DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 23 <-- 23 --> PDF |
1I9 V Šumska presadnja i njene posljedice. L di«). Posljedice. U ;,Šumarskom listu^^ od god 1887. na strani 113. priobćio sam razpravu 0 šumskoj sjetvi, a ovom razpravcfn pako nastojati ća prednavedeno jo5 nadopuniti. Povod toirju bio je kod sjetve nedovolj^m uspjeh, držeći se propisa, u kojekakvih knjigah o gojitbi šuma citiranih, a takov isti slučaj prisilio rne za moje presadnje još 22. lipnja 1887. napisati za naše lugarstvo novu metodu presadiije, koju ću i ovdje razpraviti, jer sam od tada do danas u izobilju presadnica svih vrsti našeg humskog drveća pokušao, da se presadajcii^ najbolji uspiesi postizavaju. Nu slušajući na bečkom kongresu god. 1890. razpravu: ^Die waldbaulich wirtlischaft]iche Bedeutung der Bestandesgninđung durch Pfianzung nna der Eiijfluss naturwidriger Ausfuhrung der Pflanzungen auf die Bestandesentwickelung (speciell der FicMe)", predavanu po šumarrJku Kožešniku i H. Reussu, koja je otisnuta u brošuri: „Referate der Subsectioa´^ — osjetio sam osobito iza prepirku, koli je površno šumarsko temeljno znanje o presadnji, pa se i uvjerio, da se ove teme upravo s toga najvećina razpravljaju, jer su i ovim šumarom uspiesi takodjer nedovoljni. Šamarnik Kožešnik kritizira sve metode, koje se protive životoslovjii uilinstva i koje fiziki tla ne ođgovarajuj pak pripovieda o goječenju žila kod presadjivanja s Biermanovim svrdlom, i sa solingskom lopatom, te spominje, da na ovaj način uzgojene sastojine, koje da su postale ,,parasitkraRk" pa prešle već u svojoj 60. godini u crvenu trulež u tolikoj mjeri, da su se i nedorasle izsjeći morale a tvrđi, da šume, ako ih ozliedjuje marva na žil^, takodjer pravilno u crvenu trulež prelaze- Konačno se poziva na omorike, što ih je izložio šumarnik Reuss pod „II. B" na bečkoj izložbi, kod kojih da se opaža trulež žil^ samo zato, što da sii žile protunaravno u jami položene (mjesto vodoravno vertikalno sgnječeno); nu on navadja kao uzrok tomu pomanjkanje kisika. Ovaj je izvjestitelj zaključio razpravu tvrdnjom, da se presadjuje po onih metodah, koje odgovaraju nauci o životoslovju i fizici tla i u tu svrhu da se izabiru samo biljke zdrave i u žila neozliedjene. Šumarnik je Reuss razvitak umjetne sjetve i presadnje historično tangirao i uspio dokazom, da se je umjetni uzgoj šume tek iza napoleonskih ratova, kad je ciena drvu poskočila, sve to većma širio, a od kojih 30 godina ovog stoljeća, da je presađjivaoje sjetvu iztislo, pa da i pored uzgoja danas u gospodarstvu modernih u naravnom a osobito u umjetnom gojenju presadnja sjetvu poti=;knie i da će svakako i u buduće tako ostati. Time je htio izvjestitelj dokazati neizmjernu važnost presadjivanja, osobito pako za omoriku. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 24 <-- 24 --> PDF |
´ , ~ 120 — : Ou osudjuja barbarstvo presadnje, koje se prakticira poiBOĆu klina, lopate i svrdla; ali OB dopušta, da se ipak ovim oradjem u r ah loj zemlji sa mladimi presađnicami povoljno uspieva i odlučno zagovara jami6anje pomoću rovice ili motike, jer da se žile n tih najnaravnije usaditi mogu, a osobito upozoruje na preduboke sadnje, jer da su ove obično uzrok truleži a u dokaz tomu da je izložio on već gore navedene omorike pod „II- B´´. Vrlo važnima držim njegove stavke: „Als eine specifische Eigenthilmlicbkeit des Verfabrens soli uiid kann selbstverstauđlich das zn tiefe Einbringen der Pflanze tiberhaupt nicht angesehen werden. Auch die Grubenpflanzung wird mit Vorliebe zu tief ausgefiihrt und es ist bekannt, ivie viele tllchtige Forstwirthe, gestiltzt auf die thatsachiiche Erfahrung, dass die Tiefpflanzungen bei herrscbender Dlirre — W0nn auch nur bis zu einem gewissen Zeitpunkte — stets geriagere Verluste erlelden, die richtige Methođe gefunden zu haben glaubten, wenn sie die Setzlinge thunlichst tief einbrachten und dadurch der Wurzel die Feiichtigkeit der Untergrunđschichte langer erhielten. Man bedachte eben zu wenig, wie gewagt es sei, den Erfolg nach dem Verhalten im ersten Jabre zu beurtheileB und trieb einer Methode entgegen, die ffir die weitere Entwicke- Inng der jungeo Anlagen von den schwersten und nachbaltigsten Eolgeiibeln begleitet ist. Jeder Pflangaet, der die Wur2eln im Vergleiche zu den bisher gewohnten Verbaltnissen in tiefere, den atmospharischen Einfliissen minder zugangliche BodenschicMen einflilirt, esponirt den pflanzlichen Organismus total verauderten phjsikalischen EiuwirkuBgeii; er zwingt zur Keconstruction des Wur2elsystems, da die Wechselbezielitingen zvvischen unter- und oberirdischer Aehse auf das Empfindlichste gestort und verschoben ist. Die in die sterile Bodenschicht vergrabenen Nahrorgane, obenein verzwaEgt, vermogen zunachst die Thatigkeit des Stammchens gar nicht zu untersttltzen; die Pflanze klimraert sichtlich und vereinigt ihre Anstrengungen auf den nothgedrungenen Umbau und Ersatz des durch das zu tiefe Einsetzen iunctionsunfEhig gewordenen Wurzel8ystems. Je nach dem Grade der Pflanztiefe mehr oder minder hoch liber dem Wurzel8tock — und nicht tiefer als etwa 2 cm. unter der OberMche —- bilden sich gleich im ersten Jahre-Wurzelkiiospen, weiche im folgenden Friihiahr kraftig austreiben nnd sehr schneli sich entwickeln. Sie fristen der Pjflanze das Dasein und mit ihrer zunehmenđen Leistungskraft pflegt sich auch iu der Regel das stockende Gesammtgedeihen wieder zu heben. Gleichzeitig wird der ursprilngliche Wurze]stoek von Jahr zu Jahr entbehrlicher; er verkummert, stirbt ab und vertault. Je intensiver nun der AbscMuss von den ausseren atmospharischen EinMssen, sei es infolge tiefer Lage oder bindiger Bodenbeschaffenheit, đesto schneller sterben und faulen die Wurzeln; sie ersticken formlich, so dass haufig schon im zweiten oder dritten Jahre abgestorbene und in Zersetzung begriffene Wurzelstrange gefunden werden." |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 25 <-- 25 --> PDF |
~ 121 ~ Iza ovih predavanja odsudio je ]^;jeki češki ^umairnik pros je eksekutivno osoblje radi toga krivio. Profesor je Heuschel opisao presadnja sa teoretićkoga giedi: množtvo europejskih kapaciteta prisustvovalo, nije se došlo do temeljnog zaključka, pak je ciela razprava dokazala, da se pitanje o pv e s a d n j i m o r a j oš proučavati. Ja ću ovdje prije svega kušati, da razbijem neosnovane zaključke gore pomenutih, a tek tada neka mi je dozvoljeno moju metodu presadnje otisnuti uz propis, kako se ima upotrebiti. U mom članku br. 8 godine 1890., pisanom u našem šum. listu, protumačio sam, koji se uvieti stavljaju na dobro sjeme. Ovakovo sjeme smješteno ili naravno ili umjetno na stojbieu svoje budućnosti, mora da norn^alno i uzorno napreduje. Ako biljku iz takovog sjemena uzgajamo umjetno po zakonih, kojimi bi ista napredovala u prašumi, ili da bolje prispodobimo, ako takovu biljku pratimo šumarskim fizioložkim okom u prašumi do onog časa, kada se predorasio njezino stablo posuši i konačno sruši; to ćemo bez dvojbe sve najuzornije pravilnosti u tom stablu uočiti. Deblovlna je što ljepše razvijena, krošnja nalik obliku ugljenice, koja jednu trećinu ciele visine stabla zauzimaj pa grana uz granu skoro simetrično razmještena, a list prekrio je grane poput najljepšeg plašta. Korienje se ovakovog stabla upravo točno izpod kapala krošnje razmrežilo, natječe se u svojoj pravilnosti sa krošnjom. Motreć u prašumi takvo stablo prema stablu iste vrsti, iste dobe, na istoj stojbini — ali stablo, koje je uzgojeno n. pr. bez ikakvih proredjivanja iza čistog sjeka, gdje je starost svili susjednih stabala jednolika, ito opažamo u proljeće, a što u jeseni? Mi ćemo vidjeti, da se kod stabla u prvom slučaju list povrh cielog plašta u isto vrieme razvija, da je list na doljnjih grana jednolik naprama svem ostalom lišću, a da se je tako i plod razmjestio i da to tako godimice biva. U jeseni se list postepeno i pojednako po cieloj krošnji suši i opada, a tako biva i .^a plodom. Krošnja, a na ovoj list i plod, godimice biva sve to jačim, a postignuv kulminaciju, kao god se to pomaožavalo, tako isto i postepeno bez ikakvih naglih prelaza ni u samoj deblovini pada i pada, dok ss stablo ne sruši na očigled motrioca, koji u onaj čas kod toli pravilnog prelaza i ne može da dokuči razlog smrti, koja se nijednim drugim uvietom protumačiti ne da, već: iznemogla je starca smrt, pa je fisioiožku al matematičnu smrt dočekao. Lišće takovog starca bivalo je od godine iza napone periode manje u obliku i kolikoći ; isto je tako nestajalo i granja na krošnji, pa je i stablo reć bi zdravo nu starošću iztrošeno od dana do dana matematično izčekivaio čas, u kojem se za preporod nasljedstva u trulost razpršilo. Tako i izvanredni starci u ljudstvu uz naravnu smrt dokončaju, pak se kaže: ci! je još umro. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 122 — Taj isti prelaz postoji i kod žiM. Inače to biva kod spomeratog dragog stabla. Ovdje vidimo krošnju nepravilnu, a ako i jest ova pravilna, to joj je oblik pa i veličina sasvim druga; te u proljeću naime vidimo, da vršika nmogo prije izlista i da znatno veće lišće obično na vrhuncu imade. Sbog toga je i granje ovdje soMje i krjepčije, a tomn slično biva i s plodom pa i debloviaa predstavlja drugo stereometrično tjelo ffi valjaste ili vise čiinjasto. Isto tako biva i sa žilam izpod kapala krošnje, pa i život nema onako matematicno uzporedjena napredovanja, ter, i smrt se sasvim nepravilno izčekiva Tu dakle leži već u individuumu umjetnosti, kojem su češće i kirurgični liekovi od potrebe, jer ga prati više ili manje za cielog života protuprirodna hrana a uz to´je podvržen svakovrstnim bolestim. Ako to s ljudskim životom prispodobimo, to je taj život kao život goranina Dalmatinca prema onomuBečlije, jer i ovdje stoji isto razmjerje.´ Uzev si za naš studij stablo iz prašume, to možemo iz stotinu tvrdnja, osnovanih na izkustviu zaključiti, da je kvantum lišća u strogom razmjerja prema kvantumu sisavaca, a tako i granje prema žilam; deblovina je samo ono treće uđo stabla, koje navedena dva kao posrednik spaja,, te lih u tu svrhu služi, da prinosi hraniva kroz sisavce i list spaja, a odavle kao dokončano hranivo na´ sve strane stabla prenaša. Ako to tako stoji, a u istina i jest, onda možemo vanjskimi operacijami, bez da što u napredku poremetimo, i razmjerje uzdržati, ako oklaštrimo u istom razmjerju krošnju i žile. Čim protivno uzrađimo, dirnuli smo prirodni razvoj na štetu stabla, što se ma gdje i ma kako osjetiti mora.. To tvrdim predpostavljajući, da je to stablo na prašumskoj stojbini. Promieni li tu stojbina n. pr. pazarom, pašom, poplavom itd., tada nastaju bezuvjetno oepogodnosti, koje uplivaju na cieli život stabla; tako štetno isto djeluju protuprirodna proredjivanja i progaljivanja. Prvo navedeno smetanje u životu proizvode bolesti mehanične: gnječenje, usjek, presjek, obsiecanje itd.; koje se vide izvana na žilam, deblu ili granju a potonje su bolesti fizioložke samo u nutarnjosti nabrojenih čestica stabla. Bolesti vanjske,-1. j . mehanične ili su teže ili lakše, nu sve su izliečive,, ai za fizioložke bolesti ne imademo radikalnih sredstva, kao^ što ih nemaju ni liečaici.l. Žile imadu to svojstvo, da proiievaju vanjsku raiiu isto tako, kao što i granje, a deblo je još najuztrajnije. Bolest, nanesena sjekirom, batom, pilom ili gromom, može biti na deblu vrlo znamenita, pa se ova u prirastu niti ne opaža. Gromom razkoljeno stablo od vrha do zadnje žile ne pokazuje niti nakon 100 godina razliku u kvantitativnom prirastu, a rana sasvim zacieli; ako i jest razlika, to je´ samo neznatna usljed pretresa, ili jer je gdjekoji sisavac ili list u dobi vegetacije dirnut bio. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 27 <-- 27 --> PDF |
Razporimo li stablo na isti način kao grom,´ bez da ga dirnemo u koji sisavac ili list, to prirast ove ozliede niti orfntiti ne će. Usieci od najstarije dobe uzduž debla zarašćuju, a u prirastu o tom niti traga nema. Ako obsieeemo stablo povrb kore ili preko bieli, a ostavimo ga samo na jednoj točki oboda netaknutim, to će 8vi sokovi ovdje prelaziti (neznatni dio i^plaSe i neznatno prirast smeta), pak će stabk) zacieliti a prirast ,to skoro i ne osjeća. . , - Prevršimo li hrast, gdje nas volja, pa očuvajmo to ozliedjeno mjesto smolom ili eim drugim, to će nam se kod prirasta one godine, u kojoj je prevršeno, izvjestno pakazati, al taj isti hrast ne će za to poginuti, već će od godine do godine napredovati, a njegova će krošnja, ili bolje reći kvantum lista dotjerati do prvobitne a i veće količine, sbog česa će i prirast u istom razmjeru napredovati, A žile? Iste godine prevršnje osušit će se i sisavci ii onom istom razmjeru, u koliko je odsječeno lišće, nu prirodnim zakonom će se i to izjednačiti. Izvede li se taj eksperioženat obratno sa žilami, kako se to i čini kod mnogih presadnja, doći ćemo do istog rezultata, što nam koloturi na prorezih nakon godina i godina dokazuju. Kod sitnog šumarenja podsiecamo stabla i u zemlju, pa ovo izbija, a obratno to ne činimo n. pr, da izsiečemo sve žile i izvan zemjje. Nu u deblu ipak imade izbojne snage tako, da mogu i žile potjerati kao i krošnju, kako je to n. pr. kod ključica vinove loze ili kod topola itd.; to je razno kod raznih vrsti. U ovom slučaju moramo tvrditi, da imade u deblu proizvodne snage u pričuvi za krošnju kao i za žile, nu, prevršiv stablo, ostaje dio u istom zraku i može napred, a oklaštriv žile, ne možemo ove staviti u zemlju sa hranivimi česticami u dodir tako povoljno, kako to sisavac zabtieva; izvedemo li pak ove pokuse u vodi, to ćemo se uvjeriti, da je izbojna snaga jednolika za žile i za list. Na panj odsječeno stablo, doći će u svoj prirast časom podsjeka tek one godine, kada bude kvantum lista njegovog izdanka tolik, kao što je bio onaj cas. Nu u tom je razdobju daleko manji prirast, nego li bi bio, da-se u krošnju dirnulo nije. Ođtuda i velika razlika dohodka m prirasta izmedju sitnogorice i visoke šume. Nu govori se o izbojnoj snazi i tvrdi: što je mladja stanovita šuma, koju žeiiš pretvoriti u sitnogorica, to je veća budućnost njezine izbojne snage — a to će izvjestno tako i biti, pak bi ovdje mogao ovako uztvrđiti: ako hrast kao prahrast doživi 300 godina, onda smo kadri i izdanke od istog panja SOO godina izčekivati predpostavljajući, da je tlo poput onog za podhrast i da nismo ozliedom panj ili žile dirnuli tako, da su fizioložke bolesti nastati morale (to se obično u praksi izvesti ne da). Ako pak taj hrast posječerao u 200. godini, onda možemo samo 100 go^ dina s izdancima gospodajrii. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Dosadašujimi primjerci bio bi dokazao, koliko mnogo treba, da so ozliedi deblo i krošnja iz vana, a da životno pitanje individuuma u opastnost ne dodje. Dopuštam, da imademo u neuredno rabljenih šumah mehaničkih ožlieda, koje su osobito kišam i smrzli izvržene, n. pr. ako je neredovito prevršeno, usječeno za spremu kišnice ili nezgodno nakoljeno i da sbog ovih ozlieda uzduž cielog debla trulež uhvati pa tako i smrt stabla uzsliedi. , Prenesimo sve te ozliede na žile, pa ćemo se diviti njihovoj jakosti, opornoj za svaku ozliedu. Tako imademo smrieka, kojim se žile uzduž klisurine na 10 i više metara stiene hvata, pak naliči deblovini tim, što strana do stiene obično sisavce imade, dok je protivna strana zračnim nepogodam izvržena; imademo žila, koje se kroz pećine protiskuju, a na strminah opaziti ćemo usljed raznih upliva svakovrstno ozliedjenih žila, pa zar je deblovina takovih stabala trula, kako to gosp. šumarnik Eeuss dokazuje? Nije. — Ozliede dakle vanjske na krošnji, deblu i žiia mjestimice samo djeluju, pak su brzo izlječive. Predaleko bi dakle išli, kad bi odsudili sva presadna orudja onako, kako ih odsudjuju pomenuti referenti na kongresu, jer ako bi ozlieda žila presadnica onakve posljedice imala, kako si navedeni umišljaju, to bi se s mjesta i svako klaštrenje u njemačkih i čeških šumah obustaviti moralo, i to tim prije, što ovi priznaju, da mlada presadnica brže zacieljuje nego li odrasle šume, koje se klaštre u svrhu, da dadu veće dohodke. : Presadnice obrezanih žilica a u razmjer ju oklaštrene imat će svakako manji prirast, dok se to ne izjednačiiza par godina, a to je gubitak, koji izčezava — nutako obrezana biljka u svom prirodnom razvoju nije inače u svom fizioložkomrazvitkusmetana. Obzirom pak na opisanu konsistenciju, makar se -žilica svrdlom, lopatom ili klinom gdjegdje i i atisne i sgnječi, ako i jest to velika neprilika, nu opet nije ono strašilo, kako se opisuje, jer mi nalazimo n. pr. da deblo ležeći na deblu, kroz cieli svoj viek jedno drugo riba, pak na tom mjestu postanu gube, al uzduž stabla prirast to i ne osieća. Tako isto naći ćemo kod čvorova´na žilama^ gdje se 0 kamen otisnu, da ondje žila uabrekne, nu stablo s toga u ničem smetano nije. Drugo je, kako razložih, ozliediti sisavac ili lišće. Da li se pak žile vertikalno ili horizontalno polože, i to nije životno pitanje. Mi naime imademo cielih stabala, koja vise, pa ne nalazimo radi toga gubitka u prirastu. Mi možemo u snop povezati cielu krošnju, nu neka je lišće ipak toliko pristupno atmosferi kao i nepovezano, to će stablo bez zaprieke napredovati- Povežemo li ga pak tako, da tek polovica do zraka može, bit će i prirast na polovicu manji, a ostatak će se lišća vremenom posušiti. Tako je isto i sa žilami. Jednogodišnje, dvogodišnje i trogodišnje biljke utisnute u obične škulje sa svrdlom načinjene, nadošav i u neprilični položaj, neće sigurno doživotno bolo |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 29 <-- 29 --> PDF |
vati, ako se n:ia^e šumarski postupa; a ako od oviii i samo ^/so. živa ostane, a ^:uu iztrme, to ipak nije posljedak crvenoj truieži niti u Eepraviluom obliku omorike, pokazane u i^Jožbi po Žile, razvijojući se vazda u razmjerju veličine i oblika naprarn krošnji, nisu nikada povod iiepr.ivilnosti stabla. Žile se izpod kapala, ako ne naidju na tvrde zaprieke, uviek izpravljaja poput osakaćene krošnje; mi čim one probiju obod rupe iza svrdla, lopate ili klina, nastaje odmah nonoalari razvoj kao da rupe i Berna, i to već 2.-3 . godine i^a presadnje, a što starije stablo presadjeno bude, tim i više nepravilnosti nastaje, jer medju to i sisavci rupu predju, te u njoj niti branivo ne crpe. Slažem se pak pođpuno, da će takova biJjka sa sgnjetenim žilicama na prirastu 2 -- 3. godioe hiriti i samo neznatan prirast u budućnost i imati, a da će joj nesiguran uspieh prvih godina biti, to je onaj g i a v n i uzrok, radi kog se to pitanje potaklo i s tim se na toliko slažem. Fizioiožke bolesti: 1. Vrhosuho 1 polusuho uzrok su pomanjkanja hraniva; 2. sve vrsti truleža: crvena i biela trulež, trad i guba povod su povodnje kao i uzrok prenagloga prelaza i prirasta kroz neumno proredjivanje ili progaljivanje, Da dokažem prednavedeno, moram se opet poslužiti velikimi primjeri. Biljka se diže u svom životu ozdol gore i ma kako smetana, vazda se ona bori za taj smjer; ako je ista biljka siljena, da rasle protivnim pravcem, izumire. Isti oni elementi, koji biljku stvaraju, isti oni ju i raztvaraju, a dr. Nordlioger kaže: „Die Vevwesung ist eitie lan-gsame Verbrennang des Holzes, wobei die Feuehtigkeit hauptsacblich Tragerin des Sauerstoffes und Forderin der Osidation ist." Nadalje tvrdi isti autor, da hrastovina izpod suhog krova traje stoljeća i dapače 1000 godina, u vlažnih položajih, kao u h^taji ili pivnici, do 100 godina, a gdje ju i kiša dohvaća, tek 20 godina, u šumah pak da se ležočevina, kako je gdje viaž)i0, vrlo dugo uzčuvati može. Osobito je interesantan njegov opis o trajnosti u vodi, te kaže: Stets anter Wasser halt Eichenbolz gegen 1000 Jahre. Dabei nimmt es dunkie, schliesslicb schwarze Farbe au und schneidet sich me Spek. Getrocknet zeigt es alsdann wegen starker Zusammenziehung hohes specilisebes Trockenge^/icht, oft hoher als es ursprlinglich gewesen. Aach Ulme, Erie, Buehe, Folire halten stets unter Wasser Jahrhunđerte. Dabei sollen Erle und Fohre Jjiirter \verden, wahrend man vonWeiden, Aspen und Birken behauptet, dass sie breiartige Beschaffenheit annehmen. ScMiesslich tritt freilich, wenig stens im sauren Wasser der Torfmoore, breiartiger Zustand auch bei Erlen uad sicher selbst bei F8hren ein. Ja bi po mojih opažajih o trajnosti drva ovo pravilo postavio: 0 tom odlučuje kulminacija dobe za svaku vrst drva; njegova stojbina, gojena u prašumi, neka je ova n. pi\ |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 30 <-- 30 --> PDF |
, , ~ 126-— 1. za lužnjak kod najgoreg tla 300 godina a najboljeg 1000 godioa, , 2= , kitDJak , >, . 100 .,„,,, ^200´ , „ , 3. „ omoriku „ „ „ 100 „ « jy ^^^ » 4. , bukvu „ „ -,„ 100 ,v ^ „ . 300^ . 5. „ joiu „ , „ „50 „ „ „ 100 „ 6. , tisu ^ ^^ , .. 500 , „ . 2000 Svakoj vrsti prirast drva i ploda postepeno raste i pada a sredina toga je i kulminacija njegove do^rielosti. Za te dobe označiva i matematičaa dugotrajnost njegove gradje, spremljene u podpuno suho i mokro mjesto, a posljednja u duboko jezero napunjeno čistom kišoicom (morska voda ili vođe mineralne, koje mogu dugotrajnost ovu pokratiii ili produljiti, ne mogu se za ovu tvrdnju uzeti, jer takove vode niti prirast biljki normalno nepružaju). Po tom pravilu, ako smo gradju spremili na suho ili mokro mjesto, možemo materaatićno kazati, koliko će trajati deblo iz prašume posjećeno iza dospiele zrelosti, n. pr. kod najboljeg tla kod najgoreg tla ad 1. lužnjakovina usječena u 300. godini trajat će još 700 god. .. ., . 0 god. 2. kitnjakoviBa u . 200, „ . „ 1000 „ . 0 „ ´ 3. smrekovina Tf „ 20,0= . , . . 100 , . . ^-0 „ 4. bukovina n. „ 100, n 7? » » 20 0 „ . 1 n 5. johovina * n , ^ 40. „ w y, n 60 „ . . 10 „ 6. tisovioa n „ 200. „ . . 1800 „ . . 300 „ Ja ovo pravilo postavih upravo iz gornjeg citata dr, Nordlingera, pošto se trajnost maksimalna vazda maksimalnom životnom godinom dotične vrsti drva sudara. Već je obće poznato, da stablo tim dulje raste, čim je i stojbina bolja, t. j . čim dulje hranivo na istom položaju crpsti može, a za svako tlo dade se opredieliti dugotrajnost života. Tlo se dade umjetno pogoršati ili poboljšati. Ako đakie kitojak na jednoj stojbini kao prašumsko stablo dostigne 1200 godina, to će stablo, kako. je već tumačeno postepeno iza 1200 godina sbog pomajkanja liraniva i umrieti. Ako to isto stablo sbog slabijeg tla ili pašom ili progalom ili ma kojim protunaravnim načinom u hranivu smetano bude, sušit će se od vrhunca dolje a nikada drugćije, pak će postati subobrk ili polusuhar i konačno siihar^ a nikada ne će dočekati 1200 godina. Ako se pak na istom položaju, recimo na podpunoj ravnici sa istim tlom itd. dva podpuno jednaka stabla kitnjaka odaberu sa jedinom tom razlikom, da je jedno stablo u prašumi čistog hrastika, a drugo stablo da je m^dju bukvam, to će ove bukve, poboljšav stojbinu, prouzročiti, da će smrt kod ovih stabala u razno vrieme nastupiti, t. j . kod posljednjeg bit će život znatno trajniji, ^ Šume vrhosuhe ili polusuhe iza paše ili nagle progale stavljene u branjevina, sasvim će nove krošnje ili žile dobiti^ i´ to u onoj veličini, u kojoj to još izbojna snaga takih šuma dopušta. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 31 <-- 31 --> PDF |
Mi ne nalazirao -i© bolesti Esikada´ i nigdje iiiaće uzrokovaBC, a držati ove poslj.edic-010 toga, što sa žilice kod preBadoje osakaćene, po mom imiietija neima razloga. Druga fizioložku bolest truleža držati posljedicom toga, što su kod/presadnje ožliedjene žilice drveta, kako to misli šumarnik Kožešnik, iliju držati posljedicom toga, što se mladica preduboko usadila, kako to hoće šumarnik Eeuss, svakako su eklatantne´bludnje, pak ´se upravo čudim, kako je to kod razprave neopažeDO prošlo u prisuću fiziologa, patologa, anatoma i šumara, koji posljednji to sve do danas biti moraju. Stablo uzraslo u prašumi ne možete naći i nema ga i biti ga ne može? da je trulo. , Sve vrsti truleža ili vanjske ili nutarnje su posljedice iz novije doba šumarenja ili pustošarstva ili uzrok ma kojeg uvieta, koji se .je protuprirodno u prašumo uvukao. Da ove tvrdnje dokažem, neka mi je´ dozvoljeno: tu bolest malko obširnije opisati. Utezanje i raztezanje (Schwinden und Qaellen) obće je pozlato svojstvo kog stojećeg-živog i´ ležeceg-mrtvog stabla. U prašumi nema ekstrema u´ suši, smrzavicii ma kojih atmosferickih pojavih, kako to biti mora u šumi, koja po prirodi zahtieva, da je u podpunom sklopu zastupana po svih dobnih razredih^ a ova je u sklopu prekinjena ili priebornim sjekom ili proredjivanjem ili progaljivanjem, s toga ovi niti mehauične one pojačane snage u utezanju i raztezanju kao posljednji proživiti ne imadu. Uzev promatrati anatomično kolotur stabla iz prašume naprama koloturu ma kojeg stabla iz modernog šumarstva, naći ćemo kod prve, da su godovi sasvim pravilno poredani, motreć to od srca" pa do zadnjeg goda, koji je konac naravne smrti. Kod drugoga kolotura nalazimo u svakom razđobju inače razvijene godove. Časom-su vrlo gusti, easom izvanredno široki.ili na sve mile oblike izražeDi,, pak odaju, razbor00 ili sasvim nerazborno uzgajanje porastline, al zato u ovakovih umjetnih produktih i patologija nalazi studija, pa nam bacili kao i u ljudstvu životu, zadaju glavobolju. Što je sočniji jedan dio-godova, to se i zamašnije flrikalno mienja drvo u svojoj unutarnjosti, a da široki godovi više toga sadržavaju nego li gusti, neće nitko podvojiti. Kod rastućega stabla, o kojem nam je govoriti, znano je, da se sokovi od srca napram bieli umnažaju i da imade perioda, osobito kod srčikavog (Kernholzer) drveća naprama bjeličavom (SpUntholzer), gdje se partije postepeno naproti kori suše. Jednom suha partija niti se tako razteže niti uteže kao ona, koja je puua Hoka tečajem godine izmedju zimske dobe i suše u ljetu. ´ Prirodaje kao najumjetniji fizičar sagradila i nutanijost stablovme tako, mehanično utezanje i raztezanje ne može stablu iz prašume sveze mgdje |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 32 <-- 32 --> PDF |
razkoiiti. Drugčije je to kod umjetno uzgojenih stabala bog navedeiiih iiepravilnostih u gradnji, pak tuj nastaju ove fizioložke bolesti: a) Razkalina {Waldris3), b) prosjelina, žllj (Strahlenriss), c) zibljivost, zib- Ijivo drvo (Ringkluft), d) gušica (Mondring) i e) prladina (bnichig). Bolest a) dolazi kod umjetna gojenik stabala, koja malo zasukana (sonnenwandig); bolest b) dolazi isto tako kod umjetnih stabala, koja su jače zasukana (Stricker); bolest c) kao gore, al kod vrlo upravne žice vlakanaca; bolest d) postaje usijed ozljeda, nastavših požarom ili vanjskim diranjem u stablo, ter bolest e) nastaje time, što hrastovo stablo naravnom smrću u prašumi pogiba. Bolesti zvane: 1. crvena trulež, 2. biela trulež, 3. trud i 4. biela guba tek su pojavi sekundarni napred navedenih začetnih bolesti, pa svaka bolest od a—d može biti crvena, bieio trula ili prelazi u trud ili gubu. Prema gornjim navodima primjetiti nam je, da se najprije drvo deblovine razkolilo uzduž zrake srčike (nach den Markstrahlen), ili pako uzpored godova, a tomu pripomogoše bezuvjetno i vjetrovi, i onaj čas nije bilo vidjeti niti traga 0 truleži; takovih stabala nalazimo kod ciepanja dosta. Ove ozliede, nastale prvobitno mehanicno, tek su ili iz bacila ili bez ovih prešle u oblik truleži— nu takve razkaline morale su doći u dodir s vlagom i ja mnijem, da te pukotine izpod panja ćak napram žilam polete a ovdje iz zemlje dolazeća vlaga tada pospiešava takve razkaline na truleži. Stablo iz prašume izrastlo je za vjetrove itd. u takovoj jakosti, da im zbilja i prkositi može. Čim oko toga sječa nastane, bivaju i vjetrovi jači pa već dolazi n nepriliku. Uzduž ciele visine jakost je stablovine poredana tako, da je od vrata u žilam isto naproti vrhu sve to slabije. Za proredjivanja ili progale nerazmjerno izpod krošnja ojačana deblovina i dapače zašiljena biva iza toga valjasta. Počne li vjetar okretati stablom, osobito kod nejednolike krošnje, tad se mora u ovom slučaju najdublji, prije najjači dio u vratu, zaostavši u rastu prama vrhuncu, izpod najvećeg tereta razkoliti, jer je ovamo prenesena ciela težina stabla. Pukne li stablo jednoć ma gdje uzduž zrake srčike ili godova, mora se to i u vrat, pa u s tim spojene žile preložiti i tako smatram i taj dio dokazanim, pošto žile zakvačene poput sidra i okretaj protudrže. Dosadanjim tumačenjem unišli smo toliko u životoslovje stabla, da nam je jasno, kako i zašto bolesti nastaju. Nu moramo povrh svega još i to dodati, da je absolutno nemoguće držati o z li e d u, nane š e n u na mladom udu, uzr oko mtru leži, već i s tog a, što ozliede tim brže zacieljuju ne samo na što mlad joj biljki n a ne še ne, nego upravo na najmladjem udu, ma gdje u stablu, a opet protivno možemo uztvrditi, da ozlieda, nastala ma kojim načinom, tim brže u trulež prelazi, što savezni dio ma kojeg uda iz starijih čestica postoji. Po tom bilo bi i jasno, da su tvrdnje gosp. šumarnika Reussa o 50godišnjoj truloj sastojini ravno taki absurdum, kao i tvrdnja, da trulež nastaje |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 129 sbog pašarenja, a pođpuno je i bezsmisao to isto tvrditi o biljkah, preduboko zasadjenih. Tražeći trule porastline po šumali, gdje ih nalazimo? U Posavini i Podravini nalazi se trulež opravo u onih porastlina, koje su u svojoj deblo ini iiajupravnije, najćišće pai najcjepkije n. pr. u sama brodske imovne obćine u Gradini, Korijskojbari, u Migalovclh iti. a evo k tomu i rkzloga. Te su Sume preko 300 god. stare, a samo Migalovce hv^fi kojih 90 godina ; one su dakle na sasvim dobrom tlu, a uz to su morali u vrlo gustom sklopu odrasti. Valjda su te šume god. 1848. jer m blizu i tira prisUipnije, preved prebirane i tako su vjetrovi }n-ouzrocili kalanje uzduž srčine ili uzduž godova, a mogao je napokon i to biti uzrok, što sa susjedne Sume cisto iz^jeceae, pa je ovuda zadobio vjetar takvu zamašnu silu, da joj sastavina deblovine ne mogaše odoljeti, a konafno moglo je utezanje i raztezanje unutarnjosti, proizvedeno Savskom poplavom, biti tomu uzrokom. 0 dobi, dok na vrelih Save golieti ne bijaše, nije niti poplava današnjih dimenzija u Posavini imala, a promjena toga može i znamenito na prirast drva djelovati. Spomenutim šuraam sasvim dodirne sastojine već nemaju truleži ili su iznimne, pa tko onda može kazati, da sa pred 300 godina ovdje presadnice uzrokom bile, ta tko danas pametan hrast biljkami presadjaje a svakako niesu niti pred 300 godina lošije od nas mislili, a napokon se to niti pomisliti ne da, što kod skoro istodobnih 100=000 jutara hrastika u brodsko-petrovaradinskoj šumi, značajno trulih sastojina, raztrešenili oa slično opisauih stojbinah, tek možda 5000 jutara nalazimo. U Kutjevačkoj šumi Klasje, koja nije nikada poplavam izvržnia biUt. al u ravnici leži, južni je dio trul, a taj dio leži tek 0´5—1 m. niže, nego li susjedni dio ravnice, pa je ovdje manji prirast a i debloviua itd. stabh u drugom sadržaju, ali za čudo natrula, no ovdje stoji, da je 1848. godine šuma preveć progaljena bila, i da su ju vjetrovi zakrenuli. U planini Krndija naći ćemo radi slaba tla ili prevelike starosti silu božju kitnjaka vrhosuhog i polusuhog, dok su u doljnjoj deblovini sasvim zdravi; susjedno do ovih na dobrom tlu u mješanju s bukovinom, gdje mnogo vlage imade, te je položaj ubočen ili ra^-an, da kišnice mnogo ovdje ostaje, tuj imade truleži ozdol žalibože i preobilno, akoprem je i ovih deblovina od najbolje tehničke uporabivosti. Kod dobrog tla u jarugah, ili na svježih obroucih nalazimo krasno razgranjen kitnjak uz bukvu, nu i čelik od žila zdrav. ´ Te sam primjere naveo za lužnjak i kitnjak^ a da vidimo, je li inače kod drugih vrsti drva? K´>d svih su isti uzroci a u dokaz toga neka mi je dozvoljeno upravo za omoriku navesti primjere. ´ U šumah Tarn-Tax--s u modruško-riečkoj žop .uiji imade samo vrlomaiiii površina u ravnom i vlažnom položaju poput onih u LuoicaSu Me.lp odanu lU., isto je tako u šumah bivšeg kr. šum^ir. ureda Minskog u predjelu Lrlozko i |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 130 — Sungerski lug (Plane) i za hido ovdje opet nalazimo truleži, dok toga na sla bijih odmali susjeđnili stojbiimh uema, a doba je ovih tai^odjer oko 200 — 300 godina, pa nije to lužnjak ili kitnjak, već omorika ih jela pa i bukva, koje takodjer aitko niti svrdlom, niti lopatom niti Stoppslom presadjivao nije. Pri koBCu tih mojih feioložkih razmatranja i kritika naproti bečkoj raz pravi´ipak ću na hrvatske šumare upraviti ovu želju; „Poznavanje fiziologije, anatomije i patologije našeg drveća nek nam je temelj, po kojem uam je tražiti mateiBatičkiiB i´ačunom propise za sadnju, proređjivanja, progalivanja itd. i po sljednji užitak šumski, a jer su njeki moderni uzgoji i protivnim putem pošli, dokažimo i na zagrebačkoj izložbi sa svih strana mile nam domovine, za sve vrsti drva, što su bolesti, kako počimlju i kako svršuju, a jer je trulež zbilja po nas za uzgoj šuma vrlo važna studija; to bi pred ložio, da se od cielog stabla izložiti nastoje osobito mladje još markantno vid ljive bolesti, a te bolesti, da se predoče: L panjem sa ciehm izkopanim žilama, 2. sa jednim koloturom od 50 cm. debelim iznad panja, gdje trulež svršava i gdje zdravo počimlje; a 3. gornjim dielom od vršike. Uz ovako podpunu zbirku bolesti, koju nam i za Križevac spremiti valja, neka bi se i na dojdućoj šumarskoj skupštini u Zagrebu i strukovno predavanje obdržavalo! Sada pak preći ću na drugi dio moje teme, t- j . na samu presađuju i moju metodu. (Nastavit će se). Ingenieur — šumar/ ^ Za prvi broj „Šumarskog lista" ove godino napisao je g. M. ObradovićLičanin viesticu o ,jvišem šumarskom obrazovanju", koju je i cienjeno ured ^ Budut^ da ovo lu-eđničtvo u tiaSelu objektivno i nepristrano uvršduje prispiele članke ili viestl pojedinih snrađnika, da jib bas tim obodri na rad^ ter da jim pruži priliku dogodice svoja mnienja i različite nazore razviti u drnžtvenom organu; to niti s daleka nije nam bilo na rimn, nvr^tiv u govoru stojeću viesticu g. M. Obradovida- LiSanina, u clelom sagoir´aratt ili niožeblti propagirati ondje ra;c^ijeae njegove nazore. Sa naše strane naoramo odriesito izjaviti, da nismo nikada do sada činili razlike medju naSim šumarima a pogledu njiliovoga prvog naobrazovanja, bud absolvirani visokoškolae, bud abiturient našega domac´eg gosp.-šumjir, u<5il{šta. Imamo naime dosta prirujera, da si bas šumari sa križeva<5kog učilišta višekrat osvjetlaše iiee sta državnim izpitima, a ima strukovnib sila iz tog ut´nlišta, ve<5im dielom u javnib službab i na viaih mjostih, koje podpuno udovoljavaju, t^vaki šumar, bio on kojegod škole, mora vazda ut^iti i dubom napredka naSe struke stupati dok je živ; valjanost pak njegova ocjenjuje se Uh prema faktičnom znanju i umjeli, (>yo nekoliko rieči noka nnm bude do^voljoiio miumgveđ iztaknuti povodom navoda g, dopisnika predlež^-^L-e viesti kao naknadnu primjetbii k vienti^´i <-. M. 0. L Uredništvo, |