DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1891 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 198 —


U dolini Kječine, a prama Grobniku razrastao se hrast medunac; tu
su šume, kao i uz obalu morsku. Nekoje biline, koje se tu javljaju kao
predstraže, upozoruju putnika, da će se značaj vegetacije na skoro promieniti.
Od kaćunovica buji miloduha Platanthera bifolia i Gjmnadenia conopea, a od
usnatica poznata šumska bilina ošlog (Salvia glutinosa) Osobito su bujni
grmići od zanovieti Cjtisus capitatus.


Četvrt sata od Grobnika dolaziš u najzanimiviji dio doline, gdje Rje6ina
kroz 1^2 m. široko korito jedva prodire. Tu te na vapnenih stienah iznenadjuje
planinski javor (Acer pseudoplatanus), jalša (Alnus glutinosa), grabar (Carpinus
duinensis), oskorušnica (Sorbus germanica). Ovdje je sladki korjen´(Polypodium
vulgare) obiSan, a k njemu se pridružuje i paprat bujadka (Athyrium
filix mas), koja inače u brdovitih šumah uspieva Ovo je nama jedino do sada
poznato mjesto, gdje bujadka toliko daleko siže u pojas mediteranske flore.


Dalje prama Lopači evo ti žutikovine (Berberis vulgaris), kurike bradavičaste
(Evonjmus verrucosa), krkavine (Rhamnus frangula), zrnovca* (Calluna
vulgaris), likovca (Daphne laureola), obične borovice ili brinja (Juniperus coramunis),
kozje krvi (Lonicera xylosteum) i kaline ili hudikovine** (Viburnum
lantana). Na pećinah oko Grobova i prama Lopači, a međju drugim grmljem
iztiče se od grmova božikovina ili božje drievce (Ilex aguifolium).


Ne po uzrastu, već po obliku lista božikovina je naše najljepše zimzeleno
stablo. Malo ima kožnata lišća u sredozemnoj flori, koje bi bilo tako veliko,
kao što je sjajni, nazubljeni i kokornjasti list u božikovine, koja od svih zimzelenih
listnatih stabala siže najdalje prama sjeveru. Eadi sjajna, ugledna lista,
Čisto-biela cvieta i koraljno-crvenih jagoda, obljubljena je božikovina u germanskih
naroda, a i naš ju narod voli, te priča, da su njome krunili Isusa Krista.


Božikovina Je tropičkoga roda; njezine srodnice u južnoj Americi porastu
kao stabla, te ih ima i u iztočnoj Aziji, pa baš toga radi je ona i u našoj
flori zanimiva, označujući blizinu bukve ili jele. Na hladovitih je mjestih grmolika,
na šumskih čistinah osovni grm ili stabalce.


Dvie su mi još točke poznate, gdje u području mediteranske flore uspieva,
a to su Oštrovica i Brestova draga, sjeverno od Krasice, a preko 600 m. visoko.
Izpod mjesta Eatiilja leži Lopača, brežuljasta i vlažna šuma, u kojoj je
grabar tako gusto porastao, da ni oko podne na nekih mjestih sunce ne prodire,
U ovoj smo šumi našh zanoviet alpinsku (Cytisus alpinus), borovnicu (Vaccinium
myrtillus), kozlac pjegavi (Arum m.aculatum), a od lukova Alium ursinum.
Uz okrajke ove šume rastu i dvie vrsti liera: zlatogjav (Lilium martagon)
i žilj (L. bulbiferum); tu smo našli šumsku suručicu (Spiraea aruncus), Moeringia
muscosa i Steilaria ^raminea.


* Tako zovu vries u dolini Ejoioine, jer su rieiziietali pupovi na grančicah poput
zrna nanizani.
** U okolici. lepoglavskoj zovu lindikovinit „repikovina", koje je ime novo, jer
ga u Sulekovu „Jugoslavenskom imeniku bilja*^ no ima.