DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 43 <-- 43 --> PDF |
., _ 139 ™ 12. Čita se podnesak urednika „Šumarskoga Ibta" od 9, prosinca t g, o prihodu, koji je unižao Z& oglase, odtisimte u posljednja dva tečaja lista Iz toga se razabire, da je čitav taj prihod unatoč toga, da trošak tiska jedne strane lista oko 3 fon atojij ukupno samo 12 for. iznašao, — Odbor uzimlje to izYi&sie na znanje uz primjetbu na oglase, objelodanjene u listu br. 6, 9, 10 od god. 1890. i br. 6 od god. 1887. ter zaključuje ponovno, da se u buduće nikakovi ogiasi u „Šum. listu^^ oglašivati neimaju, vee´ ako tko želi oglasiti, da to može jedino uz odštetu kao prilo g k list u razposlati dati. Natječaje, oglase dražbS. i tomu slične objave pako, da se priobči samo u shodnom izvadku medju različite viesti lista. 13. Tajnik moli za punomoč, da smije kod stolara Budickoga ili kojega drugoga naručiti shodni stalak i ormar za izloženje družtvenih spJsa na izložbi. — Za to se opunovlaščuje tajnik uz naknadno odobrenje ugovorene naručbe, 14. Tajnik moli za dozvolu odtiska od 200 komada družtvenih pravila, jer d.L takovih neima več u zalihi; zatim novih adresa za odpremu „Šumarskoga lista", ter za naručbu tiskati se imajučih izkaznica (dekreta) za Članove družtvene pripomočne zaklade, za dozvolu pokrića troška oko popravka družtvenih sagova (čilima), za nabavu družtvenih vigneta i konačno za popravak poderanih stolaca. — Pokriče potrebitih troškova u to ime dozvoljuje se na račun odnosnih stavaka proračuna. DoČim su ostale točke dnevnoga reda, tičuče se zaključka računa za god. 1890., skontrovanja blagajne, ter i izbora urednika za ^Šumarski Hat^ u smislu §. 13. družtvenih pravila, odgodjene za sliededu sjednicu obzirom na nedostatau broj prisutnih odbornika^ bude ova sjednica zaključena i nazočni zapisnik podpisan. Ovaj zapisnik bje u sjednici od 14. veljače t. g. pročitan i uz podpis g. predsjednika po gg. odbornicih M. Vrbaniću i B, Fisehbachu ovjerovljen. Osobne viesti. Imenovanja. Preuzvišeni gosp. ban imenovao je kot. obćiaskoga šumara u Ludbregu Dragutina pl. Fodroczy-a kr. županijskim nadšumarom za obseg belovarskokriževaČke županije sa sustavnimi berivi. Nadalje imenovani su kotar, šamarima u privremenom svojstvu sa sustavnimi berivi: Antun Jančikovič , dosada občinski šumar u Pleternici, za Šumsko-upravni kotar Fleternicu, JakŠić i Kuševo; Franjo Migič , dosada obeinski šum. izvjest u Kaptolu, za sumsko-upravni kotar Kaptol i Kutjevo, ter Slavoljub Koha r ov ič, dosada obČinski Šumar u Vili<5selUj za šumsko-up ravni kotar Viličselo i Stražeman, Sitnice, Hajdrao tražiti brlog! (Lovska crtica iz gornje Krajine.) Štovani čitaoče i Ako msi bio nikada pod Kapelom a ti neznaŠ i nevjeruješ što je zima. Ti nečeš vjerovati, da može snieg neprekidno po 14 dana padati, te siromašne kućice naših vrlih brdjana posve zamesti, tako da se pod sniegom izgube. Pa kad još i bura svoju pjesmu zaurliče, onda je najbolje kod tople peci, a ako imaš po koju kapljicu rujnog dalmatinca u kuci, tim bolje. Sudbina odredila mi je selo Jasenak za moje sjedište. Obrubito na okolo tlmornom gorom^ koja je vitkimi jelami i omorikanu porasla, pruža tvome oku Čamu sliku, koja svoje d]-ažesti ni u zimskom vremenu ne gubi. Kad su sniežni pahuljei cielu prirodu debelim ruhom pokrili^ te omorike iza naše siromašne pravoslavne kapelice k*o sniežne piramide izgledale, opažao sam u sebi neko ugodno ČTivstvo mira. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 140´ —´ A zbilja zcao bi vladati onda ne samo u prirodi ve<5 i u našem službenom životu po više dana , blagi mir, Tviko je bilo i u sieGBJa god. 188,, u koje vrieme ova pripovjedka pada. Po 14 daaa pirila J6 bura i raznosila ueprestanee padajući snieg. Četrnaest đ:ir!"a nisam prekoračio kućnog praga. Akoprem sam iz poSetka udobnosti gore orisanog mira u punoj mjeri uživao, to mi je ipak najzad bio i taj mir dosadan. Zaželio sam s-, da bude ve6 jedan put liepo, da mogu na svježi zrak u milu mi prirodu. Četrnaest! dan umirila se bura i snieg je prestao padati, nebo se je donekle razvedrilo a ja sam to većma osjepoziv brkonje Gjuke, da idemo medjedje brioge obaći. Odredio sam dakle ođmab B. dan za lov i naložio Gjuki, da pozove lugare Č. S. D. i kuma si Radovana, koji je bio osim svoje neustrašivosti i vješti vodić u labirintu pe<5ina bieiostienskib. Nage pripreme za lov bile su jednostavne i kratke. Gjuko salio je nekoliko komada liepo sjaju(5ib se balota, priredio zia svakoga nas ^krplje", nabrusio moje lovačke nože i napravio baklje od konoplja smole i loja. U jednu torbu složili smo Hepu crvenu šunku i omašnU čuturu dalmatinca. Štovani prijatelju, ti deš mi valjda vjerovati, kad ti kažem, da cielu noč nisam mogao pravoga sna naći- Frenapeta mašta vodila je mene već unapred ubielostienski eldoradOj pred mojima očima plesalo je na tisuće mladih i starih međjeda, jedan od njih dapače imao je isto tako dugačke crne brkove kao naš plećan Gjuka. Prije pete ure u jutro prispio je Gjuka i cielo pozvato druŽtvo, Kratak zajutrak i po hrvatskom običaju svakom Čašicu dobre šljivovice, te za tim na noge! Ponudjenu nam u dvorištu pratnju Hektora 1 Bizele odbili smo što najodlučnije i odrieŠito, a na savjet Gjuke uputili smo se ne glavnom cestom, več priekim poljskim putem. , .^«i^ „Ebj Što bi, da sretnemo koju staru babu, dapače i popa, gdje onda sreća?" uztvrdio Gjuka, 1 j^nedaj Bog" replicirao je kum Rade. DoSavš. do kolibe Pavla Gule, morali smo privezati krplje, jerbo tu je nestalo svake prtine. Snieg je bio preko metra debeo a i gorostasni, neumorni Gjuko puhao je kao lokomotiva prije nego li smo prva 3 kilometra prevalili. Gusta magla spustila se na J. . .čku dolinu, U selu čuo se samo po gdje koji pievac ili od osamjelik kuća lavež pasa, koji su možda kiatežu vuka nanjušili. Nakon previiljena tri kilometera zaŠ-i smo u giimu, kroz koju se vijuga strma „Begova staza^´ vodeča u bielostienske pećine. Sto smo se više u brdine penjali, to veći je bio snieg, mjestimice izčeznuo je na§ vodič bez traga u sniegu, ako je stao na koju ležeču prevarijivu kladu uz koju se je snieg nagomilao. Oko osme ure prispjeli smo pod j^Voltu´^ i za nekoliko kašnje na „nadvišeni kamen ^, , Tko j© u ovaj tihi, uzvišeno romantički šumski predjel kada nogom stupio, neče zaboraviti panorame, koja se tu oku pruža. Tvoj pogled pohlepno bludi od jednog cara k drugom, neznajuči na kojem se dulje ustaviti. , Bječam se mog veleštovanog prijatelja M. iz 0. koji je u ovom vidiku neopisivo uživao. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 45 <-- 45 --> PDF |
^ 141 — Ha sjeveru od nas zrcale se u izlazećem suncu poljane Bielolagiee, kao da je šumska vila na milione alema po Bjima posijala, na zapad J. . . . .čka dolina pokrita guafcom bielo-siedom maglom^ koja se kao nepregledno more talaše. Nad nami tako Čisto vedro nebo da se nigde pa ni najaianji oblačiti neopaži, a južno od nas čudni labirint bielostienskib liridina — na§ cilj I . Fo kratkom odmoru nastavili smo pod vodstvom Gjuke put Gudio sam se njegovoj tielesnoj snazi, spojenoj sa osobitom gibkosću. Preko strmih stiena i klisura nas prevodivšij tu jednom tu drugom pomodnu ruku prnžavši, nije ipak zaboravio svoje navadne šale zbijati i to najviše na račun lugara S., koji medjutim ništa dužan ostao nije. Nekoliko (Sasa pred desetom urom stigli smo pred jednu strmo gigantičnu stienUj pred kojom se je Gjuka ustavio sa riečima: „tu leži stric". Prije nego li nastavim, uvidjavam dužnost upoznati žfcovane Ćitaoce sa načiiioroj kojim je Gjuko za ležaj medjeda saznao^ te kako je mogao sa punim Gsvjedoeenjem kazati: „tu leži stric". Kako poznato prespava medjed zimu u svojem brlogu, kojega si u najuepristupnijili pećina ili u kojem šupljom stablu nadje. Ulaz je uvjek zaklonjen od vjetra i leži praina suncu. Ležaj napravi sebi od jelovog ili omorikovog granja, a postavi ga mehkim mahom. U tom brlogu prezimuje bez ikakove hrane, U prvoj polovici ožujka, kad topliji dani nastaju, kad se po dolinah snieg izgubi, izadje medjed van iz svojeg zimskog stana. Pošto u susjednom Primorju snieg ili nikad i nezapane ili ved u februaru okopni, to valja prvi posjet načiniti poznatima mjestima u Primorju, Medjed je od naravi vegetarianac, već s toga mora da traži okopnjela mjesta, na kojih za svoj od dugog posta skvrčeni želudac okriepe nadje. Vješti lovci — nied.ju koje nedvojbeno i Gjuko spada — znaju za njegove siare, te kad dolazi dan mučenika (10. ožujka) okruže poznate jim priedjele u kojih se medjed zadržava, te ako nadju njegov trag, idu po istom na rad tako dugo, dok njegovo leglo nadju. Da to nije nikakov lahki posao, vjerovati će svaki^ tko iole naše kršovite brdine poznaje. Medjed je kod toga jako oprezan, te zavarkuje i nastoji kako bi pomeo trag. Putuje po najnepristupnijib hridina i vrača se po dva, tri put na jedao mjesto. Pošto je snieg uviek jos na hvat visok, samo što je kao kaša mehak, treba biti lovac čvrste konstitucije i zdravih pluća, a to tim više, Što nije skoro nikada brlog u prvom danu nadjen. Ako medjeda preko ljeta nije nikakova nesreča zatekla., vratiti če se opet u stari brlog, te ga je moći u njem potražiti. Tim načinom saznali smo i mi za našega ^^strica". Pećina, pred koju nas je Gjuko doveo, bila je 40—50 m. visoka, a na Sljemenu zelenilo se njekoliko grmova alpinske borovice. Od zapadnog temelja pa prema iztoku do sried visine pećine činilo se, da vodi umjetno izklesana staza, koje. nestane pod jednim iz griča rastućim tisovim grmom. Pod tisom nalazi se brlog, a u njemu valjda medjed! Motrio sam stazu, za tim opet svoje krplje, te sam počeo dvojiti hoću li moći do brloga prodrieti, A osim toga moram priznati, da me je dobar komad junačtva ostavioj Što smo se većma medjedu približavali. Nu ipak itisam htio, niti smio predložiti, da se neka družtvo bez mene pred brlog penje, jerbo već kroz njekoliko godina imao sam vruću želju sa nieđjedoro se sukobiti, — Naprvo dakle. Stupivši na opisanu stazii, opazili smo trag medjeda, koji je tu čitavi nogostup ugazio, nu nismo mogU razabrati,, jeli se medjedu brlog nazad vratio ili gaje za uviek ©štavio. Držali smo, da je potonje vjerojatnije. |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 46 <-- 46 --> PDF |
. — 142 — . ^ -. . ´^ : Spi-eumotn puSkom pojurio sam naprvo, na pošto taj kao za divokoze-stvoreni putić odveć vrafolornan bio, trehaio je vige puzati, nego JI juriti. ^ Tako dopenjali amo se do tise. Naprvo ja, za mnom Gjiiko, lugari i kum Rade, Pod tisom koncentrirali srno se na jednom kuku (Piateau), koji je bio prostran kao dobar stol, to očekivali dojdućih stvari. Zjalo od traženog brloga nalazilo se prema nama pod tisom ne dalje nego li tri kora čaj a. ^Mogao bi ga za ušesa uhvatiti," izrazio se kum Kade. ^Samo ako je dobre volje, da nas nebi tu dolje pobacao, nebi nitko za nage grobove saznao," šalio se Gjuko. Neliotice morao sam se njihovim Jaktdijam nasmijati, akoprem su se u meni ozbiljnije misli radjale. Ukočeno gledao sam u crno zjalo, oĆeknjuć meju^ koji će valjda btjeti drzovite si goste pogledati. Nu mejo nije se pokazao ni onda, kad je kum Kade svojom težkom sikirom o pećinu tuko, te rijega na megdan izazivao: j,MejOj ajde van na megdan". Za to ćulo se iz nutra pećine muklo mrmljanje. Taj odgovor razveselio je nas svib neizmjerno, a osobito kuma Radu. Od veselja zarozgao (rozgati, joddeln) je tako, da je sve orilo. Gjuko imao je opet svoj osobiti naĆin medjeda zvati van. U pelini morala je biti medjedica s mladima, jerbo se čulo cvilenje, kao od mladog psa. Skinuv kapu, zamoH Gjuko t ^^Izvolite, milostiva, van. Mi do vas netntjžemo radi tiesnlb vrata, a vaše nježno lice Želimo ipak vidjeti," Zbilja činilo se, da se medjedu fioije ponašanje Gjuke bolje dopada. Jedva Što je izgovorio, pokazalo se „nježno lice" u okviru zjala. Do svoje smrti nećn zaboraviti utisak, koji je sukob sa mojim ^prvim" medje dom na mene ućlnio, akoprem je to sve samo jedan trenutak trajalo. Široka^ nakostrušeDa glavurina (lubanja od mrtvog medjeda mjerila je 25 em, šir.), u kojoj su malene, zelenkaste oči pogledom bažiliska bez stanka buktjele, otvoreno Ždrielo, svjetljućkajući, . žutkasti zubi — to sve odavalo je, da je „milostiva" u najvećem gnjevu« Samo jedan trenutak imao sam vremena sve to motriti, ti drugom trenutku planula je moja puška i gusti dim pokrio je cielu sliku pred mojim oĆima. Još se nije jeka u labirintu bielostienskib pećina izgubila, joŠ nismo znali, Što nas ćeka, kad je već kum Rade kao lasica u pećinu izčeznuo, ,,Evo gargospodo, već ga držim za vrat!" javio se iz dubine zemlje. Tane pogodilo je kosimice u desnu grud, prosviriio srce, te se ustavilo, odnosno rarmrskalo na lievom pleću. Smrt usliedila je momentano. Uz pomoć užeta izvukli smo medjedicu van, te smo mogli konstatovat, da je samo sriednje veličine. Od njuake do repa mjerila je 150 cm., po našoj procieni mogla jo vaguuti 130 -^15 0 kilograma. Sliedivsi primjer junaćine Rade, stupili smo jedan za drugim kroz dosta tiesno zjalo u prostranu gpilju, koja se je nalazila pod niveau-om zjala. Ta špilja bila je posve suha i vrlo topla, U jednom kutu nalazio se je krevet, n,drugi kut pako slagala je valjana gospodarica svoje blato. Sirotica mlado, Jedva 6 --7 dana staro medjedče, zavuklo se je u subi mah kreveta sveudilj cvieleć, a ganut njegovom tužJiom sudbinom, sgrijao sam ga na svojim |
| ŠUMARSKI LIST 3/1891 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 143 — grudima. Pri izlasku Spilje našii smo drugo mrtvo manje mlado, koje — po njegovom izgledu sudee — već nekoliko dana mrtvo moralo ležati, a valjda ae je mrtvo i izleglo. Na to sliedio je kratak odmor i pregledavanje kvantuma naše zaire i dalmatinca, tom zgodom je govordjija Kade napio ki<5enu zdravicu, koju već sbog njene zaaiašnosti nemogu opetovati. Poslije odmora oderao je Gjuko uz pripomo(^ Radovana mrtvu medjedicu, te je svoja junačka ple(!a zagrnuo u njenu koš^u, a Uade naprtivSi nje/.ine bute na svoja ledja^ stupao je pjovajuć na čelu ekspedicije put Jasenka — ja pako najzaduji sav sprebijao od nenaviklog boda u krpljab. Kao brzojavom kolala je po selu viest, da je medo poginuo, a prije nego li smo moj stan dostignuli, pridružilo se staro i mlado svaki pitajuć, razlagajuć, kude<5 i livaled. Svaki je btjeo pogledati pa makar samo kožu dušmanina, koji onome kravu ili vola, ovome konja ubio, pred kojim jadni pastir ni oka zažmiriti nesmije, akoprem se pad vedrim nebom na mekom sagu poljane Gomirkovice tako ugodno sanja : „Ne´eš više", I naš starina i postenjakovit? popo D, došao je naše junaćtvo polivalfti, te pošto se na povratku iz lova — kako opet Grjuko tvrdi — netreba ni popa ni stare babe bojati^ primili smo prijaznog kaludjera u naše družtvo, u kojem su se kod rujnog dalmatinca epopoeje na sretne lovce do kasne no(5i pjevale. Štovani Čitaoče, ovo je pisano bez „Jagerlateina", ako nevjeruJeS; a ti se uputi u Jasenak, Bielestiene i Belolasieu, dati cJe mi svjedočanstvo, jer Gjuko joŠ i danas vodi lovce na brloge. A. E. Više šumarsko obrasovanje. („Svoje Ijubi^ tudje štuj!´^ Nar. posl,) U ^§>umarskom listu" od siečnja 1891. donesen je članak pod ovim naslovom. Čitajući taj članak, došao sam do uvjerenja, da pisac želi dvie kategorije Šumara, i to: „Šumar ingenieur", te jednostavni ,jSumar" bez ikakovoga dodatka. Kako se ovo slaže sa obdenitim pojmom o Šumaru, kušat ču dokazati. Svakomu je jako dobro poznato, kako se je razvilo šumarstvo u drugim naprednijim zemljama, a naročito kod nas u Hrvatskoj. Tko .je podučavao u prvim Šumarskim školama? ^^Šumari praktičnjaci*^. Da li je u prvom povoju bilo „visoko naobražeuib Šumarskih strukovnjaka" ? — Ne. Pa ipak imade za sada u šumarstvu od takovih ljudi i učenjaka, kojih se mi i danas držimo, a ipak ti ljudi niesti svršili visoke škole. Akoprem ti ljudi niesu svršili visokih škola, ipak su nam još i danas uzorstrukovnjaci i šumari. Uz svoje .vlastito izkustvo, te srčanom voljom i marom dovinuli su se stepena „učitelja u Šumarstvu", — Istina je neopiovrziva, da se višoj naobrazbi mora dati prvenstvo; ali i to je nepobitna istina, da ova prva ne smije zapostavljati ob(5u stvar. — Tako je i kod šumarstva I — Čim je kandidat Šumarstva osposobljen višim državnim izpitom za šumara, tu nema razlike« — Imademo primjera, da su kanditatt šumarstva, kojima bi po mnieuju pisca pripadao naslov j^ingenienr", svečano pali na našem državnom izpitu. Ovim kandidatima ne smije se predbaciti ništa, jer su „visoko naobraženi´´, ali dovoljn e prakse niesu imali/^ Iz ovoga sliedi, da Šumar, koji nema prakse, ne odgovara svojemu zvanju, pa makar imao on naslov doktor^ ingenieur ili Bog zna, kakov naslov. Svakomu je hrvatskomu šumaru poznato, da kad ide na državni izpit u Zagreb, mora biti ^^dobro pod kovan", te da se mora služiti onimi djeli, koja se uprav u Beču rabe na visokoj ŠkoH. Pa ako se Čovjek toliko muči, odkuda dolazi skoro dvie trećine šuinara da budu zapostavljeni, a imaju osposobljenje državnim izpitom, kao i oni sa visokih škola. |