjene u šumskom gospodarstvu. Ovdje primjerice upozornjem na one mnogobrojne slu. Gajeve, gdje je gradnja željezničke pruge ili ceste iznenada došle zabitne šumske predjele pristupnina učinila velikomu prometu. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 8 <-- 8 --> PDF |
- 104 — Šumsko pak uređjenje svakako mora oko toga Bastojati, ^ da će jedaom mognie biti, te se bez znatnoga poremećeBJa glavne osnove krivi postupci 12prave i mjestne promjene udese prama proiBJeaama spoljašnih prilika. Ove će Kahtjeve šumski uredjaj tek onda polučiti, ako li ne propusti, da se odmjere male sječine. Da Be duljim, napomenut ću još to, da je sastavljanje malenih sječina najbolje sredstvo, da se ođklone one velike pogibelji, kojima šumi priete oluje, zareznici i vatre´ i da se popravi šteta, koja je takovim nezgodama šumi nanesena. U obće stečeno iskustvo svuda potvrđjuje izpravnost ove činjenice, premda se ne može poricati, da nemamo sredstava, koja bi posve jamaćno djelovala. To vriedi osobito 0 oluji u onim dolinama visočina, gdje je vihor radi osobitib mjestnih prilika podvržen najrazližitijim promjenama svoga običnoga smjera. . / ; > \ Vrieme mi ne dopušta, da pobliže razpravim 0 praktičnoj provedbi šumskoga uređjaja. Tećinom se obavlja tako, da se šuma pomoću prirodnih ili, mjestnih medja, što odgovaraju zemljištaim prilikama, a osobito već postojećim, ili tek zasnovanim putovima, u koliko je shodno, razđieli u omanje gospodarske, odjele, a iz ovih đa se prama potrebi sastave sječine. Najveće razlike nastaju ovdje radi nejednakih prilika, koje postoje u šumama po ravnici i u gorama. Nu n svakom se.slučaju ima paziti na ta obstojnost, da sve međje, bile one prirodne ili umjetne, odgovaraju naravi zemljišta, S toga se ima bezuvjetna izbjegavati pogrješki, koja će onda nastati, ako se pravilnosti ovakovib medja žrtvuje njihova ^nriednost obzirom na sječni red. Na žalost se još i danas često grieši protiv,toga načela. Na temelju mnogih strukovnjačkih izjava u šumarskoj književnosti, kao što i.s obzirom na mnoge činjenice iz svoga vlastitoga izkustva držim, da je posve opravdan zaključak, da većina šumara,´premda ne svi, priznaju izpravnost zahtjeva, koje sam evo razložio. Nu muogi će možda ipak posumnjati 0 njihovoj obćenitoj Triednosti, naročito u-tolikoj mjeri, kao što ju zahtieva toli ogroman obseg, što ga je šumsko gospodarstvo postiglo u novije doba. „Posve Je- u redu" reći će tkogod, „da se uvede uredjaj malenih sječina u šumama, koje uživaju pogodnost obilne prodje, te je dakle nuždno, da se u njima provadja đotjeranije i najsavršenije šumarenje. Taj je postupak posve opravdan i umjestan, ako je to sve, što se mora učiniti, đa´ se uzpostavi potrajao šumarenje, koje će kod svake šume, bila ona velika ili malena, stara ili mlada i kod svake poslije deset godina vraćajuće se nuždne revizije ne samo dopuštati, da se stavi pitanje, što će se s dotičnom šumom u sliedećib deset godina uraditi, nego će takodjer odgovoru na takovo pitanje zajamčiti praktični uspjeh. Sada pak još ima mnogo tisuća ha. šumž, u kojima je savršenije šumarenje isto tako neumjestno, kao što postoje mnoga gospodarstva, koja se i danas još ekstenzivno obradjivati moraju, pošto bi veća intenzivnost obzirom na vrieme i mjestne prilike gospodarstvu bila na uštrb. Često će se pomisliti |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 9 <-- 9 --> PDF |
da je glede ovakovih šuma najbolje ni ne osvrtati se na radnje i zadaće šumskoga nredjaja." Ovakovim se nazorima moram sasvim, odlučna protiviti. Već sam u po- Setku iztaknuo, da su posljedice uredjajnih odredaba u šumskom gospodarstvu važne za duže vremena, cesto i m više obhođnja, dakle ^a toli dugo doba, u kojem se mogu dogoditi i najzamašnije obćenite gospodarske promjene. Kakove će te biti, to ne može nitko u napried znati, s toga niti šumar. Poviest ofito dokazuje, da sve ove promjene s malo iznimaka zahtievaju u svekolikiin vrstima zemljoteže sve dotjeraniji način gospodarenja. Ta se činjenica ne bi smjela prezirati naročito kod takovih šuma, kojih za sada još maleni prihod uzrokuje tek neznatne gospodarske troškove. Postupak, što je ovdje nužđan, razlikuje se od onoga u uredjenim šumama jedino tim, što se drveće radi prištednje troškova odprema na jednostavniji naein. Vrlo je nezgodno, što su troškovi za geometričke predradnje kod ovih uredjajnih ustanova većinom toli znatni, da je upravo ova obstojnost veoma često uzrokom, što se u tom smjeru odlučilo štediti. Pa i bilo izvađjanje uredjenja u povodu ove štednje još tako jednostavno, ipak će se moći tako obav] jatij da se u buduće olakša polučenje one svrhe, a ne da se još više otegoti. A zašto napokon ne bi bilo moguće, da se sve i kod najnepovoljnije geometričke podloge uvede gospodarstvo, koje će buduće sastavljanje shodno ležećih i dobro udešenih sječina bar pripraviti? Ovdje trebi da napomenem one ne baš riedke primjere, u kojima se na jednoj strani šumskoga kotara nalaze obsežne gromade prišteđjenih starih stabala, dok se na drugoj strani podigli znameniti skupovi mlađih i srednjih stojbina. Ma kako mi ovdje gospodarili, znatan gubitak prirasta je neizbježiv. Gubitci će pak biti tim osjetljiviji, što će savršenije šumarenje zahtievati obćenite gospodarske prilike onih predjela. Scienim, da je šumarova dužnost, da takove -neprilike predusretne uvedavši u svojoj šumi takove uredjajne ustanove, koje još ne odgovaraju zahtjevima dotjeranijega´ šumarenja. : Sad mi još preostaje, da se u kratko osvrnem na drugi glavni zadatak šumskoga uredjenja, a to je odredba šumskoga prihoda. Dočim je do početka ovoga stoljeća većinom pitanje o što većem potrajnom iznosu godišnje sječe bilo povodom, te se šume uredjivahu, u današnje su doba punim pravom zavladali drugi nazori. Tako bi bar trebalo da bude. Tu je tim manje nuždno da duljim, pošto je šumarski odsjek ovo pitanje podvrgao posebnoj, vrlo obširnoj razpravi, te se i ja s njezinim rezultatima u glavnom slažem. Da odklonim krivo shvaćanje svojih navoda, treba da u napried iztakneni, da podpunoma priznajem mogućnost stanovitih iznimnih slučajeva, u kojima se pravilnosti strogo potrajne porabe sasvim opravdano prilaže vriednost Radi kratkoće neka mi se dopusti, da mimoidjem nabrajanje ovih pojedinih slučajeva. Gdje ovih posljednjih nema, stroga je pravilnost porabe tim više bez vriednosti, |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 10 <-- 10 --> PDF |
-, ^ 106 — pošto na temelja ovakovoga postupka radi nestalnih drvnih cieoa ni sumjernoga godišnjega prihoda polučiti ne ćemo. U čitavom velikom području narodnoga gospodarstva nema gospodarske grane, koja bi posve pravilno davala jednak iznos godišnjega prihoda. Kako bismo dakle smjeli ođ šumarenja, koje je i onako dosta sporo, zahtievati nešto, česa nam nikoje drugo gospodarstvo ne pruža? Istina je doduše, daćegdjekoje osobitosti šumarenja uvjetovati sad veću sad manju porabu šumske glavnice ; mislim naime na rad, kojim bi se imao stalno baviti odredjen broj radnika, gdje takove povoljne prilike upravo postoje; nadalje idu ovamo, i obziri na tržne prilike. Toga jamačno nitko poricati ne će, ali se mora i priznati, da je konačno riešeno pitanje o već do smiešnošti dotjeranom zahtjevu najstrože potrajnosti, koji godišnji iznos sječe hoće da do zadnjega metra točno izračuna. Tamo, gdje je nmjestno dotjeranije gospodarstvo, čini mi se, bit će najshodnije, da se prvi temelj sječnoga iznosa za sliedećih deset godina uzpostavi uvTstbom svih dozrelih i sječnih stojbiaa, kao što i onih dielova šuma, koji se moraju izsjeći; ovaj pak tako izračunani broj trebat će priudesiti obzirom na sumjemost potrajne porabe, koja je u šumskom gospodarstvu nuždna do stanovitih medja Da se zajamči potrajnost, bit će dovoljno, da se obzirom na poredjaj i ođnošaj dobnih razreda budućnosti prepusti stanoviti dobro zasadjeni dio šume. Nikakove pak važnosti ne nalazim u tom, hoće li se u svrhu daljnjega uredjenja sječe upotrebiti ovaj ih onaj prihodnji obUčak, Podnipošto nisam naumio, da ustanovi godišnjega prihoda odmjerim premalenu važnost, Medju zadaćama šumskoga nredjaja stavljam ju pak jedino s toga na drugo mjesto, pošto se takovim postupkom izdašnost cjelokupnoga gospodarstva tek posredno povisuje i to tako, da olakšava što bržu sječu u onakovim predjelima, gdje porastUne slabo napreduju. Nadalje treba imati na umu, da se krivim izračunavanjem sječnoga iznosa nikada ne će uzrokovati toli znatne i štetonosne posljedice, kao što to biva kod loše razdiobe šuma. Ako se za oveću šumu sječni iznos izračunao za nekoliko stotina ili tisuća metara premalenim ili prevelikim, takova će se pogrješka lasno izpraviti kod sliedeće revizije. A i onda, kada promjene obćenitih šumskih prilika uvjetuju povišenje ili sniženje sječnoga iznosa, ovakova će se promjena kod neobhođno nuždnih revizija mnogo lakše moći izvesti, nego li izpravak posljedica, nastalih iz krive šumske razdiobe. Sastave li se preobsežne sječine, šuma će kroz više obhođnih doba šteto vati. U osta:.jn ne smije se zaboraviti, da zahtjev prikladne šumske razdiobe, t. j . uzpostava apred:eljeiiuSa sječnog reda pomoću malenih sječina, znatno utječe na iznos godišnjega ili periodičkoga prihoda, i da protivno sječni iznos ili nikako ili tek ponešto djelovati smije na sječni red. Na svršetku neka mi bude dozvoljeno, da još jednom u kratko iztaknem glavne misli svoje razprave: |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 11 <-- 11 --> PDF |
1. Važnost i zadaća šumskoga uređjaja za đaoašoje žiimsko gospodarstvo postoji u provedbi i uzdržavanju šumske razdiobe s malim Bjecinaraa. 2. Jedino će pomoću posljednjih biti moguće, da se uzpostavi šumareiije, a) koje će zadovoljavati svim zahtjevima raznih stojbinskih i drugih prilika; b) koje će i onako sporomu šumarenju pribaviti gibkost, pomoću koje će se nuždne promjene u gospodarstvu omogućiti bez velikih žrtava; c) koje će godišnji iznos prihoda što više povećati na temelju shodnog ukamaćenja zalihe i zemljištne glavnice. 3. Opređieljenje sjecnoga iznosa, što je samo po sebi vrlo važno, stavljam na drugo mjesto, jer_se trajno povišenje čistoga prihoda s njim tek posredno polućiti može, pošto ima nadalje provedba šumske razdiobe djelovati na opređieljenje sjecnoga iznosa, posljednje je pak bez utjecaja na razdiobu šume i pošto se pogrješke n ovom raćnnu lasnije izpraviti dadu, negoli štetne posljedice lošega sjetnog reda. Visokoj sam se skupštini usudio predavati" posve jednostavne istine. Pozivajući se na svoj više nego 40-godišnji šumarski rad, podpunoma sam uvjeren, da jednostavnost tih istina njihove vrieđnosti ne umanjuje, da je provadjanje tih načela u praksi osobito važno za šumarsko gospodarstvo te da će bitno doprinašati, kako da se za budućnost uzdrže izdašne šume, jer su najdragocjenija i najvrednija gospodarska dobra svih naroda! — Pogled u floru hrvatskoga Primorja s osobitim obzirom na šumsl L Ne ima kraja u domovini, koji bi imao tako zanimivu i toli bogatu tioru, kao hrvatsko Primorje, što se stere od Eieke do Dalmacije. U geografijskom pogledu spada ovo područje hrvatske flore na dvie visoćine: kraj od Rieke do Senja na jugozapadnu ili liburnijsku visoSinu, a od Senja do Dalmacije na južnu hrvatsku visočinu. Jugozapadna visočiaa, zapremajući preko 2000 četvornih kilometara, stere se bivšom županijom riečkom i jednim đielom bivše podžupaoije karlovačke. Omedjašena je sa sjevera Čabrankom i Kupom, sa juga jadranskim morem, sa zapada podnevnikom građa Kastva, sa iztoka pođnevnikom grada Senja. Na sjeveru visočine stere se valovita visoka ravnina poznata u nas kao „gorski kotar", uzdignuv se preko 1000 metara nad morsku površinu. Na iztočnom i zapadnom dielu uzdižu se najviši bregovi i vrhovi, kao: Crna kosa (1233 m.), Višnjevica (1367 m.), Biela kosa (1330 m.), Samar (1301 m.), Maj (1269 m.)^ Ćelim-baša (1085 m.) nad koje seiztaknula velebna |