DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1891 str. 43 <-- 43 --> PDF |
^:/— 187 ™ Uspieli lova god. 1800. n iovištili gradske obeine Sriemski Karlovci. Po dobivenih slisžbeBili pođatcih ima gradska obdina Srim. Karlovci lovišta šumskih 1556 rali a poljskih 2422 rala. Zakupnik tih lovišta je gimn. profesor Petar Ninković, Na tih lovištib ubijeno je tečajem god, 1890, a) koristne divljači: 2 divlje svinje, 200 zečeva, 30 trčaka, 50 prepelica, 20 prdavaca, 2 divlje guske, 30 divljih pataka, 50 lisaka, 80 šum. šljuka, 30 divljih golubova, 30 bravenjaka i drozdova, ukupno 524. — b) Grabežljive zvjeradi: 3 vidre, 2 divlje mačke, 15 lisica. 10 orlova i jastrieba, 20 sokolova, kobaca, piljuga i postoljaka, 3 sove i 50 vrana i svraka, ukupno lOB; indi u svemu 627 komada. Jarebice nastradale. U brodskoj okolici bilo je jesenas toliko jarebica, da su naši lovci to s osobitim veseljem pozdravili. Da ee ta plemenita ptica ovdje tako razplodila, neima dvojbe, da u prvom redu ide zasluga one, koji su lov svakom zgodom i prilikom štitili i od zvjerokradica čuvali, onda dakako i sama priroda, osobito blage zime od godine 1880. uvjetovala je jako povoljne okolnosti za razplod jarebica. No ova. zima iztriebila ih je sasvim. I što je slmorašnih ptica ostalo preko zime, to ih sve utamaniše jastrebovi i kobci. Te grabežljive ptiće, videć u najgušćem trnju jarebice spuste se naglim letom dole na trnje, jarebice uplašene pobjegnu iz trnja, gdje je onda grabilice na Čistom polju lako pohvataju/ Na taj način utamanjene su jarebice ovdje sasvim, pa se stoga naše lovačko družtvo sprema^ da ovoga prolieća vise parih jarebica nabavi iz Češke i izpusti kod nas. I, St, Osobne viesti. Imenovanje. Kod brodske imovne občine imenovani su: Dosadanji Šumarski pristav Itau Stojanović kot. šumarom IL razreda sa sjedištem u Vinkovcih i privr. šum. vježbenik Blaž Ištakovi ć privr. Šum, pristavom. Nadalje je imenovan dosadanji privr. šumarski vježbenik II. banske imovne občine Andrija Lončarevi č u istom svojstvu kod brodske imovne občine, sva trojica sa sustavnim! berivi. Položio izpit za profesora iz šumarstva. Naš član i zemljak goap. Mi lan ObradoviČ , rodom iz kršne Like, položio je početkom mjeseca ožujka t. ^. na c. i kr. visokoj školi za zemljotežtvo u Beču strogi profesorski izpit iz šumarstva s vrl o dobri m uspjeho m i to: iz šum. botanike, iz čuvanja šum^ i šum. entomologije, nadalje iz gojenja i uporabe šuma. Mi našemu zemljaku srdačno čestitamo na tako lie- pom uspiehu, buduč kako nam je znano, jest on prvi medju hrvat šumari, koji je položio izpit za profesora iz šumarstva. Čujemo nadalje, da je gosp. Obradovič pozvan u Beograd od kr. srbskoga ministra za narodnu privredu Tanšanoviča, kamo se je on vec odputio. Fo svoj prilici namjerava Obrađović stupiti u srbsku službu. Sitnice. Natječaj za poptinjenje izpražnjenib šumarskih mjesta u obsegu kralj. Šumarskoga ravnateljstva u Zagrebu razpisalo je pomenuto ravnateljstvo oglasom svojim od 17. ožujka t. g. broj 1829. ex 1891. do 15. travnja 1891. a popunit se imaju sHedeča mjesta: a) Jedno mjesto šumara I. razreda sa godišnjom plaćom od 700 for. uz ostale sistemizovane pristojbe; eventualno b) četiri mjesta šumara IL razreda sa godišnjom placom od 600 for. uz ostale sistemizovane pristojbe; eventualno c) dva mjesta gumarskih kandidata m godišnju pripomoć ođ 560 for.; eventualno d) dva mjesta šumarskih vježbenika uz godišnju pripomoć od 480 for. i |
| ŠUMARSKI LIST 4/1891 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 188 — e) dva mjesta šumarskih vježbenika uz godiŽBJu pripamo^ od 300 for, ^ ^ ^ Natjecatelji imadu svoje molbenice kr. šumarskomu ravnateljstvu, podastrieti i sliedećitoi prilozi obložiti; 1. Krstnim listom, 2. LjeČniČkom svje dočboffi, kojom županijski iH domobranski Iježnik potvrdjuje, da je tjelesno jak i posve zdrav, da dobro vidi i čuje i da pogrieške u govoru neima. 3. SvjedoČbom o izpitu zrelosti. 4. Svjedočbom, da je dobrim uspiebom položio i svršio šumsku akademiju u Scbemuiizu ili na drugom kojem ovoj uzporedjenom višem ueilistu, 5. Svjedočbom o zakonom propisanom višem državnom Šumskom izpitu, no to samo oni natjecatelji, koji žele zadobiti jedno od mjesta naznačenih pod a i b, G. Dokazom znanja hrvatskoga jezika u pismu i govoru, tiSući se natjecatelji za jedno pod a) b) i c) naznačenih mjesta. 7. Dokazom znanja hrvatskog ili takodjer kojeg drugog slavjanskog jezika, tičući se na^*eeatelj4 zajedno pod d i e naznačenih mjesta. 8. Potvrdom, da je natjecatelj svojoj presentnoj vojnoj dužnosti zadovoljio. Šumski vježbenici stiču pravo na promaknuće istom onda, kada polože zakonom propisani viši državni izpit dobrim uspiehom i ako su naučili hrvatski, ako tomu jeziku kod nastupa službe možda vjeSti bili nisu, Zaključni račun krajiške investicionalne zaklade aa god. 1889, Njegovo eeB. i kralj, apostolsko Veličanstvo blagoizvoljelo je previšnjim ručnim pismom od 13. veljače 1891. uz previšnje odobrenje preblagostivo uzeti na previšnje znanje posljedke rukovodnog izkaza i računarskog zaključka krajiške investiocinalne zaklade za god. 1889., uključivo željezničkih, prema nalazu ugarskog državnog računarskog dvora točno izkazanih ukupnih investicionalnih izdataka, ter ujedno premilostiv o pođieliti absolutorij. Ovaj rukovodni izkaz i računarski zaključak pokazuje ostatak od god. 1888. kao početni blagajnički ostatak sa ...,.,... . for, 5,682.103 94 — k tomu prihod u god. 1889, sa ........ . . „ 3,174.529 6IV2 Ukupno . ~ for, 8,856.638 5572 Od tuda čisti potroSak sa „ 3,123832 09— ostane koncem god. 1889. blagajničko stanje sa ... . . for. 5,732*801 46^2 ! to; u gotovom novcu . . . . . . . . . . . . _ 756"336 46 y2 u vrieđnostnih papirih ^ 4,976.465 ukupno gore izkazani blagajnički ostatak sa 5,732.801 46 7s od toga manjak prema burzovnom tečaju sa „ 272 50— pokazuje se pravi blagajnički ostatak sa "] for. 5,732*528 96V2 Viši državni šumarski izpiti. Prema oglasu visoke kr. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove, obdržavati če se viši državni izpiti za samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva u Zagrebu dne 20. i sliedeČih dana mjeseca travnja 1891, Biljegovane molbenice, siistavljene u smislu normativne naredbe od 18. listopada 1886. br. 33.094 ex 1886., podnašaju se u propisanom roku na osobu predsjednika izpitnoga povjerenstva upitno-a državnog izpita p. n. gosp, Milana Dursta , kr. gumarskoga ravnatelja u Zagrebu. Ka izložbenu sbirku želi kupiti šumarski ured vlastelinstva Katjev o po „jednu čeljust" od medjeda, šakala i od risa, nadalje domat^ih orlova. Tko šta ima u zalihi za prodati, neka se neposredno obrati na rečeni .%marski ured. Inžinir-šumar.* Na članak gornjeg naslova u gumarskom listu mjeseea ožujka 0. g. p. n. g. nadšumara V. Dojkoviča slobodan sam odgovoriti, valjda i po mišljenju * IJvrgtujemo ovo priposlano, budu<5 smo za to naroSito zamoljeni od g. J. Y, Uredničtvo. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1891 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 189 — mnogih iii možda i svib žumara visokožkokc^i, da se skžem u glavnom sa svim tamo navedenim, osifii sa bliededisB iie; ,jVi3e« šumarsko znanje ae postizava se r.a sredi^irii školair^a, r>a ma bila i ona u Wcisswasseru, koja .J3 daleko bolja od našega križevačkog-a učilišta, ier ako i lesu uvieti vjse naobrazbe ,,ljubav k nauti, moć shvaćanja i taieuat", to mnijem jJdno da „shvaćanje« ima biti obsežnije od onoga, koje se postizava na sredujim školama, a drugo, da u praRsi proširiti shvaćanje i znanje na stepon „višeg^´ naobražeuja bud koje struke, je istina mogudc, jer su ljudi stariji od Škola, aii i veoma ležko. za koje više znanje se stiče priznanje uz kakvi akademićki naslov samo izpiti, kojima se opet pripušdaj valjda iz utnjesfcnilj razloga, samo na temelju stanovitih skela. Šchmidtova i Steinbacba nema u hrvatskom šumarskom svietu, a znade se, da su i poznati empirici mogii postifti etepen bud kojeg višeg znanja i umienja^ biii i slušatelji viših svojih naobrazovnih zavoda, a nisu ni obićiiii talenti^ ve^ vise nadareni ljudi ili čak ženiii 1 &to se pako tiče one obljubljene i tolikokrat prepjevane pjesn:iice. da su visokogkolci padali na državnih izpitih. dočim su križevački djaci izvrstno prolazili, reć bi da nesliedi odtale, da bi djak križevački bio zato „vi,5im" znanjem oplemenjen ili oboružan, iiemože ni dalje sliediti, da visokoŠkolac nebi imao pravo reći „da nije takvim znaujem oboružan", a napokon valjda je taj izpit ipak položio, a nisu svi ni padali, pa onda, u praksi t„ j . daljnjim službovanjem nije se pokazalo, da zaostaju visokoškolci za Krizevčani, već valjda napreduju ili budu napredovali, pa ako nisu ili niti neće, razlog je u tonie, Što je Šumarska služba u Hrvatskoj sada, a možda i daleko u budučaosti — takova, da treba osobite ljubavi za znanost i revnost za rad, da ne ode I sve školsko zuanje u zaborav, a kasno li^ da upotrebljuje i proširuje svoje znanje u praksi! U zadnje spomecutaj stvar), glede znanja i sposobnosti visokoškokca, spomenuti ni^ je još, da su dosadanji visokoškolci, raedju inim, u većini bili stipendisti, dakle djaci, koji sa svršili srednju školu s veoma dobrim uspiehom ili obćenitc^ da su svršili srednju Školu, dakle došli na strukovnu škola kao zreli ijudL Ova škola pako ~ u Beču — je svjetskog glasa, gdje su profesori pravi bogovi najobsežuijeg i obćeg i strukovnog znanja, a sbirke i drugi naučni objekti podpuni do najmanje sitnice! Dakle je bio put i način naobrazovanja tako dosliedan i savršen, da, pošto se opisanim školam od strane Križevčana valjda nikakva manjkavost predbaciti neće (*), a opet, jer polazitelji tih škola valjda nebijahu sam izmet slaboumnih i netalentiranih ili lieaih i lahkoumnih mladih Hrvata, možemo uztvrditi, da mnogi polučiše „više´´ strukovno naohraženje, na temelju kojeg se s „pravom" i višem službenom položaju nadaju. — Za još veće razjašnjenje svega rečenog napomii>jem još prilike u saSoj vojsci. Ovdje ima dvoje vrsti oticira, naime, onakovih iz ^^kadetske škole" i onakovih iz „akademija," Akoprem so-m daleko od vojničkih krugova, čuo sam ipak i dosta često ^da su oficiri iz kadetskih škola obćenito bolji." Tako je glas, — ali mjerodavni krugovi u to iievjeruju, i ako oficir iz kadetske škole želi dalje doći, mora još na nekakvo kursove, jer se valjda nepriznaje s razloga, da bi oficir iz kadetske škole praksom do ,,višeg« vojničkog naobraženja doći mogao. Kod toga nuzgred i to napominjem, da opisana razlika oiicira aije nikada uzdrmala njihovo bratimstvo iii slogu. Zaključujem sa „sve po znanju i umjeću", dočim škole u Beču i Križevcu pjesmice g. V. D, ispuštam, jer „bog i šeširđjlja´^ ne idu nikako zajedno! J. Vraničar , visoskolac; šumar u Novigradu, Svašta po nešto is lovačkoga svieta iz okolice Srinjeke. Premda obko- Ijeni sumarni i zatrpani debelom haljinom biela sniega, nismo imali sve dosele sreće, kao druguda, hvaliti se s vukovi, odnosno bojati ih se. Jedino, da i mi nebudemo bez uspomene, vidješe pastiri u šumi 2 kurjaka, od kojih jedan nadere svmju, a pred neko vrieme pohode nas iz Bosne preko Une S strica kurjaka, od kojih jedan htjede se u |
| ŠUMARSKI LIST 4/1891 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 190´ —. Budnoj kod Kostajnice, omrijiti mesom, te kad je žena tamošnjega željezničkoga stra žara branila svoje kritike, poleti za njez´nim psićem ovaj u svinjac, a kurjak za njim. Pas ute^e drugim putem iz sviujca a žena, misleć, da je ono kakvi pas, zatvori po klopac za Bjim. Nasta u svinjcu zemljotres, a tek stražar se uvjeri, da to nije „Kupku, veliki pas, iz PitomaČe", već pravi pravcati, budi Bog s uami, bosanski štrikan, koji dakako u svinjcu izgubi život, pošto je prije izgubio — pamet. — Zlo po nas, da se naše lisice pretvore u kurjake, koliko ih ima. Neprija im ovo metar debelo bielo brašno; neima im tko tarane oda nj´ praviti. Što one trebaju, to krije struka vierna sniega, a na sniegu nigdje ništa, čim bi se siromab naliraniti mogao. Ptice pafeo u zraka, a lija bez krila. Zato one no6}n drže ambulantne straže oko naših kokošinjaca, a danju po našem polju tik do Zrinja. Neko po podne vidjeh ih samo 7. Pak nisu ni plašljive, vidi se, da ono^ Sto se gladom zove, napried ih krede i odvažnost lm daje; nu, lukave, skupo drže svoju rusu glavu; pol ure će nepomiSno stajati a dva oka, ko dva dijamanta, izpod vedja oštro bliešte i vjernu stražu straže. Kad nezapade toli debeo snieg, znale su ovuda oko bunara po polja guske padati, da ua njih travu pasu. Debeo snieg pokri sve^ te nam neda u pohode naše dosadašnje krilate prijateljice, da nam prikrate kadkad neugodni lovaSki dugočas. Pataka i dosele malo u nas bijaše 5 potok ZrinjSica, koju, 2 metra Široka a ko zdjela plitka, ovdje ^riekom** zovu, odviše je neznatan, a da se od ove studeni nebi smrzavao: tu za patke života i sreće ne ima. Za naše lovce hi tu dobra. Ku bližnja Una gusaka i pataka na tisuće krije; kako se Ćini, i tamo im slabo dodijavaju; niti ima tih lovaca ni tolikih Samaca k tomu. Kupajte se dakle i nadalje bez brige: studena voda, veli Kneipp, zdrava Šljuke po dvie tri u jesen zaostanu; one nas samo podražuju, one hoće; vješta lovca, kakav ovdje nije van naš lugar K. Srna nije oko nas ni dosele puno bivalo; ove zime joŠ se lovci manje s njimi hvale. Dva tri komada, Što ih ima, to je sve bogatstvo naše šume. Mogu lovci 5 puta ići u lov dok vide jednu. Kažu, da se je sva divljač odavle preselila u Bosnu, jer da tamo više mira ima, Na „natražnjake" sav sviet viČe, dakle i vas na rešeto, vi raci. Koliko je potok Zrinjćica dug, u njem raka ni za liek. Ali nuto ćuda! Ima četvrt sata od Zrinja polje, u polju bunar vode hladne, čija voda otiće jarkom, pedanj širokim, a do ceste pol kilometra dugim, pa tu prošle godine pod kamenjem naidjoše na rake. Prošle godine taj bunar usahnu; vidit ćemo, da li usahnuge i raci, ako se ove godine pokažete, mjesto natražnjaci zvati ćemo vas „naprednjaci", da vam skinemo ružno ime. I za te rake u polju nitko živ nebi znao, da je neopazi budno oko našega lugara K, Naš prijatelj, parob Brdjanski, čujemo, da se veoma za račarstvo zanima; ali je u njega i sgoda u Brdjanih zametnuti račarstvo. Pođje li mu pokus za rukom, neka se čuva nas gostiju! — Pred 30 godina bivalo ovuda i divlje prasadi. Sada ni kurjaka, koji bi u naših šumah đomiciiirao, premda im kraja neima. Neda mu oblast pasusa, a bez njega u uredjenoj državi nikomu obstanka, kamo li, tako pogibeljnim osobam, košto su kurjaci. — 0 medi još manje govora, pa da barem onakvi pitomi dodje, 0 kojem piše u ovom listu moj prijatelj kot. šumar Knobloch ! Nebi škodilo, da malko uzburka u nas svetu vatru lovačke krvi, da se pokažemo vriedai potomci junačkih naših predja, koji pred 30 godina ovuda po 8 dana u šumi noćiše i saonice sobom vodiše, lov loveći i junačke megdane dieleći 3 divljimi svinjami! A sad, kad u šumi ili u polju ugledaš zeca, mniješ i,;hvališ se, ko da si veliku stvar vidio! Koliko je ovuda plemenita zvier riedka postala! Lov poljski naše obćine na godinu za 1 fr. 80 nč. u zakup daju. Nevriedi ni to. Na nestašicu šumske zvieradi tuži se i naš prijatelj lugar K. Na nj´ doista iiespada ona u nečmku lovačkoga 1 Šumarskoga ponosa velika ljaga: biti lugar, šumar, a ue biti |
| ŠUMARSKI LIST 4/1891 str. 47 <-- 47 --> PDF |
~ 191 ^ loyac i ne imati volje k tome! Da u njegovu revim svaki hraat ima svoje ime, on bi ga po imenu znao a ispred njegove ptiSke, najisovije konstrukcije, ne ide zvier „na šetnju." — ´ y_^^^ Fenomonalno stablo. U koritu jednoga rukava KMne kod Eotisaeau-a obćina de Sablon, biizu Vienne (Is^re), pronadjeno je golemo deblo, ukopano od predavnib vremena pod naslagom šljunka od više metara„ Ovo kuriozno stablo, posve izpravno i podpuuoma zdravo, dugo je preko 20 metara; imade u promjeru od prilike 3-90 metara, a na debelom kraju i viŠe od 5 metara, tako mu sadržina iznosi kakovih 18 kubičnih metara, I bez obzira na te kolosalne dimenzije, predstavlja nam ono jednu žest onoga gorostasa, koji mora da je bio primitivna rastlina; pa za sbilja taj pronadjeni trupae nije nego samo jedrika stabla, a površina mu se iztrošila te oglodala trvenjem i ko^ trljanjem kremenja tokom vrlo dugog vremena. Kompetentne osobe, koje su stvar izpitivale, predpostavljaju, da je to stablo bilo negdje već i prije deset vjekova urinuto. Po tome trajanju, po dobi, kada je bilo izkorenjeflo te po znakovima njegovoga prereza, uzima se vjerovatnlm, da je staro petnaest vjekova* To je gorostas od neke crne ebanovine. Leži koritu upoprieko. Sada je na gubom. Čitava brodarnica s dvadeset radnika bila je zabavljena, da ga pomakne i s ležaja pridigne. „Le Bois." Topola kanadska (Populus monilifera). Od raznib vrsti topola, koje kod nas rastu, rekao bih^ da kanadska topola polučuje najveći prirast na drvu. U mjesecu studenu 1890. vidio sam u blizini Zagreba preko savskog mosta, gdje su radnici iz drvoreda uz drum jednu debelu topolu oborili i u furke od 1 metra duljine pilili. Zapitam radnike, šta rade? na Što jedan reče, da režu jagnjed, pa će ga za gorivo u bvatove izciepati. Tako su, kako reče, pogodili. Ista topola vriedila bi bila i za tehničke sprave i gradjevno drvo, jer je u srcu podpuno zdrava bila, a uz to liepog dugačkog debla i pravilno obla i uzrasla, da joj se ništa prigovoriti nije moglo. Nadalje primjefci mi jedan od radnika, da se neda kalati u cjepanice, jer je drvo veoma žilavo i mora da je neka druga vrst jagajeda^ nego Što je ona po vrbacima i adama, koja se dade bolje ciepati, sto sam s4m i opaziti mogao, jer je radnik s furka s velikom mukom samo odeblje iverje kadar bio odbiti. Medju ostalim zapitam radnike, što sude, da može biti stara ta topola, na što jedan reče, da se dobro sjeća, kako su tuda te jagnjede sadili i da može biti nješto preko 30 godina star. Da se osvjedočim, izbrojim na odpiljenom prvom furku od doljnjeg deble, — dakle u visini od jednog meira od panja, godišnje priraste i nadjem, da jih ima 38, po tom broju držim, da je toliko i stara, što se radniku baš nije svidjalo, da je toliko stara, ujedno izmjerim debljinu furka u promjeru, koji imade 78 cm. bez kore, snimim i godove prirasta i opazim, da su neobično u nejednakom razmaku, što više iznenadi me taj prirast, jer je ista topola na nasipanom drumu, koji je savskim šljunkom od 2 metra visoko dignut, dakle tlo nije, da bi rekao najbolje vrstnoće, koje bi za topole odgovaralo, već srednje kakvoće; a što se tiče prirastnih godova, može se reći, da je na I. razredu stojbinske vrstnoće porastla, kakov prirast na drvu bi se dakle mogao od te vrsti topole očeki. vati, kada bi na posve dobrom tlu rasla! . Na ovaj primjer te vrsti topole upozorujem ovdje radi toga, jer znadem, da u mnogim krajevima kod nas manjka ogrievua i gradjevna drva, te bi dobro bilo, ovu topolu u gojilišfcima odgajati i presadji.ati, ako ne po šumama a to barem po pašnjacima, livadskim medjama i kraj cesta, jer će se trud, koji u uzgoj uložimo, ^^^^J^^^^^ vremenu obilno naplatiti. ´ ´ ´ Osvrt na prošlu zimu. Sad nam je u istinu svim jasno, da se ovakove zime m najstariji ljudi nesjećaju. Jer jamačno zima,, koja bi u svojoj Bezaviđjanoj dimesti |