DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 1 <-- 1 --> PDF |
!<- Br. 5. u ZAGREBU, 1 svibnja 1891. God. XV. Ovogodišnja jubilarna gospodarsko-šumarska izložba. u svih domaćih, a dielomice i u vanjskih, casopisih čitamo skoro svaki dan razne viesti o ovogodišnjoj gospodarsko-šumarskoj izložbi, koja će se na slavu 50-godišnjeg obstanka hrvat.-slav. gospodarskoga družtva od 15. kolov. do konca rujna t, g. u Zagrebu obdržavati. I naše šumarsko družtvo suđieljuje pri tom, kako ie svakomu od naših cienjenih čitatelja dobro poznato biti, te je odbor za šumarstvo i lovstvo svu svoju djelatnost razvio, da cim dostojnije budu ove grane prigodom predstojećega domaćega slavja zastupane. Na čelu odbora za šumarstvo stoji naš velecienjeni p. n. gosp- družtveni predsjednik kralj, šumar, ravnatelj Emil pL Durst, a odboru za lovstvo pak presvjetli gosp. M. grof Bombelles. Šumarsko-lovačka izložba biti će skupna, a smještena u paviljonu hrv.-slav. šumarskoga družtva, koji se već od početka mjeseca travnja t, g. po ovdašnjem tesaru Arnhoidtu na opredieljenom mu mjestu izložbenoga prostora postavlja. Paviljon će biti u istinu krasan, te obsiže prostor od više nego 700 metara. ^ Od raznih izložitelja, koji su se do sada prijavili, navesti nam je slieđeće: 1. Aleksandet pl"Weiss, veledrvotržac u, Zagrebu, izložiti će bukovu i hrastovu gradju. 2. Gospodarstveni ured brodske imovne obćine u Vinkovcih, izložiti će kolektivno razne hrastove proizvode, imenito engleske i francezke robe, gospodarstvene osnove svojih šuma, šumoviđe, tiskanice i t. d. 3. Šumsko-dohodarstveni ured gospodje Pranjice pL ahycz y u Čabru, bukovu i jelovu gradju, 4. Gospodarstveni ured ogulinske imovne obćine u Ogulinu, izložiti će kolektivno svoje proizvode. 5. Gospodarstveni ured otočke imovne obćine u Otočcu, izložiti će takodjer kolektivno, 6. Gospodarstveni ured slunjske imovne obćine u Eakovcu kod Karlovca i 7. gospodarstveni ured II. banske imovne obćine u Petrinji, izložiti će kolektivno svoje proizvode šumske i podjeđno lov. . 13 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 2 <-- 2 --> PDF |
8. Gospodarstveni ured L banske imovne obćine u Giiai, razni kućni obrt i rude. 9. Gospodarstveni ured gradiške imovne obćle u Novojgradiški, kolektivnu izložbu. 10. Gos])odarstveni ured petrovaradinske imovne obćine u Mitrovici, kolektivnu Izložbu i lov. 11. Dragutin Schlesinger drvotržac u Zagrebu, raznu hrastovu robu gradju \z ilosne. 12. Šumsko - gospodarski ured pre^vjet grofa Marka Bombelles a u Komoru pošta Viniea i 13. presvjet- grof Janko Vojkffv u Zagrebu, lovačke izložke. M. Poglavarstvo slob- i kr, grada Pefrinje, hrastovu gradju i biljke. 15. A. IMseher, đrvotržac u ISašicah, raznu hrastovu robu. 16. Neuschloss i Schmit, drvarska tvrdka u Našicah, hrastovu robu. 17. l-laviuiteljstvo tvornice „The oack extract Co. limited" (tvornica tanina) u Županji. 18. Magistrat kompose^orata Turopolje, raznu hrastovu robu i lov. 19. Kr. kot. oblast u Karlovcu i 20. kr. kot. oblast u doij. Stubici, biljke. 2.1. Kr. nad.:^u}tiarski ured jnodrui^ko - riečke županije u OguIinUj izložbo biljka i nasada na krasu. 22, Kr. nadšumar Eugen Bobiasch u Virikovcih, sbirku kornjača. 2)3. Tiobert Neunian, trgovina sjemena u Erfurtu, sbirku raznih preko morskih četinjača. 24. Konrađ Ginzel vlastel. nadsutnar u Popovači, lovačka sbirku. 2o. E. Grell et Comp. tvornica zamka za grabežljivce, u Hajnau u Slezkoj, razne lovačke zarnke. 26. Eudoif Zazula, kr. umir. nadlugar u Ravnojgori, razno drveće i rukotvorine. 27. Poglavarstvo obćine Draganić i 28. poglavarstvo obćine Itiečica, raznu hrastovu gradju. 29. Kr, državno šumarsko ravnateljstvo u Zagrebu, kolektivnu izložbu iz svojih područnih šuma >s gg. N, Srića, Stiglić et Comp., A. Devčić, Mrvoš 1 drug., T. Neuberger i sin, Socleto d´ importation de chcne u Barču, Vuk i sinovi u Budimpešti, Lamarche u Capragu, Christian Herman u Beču. 30. A. Bačić i. Kopajtić, drvarska tvrdka u Drenovcu kod varaždin. Toplica, nizua bukovu gradju. al. Otto Navratil vlastel. šumar u Pleternici, lovačku sbirku. 32. Ne uho fer i m\ c. i kr. dvor. optiker i mekanik u Beču, razne šumarske strojeve. 33. Prokop Agjić. kot. šumar imovne obćine u Glini, razne gljive. :-il, Lujo Blažić, drvar veletržac u Sisku i |
| ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 3 <-- 3 --> PDF |
..... 195 35. Leopold Kerti, drvotržac u Velikoj Gorici^ raznu hrastovu gradju. 36. Vladimir pl. Halper-Sigetski, veleposjednik u Zajezdi. lovačku sbirku i 37. B. Weiss, vlastnik parne pilane u Hruševcu, raznu bukovu gradju. Kako se iz gornjih navoda razabire, prijavio se je znatan broj izložitelja, a podjedno iztaknuti nam je, da je lovački odsjek eksekutivnoga odbora jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe u svih javnih glasilih upravio poziv glede čim većeg sudjelovanja na upitnoj izložbi, imenito glede onih predmeta, koje bi valjalo izložiti, i to: a) izložke lovačkih trofeja, rogova, parožaka, krzna, koža, kostura, lubanja. nakitnih pera, kao i nadjevene životinje s domaćih lovišta; b) izložke starinskog i modernog lovačkog oružja^ te spremž, i sprava za lov (željeznih i drvenih zamka, mreža, krljetka, plašila i t. d.); c) izložke sprava, koje služe za uredjenje zverinjaka i fazanerija, lovačkih koliba i t. d.^ zatim priredbe za gujezđarenje i legla kao i opreme za krmljenje i mrieštenje divljači, a to sve n naravi, u slikah ili u mođellh; d) statističke podatke o lovačkih družtvih, prihodu lovišta, o zvjerinjacih, cienah i potrošku divljačine i t, d. u skrižaljkah, nacrtih i slično. Osobito pak će dobro doći predmeti napred spomenute vrsti od historičke vriednosti po lov i lovstvo u našoj domovini. Osim toga priredit će se s izložbom stoke podjedno još i izložba domaćih lovačkih pasa. Uvjereni smo, da će sa svili strana naše domovine prijatelji lova i posjednici svojski nastojati, da u čim većem broju udioničtvuju kod predstojeće izložbe sa svojimi raznimi predmeti, da se tako predočiti može obćinstvu, što sve liepa i zanimiva ima u Hrvatskoj na polju šumarstva i lova. Da će pak ova izložba mnogobrojno posjećena biti, neima dvojbe. S toga sjedinjenimi silami nastojmo svi, da svoje prinesemo na buduću izložbu i tako da U2veiičimo sborom i tvorom ovu narodnu svečanost! M. V. Pogled u floru hrvatskoga Primorja s osobitim obzirom na šumsko drveće i grmlje. (Svršava se.) Međju grmljem i u sitnogorici ima u Primorju i alpinskoga bilja, pa koli je zanimivo, kada čovjek lutajać prirodom, blizu mora nabasa na alpinku i začudjen ju promatra. U Dragi gornjoj, s iztočne strane vrha Sulina ima predjel Grmlje. Mjesto Je hladovito, a tlo skoro cieiu godinu vlažno, iz kojega se sabire potok Martin ščica. U tom smo kraju našli Cineraria alpestris var. ovirensis, koju ttbrasmo i na obroneih Velikoga Risnjaka. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 4 <-- 4 --> PDF |
~-^- 196 -^ , ^ Kod Bakarca, u prediek Hrašće zvaaom, zaustavila nas je prigođice liepa kaćusovica Coelogiossum viride var. microbracteatum, koju nam Flora Croatica bilježi z;a Vrbovsko, Mrzio, Korenicu i Piiševicu u Lici, đo5im ju S m i t h 0 V a navadja za Velu Učku (Monte Maggiore) i Brložnik u Istriji, a dn B 0 r b a s za naš SniežEik spominje. Ima dapače i grmova, koji se sa alpinskih vrhova spuštaju u doline, te uzbujaju uz potoke, vrela, u hladovitih i vlažnih jarugah tako bujno, kao na alpinskih visovih. U našem je Primorju takav grm Daphn e alpin a (likovae alpinski). Nadjosmo ga u dolini Rječine kod Žaklja na vapnenih stienah sa nekojimi bilinami sredozemne flore. Od ovuda zalazi i dalje u dolinu prama Grobniku, jer nam ga je S m i t h o v a zabilježila za seoce G r o h o v o. * Da nam život primorskih šuma bude što jasniji, navest ćemo nekoje biline," koje su za njih značajne. Kako ima po tih šumah čistina, pećina, orušina, hladovitih i vlažaih mjesta, livadica: veoma su raznolične i biline, koje tu uspievaju. Spominjemo od koje stotine sliedeče: Anemone ranuncoloides, Ranunculns neapolitanus, E. nemorosus, Clematis Vitalba, Arabis auriculata, Viola scotophjlla i V- Riviniana, Dianthus liburnicus, Moehringia muscosa, Dictamnus obtusiflorus, Cjtisus nigricans i hirsutus var, villosus, Trifolium medium, rubens i angustifolium, Coronilla coronata, Vicia Cassubica var. ađriatica, Oro- bus vernus, niger i variegatus, Sanicula europaea, Galium laevigatum, Solidago Virgo-aurea, Buphtalmum salicifolium, Inula salicina, Serratula tinctoria, Gentaurea axil]aris var. diversifolia i integrifolia, Campanula glomerata var. mediterranea, Salvia glutinosa, Calamintba menthefolia, Betonica serotina, MeJittis albida,^"^ Primula acaiilis, Cyclamen europaeum, Euphorbia verrucosa i angulata, Mercurialis ovata, Orchis tridentata, purpurea^ Morio, Ophrjs aranifera, fuciflora, Lhnodoram abortivum, Oephalanthera pallens, Listera ovata, Narcissus radiiflorus, Galanthus nivalis, Asparagus tenuifolius, A. acutifolius, Poljgonatum offlcinale, Ruscus aculeatus, Lilium bulbiferum, Tamus communis, Anthericuim ramosum, Scilla bifolia, Muscari Kerneri. Od šaševa spominjemo Carex Halleri, C. digitata i C, flacca. Od trava Su značajne Sesleria elongata, Meilica uniflora, Poa prafcensis i odlika angustifolia, Dactjlis glomerata, Festuca heteropbjlla, Bracbipodium gracile, Bromus mollis. Od tajnocvjetaka, odnosno papratnjača rastu u primorskih šumah treće stupnjevine dvie: Po]ypodium vulgare var. acutum (slađki korjen) i Pteridium aqui!inum var. lanuginosa (stelja, velika paprat ili preprut). Za ovu vrst poznamo do sada jedino jedno stanište; raste u nekoliko pojedinaca u šumici pod vrhom Čistom kod Bakra. - ^ Veoma je zanimiva šumska biiina Narcissus rađiifloras, jer je u obće nova za hrvatsku flora. Smithova ju brala na tjemenici Vele Učke u Istriji, dočim ´^ Likovac alpinski raste jož u Primorju kod Kamenjaka na Žbeijcu, Čuninoj glavi, na Velikom Obruču I Medveđjaku. ** Melittis aibida nova je za nasu floru, te ju ovdje prvi put publiciramo, nu ujedno dodajemo, da je to ona biiina, koju au dosele ^a floru mediteransku bilježili kao M. MelisophyUutn. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 5 <-- 5 --> PDF |
~ 197 — smo ju Kii našii u hrastiku duboke uvale Ponikve (Veli lug; kod Kukuljaiiova, gdje ju 20VU „ponikvarica", a obreli srno ju i u dolini Eječine kod Pašca, u šumskom kraju M´alinovu, gdje ju poznaju kao ^prisunac." Liepi je ures šumskih okrajaka i šuma žarko-crveni žilj (Lilium bulbiferum), vrst liera, koji je mjestimice običan, a inače ga uresa radi u cvietnjacih i perivojih sadimo. Ima ga kod Ilieke, Bakra, oko Senja i druguda, te od mora prelazi i u gorski kotar. Našli smo ga na Velikom Tuhobiću kod Zlobiua, na Javorju, Bitoraju i Medvedjaku kod Fužine, dapače i na samoj tjemenici Velikoga Risnjaka. Mogli bisaio još koja o bilinah primorskih šuma reći, a naročito o onih prekrasnih kaćunovica (Ochideae), tih toli zanimivih biljka, gdje se je prirodi kao potitrat htjeJo tvornom snagom svojom, ali bi odviše i^atrančili. Spominjemo samo, da Oplirjs apifera oponaša ocviećem pčelu, 0. muscifera obiik muhe, 0. arachnites pauka-križaka, i da je Orchis globosa toli žarko-crvena, da ti oko utrudjuje. U jednu rieč: božica je flora u primorskih i^umah svoju obilnicu izpraznila u velike. Zaustavit ćemo se još kod bljusta ili bi ušća (Tamus conimunis), ove krasne biline povijuše, u koje je srcoliko lišće svietlo, a velike bobulje žarko crvene, dozrievajuće koncem kolovoza. Bljust nas sjeća ti´opijskih povijuša, te je rjedji u šumah, nego li u sitnogorici i po grmlju. Oko Bakra i Rieke dobta je običan, đočim kod Senja manjka. Ovo je prava iuediteranka., sižući iztoeno do Švicarske, odkuda prelazi u Francezku, Belgiju, Eaglezku i u rensku dolinu. S južne strane Alpa bljust je sa Dioscoreom Pireneja jedini evropski zastupnik tropske ove ol)itelji, razširen od Krima do južne Spanije. Prije nego li se oprostimo sa morskom obalom, odnosno sa trećom i drugom stepenicom liburnijskoga pojasa, da razgledamo prvu stepenica, posietiti nam je dolinu Rječine. Od Eatulja do izvora istoimena potoka, najveće primorčice, protegla se ta dolina na dva sata daleko, dočim. joj ciela duljina do Orehovice 2 kilometra iznaša. Pram.a kraju ona se sve to više suzuje, a s obih je strana obrubljena vrhovi i manjimi brežuljci. Gdje se je razvio vapnenac, tu je vegetacija riedka, dočim je na pjeskaru, kojim i potočići žubore, upravo bujna. Ima tu šuma zelenića, livada i košenica upravo debele trave. Na pećinah kod Žaklja buji Silene italica, Cjtisus alpinus, žarki Dianthus litoralis, Leucanthemum platylepis, a u njihovu krugu razsipava svoj jaki miris likovao alpinski (Daphne alpina). Tu, i samo tu u cieloj monarkiji uspieva Hieracium ijuminense. Ovaj je kraj botanička Meka i koji botanik nije ovuda biljario, taj ne ima pojma o bogatstva primorske flore. Ovdje je u dolini mjesto pod Orehovicom, gdje botanik usupnut stane, kad je stupio u bližnju hladovitu šumicu, jer se prenaša jednim mahom u šumske krajeve sjeverne Hrvatske. Tu raste plućnjak (Pulmonaria officinalis), Aposeris foetida i Heracleum Sponđ/lium tako bujno, kao i u zagrebačkom Tuškancu, gdje imadu uvjete potrebite za živovanje. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 198 — U dolini Kječine, a prama Grobniku razrastao se hrast medunac; tu su šume, kao i uz obalu morsku. Nekoje biline, koje se tu javljaju kao predstraže, upozoruju putnika, da će se značaj vegetacije na skoro promieniti. Od kaćunovica buji miloduha Platanthera bifolia i Gjmnadenia conopea, a od usnatica poznata šumska bilina ošlog (Salvia glutinosa) Osobito su bujni grmići od zanovieti Cjtisus capitatus. Četvrt sata od Grobnika dolaziš u najzanimiviji dio doline, gdje Rje6ina kroz 1^2 m. široko korito jedva prodire. Tu te na vapnenih stienah iznenadjuje planinski javor (Acer pseudoplatanus), jalša (Alnus glutinosa), grabar (Carpinus duinensis), oskorušnica (Sorbus germanica). Ovdje je sladki korjen´(Polypodium vulgare) obiSan, a k njemu se pridružuje i paprat bujadka (Athyrium filix mas), koja inače u brdovitih šumah uspieva Ovo je nama jedino do sada poznato mjesto, gdje bujadka toliko daleko siže u pojas mediteranske flore. Dalje prama Lopači evo ti žutikovine (Berberis vulgaris), kurike bradavičaste (Evonjmus verrucosa), krkavine (Rhamnus frangula), zrnovca* (Calluna vulgaris), likovca (Daphne laureola), obične borovice ili brinja (Juniperus coramunis), kozje krvi (Lonicera xylosteum) i kaline ili hudikovine** (Viburnum lantana). Na pećinah oko Grobova i prama Lopači, a međju drugim grmljem iztiče se od grmova božikovina ili božje drievce (Ilex aguifolium). Ne po uzrastu, već po obliku lista božikovina je naše najljepše zimzeleno stablo. Malo ima kožnata lišća u sredozemnoj flori, koje bi bilo tako veliko, kao što je sjajni, nazubljeni i kokornjasti list u božikovine, koja od svih zimzelenih listnatih stabala siže najdalje prama sjeveru. Eadi sjajna, ugledna lista, Čisto-biela cvieta i koraljno-crvenih jagoda, obljubljena je božikovina u germanskih naroda, a i naš ju narod voli, te priča, da su njome krunili Isusa Krista. Božikovina Je tropičkoga roda; njezine srodnice u južnoj Americi porastu kao stabla, te ih ima i u iztočnoj Aziji, pa baš toga radi je ona i u našoj flori zanimiva, označujući blizinu bukve ili jele. Na hladovitih je mjestih grmolika, na šumskih čistinah osovni grm ili stabalce. Dvie su mi još točke poznate, gdje u području mediteranske flore uspieva, a to su Oštrovica i Brestova draga, sjeverno od Krasice, a preko 600 m. visoko. Izpod mjesta Eatiilja leži Lopača, brežuljasta i vlažna šuma, u kojoj je grabar tako gusto porastao, da ni oko podne na nekih mjestih sunce ne prodire, U ovoj smo šumi našh zanoviet alpinsku (Cytisus alpinus), borovnicu (Vaccinium myrtillus), kozlac pjegavi (Arum m.aculatum), a od lukova Alium ursinum. Uz okrajke ove šume rastu i dvie vrsti liera: zlatogjav (Lilium martagon) i žilj (L. bulbiferum); tu smo našli šumsku suručicu (Spiraea aruncus), Moeringia muscosa i Steilaria ^raminea. * Tako zovu vries u dolini Ejoioine, jer su rieiziietali pupovi na grančicah poput zrna nanizani. ** U okolici. lepoglavskoj zovu lindikovinit „repikovina", koje je ime novo, jer ga u Sulekovu „Jugoslavenskom imeniku bilja*^ no ima. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 7 <-- 7 --> PDF |
~ il}9 "- Kod Satulja raste medunac, cer, tu vidimo i šmriku (Juui^eiMis oxyeedrus), u vrtovih pajasea ili jerš (Ailanthus glaadulosa), bor, ariš. Po pustih brežuljcih bujad je obična kao i zrnovac. Bazag raste lu kao oveliko i debelo stablo. Kad si rainuo a doliui Kukuljane, sve se to više vegetacija inierja; hrastovi su rjedji, bukva i grabar sve to gušći, nu poiiajveć kao sitnogorica, jer žuine izsjekože. Oko Predzvirja, gdje na špilju probija Kjei^lna, obrasle m vapnene pećine bukvom, grabon: i brusinom (Prunus MahaiebK Što svakoga floristu i botanika mora izDeiiaditi, jest tisa (Taxus baccata) i crnika (Quefcus ilex), koji na stienah iznad izvora z^rjedno rastu. Ovo je g dviju razloga veoma zanimivo; prvo, to je do sada najviša točka, do koje se crnika uzpinje, kao zimzeleni hrast mediteranske flore, a drugo, jer ju vidimo u družtvu tise. Tako se pred putnikom mienja vegetacija u dolini Rječine, koja se uklopila medju vrhove treće i druge stepenice jugo-zapadne visočine, uzpev se do izvora 323 metra visoko. Prije, što se oprostimo sa liburnijskim pojasom mediteranske fiore, treba da joj još upoznamo njezine zimzelene zastupnike. Na prvom je mjestu smrika ili smrić, krasna i za primorsku floru veoma značajna vrst borovice, koja se razvije u grm iii u stablo. Primorac zove obadvie šmrikom, ne upuštajući se u botaničke tančine, nu botanici razlikuju dvie vrsti, od koje stablastu Juniperus oxycedrus, a grmastu J. macrocarpa zovu. U prve su grančice krute, guste, iglice kraće, sbijene, obično žuto-zelene, sdola žljebaste, plod manji, crveno-smedj i svietao. Obična borovica, brinje ili fenja (J. communis) poraste kao grm, te je u Primorju riedka"^", nu Jun. oxycedru3 poraste kao stablo. Ima pojedinaca, koji su 4—i) m. visoki, 2—3 dm. debeli, jasno je dakle, koli liepa mora biti smrikova šuma, u kojoj ima koja stotina visokih i debelih stabala. Osobito liepo bijaše jedno stablo, što je raslo u bakarskom maslinjaku na podnožju Grbina. Imalo je u dnu debla 1-35 m. objama, u sredini 98 cm., deblo bijaše 2-80 m. visoko, a grane do 3 m. duge. Ovu je šmriku u zima g. 1884, netko posjekao; posječeno deblo im„aio je u dau 3S cm. u premjeru. Što uglednu tu borovicu još i više krasi, to je njezin plod, takozvane ^šmrikulje*´, koje nisu kao u brinja sitne i crne, već velike kao srednji lješnjak, crveno-smedje i svietle, a često tako gusto nanizane, da je skoro više ploda, nego li iglica. Druga vrst šmrike J. macrocarpa povisok je ili onizak grm vitkimi, gibkimi grančicami; iglica su rablih, gibke i dulje, modro-ili sivo-zelene, šmrikulje na graučicah raztrešene. dok su mlade modro orošene, poslije crvene ili cniosmedje, krugljaste (var. globosa) ili crno-modre, preiievajuće se u smeđjasto. * Na pećinaii vrha Soplja kod Bakra, oukud se spušta prama Kosti^eni Sv. Lueije, oko Sv. Knzme i Kukuljanova, odkuda prelazi k podnožju prve stepeuice, te je više Hreljina kod Kužić-sela (512 met.) već običnija. Kod Seuja sa Fraacikovcu i Stolcu. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 200 — eliptične (var. elipsoiđea). Što se veličine, oblika i boje ploda tiže^ to su toli mzMni, da se točno granice ne dadu opredieliti. Šmrika je ponajljepši zimski nakit našega Primorja i nema 2a oko ugodnijega kraja do onoga, gdje se je ona u gustu šumu razrasla. Takova je malo dalje Bakra, pod seocem Sv. Ku^me, nu obićna je ona u cielom Primorju, te takodjer značajna Mlina, Kras bi još užasniji bio, da nema šmrike, koja na živoj stieni uspieva i rastući krši ju i lomi te u plodnu zemlju pretvara. Kršni krajevi od Kukuljanova do Cernika, cio poluotok Kostrenski, kraj od Kraljevice do Sv. Jelene i dalje, obrastao je tom borovicom. ´ Čim je bliže mora, tim ljepše napreduje, tim je bujnija, a mjestimice jedini nakit pustoga krasa. Za šmrikulje nitko nemari, akoprem bi valjalo kušati, nisu li dobre za rakiju, kao klekinje obične borovice i primorski bi narod došao do nove privrjeđe. Crvenkasto drvo puno je smole, liepo gori i zato šmrikovinu rabe ribari, koju na barkab (čameib) pale, kad u noći ribu vabe. Žitelji sa otoka Krka dovažaju u primorske gradove pune ladje šmrikovine i tu ju prodavaju, a ima često takovih stabala, koje bi prije za hrast srednje debljine držao. Kod nas u Primorju obična je i debela, nu razbujala se tek po otocih. Na Krku i Eabu vidjesmo od šmrike i velikih šuma. I na Cresu je šmrika obična, u šume sbijena, i za tamošnji narod, jer se takodjer ribolovom bavi; u velike koristna. Od ptica mari za šmrikulje jedna, no i to je riedak gost, jer dolazi u Primorje samo za ljute zime. To je šmrikuljar (Turđus pilaris; brinjevka, brinjak), kako tu vrst drozđa Primorac zove. Drži se u jatih od 20 do 40 komada. Šmrika je zanimiva, što ima osobitog bilinskog nametnika, koji, u koliko je do sada poznato, samo na njoj prebiva. To jest vrst imelice Arceuthobium oxycedri, koja iz grančicah izbija. Sitna ta vrst liepka poraste u grmić 2—10 cm. visok, stablike su mu razgranjene, oble, u mladosti žutkasto zelene. Grančice su sploštene, rašljaste, lišće vrlo sitno, jedva vidljivo, Cvieće je dvodomo, 1—3 cvieta, navrh grančica ili u listnih pazušicah. Plod, žute bobuijice, nalikujuće na sitan žir, izprva sjedeći, poslije na kratku đržku nasadjen, viri iz časke. Sav je grmić pun Ijepčive tvari, od koje se dade kuhati liepak, dočim nam drugim ničim ovaj veoma čudnovati nametnik ne koristi. Gdje na gusto poraste, spriečava i uništuje smriku, kao n. pr. po voćkah imela biela (Viscum album) ili na hrastu liepak žuti (Loranthus europaeus).* Primorske stiene ukrasuje, kako već spomenusmo, i jedna vrst zimzelena hrasta.. Ovaj je hrast glađke crnkaste kore, odkuda mu valjda ime „crnika" (Quercus ilex). List je naših hrastova narovašen, nu u crnike je malo ne cjelovit, na licu zelen, svietao, a na opaku (naličju) bjelkast, baršunast. Da ne vidiš žira, mislio bi, da imaš pred sobom lovoriku. Crnika se u Prhnorju još ne sbija u šumice, kao n. pr, u južnoj Istriji oko Pulja, već je porusla raztreseno kao grm ili stabalce od 5 cm. debliine. * Kod sela Podgore (u Vinodola), u ,sami Kudiiji, vidio sam na jednoj .šmriki to liko te imelice, d^ bijaše akoro bez is^lica |
| ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 9 <-- 9 --> PDF |
~ 201 — U dolini Rječine ima je i oko Žaklja, tik tamošnjega mosta, gdje nm ju sami vidjeli (kao grm), nu iznenadila nas na otoku Ilabu, gdje ima od nje citaviL. šuma, a na otočića Košljunu, kod grada Krka, vidjesmo bus onia>riih stabala. Liepo je stabalce zimzelene pririoorske ilore i planika ili planičae (Arbutos Unedo) sa kožnatim, eliptičko-bodkastim, svietlim lif^ćem i crvenim iilodom, koji nalikuje jagodi i zovu ju zato istarski Hrvati .,jagodica.-rast (jagodnjak). U Primorju je planika riedka, no zato običnija po otocib. Na Krku ima od nje zimzelenih šumica; tu je tako obična, da ju seljaci za kolje siekuizvažaju. Cvate klimavim grozdom, cvjetci su crvenkasti ili bielo-zelenkasti. Plod je crven, velik ko grašak, na površini hrapav i opojan. Cvate i preko zime, a spada medju vriesine (Ericaceae), te ju uresa radi sadimo po perivojih. Tu i tamo razraslo se u Primorju risje (Erica carnea; vrst vriesa), zimzeleni, na 30 cm. visoki grmić sa sitnimi, linealnimi ili iglastimi, prešjjenasto poredanim! listići. To je zaista jedan ođ naših najkrasnijih samoniklih grmića, u kojega su klimavi, cjevnati, ružičasti cvietci sabrani u jednostrani grozd. Ponajijepši su mu nakit tamno-grimizni, izlaknuti prašnici, koji se pričinjaju s daleka crni; zato naš narod taj grmić i „crnicom" zove. Kod risja opazio sam zanimivi životni pojav. Ono naime razvija svoje cvjetne pupove preko zime, te su tamo u veljači već toliki, da se kod nekojih i ona značajna boja prašnika opaža, nu uza sve to ipak se grmić do travnja ne razcvate^ pa bilo u zimi i toplih dana. U travnju otvore se jednim mahom svi cvjetići i na risju se onda svačije oko rado pari. Druga vrst vriesa razrasla se po Kvarnerskih otocih u stabalce i skupila u sitnogoricu; to je đrvolika resika (Erica arborescens), koju žitelji otoka Krka takodjer izvažaju. Još imamo u Primorju zimzelena grmlja i stabalaca; dvie su to vrsti zelenike (Philljrea latifolia i media), koje Primorci „divlja maslina" zovu. Lišće im je debelo, kožnato, s toga pođnaša vrućinu, kao i ljutu, studenu buru. Zeleniku- rabe u Primorju često za cimer ili kitu. Zimzelen primorsku upodpunjuju i neke druge biline, ođ kojih je obična veprina ili leprina (Euscus aculeatus). Iz gomoljasta podanka poraste izpravna, 30—60 cm. visoka, tamno-zelena^ obla stablika. Grančice su u veprine dvojake ; prve oble kao i stablika, dočim se okrajne grančice ra^više u prilici plosnata, debela, bodkasta lista, zato ju zovu i jježevina". Ove bi grančice mnogi držao za listove, nu pravi su listovi sitni kao Ijuštice, u prvi mah jedva vidljivi i u dnu grančica porasli. Veprina je bilina južne Evrope, mediteranske flore, i siže tu i tamo u domovini daleko prama sjeveru. U Primorju, naročito u šumah hrastovih, veprina je veoma obična i tako bujna, da uništuje svaku drugu bilinu, a tako je gusta, da se preko nje težko prolazi. Krasan je ona nakit zimzeiene primorske flore, jer joj se tamno-zelene grančice mjeseca studeaa ili prosinca okite velikim!, crvenimi bobami. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 10 <-- 10 --> PDF |
~ 202 — Zaniffiiva je veprina svojim životom kao i prije opisano risje-I ona vrućinu i zimu jedoako podnaša, pa bik ova i tako ljuta, da živa pod ledište pada. Kod veprine vidimo nešto, što kod dragih bilina naše cvjetane ne opažamo, da caime preko ljeta ne cvati, već joj secviet tek u kolovozu otvara i cvati onda ciele zime do mjeseca travnja, kad joj se cviet razvije u onaj krasan plod, koji opet tek u zimi dozrieva, I zato ima na veprini u zimi i plodacvieta. Veprina je dvodoma bilina; pestički je cvjetak (oevjeće) Ijubičasto-zelen i posjeo u sredini listu nali6nih grančica, nad koji se nagnuo zelen jeziSac poput krovića, da ga štiti proti nepogodam vremena, A što da rečemo o najbujnijera zimzelenom nakitu hrvatskoga Primorja, 0 raznoličnom bršljanu (Heđera helix). Bršljan povija drveće, najrađje hrastove; bršljan zasjenjuje kule, gradove, gradine, podrtine i mirine, povijajuć im ljute rane poput melema; bršljan pretvara golu Btienu i liticu u bujnu zelen i pritajiva tako strahotu krasa. U vinogradih (naročito oko Bakra) sve su ograde (gromače) bršljanom obrasle, a cesto se vine na vrbe i masline. I zidove i kuće i bliže stiene pokrio je u Bakru bršljan. Poraste on u prilici grmova, uzdigne se kao stablo i udeblja kao stegno. Cvati od početka rujna do i^onca listopada, a plod, razvijajuć se preko ciele zime, doziieva istom s proljeća. I jedna vrst šparoge krasan je nakit primorske iiore, jer je zimzelena. Ona se ne drži zemlje, već laži po stablih i grmlju, uzdignuv se 2—3 met. visoko, a mjestimice tako je obična, da ovija skoro svaki grm. Njezine tamnozelene, krute i listu nalične grančice sa crno-modrimi bobami, liepo pristaju primorskoj zimzeleni. Gorke mladice sabiru se mjeseca travnja i jedu. Po vrsti je to Asparagus acutifolius. Po kamenju i grmlju vije se i previja tetivica (Smilax aspera), u koje je kožnat, obrubom bodljast list, bielo-pjegast. S proljeća krasi tetivica pećine (osobito oko Ptieke) svojimi žutimi grozdovi, a u zimi crnimi bobami. Osim samonikle zimzeleni imamo u Primorju i gojenih vazdszelenih grmova i stabala, a na prvom je mjestu najkoristnije stablo na svietu — maslina ili uljika (Olea europaea). Imamo pitomih i đivljib maslina. Kao što podivlja n. pr. vinova loza, tako podivlja lako i mashna. Takovih divljih maslina (01. europaea var. oleaster) ima po primorskom krasu i po pećinah, gdje su obično grmolike, lišće im zagasitije, a grane trnovite. Dalmatincu su to ,jbrindičane", dočim pitomu maslinu zove „maslina vlastita". U Primorju ima više odlika, kao: torkulice, fažolice, hmbulice, drobnice, iošinjke, slinjače, koje su kao orah velike. Kod nas razvila se maslina u cielom Primorju i po otocih, gdje joj podneblje reć bi bolje prija, jer smo tu našli najkrasnije maslinjake. Obrubila je maslina morski žal cielom iztočnom Istrijom, Primorjem do Dalmacije, nu najbujnija je od Rieke do Setija. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 11 <-- 11 --> PDF |
^ — 203 — Liepi su maslinjaci na Rieci, Trsatu, oko Kostrene Sv. Lucije i Barbare, a Baro&ito od Crikvenice do Selca, gdje zahladjuju i samu cestu tik mora i stvaraju tako lagodno šetalište uz žal morski. Prarna Senju biva maslina sve rjedja^ nu viđjamo ju opet u vinograđili u Podgorja uz vjernu svoju pratilicu, slađku smokvu. Kod nas je maslina 4—6 met, visoka, ali biva dalje prarna jugu viša. Deblo je nakrivljeno, grbavo, izpucauo, kora sivo-zelenkasta, a korjen osobito jak i snažan, razvrieživ se na daleko; Tanke, pridignute grane izpTevijane su nepravilno na sve strane. Bodkasto i napramno lišće nalikuje listu naše biele vrbe, samo je sitnije, na licu tamno-zeleno, na naličju bjelkasto, s iztaknutom srednjom žilicom i cielimi zavrnutim! okrajci. Mjeseca lipnja razvija se po maslinah cviet, koji izbija iz listnih pazušica. I listom i cvietom nalikuje maslina svomu srodniku biserovu drvu, mečkovcu, kalini, kostenici ili zimolezii (Ligustrum vulgare). Cviet je u masline biel, Ijevkast, ima samo dva prašnika i jedan pestić, te više njih poraste na jednoj češulji (hostu, šepuriki), tako, da cvieće visi iza svakoga lista poput grozda. Šljivici naličan plod zovu u Primorju „uljika", po otocih „uljikva". Dugoljasto je jajast, ima u sredini tvrdu košticu „pešćunjku", te dozrieva koncem studena. U vrtovih, vinogradih, oko kucah i po pećinah porasla je tamno-zelena lovorika (Laurus nobilis). Osobito je bujna na Rieci, u Istri oko dražestne naše Opatije i đruguđa. I lovorika je svojim životom zanimiva. Opazismo, da se njezini cvjetni krugljasti pupovi već u listopadu počmu razvijati, pak se onda razvijaju preko ciele zime do mjeseca veljače ili ožujka, kada lovorika tako bujno procvate, da se pod težinom cvieta grančice svijaju-, Cvjetni se pupovi razpuknu, vide se dapače i prašnice, ali se lovorika ni za toplih zimskih dana ne razcvate. Priđamo li spomenutomu zimzelenomu bilju još i razne tajnocvjetke, koje se preko ciele zime po kamenju, medju razpukhnami, po zidovih i gromačah zelene, pa uz potočiće i hladovita vlažna mjesta liepu onu pavenku, koja se pruža poput saga; dodamo li odgojena drveća i grmlja Tuku^ Agave, Albizzie, Aloe, cedrove, ćimprese, pinije, ružmarin, Aucube, Evonjmuse i razne kaktuse: yidimo, da Primorac ima u zimi puno toga, što ga sjeća ugodna proljeća, do5im botanik uživa, gledajući taj regio sempervirens mediteranske flore. Želimo li promatrati, kako mediteranska flora liburnijskoga pojasa prelazi u subalpinsku i alpinsku cvjetanu, liepa nam je zato prilika dana, ako od morskoga žala putujemo do druge stepenice, a odavle se uzpnemo na koji vrh prve stepenice. Mi ćemo krenuti od lUeke Lujzijskom cestom preko Grobničkoga polja prarna sjevero-zapadu, gdje se uzdiže impozantni Obriički sklop, a u njem i vrh Grleš (1325 m). Na Grobničkom polju ima još zastupnika sredozemne flore, akoprem od Sobola do vrha Huma ne ima nigdje grma, a tek od ovdje je porastao medju kamenjem kržljavi hrast-medunac (Q. lanuginosa var. anisopada) sa sitnim i malo ne kožnatim Ušćem, uzdignuv se samo jedan metar visoko, I |
| ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 12 <-- 12 --> PDF |
™- 204 — . cvatude bilje je kržljavo, tako Dianthus inođorus, Centaurea rupestris, Campanula tenuifolia, Paronichja Kapella, koja poput sniega tu i tamo hrpimice pokma poljem razasuto kamenje. U koritu potoka Sušice raste po pećina od grmlja: Rbamims saxatilis, Coronilla emeroiđes, Viburnum lantana, Acer pseudoplatanus i naša najuglednija vrba Salix incana s uzkim, srebrnastim lišćem. Malo dalje naći ćeš tu prvi put i grusenicu (Gotoneaster vulgaris). Kad si se od polja poćeo uzpinjati Čapljom, hrastovi su grmovi poviši, ima tu i stabalaca od grabrića (Ostrja carpinifolia), po koji grm jasena (Fraxi" nus ornus), đočim je od grmlja najobičnija kupina Rubus uimiiblius, u koje je lišće sitnije, nego li uz obalu morsku. Tu je još smilje, brumbelj (Scoljmus hispanicus) i pusteni kotrljan (Marubium candidissimum). UzpeT se do 600 m. visoko, evo te na Živenju, do kuda se vegetacija prilično promieniJa. Grmlje postaje gušće, hrast je izcezuuo, a zamienila ga bukva kao grm, a ima tu i po koj bazag (Sambucus nigra). Malo dalje već se najavlja orehovac (Rhamnus carniolica) s tamno-zelenim i svi etil m lišćem, dočim se k pećinam prikučio likovac alpinski (Daphne alpina), Digitalis ambigua i Buplerum cerauum. Od bilina mediteranske flore ima t\i: Sehinops Hitro, Satureia illjrica, Centaurea rupestris. Ruta đivaricata, Cephalaria ieucantha. Dalje gore prestaje grmlje, te se otvaraju puste gorske košenice, đočim na Sgornički dočekuje putnika liepa bukova šuma, koja je zahvatila i susjedne briegove i vrhove. Sam Greleš zarašten je na podnožju i na rebrih bukvom, a samo tu i tamo utrešena je po koja omorika, rjedje jela. Tjemenica briega zarasla je na gusto tankom, ali ne previsokom bukvom, kojoj je deblo u pridanku svito, prima dakle oblik kosođrvine ili klekovine. Takovih bukava ima u gorskom kotaru na Jelencu, Guslieah, Medvrhu, Velikoj Viševici, Burnom Bitoraju, Velikom Risnjaku i Saiežniku. Na samoj glavici Grleša ima i odebelih bukava. Deblo je u jedne (god. 1885.) visoko 125 cm., ima u dnu 203 cm. u objamu, dočim je najdeblja grana mjerila 79 cm. u objamu. Krošnje su u takovih bukava kao oklaštrene, grane debele, kvrgaste, nepravilno svite, spuštajući se prama zemlji. Osim bukve raste tu i lipa, planinski javor, jasika (Fraxinus excelsior), od grmlja grozdić alpinski (Ribes alpinum var. Fleischmanni), u koje je odlike list s obih strana gusto šćetinast, Lonicera Xylosteum i alpigena, mukovnica (vSorbus aria), vrba velolista* (Salk grandifolia) i smričina (Jnniperus nana; Zwergwacholder), vrst alpinske borovice, koja se od obične fenje ili brinja razlikuje i listom i plodom. Za alpinsku floru značajan je to grm, uspievajući i na pustih stiena, Poraste riedko kada metar´ visoko, već je obično onizak, kratko-đebiast, gusto * Na Oštarijali velebitskih raste S. graudifolia var. Velebitica, u koje je krug- Ijasto lišde manje i golije. Razvila se tamo u tolikoj množini, da ju je vriedno spomenuti sa fiziognomičke strane. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 13 <-- 13 --> PDF |
—, 205,— granat 1 k zemlji prikučen. Tamno njegovo zelenilo na blieđih m stienah, oso bito iztice, ako i nije na Grlešu tako bujan, kao n. pr, na Velikom Pašnjaku ili Sniežniku, jer su mu grane samo 3—4 dm. duge, a iglice sbijene na kraju grančica. Bujnija je smričina prama podnožju Grleša po šumskih čistina, a oso bito liepa u Sgornički dalje lugarske kolibe, prama vrelu Živici, a najavlja se već i na Živenju. Smricine ima i na Žbeljcu kod Kamenjaka, a ne manjka i na Velikom ObruSu. Na Grlešu nadjosmo malinu (Rubus Idaeus) i Rubus saxatilis, tu raste i brisić (Satureia montana), 2amienjujuć bresinu (S. variegata), brusnica ili bo rovnica (Vaccimum myrtillus), a mjesto grusenice vidimo tu njezinu srodnica Cotoneaster integerrima var. parvifolia, značajan grmić za naše visine. Moramo spomenuti^ da na Grlešu rastu od ruža Rosa alpioa forma atri chopbjUa i R. gentilis, ugledna ta čeda alpinske flore. Onizke su, bez bodalja, velika i žarko-crvena cvieta, krafkih cvjetnih stabka, velika, lapovi obrasla ploda. U njihovoj blizini nadjosmo Gjmnadenia conopea, Senecio abrotanifolius, Atragena alpina, Doronicum croaticum, Aquilegia Henkaeana, Cirsium erisithales, Ligusticum Seguierii, Majanthemum bifolium, Gentiana lutea, Thjmus humifasus, Poljgonatum verticillatum, Melampjrum commutatum, Saxifraga Aizoon, kojoj okrajci lišća vapno izlučuju, dočim nas je na jednom vlažnom osojnom mjestu zaustavila u nas toli riedka ljubica Viola biflora. Od lierova našao sam u plodu žilj (Lilium bulbiferum), koji je na podnožju Grleša cvao sa drugom vršću liera It. carniolicum. Papradi zastupa Asplemum viride, A. trichomanes, Aspidium loncMtis i Aspidium filix mas, a po bukva se zeleni Poljpođium vulgare. Oprostimo se sada sa Grlešem, pa krenimo prama Suhom vrhu (1350 m.). Za jedan se sat pocrne bukova šuma gubiti, izadješ na omašne planinske travnike i sagledaš taj strašni primorski vrh, na kojem kao da je priroda zamrla. Uzpev se do silnih stiena samo malo, evo te u šumi borića (Pinus montana var. Mughus, Krummholz, Krtimpen).´^ Borić pokriva na Suhom vrhu čitave obronke, a na jednom mjesta cielu desnu stranu duboke ponikve, te ga. ima i na samoj tjemenici uz smričinu ili koju zakržljalu jelu ili vrbu veiolistu. Kamenje pod borićem obraslo je na gusto lišajem plućnikom (Cetraria islandica), kojega probija brusnica (Vaccinium Vitis Idaea) vazda^ zelenim kožnatim lišćem i crvenimi bobicami Još je tu porasla Satureia illyrica, miomirisna skrižalina ili klobučić (Cj^clamen europaeum), a od trava Feštuca spectabilis. Gdje prestaje borić, tu počima slaba bukova šuma, u kojoj je porastao i planinski javor. Preko borića ide se veoma težko, debele grane pružaju se daleko po zemlji te su medjusobno izprepletene poput zmija ili ugora, a pokrivajuć pećine i kamenje, pritaje mnogu Šupljinu, na kojoj bi mogao nastradati, Pokilva u nas obronke vapnenih bregova i vrhova, ako ^´ Tako zovu tu vrst bora u gorakom kotara, doSipa ga dalmatinski Hrvati zovu klek ili klekovina (Visiani. Flora Dalmatica, Lj p.´200.) Nekoji rabe i ime kosodrvinaj koje u aarodu nisam čuO; niti ga pozna Šulek. (Jugoslavenski imenik bilja.) |
| ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 14 <-- 14 --> PDF |
^ 200 — , i- ne u onoj množini kao u iztočnih Alpah ili na Karpatih, Ako je pojedince porastao, tad mu se daleke grane šire lepezasto. Velika mu je ciena u tome, lio daleko puzajoći korjen pridržaje orušine i kamenje, dapače ga medju granam!, kad se ruši zaustavlja. Žilava je borić života, jer malo ne zatrpan u kamenju buji i raste. Prvi smo put stupili u pojas borića i drugog alpinskog bilja na Velikom Kisnjaku, a poslije na Velikom Sniežniku, odkuda prelazi na susjedni Mali Sniežaik, Medvrh (Planinu), Guslice i Jelenac u kotaru ćabarskom, koji mu obrubljuje svu tjemenicu« Na Medvrhu ima pojedinaca, kojim deblo ima u objamu 60 cm. Još će te na Sohom vrbu iznenaditi jedan alpinski grm, a to je opjevana gorska ruža (Rhodođedron birsntum, Alpenroschen). Gorske se ruže razlikuju vazdazelenim lišćem, velikim, svojim srodnicam (Ericaceae) nenalicnim cvietom. Kod nas porastu kao grm, nu u tropijskib i subtropijskih šumab Indije kao visoko stablo (R. arboreum). Na planinah himalajskih ima ih mnogo vrsti, gdje stvaraju guštike ili živu kao nametnice na kori drugoga drveća, te svaka visina gore ima svoje vrsti. Naša gorska ruža poraste samo na poldrug stopu visoko, malih je i grbastih grančica, eliptična, na okrajku sitno rovašena trepavasta lišća. Ovo je u početku žutkasto, na naličju rdjastimi žljezdicami posuto, s toga pjegavo. Prekrasni, kao karmin crveni i lievkasti cvietci imadu 10 prašnika i jedan pestić. Gorska ruža raste u nas i na Kleku, Velebitu, gdje uspieva i Rhodođedron ferrugineum (Rostblattrige Alpenrose). Ima je na Ribnjaku, Sniežniku velikom i malom? s kojega se spušta do Srebrnih vrata. Na Medvrhu je obična po travnatih obroncih sa iztočne strane, gdje smo ju g. 1885. još 10. kolovoza našli cvatuću, dočim je na susjednom vrhu Guslice odcvala bila. ITz nju cvao je bjelolist (Edelweiss, Leontopodium alpinum), Laserpitium m.arginatum, L, peuceđanoides, Pedicularis verticillata, Hieracuim fIexuosum i Achillea ClaveniB. Nu nigdje ne nadjosmo gorsku ružu tako mnogobrojno kao u dolini brodskoj (gorskom kotaru) iznad izvora potoka Male Bjelice, uz put prama špilji Hajdevoj hiži, gdje je pregusto porasla u visokih grmovih sa risjem (Erica carnea) i miomirisnim sunovratom (Narcissus poeticus). Iz one visine spušta se gorska ruža i u dolinu, jer je ima pred izvorom M. Bjelice sa drugim riedkim biljem. Pod Suhim vrhom počima onaj zanimivi predjel, kojeg radi strahote prirodne zovu Pakleno. Pun je poaikava i dolina, pun zubata stienja, a nemanjkaju snježaice sa vječnim sniegom. Takovi! jednu snježnicu okružava šuma omorike. Ima tu omorika, koje su na stiena kao posjele, kraj debla razpuzao se kamenom, kao da je od tiesta dočim se korjen težko probija, lamajući tvrđu kam. Po pećinah bviji krasna Campanula rotunđifoiia, Bellidiastrum Michelii, Hieracium Jacquini, Moehi-ingia muscusa, S´axifraga aizoon, Achillea clavenae, Corjdalis ochroleuca, Erigeron slpinus, Saxifraga rotunđifoiia, a od šaša Carex tenuis (G. com.pressa), koju poznasmo dosele sa Visočice i Plisevice u Lici. Nu što je značajno za hlad |
| ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 15 <-- 15 --> PDF |
^» 207 — ovili zaiiimivih stiena, to su paprađi: Aspidiuin acoleatuirj, Aspleuiuin Robev tianum, Cvstopteris fragilis var. angustata, C. alpiua, Aspidiam Loncliitis, Po- Ivsticiium rigidum, Asplenlam virlde i Scolopendrium oflicinarum. Maio dalje snježnice opet je ponikva šumom zarasla, u kojoj´ je u stotine pojedinaca uzbujala ruža alpinski\ (Rosa alpina f. atiichophvlla) i borovnica (Vaccinium Mvrtillus)- Inui ;i Paklenu do stotinu takovih ponikava, ma isilnib stiena, kakovih samo na Velebitu vidjesmo. Kad bi čovjek htio obaći i izpitati cielo Pakleno, trebao bi k tomu i više dana. Putiuku odlarie, kad vidi, da se je ponikava riešio i sa iztočne strane Obruča ii^ašao na gorski kraj, što zovu „Pod pla nine/ Tu se na stiena rnodri jadić (^iconitum Napellus var. angustisectum), Prunella grandiflora= Dianthus silvestris var. virgineus, Galamiatha thvmifolia, Sii ne petraea, Campanula linifolia. Pod planinami uzdiže se Gunina glava, vrh pravilna čunjasta oblika, kojemu je južna strana pusta i travom obrasla, a ona prama sjeveru plješiva, onda travnata i napokon tako na gusto borićem zarasla, da se preko njega ne bi probio dva sata,. To je najljepša šuma borića, koju sam do sada vidio u domovini. U okolišu Cunine glave mora da je flora veoma zanimiva. Obična je tu srebrno-lista Scabiosa graminifolia, Aster Amellus, Alsine liniSora, Cytisu5 holopetalus (u tisuće eksempiara), Daphne alpina, Jurinea mollis, Tiiesiuni divaricatum, Gvmnadenia adoratissimaj Libanotis montana var. daucifolium, a veoma riedka Ruta patavina. Na podnožju vrha duboka je đumača Borovnica, a nad njome krasan borik, u kojem raste Pinus larieio var. nigricans. Pro^av borikom, evo te u jarku Bukovu, za malo na Grobničkom polju, u naručaju mediteranske flore. Vrhovi u sklopu obrućkom nalikuju si glede šuma, jer ili pokriva ponajveć bukva; samo se daljnji l)ricg Je?enica iztiče vi^e i^uujom crnogorlee. Kako je tamo, tako je i po ostalih vrbovih prve stepenice jugo-zapadne visočinCj jer se bukva izmienjuje sa crnogoricom. Tako je iza Zlobina crnogorica, a prama Velikom Tuhobiću bukova šuma, doćim se tu u prigorju osobito iztiče mukovnica (Sorbus Aria) i jasen (Fraxinus ornus). Iza Zastupa irna i omašnih glogova, jedan od 2dm. premjera. Za bukovu Mmn na Tuhobiću navest ćemo i nekoje biline. Tu raste Ranunculus lanuginosus, Dentaria enneaphylla, Lunaria rediviva, Cerastium silvaeticum, Geranium phaum, Oxalis Acetosella, Orobus vicioides, Aremonia agrimonoides, Heracleum spondjlium^ Laserpitium verticillatura, Chrvsanthemura macrophyllum, ChaerophjUum aureum, Sambucus racemosa, Valeriana officinalis, Prenanthes purpurea, ScopolJa atropoides, Scrophniaria Bodosa, Veronica urticaefolia, Lamium orvala, Daplme me:^eream, Asarum europaeum, Euphorbia esula, Platantera bifoiia, Convallaria majahs, Po]ygonum verticillatura i raultiflorum, Lilium martagon^ Muscari botryoiđes, Luzula angustifolia, Avena pubescens, Mellica nutans, od papradi Polystichum Mx mas„ |