DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 111 ~
hrast-iEedariac(Qaercuslaaagiaosa) s?ojimi prezammivimi formami, stvaraju
kod Bas šume, do6ioi u juž0oj Istriji porastu pojedince ili su utrešeni medju
drugo drveće. Pucalovin a (Colutea aborescens) i rutvic a (Ruta graveolens)
tamo su veoma riedke, BU kod nas, a narofiito na sjevernoj obali, obične
biline. G 1 u š a c (Sabina Virginiana) goji se u južnoj Istriji po perivojih, doMm
je u nas, u libumžkom pojasu mediteranske flore, samouikao grm.


Fiziogoomija čiste mediteranske flore nije ipak tako bujna, kao što bi tko
mislio. Bujne su naše livade, bujne luke i košenice, bujne i svježe bukove šume.
U primorskih šumah ne ima one debele trave^ guste mahovine^ osvježujuće rose
ni onog hladnog, oživljujućeg zraka, kao u šumah gorskoga kotara.


U liburaiSkom pojasu, a naročito na vapnenu tlu, ima krasna i rieđka,
dapače endemična bilja, ali se ono više iztiče svojom individualnošću; nego li
množinom svojom. Za šume i sitnogoricu je značajno, da ju stvara ra^no drveće
i grmlje, samo je hrast tu i tamo pretežniji.


Zimzeleno drveće i grmlje mediteranske flore sitna je, smedjo-^elena,
kožnata lista (Philljrea, Leotiscus, Quercus Ilex), pa i maslina , najstarija
kulturna bilina pomenote flore, iztiče se samo svojim osobitim stablom i vrbolikim,
s dolnje strane srebrnastim lišćem. Najuglednije stablo sređo2:emne flore
pinija , ne stvara nigdje pineta, te je oko Rieke i Trsata samo pojedince porasla,
kao i piramidalni ć i m p r e s.


Raznoličnost šuma pada u liburničkora pojasu osobito u oči, jer je tu
razno drveće i grmlje utrešeno ili se jedna vrst stabla sbija u hrpe (koprivić,
šestilj). U velikih, dapače neizprekidanih nmožinah razvija se osobito grmlje
(Rubus, Paiiurus, RUBCUS, Prunus, Juniperus), od grmića naročito kuž (Salvia
officinalis), b r e s i u a (Satureia variegata) i smilj e (Helichrisum angustifolium).


Da zasvjedočimo raznoličnost šume uz obalu morsku, navest ćemo jedan
primjer iz okolice bakarske.


Pod pustim kamenim . vrhom Čistom ima šumica, u kojoj uspieva ovo
drveće i grmlje: hras t (Quercus lanuginosa), grabri ć ((^arpinus duioensis),
crnograb (Ostrja carpinifolia), šmrika (Juniperus Oxycedri), pucalovina
(Colutea arboreseens), jasen (Fraxinus Ornus), orlovi nokti (Lonicera
Caprifolium), š i b i k a žut a (Goronilia emeroiđes), v e p r i n a (Ruscus aculeatus),
šestilj (Acer monspessulamim), klen (A. campestre), Iieska(Corylus
Avellana) i ruj (Rhus Cotinus).


Pravi južni tip podaje primorskoj vegetaciji bilje, što ga je čovjek iz
drugih strana presadio, koje tu krasno uspieva i pod prostim nebom prezimuje.


A kako daleko siže mediteranska flora u liburničkorn pojasu ?


Nigdje u domovini nisu prirodne promjene tako nagle i raznolike, kao na
liburnijskoj visočini. Putuješ li lujzijskom cestom preko gorskoga kotara, iztiču
se te prirodne razlike osobito značajno. Kad si ostavio Zlobin (772 m.), oprostio
si se sa omorikom, jelom i stablaatoni bukvom, te izašav kod Peći (718 m.),
oćutiš po zraku i dahu, da se približuješ k moru. Na Južnih kamenitih obroncih