DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 198 — U dolini Kječine, a prama Grobniku razrastao se hrast medunac; tu su šume, kao i uz obalu morsku. Nekoje biline, koje se tu javljaju kao predstraže, upozoruju putnika, da će se značaj vegetacije na skoro promieniti. Od kaćunovica buji miloduha Platanthera bifolia i Gjmnadenia conopea, a od usnatica poznata šumska bilina ošlog (Salvia glutinosa) Osobito su bujni grmići od zanovieti Cjtisus capitatus. Četvrt sata od Grobnika dolaziš u najzanimiviji dio doline, gdje Rje6ina kroz 1^2 m. široko korito jedva prodire. Tu te na vapnenih stienah iznenadjuje planinski javor (Acer pseudoplatanus), jalša (Alnus glutinosa), grabar (Carpinus duinensis), oskorušnica (Sorbus germanica). Ovdje je sladki korjen´(Polypodium vulgare) obiSan, a k njemu se pridružuje i paprat bujadka (Athyrium filix mas), koja inače u brdovitih šumah uspieva Ovo je nama jedino do sada poznato mjesto, gdje bujadka toliko daleko siže u pojas mediteranske flore. Dalje prama Lopači evo ti žutikovine (Berberis vulgaris), kurike bradavičaste (Evonjmus verrucosa), krkavine (Rhamnus frangula), zrnovca* (Calluna vulgaris), likovca (Daphne laureola), obične borovice ili brinja (Juniperus coramunis), kozje krvi (Lonicera xylosteum) i kaline ili hudikovine** (Viburnum lantana). Na pećinah oko Grobova i prama Lopači, a međju drugim grmljem iztiče se od grmova božikovina ili božje drievce (Ilex aguifolium). Ne po uzrastu, već po obliku lista božikovina je naše najljepše zimzeleno stablo. Malo ima kožnata lišća u sredozemnoj flori, koje bi bilo tako veliko, kao što je sjajni, nazubljeni i kokornjasti list u božikovine, koja od svih zimzelenih listnatih stabala siže najdalje prama sjeveru. Eadi sjajna, ugledna lista, Čisto-biela cvieta i koraljno-crvenih jagoda, obljubljena je božikovina u germanskih naroda, a i naš ju narod voli, te priča, da su njome krunili Isusa Krista. Božikovina Je tropičkoga roda; njezine srodnice u južnoj Americi porastu kao stabla, te ih ima i u iztočnoj Aziji, pa baš toga radi je ona i u našoj flori zanimiva, označujući blizinu bukve ili jele. Na hladovitih je mjestih grmolika, na šumskih čistinah osovni grm ili stabalce. Dvie su mi još točke poznate, gdje u području mediteranske flore uspieva, a to su Oštrovica i Brestova draga, sjeverno od Krasice, a preko 600 m. visoko. Izpod mjesta Eatiilja leži Lopača, brežuljasta i vlažna šuma, u kojoj je grabar tako gusto porastao, da ni oko podne na nekih mjestih sunce ne prodire, U ovoj smo šumi našh zanoviet alpinsku (Cytisus alpinus), borovnicu (Vaccinium myrtillus), kozlac pjegavi (Arum m.aculatum), a od lukova Alium ursinum. Uz okrajke ove šume rastu i dvie vrsti liera: zlatogjav (Lilium martagon) i žilj (L. bulbiferum); tu smo našli šumsku suručicu (Spiraea aruncus), Moeringia muscosa i Steilaria ^raminea. * Tako zovu vries u dolini Ejoioine, jer su rieiziietali pupovi na grančicah poput zrna nanizani. ** U okolici. lepoglavskoj zovu lindikovinit „repikovina", koje je ime novo, jer ga u Sulekovu „Jugoslavenskom imeniku bilja*^ no ima. |