DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 13,2 —


ižku probit uložen, u javnom životu moći ćuti; a argumentiran morati na nad


ležnih mjestih, i uvažavati.


Veselim se tom nastojanju donjekle i s egoističkili motiva, jer ga smatram


prikladnim, da će se u današnjem — vieku borbe o biti — tim načinom dati


polučiti svim pripadnikom zelen estruke odgovarajuća i lagodnija ma


terijalna existeiicija, jer je fizikalno nemoguće, da će bečki abiturienti sve trake


sunca, što će ih s gornjih uspieha obasjati za se zadržati, već će ih morati,


da se sami na njih nesprže, odrašavati, ter dozvoliti ako i nehotice, da, se .i


mi bar na suvišku izMapljene topline malko ogrijemo. Šta ćemo si to su za


koni naravi, siloiji.od ićije nenaklonosti, pak im se svi, makar i mimo´ volje,


pokoriti moramo.


Meoi je osobno upravo drago što mogu ovom prigodom da zasvjedočim
koliki sam pristaša i dnevni zagovornik najobsežnije strukovne naobrazbe,
ako se pozovem na činjenicu, da sam i na publicističkom polju upravo
-zagovarao štipendisanje svih naših šumarskih kandidata ter njihovu exmisiju na^
vanjska visoka učilišta i akademije, kad nam se već kod kuće nije moći dovinuti
prigode, da n^m se šumarski tečaji po primjeru njemačkom pripoje filozofičkom
fakultetu naše Francisco-Josephine, Radio sam to pako zato, jer sam
u dnu duše. uvjeren, da je šumaru potrebna podpuna humanistička i na eajširjoj
podlozi polučena strukovna naobrazba i jer sam se nadao, da će iz takovog
homogenijeg podmladkaj´eđnom uzgojenim hrvatskim šumarom, biti laglje
i prije moguće postići uspiehe. o koje se ua svi zajedno dosada uzaludno borismo.
. .


Prema tome niti smijem, niti mogu, a niti mi je ikada i na kraj pameti
bilo zaviđjati abiturientom bečke visoke škole na naslovu ^jingemeura", a to
zato ne, jer ga sobom donosi sam organizam "škole, pak je pravo, da naslov
nosi, koji si ga Je i steći znao. To mu je priznanje za uloženi trud, a ja ga
svakomu, koji si ga je steći znao od srdca i priuštujem, I dovle bi bio razpravljen
prvi dio refleksija, pak će g/0 , dozvoliti, da se u tih njime podpuno
slažem, ako ga ja kao „Križevčan" u enthuziazmu za dobrobit struk e
eventualno i nenadkriljujem.


Ne želeć pomutiti veselja g. piscu smijem ipak uz sve to izjaviti moje
osobno uvjerenje, da skm naslov „ingenieura ~ šumara« u službenoj pragmatici
neće imati onog epohalnog znamenovanja, kojemu se g. pisac nada, jer naslov
sam po sebi puno ne vriedL On zahtjeva jošte i sučnosti, a stom
stom spojen — ne r epr e sen tir a. U to valja da vjerujemo kao u
evangjelje, ne ćemo li da´ si kao poletarci poput Ikara spalimo krila,


, Što se drugog diela refleksija tiče, to me u iste uvodi g, 0. time:
1, što kao „višom šumariskom naukom oplemenjene´^, ,,višim šumarskim´
obrazovanjem i inteligencijom oboružane šumare" kvalificira samo abituriente
bečke visoke škole, i´ što za iste povodom tim što će ovi steći naslov ingenieura**;
´