DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 5 <-- 5 --> PDF |
~ 197 — smo ju Kii našii u hrastiku duboke uvale Ponikve (Veli lug; kod Kukuljaiiova, gdje ju 20VU „ponikvarica", a obreli srno ju i u dolini Eječine kod Pašca, u šumskom kraju M´alinovu, gdje ju poznaju kao ^prisunac." Liepi je ures šumskih okrajaka i šuma žarko-crveni žilj (Lilium bulbiferum), vrst liera, koji je mjestimice običan, a inače ga uresa radi u cvietnjacih i perivojih sadimo. Ima ga kod Ilieke, Bakra, oko Senja i druguda, te od mora prelazi i u gorski kotar. Našli smo ga na Velikom Tuhobiću kod Zlobiua, na Javorju, Bitoraju i Medvedjaku kod Fužine, dapače i na samoj tjemenici Velikoga Risnjaka. Mogli bisaio još koja o bilinah primorskih šuma reći, a naročito o onih prekrasnih kaćunovica (Ochideae), tih toli zanimivih biljka, gdje se je prirodi kao potitrat htjeJo tvornom snagom svojom, ali bi odviše i^atrančili. Spominjemo samo, da Oplirjs apifera oponaša ocviećem pčelu, 0. muscifera obiik muhe, 0. arachnites pauka-križaka, i da je Orchis globosa toli žarko-crvena, da ti oko utrudjuje. U jednu rieč: božica je flora u primorskih i^umah svoju obilnicu izpraznila u velike. Zaustavit ćemo se još kod bljusta ili bi ušća (Tamus conimunis), ove krasne biline povijuše, u koje je srcoliko lišće svietlo, a velike bobulje žarko crvene, dozrievajuće koncem kolovoza. Bljust nas sjeća ti´opijskih povijuša, te je rjedji u šumah, nego li u sitnogorici i po grmlju. Oko Bakra i Rieke dobta je običan, đočim kod Senja manjka. Ovo je prava iuediteranka., sižući iztoeno do Švicarske, odkuda prelazi u Francezku, Belgiju, Eaglezku i u rensku dolinu. S južne strane Alpa bljust je sa Dioscoreom Pireneja jedini evropski zastupnik tropske ove ol)itelji, razširen od Krima do južne Spanije. Prije nego li se oprostimo sa morskom obalom, odnosno sa trećom i drugom stepenicom liburnijskoga pojasa, da razgledamo prvu stepenica, posietiti nam je dolinu Rječine. Od Eatulja do izvora istoimena potoka, najveće primorčice, protegla se ta dolina na dva sata daleko, dočim. joj ciela duljina do Orehovice 2 kilometra iznaša. Pram.a kraju ona se sve to više suzuje, a s obih je strana obrubljena vrhovi i manjimi brežuljci. Gdje se je razvio vapnenac, tu je vegetacija riedka, dočim je na pjeskaru, kojim i potočići žubore, upravo bujna. Ima tu šuma zelenića, livada i košenica upravo debele trave. Na pećinah kod Žaklja buji Silene italica, Cjtisus alpinus, žarki Dianthus litoralis, Leucanthemum platylepis, a u njihovu krugu razsipava svoj jaki miris likovao alpinski (Daphne alpina). Tu, i samo tu u cieloj monarkiji uspieva Hieracium ijuminense. Ovaj je kraj botanička Meka i koji botanik nije ovuda biljario, taj ne ima pojma o bogatstva primorske flore. Ovdje je u dolini mjesto pod Orehovicom, gdje botanik usupnut stane, kad je stupio u bližnju hladovitu šumicu, jer se prenaša jednim mahom u šumske krajeve sjeverne Hrvatske. Tu raste plućnjak (Pulmonaria officinalis), Aposeris foetida i Heracleum Sponđ/lium tako bujno, kao i u zagrebačkom Tuškancu, gdje imadu uvjete potrebite za živovanje. |