DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 19     <-- 19 -->        PDF

™ il6 —


U drugoj polovici svibnja nastupljuje ffeto. Najveća je vraćin^ mjeseca
srpnja i kolovoza, kad je srednje toplote maximum 30—3P C=, a minimum
14—15« C. Vrućina postaje u ljetu i neanosna, kad i po mjesec dana ne padne
ni kaplja kiše. Lišće vene i pada kao u kasnoj jeseni i mnoga biljka stoji posve
gola. Livade su smedjo-žute i od .sonca spržene, ciepci (segmenti) od papradi
Asplenium Trichomanes i Ceterach officinarum posve su
zafrkani i tako suhi, da se pod prstima u prah razpadaju. Bočim ima Zagreb
u srpnja oborine 86 m. m, ima Rieka 56, Senj samo 22 m. m., a Bag radi
velike goleti sa Podgorjem, svako još i manje. Srpanj je ujedno i najjasniji
mjesec, a popriečna mu naoblaka u ljetu na Rieci 4-1,


Ako u srpnju ili kolovozu naskoči bura, to zrak od sparine očisti i nesnosnu
vrućinu ublaži, nu pogubna je ona za vegetaciju, naročito vinovu lozu,
kojoj takođjer mladice sa lišćem pocrne, usabnu i popadaju. Vinova loza procvate
početkom lipnja« a zrela groždja ima već u kolovozu. Koncem ovoga
mjeseca žanje se jecam, pšenica i trava (po planinah ju kose); u lipnju ima
zrela graha, a graška u svibnju. Početkom kolovoza dozriju od smokava
crnice, bjelice, vučice, zelenke i šarice, dočim zrelih cvjetaka (cvitulja) bijaše
i u travnju.


Još u lipnju vriedno je posietiti kras, kad milijuni cvjetaka kuša i smilja
procvatu, nu u srpnju i kolovozu moralo bi sve nježnije bilje nastradati. Nu
do ove dobe veći je dio biiina dozrio, pa s toga, ako su monokarpičke, poginu,
ako su pak trajne, dolnje lišće im od vrućine usahne i sva se Mlina ukoči.


^ Malo ima biiina, koje u srpnju procvatu, nu i ove tako su ustrojene, da
onu veliku pripeku pođnašaju. Čim je plojka lista veća i šire površine, tim ja
sunce bolje ogrieva, a potom i sokovi više izhlapljuju, te bilini prieti pogibelj,
da usahne. Takovo lišće vidimo u povodna i vodoljubna bilja, gdje je veća izhlapnja
potrebita, vidimo ga i u proljetna bilja, koje usljed niokriiae ima dovoljno
vlage. Lišće u bilja, što za vrućine u Primorju procvate^ nije široke
plojke, već je ono razciepkano ili sitno, kadkad i presitno razčešljano, stablika
im je po visoka, drvenasta ili šuplja, korjen debeo, dugačak, kadl^ad mrkvast,
u kojem ima biiina potrebitu zalihu vlage. Tako je korjen u štitarke Ferulago
galbanifera debeo i na metar dugačak, pa ako mu zemlja odgrnemo,
osviedocit ćemo se, da je tim vlažnija, čim dublje prodiremo. Usudili bi se
naslućivati, da se korjen ove i drugih biiina, koje u srpnju ili kolovozu procvatu,
tim više dulji, čim se tlo oko njegii jače suši.


U srpnju procvatu biline ponajveć iz familije sucvjetaka (Compositae)
štitarka (Umbelliferae), koje su tako ustrojene, da se zavladajućoj vrućini mogu
prilagoditi. Za primjer navadjamo Centaurea rupestris, C. splendeiis,


C. Calcitrapa, C. spino´so-ciliataj Scolymu3 hispanicus, Onopordon
Acanthiura, I nula graveolens, I. vise osa, L spiraeifolia,
Clematis Flammula, C. Vitalba, Scabiosa agrestis, Campanula
piramidalis, Cnidium apioides, Statice Limonium, Di