DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 130 — Sungerski lug (Plane) i za hido ovdje opet nalazimo truleži, dok toga na sla bijih odmali susjeđnili stojbiimh uema, a doba je ovih tai^odjer oko 200 — 300 godina, pa nije to lužnjak ili kitnjak, već omorika ih jela pa i bukva, koje takodjer aitko niti svrdlom, niti lopatom niti Stoppslom presadjivao nije. Pri koBCu tih mojih feioložkih razmatranja i kritika naproti bečkoj raz pravi´ipak ću na hrvatske šumare upraviti ovu želju; „Poznavanje fiziologije, anatomije i patologije našeg drveća nek nam je temelj, po kojem uam je tražiti mateiBatičkiiB i´ačunom propise za sadnju, proređjivanja, progalivanja itd. i po sljednji užitak šumski, a jer su njeki moderni uzgoji i protivnim putem pošli, dokažimo i na zagrebačkoj izložbi sa svih strana mile nam domovine, za sve vrsti drva, što su bolesti, kako počimlju i kako svršuju, a jer je trulež zbilja po nas za uzgoj šuma vrlo važna studija; to bi pred ložio, da se od cielog stabla izložiti nastoje osobito mladje još markantno vid ljive bolesti, a te bolesti, da se predoče: L panjem sa ciehm izkopanim žilama, 2. sa jednim koloturom od 50 cm. debelim iznad panja, gdje trulež svršava i gdje zdravo počimlje; a 3. gornjim dielom od vršike. Uz ovako podpunu zbirku bolesti, koju nam i za Križevac spremiti valja, neka bi se i na dojdućoj šumarskoj skupštini u Zagrebu i strukovno predavanje obdržavalo! Sada pak preći ću na drugi dio moje teme, t- j . na samu presađuju i moju metodu. (Nastavit će se). Ingenieur — šumar/ ^ Za prvi broj „Šumarskog lista" ove godino napisao je g. M. ObradovićLičanin viesticu o ,jvišem šumarskom obrazovanju", koju je i cienjeno ured ^ Budut^ da ovo lu-eđničtvo u tiaSelu objektivno i nepristrano uvršduje prispiele članke ili viestl pojedinih snrađnika, da jib bas tim obodri na rad^ ter da jim pruži priliku dogodice svoja mnienja i različite nazore razviti u drnžtvenom organu; to niti s daleka nije nam bilo na rimn, nvr^tiv u govoru stojeću viesticu g. M. Obradovida- LiSanina, u clelom sagoir´aratt ili niožeblti propagirati ondje ra;c^ijeae njegove nazore. Sa naše strane naoramo odriesito izjaviti, da nismo nikada do sada činili razlike medju naSim šumarima a pogledu njiliovoga prvog naobrazovanja, bud absolvirani visokoškolae, bud abiturient našega domac´eg gosp.-šumjir, u<5il{šta. Imamo naime dosta prirujera, da si bas šumari sa križeva<5kog učilišta višekrat osvjetlaše iiee sta državnim izpitima, a ima strukovnib sila iz tog ut´nlišta, ve<5im dielom u javnib službab i na viaih mjostih, koje podpuno udovoljavaju, t^vaki šumar, bio on kojegod škole, mora vazda ut^iti i dubom napredka naSe struke stupati dok je živ; valjanost pak njegova ocjenjuje se Uh prema faktičnom znanju i umjeli, (>yo nekoliko rieči noka nnm bude do^voljoiio miumgveđ iztaknuti povodom navoda g, dopisnika predlež^-^L-e viesti kao naknadnu primjetbii k vienti^´i <-. M. 0. L Uredništvo, |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 35 <-- 35 --> PDF |
. "" 131 — nictTo lista dalo odtisnuti, bez da svoje opazke, . Beoznaciv po tome svojeg posebnog stanovišta .prema Manku samom, odnosno prema reflexijam na članak nadovezanim. I ova okolnost a i refleksije sarae izazivlju me na odvrat g. piscu. No prije nego li s ujime riupravim, želim već sada fztaći, da do ovog odvrata, a niti do porodivših se uzbudjenja medju našimi šumari povodom gornjeg članka nebi niti došlo bilo, kad bi cienjeno uredničtvo prije uvrštenja članka uvažilo bilo okolnost da „Šumarski list" kao organ „hrv. slav. šumar, družtva** neima zadatka biti žurnalom za podupiranje osobnih, i materialnih probitaka „višom šumarskom naobrazbom oplemenjenih^^ već da je kao družtveni organ zvan zastupati u svemu interese cieloga staliža ! Ja se živo nadam da u pogleda ove izjave od većine članova našega družtva desaouviran nebuđem. I ako s pouzdana izvora znadem, da si je cienjeno uredničtvo i ovom prigodom pridržalo potrebnu rezervu i dolikujuću nepristranost, za željeti je ipak i u interesu stvari i osoba, da u buduće uredničtvo lista i kod strukovnih, a naročito kod radnja ovako zamašne naravi, članke i radnje svojimi kritičkimi opazkami previdi, čemu bi se nastavšem nesporazumljenju predusrelo, a uređničtvu podala prigoda, da mladjim suradnikom (kojih je žalibože veoma malen broj — ured,) podade potrebnu direktivu u svakom pogledu. A sada mi neka g. Obradović dozvoli, da se vinem do njegovih visina. U njegovih, u članku na str. 36. nado vezanih reiSeksija nalazim dva diela: jedan, u kojem on kao šamar u obće govori o šumarskoj struci i o probitcih, koji će po istu iz njegovih premisa nastati, u kojem se diela s g. piscem susrećem i slažem; i drugi diO; gdje on vuče paralellu izmedju „šumara" i „ingenieura ~ šumara", ter ju aplikuje na naše specialne hrvatske šumarske ođnošaje, u kojoj se paralelli s njime diameti´alno razilazim i to iz stvarnih i etičnih razloga. Što se tiče prvoga diela piščevih refleksija i ja kao ablturienta „samo križevačke škole", kakovim mi se je čast predstaviti, pozdravljam s ne manjim oduševljenjem nastojanje svih tehničkih struka, a po tom napose i nastojanje visoke škole za zemljotežtvo, da se ab´turientom istih podieli naslov J5ingenieura", i da se — što mi se čiui po razvoj realnih struka ne manje važnim — rektorom tih zavoda podieli sjedište i virilni glas zemaljskih saborih, kao što to pravo imadu rektori sveučilišta; o čemu je jur nedavno s kompetentne strane i poradjeno.. Pozdravljam ta nastojanja a pozdravit ću još većma uzhitom i uspiehe istih, ,jnit rad babe nit rad stričevi", već kao šumar -— šumarske struke radi, as.razloga: što će se njoj, koja se danomice na temelju naučnih iztraživanja sve to više otimlje pljenicam empirije, ter stupa na siazu znanstvenosti, tako priznati položaj, koji ju temeljem ove medju inimi naukami i strukami i punim pravom ide; kao i s razloga: što u tih uspjesih, a naročito u iAodjenju virilnog sabor.^kog glasa za rektora vidim dovoljno garancija, da će se glas struke, po najodličnijih predstavnicih zastupane, za njezin razvoj, njezinu svrsishodnu aplikaciju, njeno upodpnnjenje i u njezina sta |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 13,2 — ižku probit uložen, u javnom životu moći ćuti; a argumentiran morati na nad ležnih mjestih, i uvažavati. Veselim se tom nastojanju donjekle i s egoističkili motiva, jer ga smatram prikladnim, da će se u današnjem — vieku borbe o biti — tim načinom dati polučiti svim pripadnikom zelen estruke odgovarajuća i lagodnija ma terijalna existeiicija, jer je fizikalno nemoguće, da će bečki abiturienti sve trake sunca, što će ih s gornjih uspieha obasjati za se zadržati, već će ih morati, da se sami na njih nesprže, odrašavati, ter dozvoliti ako i nehotice, da, se .i mi bar na suvišku izMapljene topline malko ogrijemo. Šta ćemo si to su za koni naravi, siloiji.od ićije nenaklonosti, pak im se svi, makar i mimo´ volje, pokoriti moramo. Meoi je osobno upravo drago što mogu ovom prigodom da zasvjedočim koliki sam pristaša i dnevni zagovornik najobsežnije strukovne naobrazbe, ako se pozovem na činjenicu, da sam i na publicističkom polju upravo -zagovarao štipendisanje svih naših šumarskih kandidata ter njihovu exmisiju na^ vanjska visoka učilišta i akademije, kad nam se već kod kuće nije moći dovinuti prigode, da n^m se šumarski tečaji po primjeru njemačkom pripoje filozofičkom fakultetu naše Francisco-Josephine, Radio sam to pako zato, jer sam u dnu duše. uvjeren, da je šumaru potrebna podpuna humanistička i na eajširjoj podlozi polučena strukovna naobrazba i jer sam se nadao, da će iz takovog homogenijeg podmladkaj´eđnom uzgojenim hrvatskim šumarom, biti laglje i prije moguće postići uspiehe. o koje se ua svi zajedno dosada uzaludno borismo. . . Prema tome niti smijem, niti mogu, a niti mi je ikada i na kraj pameti bilo zaviđjati abiturientom bečke visoke škole na naslovu ^jingemeura", a to zato ne, jer ga sobom donosi sam organizam "škole, pak je pravo, da naslov nosi, koji si ga Je i steći znao. To mu je priznanje za uloženi trud, a ja ga svakomu, koji si ga je steći znao od srdca i priuštujem, I dovle bi bio razpravljen prvi dio refleksija, pak će g/0 , dozvoliti, da se u tih njime podpuno slažem, ako ga ja kao „Križevčan" u enthuziazmu za dobrobit struk e eventualno i nenadkriljujem. Ne želeć pomutiti veselja g. piscu smijem ipak uz sve to izjaviti moje osobno uvjerenje, da skm naslov „ingenieura ~ šumara« u službenoj pragmatici neće imati onog epohalnog znamenovanja, kojemu se g. pisac nada, jer naslov sam po sebi puno ne vriedL On zahtjeva jošte i sučnosti, a stom stom spojen — ne r epr e sen tir a. U to valja da vjerujemo kao u evangjelje, ne ćemo li da´ si kao poletarci poput Ikara spalimo krila, , Što se drugog diela refleksija tiče, to me u iste uvodi g, 0. time: 1, što kao „višom šumariskom naukom oplemenjene´^, ,,višim šumarskim´ obrazovanjem i inteligencijom oboružane šumare" kvalificira samo abituriente bečke visoke škole, i´ što za iste povodom tim što će ovi steći naslov ingenieura**; ´ |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 37 <-- 37 --> PDF |
- 133 — 2. zahtjeva: ^/la se jedared prizna zasluga i njima dade neka prednost" i „ u našoj novoj organizaciji odlično mjesto zauzeti". Nadalje zahtjeva g. 0. za bečke visokoškolce, ter kao glavnim svojim petitom naglasnje: 3. „da se stvori razlika izmedju višim šumarskim obrazovanjem i intelligencijom oboružanih šumara", dakle njib i — „šumara sa srednjih šumarskih škola", koja razlika je osobito visokoškolcem od potrebe.- da prestane jednom ona predsuđa o šumaru, koja žalibože u hrvatskoj intelligenciji obstoji". Svakako bi ta razlik a imala i tako daleko poći, da se „drugom jasnom bojom obojadišu hrastovi stupovi, a drugom stupovi od mlade vrbovine", na kojih bi imalo per conseguentiam Šumarstvo u nas pokro6iti čižmami sedmomiljarkami, ter,se dovinuti visine, do koje ju sprečavamo samo mi -- budući neingenieuri. Ja dvojim, da je g. pisac na gornje enunciacije po ostaloj ^gospodi naučnih svojih kolega, hrvatskih šuniarih bio ovlašten, akoprem mi je napadno da nijedan od gospode nije našao za vriedno već u cienu veoma nam nuždue nepomutijive strukovne sloge na gornje nekolegialne excesse odmah u budućem broju družtvenog organa reagirati, pa dvojim da je ovo, što je g. 0. napisao, dva puta i pročitao, i ne ću vjerovati da si je bio svjestan domašaja, što no su ga ove njegove, blagorečeno samo, „želje" medju ostalimi hrvatskim! šumari iz srednjih šumarskih škola izazvale. Ili možda jest? Svakako je govorio sa svojeg stanovišta toli iskreno, ter nam se pričinjalo, da tuj čujemo već jedanput negdje čuvene pritajene glasove; a ta iskrenost ovlaštujo nas isto toHko iskreni protuodgovor. Što se prve točke tvrdnja tiče, to uzvraćam g» 0-, da je svaka nauka, svako obrazovanje, svaka znanost naravi kosmopoiitske, dobro obćenito, nevezano niti na osobu, niti na narodnost, niti na školu, dosljedno tome: da se višom naukom i višim obrazovanjem i intelligencijom svatko na svietu oplemeniti i oboružati može, tko k dotičnoj nauci ljubavi, potrebita naposebna shvaćanja i za njeno naučanje od naravi dovoljno dara — talenta — imade! To je pravilo tako obćenito, da postoji mogućnost a i faktum, da su´ ljudi empirici a odlično nadareni, upornim trudom i nastojanjem postali upravo epohalnimi učitelji — majstori u pojedinih struka. Eno Vam pokojnog baruna Schmidta, koji je kao bivši klesar postao prvim majstorom Gothike na kontinentu, eno Vam Dr. Steinbacha, najnovijeg bečkog ministra, koji je svršio realku, pak je bio odsječnim predstojnikom u ministarstvu pravosudjal A zar ćete g. 0. prema svemu tomu Vi nam Križevčanom htjeti odricatiambicije, i volje i strukovnog ponosa, da se i mi uporabom iitih onih naučnih knjiga i diela, koje su vama u školah služila naučnim sredstvom, ter razumnim pfgimanjera posljedaka praktičnog rada, oplemenimo višom šumarskom naukom, i da se višim šumarskim obrazovanjem i intelligencijom oboružamo? Nemojte se truditi, ta to je zaludi Daleko od nakane povriediti granice čednosti i uz |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 134 buniti ma ičije čutljivosti navadjamo za dokaz naše tvrdnje samo to, da su križevacki ablturienti na megdanu, gdje su bili zvani da svoje umjeće u šumarskoj struci dokažu — kol državnog izpita - zadobivali oznaku „odličnog osposobljenja za samostalno šumsko gospodarenje", dok su istodobno kollege iz bečke visoke škole i drugih učilišta, reprobirani biii. Tko je u takovih slucejevih bio „višom šum. naukom oplemenjen, višim šum. obrazovanjem i inteliigencijom oboružan?" Zar đjak škole križevačke ili đjak bečke visoke škole? Jok! ne djak dotične škole, već individuum. Time je pako jasno dokazano, da đjak niti jedne škole kao takav nije ovlašten. Ja sebe sudim oslovom na istu, ili na svoj naslov reklamirati posebn o znanstveno oplemenjenje i oburužanje intelligencijom, jer omnis doctor non đoctus, a po tom dakle niti budući „ingenieur — šumar" „non" ono što za njega g. pisac već iz samoga naslova deđueira, pošto se to istom u zrela strukovnjaka i to sa raznih stanovišta prosuđjivati imade. A kad je tomu tako onda molimo i mi —- „šumari sa srednjih škola^ — da se i nama dopusti mogućnos t „oplemenjenja i oboružanja", a gdje ista postoje, da se to i priznade već i zato, što mi to nereklamiramo obzirom na našu svršenu strukovnu školu, već na postojeću mogućnost postignuća i spremnost gornju kvalifikaciju i dokazati. Ako dakle mi priuštujemo drage volje naslov „ingenieura" onomu, koji si ga je stekao, to s druge strane prema gore iztaknutom ne možemo i nećemo nikada dopustiti niti jednom pingenieuru" da je samo on ,,oplemenjen višim šumarskim obrazovanjem i oboružan intelligencijom šumarskom^, jer ta ista mogućnost postoji i 2a ostale šumare nevisokoškolce, pak se prema tome nama ne može zamjeriti, da ćemo mi to više obrazovanje visokoškolcem priznati ne odmah, čim se odjenu u naslov „ingenieura´´, već kad to zasvjedoče na mjestu i prigodi, zvanim, da budu mjerilom višeg šumarskog obrazovanja, U pogledu točke druge moram makar i proti volji konstatirati, da gospoda, u koje ime g. 0. govori, kao šumari do sada za hrvatske šumarske odnošaje o osobitih zaslugah, ne žele li povriediti čednosti, govoriti ne smiju, dok nam zato ne pruže i dokazala. Gdje su te zasluge? Koju prednost i zašto i koja prava žele gospoda? Izvolite ih taxativno navesti, pak ako su ti zahtjevi pravedni, evo mene, koji ću jjh nesebično prvi likvidirati, A koja je to druga — razna — »kvalifikacija´´, koja se od nas hrv, šumara obzirom na naše škole iziskuje? I tko je taj, koji tu drugu kvalifikaciju potražuje? Meni je poznata samo jedna kvalifikacija, koja se za dokaz samostalne vrstnoće od nas iziskuje, i to je ona kod „državnog ispita"*, koja nas sve, bez obzira na naše absolvirane škole izjednačuje u pogledu naših sposobnosti kao praktične šumare. E pa ako se ta jedna te ista k valifikacija traži i od visokoškolaca, jer se državna vlast s njihovim samim absolutoriumom ne zadovoljava, pak kada i mi toj kvalifikaciji udovoljavamo, odakle pravo g. 0. ili ma komu drugomu, da se nama ne priuštuje ono, što nam državna vlast podieljuje, da se ´^ Koji me i u sadanjem svojem ohliku, jer mu naime manjka praktični dio ne zadovoljava. ^ / |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 135 — traže i prave razlike? Ja tražim povod takovom pregnuću u žalibože kod nas nmh preotevšem precierijivunju sama sebe, ter u podkapanju i rušenju svakog autoriteta medju nama, 1 ako takove gljive mogu da rode trusovima tsamo kod nas usljed ueuredjenih aaših službovnih oduosaja, to ipak u interesu očuvanja luižeg unutarnjeg mira, u očuvanje ugleda naše struke dovikujem: na stranu potajnom ambicijom, predrivljivim častohlepjem! Što se pako tiče predsuda o šamaru, koje da krivnjom srednjoškolaca u hrvatskoj iatelligeiieiji (?) ob.-^toje, to uvjeravam g. pisca, da te predsude, na koliko postoje, neće prestati niti iza naslova „iugenieura — šumara´^, a niti onda, ako se abiturienti bečke visoke škole, za razliku od nas u mjesto zelenom, zao´ljenu žutom bojom. Ja neću da iztičem, da su upravo mnogi od naših križevčana po^tojavše predsude širom domovine i to s uspiehom pobijali, da su uz svoje razvijene i opet naglasujem individualn e družtvene sposobnosti led družtvenih razlika talili, tex se kretali u slojevih, u koje jih sam naslov „ingenieura — šumara" nikada priveo bio nebi. Gornje pako sposobnosti i svojstva, i ako ih u velike pomaže kućni odgoj i temelj, dobiven u roditeljskom krilu, dozrievaja ne a školi, već istom u svletu, n saobraćaju s ljudima, kojom prigodom se srdce oplemenjuje, a pojmovni horizont razbistruje. Meni je žao, ali moram ko.ustatovati, da niti bečka visoka škola nije a niti ne može biti „Universalapparatom", a ponajpače ne u onom smjeru, u kojem si g. 0. u ovom slučaju uočuje; već je to praktična škola života, k[)ja ima zadatak a sve uvieJ:e da i iz srednjoškolca izteše kavalira ravna „višjim šum. obrazovanjem oboružanom šumaru!" Marljivim, saviestnim i razumnim izpunjavanjera svojih dužnosti a čednim načinom života, uz dolikujuću muževnost a olklon svake bahatosti i provokacije, stiče si svaki individuum ono mjesto u družtvenom saobraćaju, koje ga temeljem niveauxa njegove strukovne a i družtvene naobrazbe ide. Čovječanstvo, koje dandanas brodi na palubi liberalizma i egalito, i koje je odklonilo staru ^^kečku kasta" pita danas samo za jednu kvalifikaciju: da li si čovjek u podpunom smislu rieči? Tko to nije, preko toga se prelazi na dnevni red, usuprot svih inih vanjskih oznaka i svih obiiežja, Medjutim valja zadržati na umu, da je šumarstvo najzelenija grančica našeg javnog života, naše najraladje upravno čedo, pak da se ne može niti zahtievati, da njeni predstavnici preko noći osvanu na onako visokih grana, kao što su to koUege u Češkoj i Njemačkoj, gdje je struka već prije stotine godina stekla onu važnost, na koju se mi kod nas nastojimo podići. Biti će zato dobro, da čvrsto držimo, što smo do sada već stekli, a upornom i uztrajuom borbom, pouzdanjem u sebe sama, da na tom temelju zajedničk i silami, nepreskakujuć jedan drugome preLo ledja, poradimo; pak ćemo si tako tečajem vremena dovinuti onoga, za čim težimo, na temelju zakona normalnog.razvitka, a ne uporabom hrdjavog orudja, koje obzirom na svoju trajnost, stečevini duga obstanka podjelilo nebi. I od nove ili recimo bolje: istom u izgled stavljene organizacije izčekojem ja skroz nešto drugog, nego li g« pisac, — Njegove želje su vanredno kratke, |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 136 — u toj bi imali visokoškolci zanzeti odlično mjesto (ili niožda bolje sva odlična oije:>ta); a ono mrvica s njiliova obilata stola, onako samo stresti ostaloj šumarskoj fukari! Je li? Noja sam u pitanju I!o^e organizacije i ocekivaujili s nje gojeisih mnogo radikalniji. Meni osobno, — koji sam postigao nakon petnajst^ođišojeg krstarenja sađanje mjest, polučio izpnnjeiije svih svojih ideala, i koji se nsijed toga od organizacje nićeniu niti nadam a niti nadati marim, — će biti svejedno, tko c^e odlična mjesta a novoj organizaciji i obzirom na školu i obzirom na narodnost svoju zameti, da li bečki visokoškolac, Tharandovac, Semnićaiiin, Križevčanin, ja se o protežiranje dotične škole ne borim; meni je stalo samo do osobe odnosno osoba, koje će biti zvane, da zagrezle naše šumarske tačke pokrenu napried. Ja neću pitati za školsku kvalifikaciju, ja ću pikati za obseg njihovog strukovnog horizonta, za njihov muževno-dielotvor- ni program, pitati ćii^ da li su to.cieli muževi, u karakteru, temperamentu harmonično oplemenjeni, točni poznavalci naših šumarskih ođnošaja i svjestni si ciljeva i meti, kojoj ove valja privesti, za da odavle i struka i njeni sveštenici trajnu dobrobit poluče. To, a ne svršene škole, imati će mi pružiti garanciji za uspiešni njihov rad, a to biti će i mjerilo, s kojeg ću ja promatrati uspješnost i probitak same organizacije. Nosioce takovog programa pozdravit ću zanosnim veseljem, jer seje samo ođ takovih nadati, da će nas privesti pravom našem zadatku, da će naše dielovanje tako upriličiti, kako će od istoga biti i narodu koristi. — Oko tog programa, a Be oko piruranjeiiog izticanja imali bi se hrvatski šumari pribrati, pa bi tada rek bi svojim izabranikom mirne duše provedbu organizacije povjerili, tvrdo uvjereni, da od iijih i viernu provedbu iste očekivati mogu. Što se tiče u trećoj točki po g. 0. zahtjevane razlike izmedju šumara visokodoškolca i onoga sa srednih škola, to sam i ja za razliku, ali ae za školsku, jer za tu praktičan čovjek nepita, već za znanstvenu . Da je nesmisao tražiti razliku izmedju jednog i drugog obzirom na škole ili naslov, to sam dosta jasno dokazao u odvratu na točku prvu. Ovakovu pako razliku, onu znanstvene kvahfikacije prihvaćen objeručke. ~ I ako se za postignuće majvišeg šumarsko-činovničkog mjesta i laemože zahtjevali formalni dokaz osposobljenja, to ipak u iztaknuće gornje razlike smatram za shodno: da bi se za postignuće vlšjih mjesta, a naročito mjesta samostalnih chefova, ustrojio osim našeg postojećeg državnog izpita, jošte jedan recimo: drugi državni izpit, kod kojega bi se svestranost i samostalnost kandidata na najširjoj podlozi znaustveousti i domaćih praktičnih ođnošaja prosudjivala. — Ja mislim, da će se g. Obradović s tim mojim predlogom sporazumjeti. — Visokoškolcem, koji će na višja mjesta uspiiirati, kao „višim šum. obrazovanjem i intelligencijom oboružanim" valjda neće biti težko položiti i taj izpit, a bude li se koji´srednjoškolac hteo zaletjeti u te nedogledne visine, e uoma fajde, neka se hvata ?^ izpitnim povjerenstvom u koštac. - Tu i takovu razliku, ako već razlike biti |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 137 — mora, zahtjevam ja, a samnom sigurno i ostali siiđriigO"vi, jer smo spremni OBako nabačenu Jiarukvicu ovako odpovrnutl, a hitri dokazati, da nećemo trpiU supremacije posebne škole niti kaste ovdje, gdje valja da do vriediiosti dodje samo vriedaost individualna, samo impomovanjc zbiljneg znanja. — A samo to mejdanište pa nikakovi naslovi biti će ovlašteni razlikovati nas medjusobno, izjednačivati trpčioe staližke^ očiti nas mirno podnositi sudbinsku protekciju, ter smiriti trzavicu, nastalu s neovlaštenih pretenzia. Samo na temelju takove razlike dati će se polučiti poredak u postupnom napredovanju, uvažavati pravedne ^a«" sluge; ter utemeljiti zdravi odnošajii medjusobna snošljivost. Pa kad bi mi takovu instituciju -— koje potrebu je negativnim putem i g. pisac dokazao — imali, tad bi i kod predstojeće organizacije lahko bilo od svakoga odkloniti nepravdu, jer bi si dotični pregaoc mogao steći poti´ebnu kvalifikaciju višjeg šumarskog obrazovanja, koja se na samoj školskoj prašini sticati nedade. — Sudilo se kod predstojeće ozganizacije kako mu drago, moja i sudrugova mi, kojimi su zdravi i solidni hrvatski šumarski odnošaji na sreo, jedinstveni je program: Nit po Križevcima nit po Befiu, Već po znanju i umjeću. — . U Var aždinu,-mjeseca veljače 1891, : ; . V. Dojko vi ć, kr. ,žup. nadšnmar/. . XJIST^K:„ ; Druživene viestl Zapisnik sjednice npravljajnćeg odbora hrv.-slav. šumarskoga družtva, obdržavaBe dne 30. prosinca 1890. u družtvenih prostorija pod predsjedništvom p. n. g. Milana pL Dursta, a u prisiitnosti gg. odbornika: M, Vrbani(5a, li. Fischbacha, D, Trotzera i P. KesterSanka; izpriSan g, I. Kolar. Pošto se nakon daljega Čekanja nije sabrao onaj broj gg, Članova odbornika, koliko jih je potrebito TI smislu ustanova § 6. kućnoga reda za obdržavanje sjednice; zak!JTi6e prisutni gleđom na prešnost pojedinih na dnevnom redu stojećih predmeta, da se sjednica ipak obdržaje uz naknadno odobrenje zaključaka u sliede<^oj redovitoj sjednici, ter budu stvoreni slied-ec´l zaključci: 1. Čita 86 zapisnik odborske sjednice od 29. studenoga t. g./ koji bude po gg. Fiscbbacbu i Trotzeru ovjei´ovljen. 2. Tajnik izvleŠčuje, da je udovi A. Ćelija po predsjedniČtvu doznačena podpora 11 iznosu od 10 for., zatim spominje zaključak prošle glavne skupštine glede podnošenja predstavke na Njegovu PreuzviŠenost g. bana n predmetu subvencije I. banskoj imovnoj obeinij koji zaključak nebje u posliednoj sjednici odbora riešen, te predlaže^ da se odnosna predstavka Čim prije preuzv. banu podastre. — Primljeno, 8. Tajnik izvieščuje,. da je po nalogu predsjednika zajedno sa gradskim mjernikom g. M. Lenucijem bio u Fulju, da razvidi ondje izložbeni paviljon tvrdke Silbereck, ter da su pronašli takov vrlo sgodnim u družtvene izložbene svrbe. Prema tom izvještaju |