DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 2     <-- 2 -->        PDF

-- 98 —


viek i stoljeća, dakle vrieme, u kom se obće gospodarske prilike jedno^^ predjela


vrlo znatno promieniti mogu i u koje mora da surovo gospodarenje ustupi


mjesto finijemu i savršenijemu.


U tom smislu .uiože da se govori u obte o šumskom gospodarenju u sa


danje doba, i to osobito pogledom na šumsko uredjenje, a u manjoj mjeri po


gledom na sadjenje i uporabu šume, pošto je ova jošte više nego ono prvo


ovisna o sJučajnim vremenim i umjetnim prilikama. Ja ovdje ne shvaćam zadaću


šumskog uređjenja, kako se to prije radilo, nego prema duhu sadašnjosti, koji


razumieva pod tom zadaćom takovo vremeno i mjestno uredjenje gospodarenja


n šumi, uz koje se po mogućnob(-i cilj gospodarenja postizava. Taj cilj može


da bude prema vremenu i mjestu razan, a tako i putovi, koji do njega vođe.


Pa ipak kraj svega toga uči nas poviest šumarstva i šumskog gospodarenja, da


su ne samo nacionalno ~ ekonomićki ili bolje reći obće gospodarstveni zakoni, u


granicama kojih se svaka znanost kretati mora, isti, nego da ima i nekih


osobitih načela, na kojima treba da se temelji gospodarstvo, ako ne će da


zadje na stranputice.


Stvar dakle, o kojoj nam je govoriti, razpada se u dva diela: prvo treba
da se osvrnemo na historijski razvitak šumskog nredjenja; drugo, treba da
govorimo o zadaći i važnosti šumskog nredjenja po sadašnje šumarenje.


I.
Što se tiče historijskog razvitka ne ću da duljim predavanja imenima i
brojkama, jer mislim, da ne crpimo nauke iz množine potankostih, što nam ih
poviest pruža, već da nam ove samo pomažu, da uzmognemo spoznati istine
historijske, A kad smo ove upo:^nali, onda nam nije više nuždno, da kod svakog
promatranja od početka opet počnemo.


Nema sumnje, da se već mnogo ranije nego li nam to poviest kazuje,
počelo nastojati, da se nekako uredi šumski dohodak. To uredjenje osiguralo
je prije svega trajnu korist ili dohodak od šume. Bojazan, da bi jednom moglo
uzmanjkati drva, bila je već u staro vrieme opravdana, i to za to, što je
obćenje bilo težko, te se moglo obilje i nestašica na drvu samo tamo izjednačiti,
gdje su bile velike vodene ceste.


Do sredine 18. stoljeća nije se znalo ništa o odnošajima o prirastu šumskom.
S toga je bilo dovoljno, da se prostor ili samo računom ili pak u šumi razdielio
u godišnje sječe, te se tako bar donekle osigurao dohodak. Ova je razdioba
u sječine tim manje pomigBla, što se u obće riedko kada osvrtalo na
mjestne prilike. U ono se doba gotovo ni slutilo nije o potrebi nredjenja sječnoga
reda. S toga se ni ne Čudimo, što se ni u visokim šumama, izuzev riedke
slučajeve, ovakovo uredjenje uvadjalo nije.


Već sredinom a još više koncem prošloga stoljeća stali su šumari dohodak
uredjivati na temelju računa o prirastu i gromadnoj zalihi. Taj način prvi je
uzeo uvadjati g. 1759. Beckmann, šumski nadzornik kneza Schonburga. Kasnije
ga usavrši g. L. Hartig, a g. 1788. udario je kralj Josip II. dvorskim dekretom