DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 13     <-- 13 -->        PDF

—, 205,—


granat 1 k zemlji prikučen. Tamno njegovo zelenilo na blieđih m stienah, oso


bito iztice, ako i nije na Grlešu tako bujan, kao n. pr, na Velikom Pašnjaku


ili Sniežniku, jer su mu grane samo 3—4 dm. duge, a iglice sbijene na kraju


grančica. Bujnija je smričina prama podnožju Grleša po šumskih čistina, a oso


bito liepa u Sgornički dalje lugarske kolibe, prama vrelu Živici, a najavlja se


već i na Živenju.


Smricine ima i na Žbeljcu kod Kamenjaka, a ne manjka i na Velikom


ObruSu.


Na Grlešu nadjosmo malinu (Rubus Idaeus) i Rubus saxatilis, tu raste i


brisić (Satureia montana), 2amienjujuć bresinu (S. variegata), brusnica ili bo


rovnica (Vaccimum myrtillus), a mjesto grusenice vidimo tu njezinu srodnica


Cotoneaster integerrima var. parvifolia, značajan grmić za naše visine.


Moramo spomenuti^ da na Grlešu rastu od ruža Rosa alpioa forma atri


chopbjUa i R. gentilis, ugledna ta čeda alpinske flore. Onizke su, bez bodalja,


velika i žarko-crvena cvieta, krafkih cvjetnih stabka, velika, lapovi obrasla ploda.


U njihovoj blizini nadjosmo Gjmnadenia conopea, Senecio abrotanifolius,
Atragena alpina, Doronicum croaticum, Aquilegia Henkaeana, Cirsium erisithales,
Ligusticum Seguierii, Majanthemum bifolium, Gentiana lutea, Thjmus humifasus,
Poljgonatum verticillatum, Melampjrum commutatum, Saxifraga Aizoon, kojoj
okrajci lišća vapno izlučuju, dočim nas je na jednom vlažnom osojnom mjestu
zaustavila u nas toli riedka ljubica Viola biflora. Od lierova našao sam u plodu
žilj (Lilium bulbiferum), koji je na podnožju Grleša cvao sa drugom vršću liera
It. carniolicum. Papradi zastupa Asplemum viride, A. trichomanes, Aspidium
loncMtis i Aspidium filix mas, a po bukva se zeleni Poljpođium vulgare.


Oprostimo se sada sa Grlešem, pa krenimo prama Suhom vrhu (1350 m.).
Za jedan se sat pocrne bukova šuma gubiti, izadješ na omašne planinske travnike
i sagledaš taj strašni primorski vrh, na kojem kao da je priroda zamrla.
Uzpev se do silnih stiena samo malo, evo te u šumi borića (Pinus montana
var. Mughus, Krummholz, Krtimpen).´^


Borić pokriva na Suhom vrhu čitave obronke, a na jednom mjesta cielu
desnu stranu duboke ponikve, te ga. ima i na samoj tjemenici uz smričinu ili
koju zakržljalu jelu ili vrbu veiolistu. Kamenje pod borićem obraslo je na
gusto lišajem plućnikom (Cetraria islandica), kojega probija brusnica (Vaccinium
Vitis Idaea) vazda^ zelenim kožnatim lišćem i crvenimi bobicami Još je tu
porasla Satureia illyrica, miomirisna skrižalina ili klobučić (Cj^clamen europaeum),
a od trava Feštuca spectabilis. Gdje prestaje borić, tu počima slaba bukova
šuma, u kojoj je porastao i planinski javor. Preko borića ide se veoma težko,
debele grane pružaju se daleko po zemlji te su medjusobno izprepletene poput
zmija ili ugora, a pokrivajuć pećine i kamenje, pritaje mnogu Šupljinu, na kojoj
bi mogao nastradati, Pokilva u nas obronke vapnenih bregova i vrhova, ako


^´ Tako zovu tu vrst bora u gorakom kotara, doSipa ga dalmatinski Hrvati zovu
klek ili klekovina (Visiani. Flora Dalmatica, Lj p.´200.) Nekoji rabe i ime kosodrvinaj
koje u aarodu nisam čuO; niti ga pozna Šulek. (Jugoslavenski imenik bilja.)