DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 16     <-- 16 -->        PDF

254


Lovstvo na medjunarodnoj gospodarsko-šumarskoj izložbi u


Beču g. 1890 *


Piše: Milan Obradović-Ličanin, izpit. profesor za šumarstvo.


Ova najljepša i kako za šumara tako i za gospodara najzanimivija zelena
naša grana, resi i uzveličava ovu izložbu, na kojoj uz gospodarsku torbu i
lovački zeleni baljinac, glavnu ulogu igra.


Tko bi i pomisliti mogao, da bi se sve ono, što se u šumi u gaju i dubravi
pa u neprobodnoj prašumi vidi, čuje i osjeća, u izložbi sastavljenoj od
mrtvih predmeta predstaviti moglo i tako u punoj mjeri čari i veličinu svietu
prikazati, pak skrbi, muke, opasnosti i najposlje uspjeh i one divotne osjećaje
lovca, koje samo on podpuno ćuti i poznaje, te koji na prvom mjestu znade,
hoće i može, da uživa čari veličajne prirode!


Ovo je i onako tim teže ocrtati, što većina osjećaja stravstvena lovca ne
proizlazi iz potrajnih utisaka, nego samo iz časovitog razpoloženja dotičnika,
u osvjedočenju, da pravomu mužkomu zvanju pripada i da se lovčev uzhit i
njegova ljubav do šume zaista drugima neda da dokaže i predstavi, koji nijesu
sami lovci i koji u onom času srce brže i jače udarati ne čuju, kad jelenu na
trag unidju ili kad nišane na divlju svinju.


Sto se moglo u ovome smjeru u što vjernijoj slici velikoj publici da prikaže,
to je na ovoj izložbi u punoj mjeri i učinjeno i postignuto. Hiljade, iz
svih krajeva naše monarkije nastojahu, a u prvom su se redu naši prejasni
vojvode i nadvojvode, kao i drugi kavaljeri i aristokracija, zauzeli i otčinski
pripomogli, da se ono neizmjerno blago lovačkih tropheja tako pribere i u cjelinu
sastavi, kakovih još vidjeti ne bijaše. Sve ovo bijaše liepo predstavljena ne
samo u posebnom paviljonu za lov, nego i razporedano po raznim sbirkaraa
kao ures drugih izložaka.


Početi ću s opisom „historijskoga paviljona za lov", da se sjetimo
i zadjemo malko u liepu prošlost lova t. j . u historiju lova, koja se ovdje očigledno
zrcali, ter koja nam predstavlja cieli razvitak njen.


Sveukupni materijal „historijskog paviljona za lov" grupira se s jedne
strane u nalazcima, a s druge strane u opravama, umjetninama i nacrtima iz
historijske periode lova. K nalazcima ubrajamo u prvom redu palaolitlčn e
i neolitične nalazke iz naslaga diluvialnih Mamutlovaca u Lossu,
zatim bakreno, mjedeno i željezno oružje iz Halstatske i La T6n e - periode.


Glavni prostor ovog historičkog paviljona, koji se bogatstvom i raznovrstnožću
oružja i lovačkog orudja, odtiscima i trophejama, lako razumljivijem


Ovu razpravu dobismo ve<5 pred dulje vremena, nu nemogosmo ju prije otisnuti,
dok nije red na nju došao. PoSto ce mnoge od naših cienjenih drugova zanimati,
uvrSdujemo ju u ovaj broj našeg organa. Urednifitvo.




ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 17     <-- 17 -->        PDF

- 255 —
predloženjima stare lovsbe praktike odlikuje, više nas zaustavlja i svojom zanimivošću
veže, nego prednji prostor, u kome se nedozrela teorija iztiče.


U staklenim ormarima zauzela su mjesto težka lovna kopja za svinje,
lovački rogovi, noževi, mačevi, stileti, strijelice, tobolci, torbe i jatagani, zatim
prsni oklopi, raznovrstne puške od kremenjače počamši, pak sve do tankovite
činke i kurlandske puške ptićarice iz 17. vieka. Glavni kontigenat sačinjavaju
lukovi, samostriele („Ptirschstable") i kremenjače puške. Osobito se prve iztiču,
kad pomislimo, da su u prvašnja vremena služile ne samo za lov na čaplje i
tetrjebe, nego i na jelene i medjede. S druge strane nam se pokazuje bogata,
kadšto, svakako kao znak vremena, prepunjena cifrarija i ures kundaka i cievi,
držala i korica, noževa i drugog lovskog orudja; osobito što se tiče tehnike
urezivanja, graviranja i vajanja nenadani stepen savršenosti, na kome već pred
stotine godina ovi izloženi predmeti stajahu.


Najstariji predmet ove historijske kolekcije jest lovački rog „Olifant"
iz slonove kosti, koji potiče iz jedanaestoga stoljeća; nadpis nam tvrdi, da je
isti pripadao landgrofu habsburžkome. Osobito je spomena vriedno krasno djelo


t. z. „Piirschstahl" nadvojvode Karla od Štajerske (iz god. 1560.—1570.).
Pored vele liepih stupova, koji su sa slonovom kosti urezani i gravirani,
najviše su spomena vriedne vajarije na luku (habsburžkih grbova), u željezu
urezane nadvojvodskih grbova. Isto su tako vješto izradjene i to sa zlatom,
slonovom kosti i sedefom urezane i gravirane dvije lovske puške t. z. „Piirschgewehr´´
(s Radschlosser) od godine 1640. do 1660., koje su iz gradačkoga
dvorca izložene bile.


Već u ovoj periodi susretamo prve početke ostraguša i revolver - sistema
na puškama. Graciozan primjerak predočuje nam puška iz posjeda cara Rudolfa
II. Zatvor i ciev nose crnu i zlatnu tausiju, držalo od slonove kosti
bogato je urešeno, a na kundaku predočeni dogodjaji iz historije Persea, s donje
strane rese je habsburžki grbovi i relief-ornamenti. Jošte bi imali da
spomenomo talijanski oklop cara Maksimilijana I., francezkoga kralja
Ludviga XII., lovačke puške kralja Maximilijana II., nekog salcburžkog
biskupa i t. d.; nu ovdje bi morali da prestanemo s opisivanjem tolikog najstarijeg
zanimivog lovačkog oružja, od kojeg bijaše izloženo preko 250 komada.
Pa ipak jošte nešto. Jednom a punoj slici izpunjenom kozjem rogu, koji bijaše
na stražnjoj stieni namješten i koga mnogi lajik ne bi ni pogledao, moramo
mi stručari čast da mu spasimo; preparat nije manje star od 287 godina te
potječe iz Tirola.


Obćeniti interes probudjuje i nekoliko kompletnih historijskih lovačkih
kostima; tako uspomena nadvojvode Ivana Štajerskoga, kojega lovci kao
ponovnog utemeljitelja lova u velegorju slave. Ovdje se nalaze njegovi štucovi,
puška za tetrjebe, lovački haljinac (Lodenrock), kožnate čakšii´e, njegov šešir
s ukusnim perom i palica za penjanje, sve u liepom stilu. Tu vidjamo i jednu
kompletnu lovačku opremu cara Josip a II. Zeleni haljinac, kojega podrtina
od 28. srpnja 1784. god. datira, koga je dana jedan već iznemogli jelen cara




ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 256 —


na zemlju oborio i ozliedio. Bogati izbor pružaju puške kremenjače iz 18. i


poCetka 19. stoljeća, od kojih su osobito spomena vriedne: jedna Wende


rova četverocievka, dar cara Napoleona I. caru F rane u I, jedna ptiča


rica (puška, Schrottflinte) ovoga, pak dvie lovačke puške feldmaršala kneza


Schwarzenberga, kao dar cara Aleksandra i Napoleona I.


Samo se po sebi razumije, da na toj izložbi nebijaše oskudice na raznim


bodežima i na drugom oružju, koje potječe još iz prastare lovne dobe, kad su


velike lovnje obdržavane n. pr. na veprove, medjede i t. d.


Lovski mačevi i sablje su većinom sa vrlo liepim oštricama providjeni.


Medju ostalim nalažahu se koplja (ražnjevi) za svinje, svinjska pera, koja su


snabdjevena sa spravama i za bodenje i pucanje zajedno, pošto su se duž


gvoždja privile kubure jednocievke i dvocievke, koje se pomoću samo jednog


pritiska na kundaku opaljuju. Spomena je vriedan lovački mač cara Ferdi


nanda II. s vrlo vješto izradjenim kundakom i koricama iz slonove kosti; na


kundaku vidi se carski dvoglavi orao i početna slova godine 1633. U oklopu


vide se vilice, nož i vadičep (Korkzieher).


Cjeli ures u graviranju, rezbariji itd. pak sve dolje do rožčića za puščani


prah pokazuje, da je poteklo iz ruku čuvenih umjetnika.


Vrlo vriedne uspomene susretamo iz vremena, kad je još lov sa sokolo


vima u velike cvao. Priučanje sokolova za t. zv. „Reigerbeitze", kao što se još


pod Karlom VI. u Laxemburgu praktikovalo i koje je neki stari bečki komi


čar pod imenom „sehr angenehmes Spectacle« opisao, vriedilo je pravo


reći kao znanost.


Naravohistorički muzej izložio bijaše nekoliko nadjevenih sokolova, a oko
njih možeš opaziti poredane razne spreme kao: kape, rukavice, torbake sokolovima
za hranu, pak liepe skupine pera itd.,´sve ovo iz 15. i 17. stoljeća. U
toj zbirci nalazi se takodjer neko strašilo t. zv. „Falkenluđer", koje služi
za obučavanje sokolova za lov i koje je nježna ruka Marije od Burgundije
Maksimilijanu I. darovala,


Naokolo po stienama bijaše porazmještena bogata zbirka slika iz lovačkih
dogodjaja u onih vremena. Ove slike, koje predstavljaju orla, jastreba, kormorana,
ronca, galeba, šaplje, razne vrsti pataka i nenaravno obojenih kreštalica
itd. nose karakteristični žig svoga vremena: naivno, često sasvim nevjesto
i nespretno shvatanje položaja i akcije životinja skoro sve do komičnog i afektiranog
držanja, a pri tom minuciezni rad u detalju bojš, i perja.


Jedan u životnoj vehčini naslikani gorski medjed je iz svršetka 16. vjeka,
kojega je, kao što slici pridodani Curriculum mortis dokazuje, nadvojvoda
Ferdinand u Tirolu ubio. Iz reda ovih komada odlikuju se nekoje tropheje rogovi
historijskom vriednošću, tako rogovi šestnajsterca, koga je car Josi p II.
u srpnju g. 1784. u Simerinškom reviru ustrielio.


Prijatelje i poznavaoce stare literature, kao i svakoga lovca u veliko su
zanimala u sredini u staklenim ormarima poredana lovska djela starijih autora




ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 19     <-- 19 -->        PDF

— 257
i stare učevne knjige. Zanimiva su na priliku: lovačka prikazivanja iz g. 1541.,
zatim t. ZV. ,F o r s t a m b t s-R e c h nu n g e n" od god. 1665., pa francuska
i njemačka lovska djela iz 16. i 17. vjeka, i kasniji autori kao: Tantze rF 1 e m m i n g nalaze se u toj zbirci; vještačko oko zaustavit će se na fotografično
reproduciranim listovima i slikanim lovskim knjigama vojevode Job.
Gas i mir a od Sachsen-Coburga iz 17. vjeka.


Čitava razporedba historijskog paviljona vrlo je dobro za rukom pošla.
Posjetnik ovog paviljona naići će pri svakom okolišenju na nešto nova, što će
ga zanimati, te će često pomisliti na „stara dobra vremena".


Podjimo sada iz historijskog paviljona u druga odjelenja, koja su s lovačkim
materijalom snabdjevena, pak počnimo u rotundi. Ovdje se je tako riedka
obilatost lovskib tropheja i lovačkog oružja, prepariranih životinja i instruktivnih
modela sastala, da lovcu, koji se svemu ovome divi, srce u grudima zaigrati
mora, pa i svakom lajiku i nestručnjaku u najvećem stupnju zanimivost pobudjuje.
Što više pak ovo bogatstvo izloženog materijala i ukusno poredanje
pojedinih skupina hvalu zaslužuje, tim je više i šteta, što prostor nedopuštaše,
da se svi na historiju i izvršenje lova protežući se predmeti u jednu cjelinu
sastave. Moderno je lovstvo u južnom, a s ovim u tjesnoj svezi stojeće ribolovstvo
u sjevernom dielu rotunde. Pored ovog unaokolo nalaze se mnogobrojni
predmeti razbacani kao: u madjarskom odjelenju, u baruna Poppera paviljonu
i po šumarskim odjelenjima. Kod ovako prepunjenog izloženog materijala dvostruko
je težko bilo posjetoiku ove izložbe zadobiti onaj poučni pregled, koga
svaki kao svoj najdragocjeniji dobitak kući treba da ponese.


Svratimo se sad najprije u odjelenje za moderno lovstvo. Iz jednog
velikoga, sa zelenim jelovim granama, rogovima, oružjem, životinjama i lovačkim
orudjem izkićenog hodnika dolazimo u 8 porednih prostora, od kojih tri na
magjarsku, a po jedan na gornju i dolnju Austriju, Češku, Moravsku i Šlesku,
Galiciju, Bukovinu i na gorske predjele odpada. Medju ovima zaslužuje prostor,
koji je za gorske predjele označen, najviše interesa, pošto je ovdje život divljači
plastično najljepšim i najvjernijim načinom predstavljen. Pred nama vidimo, gdje
se prostire grdna grupa ogromnih litica već na granici drveća.


Izpod grmečka sakrivena mudra gorska lija vreba na bezazlenog alpinskog
zečića, koji nesluteći na pogibelj upravo nasuprot njojzi lahko poskakuje; malo
dalje medju crnim jagodnjakom čeprkaju tri ženke tetrieba i traže hrane, dočim
tetrieb ponosito i visoko na grani svoju mužku pjesmu popjevkuje; na strmoj
snježnoj poljani bore se dva valjda ljubomorna pjetla, a na pjeskovito tlo spustilo
se jato gorskih golubova, dočim suri orao iznad njih u vazduhu prieteći
svoja velika krila širi te se vija kao hitra smrt iznad bezbrižna života. Izpod
jedne litice opet u koritu zaklonjena igra se divokoza sa svojim majušnim
kozlićem, dok oprezni jarac na oštroj visokoj stieni s napred izpruženim vratom
u dubinu urla i tako spreman izgleda, kao da je već opazio hod lovca, koji se
na strmom obronku penje tražeći svojem nepromašivom tanetu nišan.


17




ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 258 —


Svakom prijatelju lova i prirode mora riedko bogata zbirka rogova magjarskog
odjelenja zanimivost pobuditi. Liepota i bogatstvo ovih tropheja dokazuje,
da usuprot godini 1848. još bogatih predjela za lov imade.


Prašume karpatske i milje na daleko prostirući se reviri Bakonjsk e
šum e pružaju prilike, da kralj šuma svoju krunu od godine do godine postavljati
i mirno nositi može, dok ga tutanj puškometa ne podsjeti, da mu se
njegov neprijatelj približuje. Ovaj mu je opasniji, nego svi njegovi ostali protivnici
kao: medjed, ris i vuk, koji se dakako u prepariranom stanju ovdje
nalaziše.


U Galičkor a odjelenju osobito se iztieaše grabežljiva zvjerad. Tu vidjasmo
risova i vukova u cielim redovima obješene, kao tik po dovršenoj hajci.
Medju mnogobrojnim divljim svinjama nalazi se mlada medjedja obitelj, koja
je tako naravno poredana, da se na ovakove panorame nevičan gledaoc mora
da zgraža, gledajući oštre zube ove družine.


U prostoru, u kojem je bio gornjo- i dolnjoaustrijski lov izložen, vidjesmo
pored množine interesantnih tropheja dvie riedke zoologijske prirodnine: jedna
šljuka jednake sjajno-mrke boje, i jedna sa pokraćenim oštrim kljunom.


Iz Bukovin e bilo je originalno lovno oružje izloženo, sve radovi domaćih
lovaca, a uz to bilo je gorostasnih rogova, medju kojima se i jedan jelenov
rog nalazio, koji je vrlo sličan bivolskom rogu.


U Češko m odjelu izraedju mnogih osobito je spomena vriedna glava
jelenova s rogovima, koga je neobična sudbina postigla; padnuv isti jelen s
neke visoke litice odbije jedan rog i izgubi na sred čela jedan dio moždjane
kosti; težko ranjeni jelen polako se oporavi te nepogine, već mu se rana prevuče
novom kosti i tako se napravi okrugla velika kvrga. Lovac ne imadjaše
toliko milosrdja, koliko priroda, već satjera jedva zacieljeuome jelenu tane u
srce i tako uljepša i poveća svoju zbirku s jednim skupocienim eksemplarom.


U predjelima bogatim divljači veliki su se zakupnici lova starali od vajkada,
da se divljač podigne t. j . da se čuva. Pa i u manjim revirima započelo
se je evo već od 10 godina unapredjenje lova, odnosno gojenje divljači, s kojim
je dvostruka svrha postignuta. S jedne bi se strane divljač tako podigla, a
s druge ttrane bi se s racionalnom odhranom u zimi i šteta umanjila, koju
divljač šumarskomu i gospodarskomu obrtu nanosi. Ovdje je spomena vriedan


t. ZV. „Fu t te r p ul V e r", koga je nadšumarnik kneza Clarija, Karl Holfeld,
prvi upotrebljivao ili bolje rekuć izumio, i koji se zimskoj hrani divljači
primjesa. Poznato je, da divljač treba za pravljenje rogova, za učvršćenje kostiju
i u obće za uzdržavanje zdravlja njeku ustanovl,eau količinu phosphornokiselog
kalija, koji obično u doba odbrane (Aesung) užije. U zimi je dakle
oskudica na kaliju i na hrani, koja phosphora sadržaje, što je i uzrokom raznim
bolestima divljači, slabom razvoju rogova,´ a k tomu dolazi još i to, što divljač
veću škodu pravi, pošto traži mjesta, koja su s ozimi posijana, guli s drveća
koru, gdje se nalazi, phorsphora, kojega mu u suhoparnoj zimskoj hrani manjka.
Da se dakle ovom dvostrukom zlu doskoči, primješava se hrani — koju pa


ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 259 —


metan Jovac za vrieme zimskih mjeseci svojoj divljači daje —, toga „Futterpulvera",
kojeg je sastav, uporabu i uspjeh nadšumarnik Holfeld višegodišnjom
praksom izkušao Holfeld je svoj uvaženi remedium u četiri razne smjese izložio,
te svrhu i uporabu istoga „Futterpulvera" u jednoj posebnoj brošuri
potanko raztumačio.


Izložba raznih krunovina usavršena je s Potockijevo m zbirkom rogova
i sa zbirkom kneza Oamilla Starhemberga. U prvoj zbirci mora
se svaki posjetnik ove izložbe, ako i nije lovac, začuditi rezultatu trodnevnoga
lova. Četiri lovca: dva grofa P o t o c k i, grof B r a n i c k i i knez L u b omirsk
i ulovili su na tri večeri i tri jutra: 75 srnaca, jednu divlju svinju i
jednog orla, kojih tropheje u ponositim redovima, jedna do druge gizdavo stoje.
Uračunamo li k ovome uspjehu još i nezgoditke (promašaje), kojih se sjegurno
u to 6 polazaka dosta desilo, to moramo na takov lovni revir da zaključimo,
koji pod velikomoćnim pokroviteljstvom svetoga H u b e r t a i božanstvene
D i a n e stojati mora.


Veleliepi izložci Starhembergove zbirke nalazili su se pored rogova jur
iztaknutih radi osobite ljepote: jedan pjegavi i jedan kao´ snjeg bieli srndač,
liepo sjajuća se koža ovoga svjeti se poput perja labudova. U posmatranju ove
dražestne životinje umješan je reć bi cieli, prepun gafaka šumski čar. Pomislimo
samo to, što i kako je lovac osjećao, kad mu je ova riedka životinja
pred oči izašla, kao ljubimac vile, koji čudotvornu baštu svoje gazdarice ostavi,
da istinu izkuša i da se prošeće. Kako se skupo mora platiti znatiželjnost!
najpre smrtonosno tane, pak onda sudbina, da kao nadjevena neman ovu izložbu
krasi.


Ne samo čisto lovački odjel, već i medju šumarskim kolekcijama izložbe
nalazila se množina, ponajviše za ures postavljenih dermoplastičnih (nadjevenih)
životinja, tako da specialnp ovi preparati obširnijeg posmatranja zaslužuju. Tu
su u prvom redu djelomice lovske tropheje pojedinih predjela i krunovina, a
djelomice upravo kao nakit za stiene ili pako zoološke raritete. Pojedine skupine
imadu osobitu instruktivnu vriednost, kao što n. pr. prikazivanje šumarstvu
škodljivih ili koristnih vrsti Ornisa, ribarstvu škodljivih sisavaca, ptica itd.


Kad bi sve ove po pojedinim skupinama razbacane preparate u jedno sastavili,
imah bi ogroman muzej, u kome bi se sastali iz raznih predjela Austrougarske
eksemplari jedne te iste vrsti i roda, najimpozantnija obilježja mjestnog
razvitka rodova, raznolikost boja i žalibože i degeneriranje ili tjelesne nedorasti,
pregledno u cjelini imali.


Još su spomena vriedne tropheje ulemenitog jelena, koje su izložili knez
Sch w arze nb erg i c. kr. ,0 b e r s t j ag er m e i s te r-Am t", koje su
većinom histerične vriednosti; zatim je izloženo vrlo zanimivih stvari od c. k.
upraviteljstva lova u Gedollou i magjarskih velikana.


U veliko i u najljepšim eksemplarima zastupani su i ovdje srneći rogovi,
kojih nenadane dimenzije, jakost pa biseritost prajarca (Urbock) dovoljno karakterišu.
Sasma je naravno, da na onim prostranim i visokim stienama mo




ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 260 —


triocu mnogi komad ne izgleda onakov, kao što u istinu jest, već bi se tek


onda prava vriednost istih pokazala, kad bi svakog pojedinog mjerili.


Jedan veoma gizdavi komad dermoplastike predstavlja u naravnoj veli6ini
nadjeveni jelen (cetrnajsterac) iz Podunavja, iznad kojeg bijahu razne
lovske stvari poredane iz života velikog lovca pokojnog carevića R u d o 1 f a.
Pomnog gledaoca susreta ovdje i opet u svem svojem sjaju i veličini a u vjernim
oblicima zelene naše šume kralj. Po svršetku izložbe postavljen je ovaj jelen
u c. k. zoološki kabinet u Beću. Isto tako i u istom naravnom zamašaju nalazi
se u najbližoj blizini vjerno izradjeni prizor iz lova na svinje, tu se naime
vidi jedan od dvaju jazavčara potišteni vepar. Izraz ljutite resignacije na glavi,
kao i opreznost i okretnost pasa upravo je majstorski pogodjena. Naprotiv
ovome prizoru nalazi se opet skupina iz velegorja, koja gledaoca neodoljivom
silom privlači i veže. Dva siva orla diele svoj plien, jednu divokozu, pak ne
mogu da ga bratski porazdiele. I ova razbojnička četa vierno je pogodjena.


U magjarskom odjelenju naročito su spomena vrijedna dva u najžešćem
nasrtaju na zadnjim nogama stojeća medjeda, osobito medjedica s izrazom
zdvojne žestine i jarosti. Vidi se, kako do skrajnosti razjarena medjedica na
razbojnika svojih mladih medjedica reži.


Nordijsk a faun a lova u Švedskome paviljonu vrlo je zanimiva,
poimence se izticahu nekolike preparirane zvjerske glave. U kolekciji grofa


W. Dzieduszyckog a prućio se ogromni kapitalni vepar. Još je spomena
vriedna pokraj ovoga karakteristična skupina mladih medjeda. U ovom odjelenju
nalaziš se usred najbogatijeg zvjerinjaka. Najjači vukovi, srne, lisice, jazavci,
divlje mačke itd. iz Galicije vrlo su vjerno predstavljeni.
Prirodoslovac R e i š e k izložio je prilično veliku i liepu grupu K i v i s a,
onih originalnih, već malo ne sasvim izumrlih australskih ptica. Ova sbirka
imade ne samo umjetničku, nego i veliku znanstvenu vriednost. Riedke je liepote
hercegovački jastreb t. zv. „B ar tg e i er", koji nad kolekcijama češkog
,Volksschul-Verein-a" krili; to je jedan intenzivno obojeni eksemplar, koji je
izvrstno prepariran. Divlje mačke i risi u velikoj su množini zastupani, zatim
mnogo životinja sa djelomičnim ili podpunim albinizmom, riedki bastardi i množina
drugih poučnih stvari iz životinjskoga svieta.


Svi su ovi iz velike množine izabrani preparati kako u njihovom čistom
izvedenju i plastici tjelesnih oblika, tako i njihovim životnim položajem i grupiranjem
radostni dokaz, na kako se visoku stepenu usavršenja dermoplastika
već dan današnji nalazi.


U ovoj izložbi bilo je toga toliko,vidjeti i tolikim stvarima se diviti, pa
ipak . . . najbolje opet manjka, naime: šuma , u kojoj se sve ovo i ovako
bogatstvo tropheja nalazi, šuma sa svojim zelenim granjem i svojim kitnjastim
zelenim lišćem, sa svojim tiho žamorećim potočićima, sa svojim mirisom i svojim
suncem, sa svojom tajinstvenom i milozvučnom pjesmom ptica i zagonetnim
glasovima njezina nedohitna života. Što najveće veselje pravom strastvenom
lovcu pravi, ta to nije traženje i nadmudrivanje, nije ubojstvo, krvoločtvo ili




ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 23     <-- 23 -->        PDF

- 261 —
posjed pliena, već motrenje i izkustvo, koje ga u šumi stopu za stopom prati,
snivanje i uživanje u svetoj tišini, već društvo s prirodom, koja samo za onoga
govoriti može, koji je duševno pitati znade. To je ona božanstvena tišina i samoća,
čili i lahki uzdah u svježem i prostranom vazduhu, ponositi osjećaj, razdraženje
u opasnosti, a osobito jaki kucaj vrijućega srca u trenutku pobjede.
To sve dade se dakako doživjeti, dade se sve osjetiti... ali se u nikakvu izložbu
poslati neda!


Još njekoliko primjetaba na § 9. priloga D) šumskoga
zakona.´^


u razpravi, uvrštenoj u zadnjem broju šumarskoga lista pod naslovom
,§ 9. priloga D šumskoga zakona" priobćene su glede tog § a takove tvrdnje,
koje na svaki način počivaju na krivom shvaćanju toga §-a, pak da nebi to
krivo tumačenje po gdjekojega šumara kod obračunavanja šumsko-kvarnih naknada
zavelo, umoljavam slav. uredničtvo, da izvoli u interesu velevažnog
ovoga predmeta sliedeće u budući broj šumarskoga lista uvrstiti:


Medju inim iztaknuto je naime u spomenutoj razpravi doduše dobro, da
je zakonodavac za podlogu k obračunavanju šumsko-kvarnih naknada uzeo stanoviti
kvantum sriednje vrsti ogrievnog drva, ali već malo dalje zatim čitamo,
da je u zakonu samom odredjena dapače i ciena drvu, koja za podlogu obračunanju
odšteta služiti ima tako, da je usljed toga drvna podloga više manje
iluzorna, a kao prava odšteta, da fungira 4, 8 i 16 novčića, bez obzira na
vrsti drva.


Ti navodi stoje sasvim u oprieci s dotičnim zakonom, jer se §-om 9.
istoga jasno ustanovljuje, da se u ime odštete glede nepovlaštene paše imade
za konja, barem na pol izrasloga 8, za govedče, barem na pol izraslo 4, a za
svinjče u obće 2 kubične stope, ili pretvoreno to u metre 0.25, 0-13 i 0-03
m´ na panju nalazećega se samoga drva srednje kakvoće one vrsti drveća u
račun uzimati, koja je u dotičnoj šumi na panju itd. Tim je dakle opređieljen
ne samo stalni kvantum sriednje vrsti ogrievnih drva za upitno obračunavanje,
nego se takodjer uzimlje izrično u obzir i vrst drva, dočim je od ciene drveta
u navedenom §-u samo u toliko govora, da si oštećenik može u slučaju, da je
tarifna postojeća ciena dotičnomu drvu još manja od 2 nvč. po kubičnoj stopi,
2 nvč. mjesto svake kubične stope, ili po novom tekstu zakona, 5-5 novčića
mjesto svake desetine kubičaoga metra drvne mase zaračunati.


Buduć da je prema tomu uz opredieljeni drvni kvantum i tarifna ciena
drva dotične sastojine kod obračunavanja odšteta mjerodavna, to se mora na


* Ovu razpravieu dobismo od jednoga naših cienjenih filanova, ter ju priobdujemo
ovdje u interesu same stvari, imonito u svrliu točnijeg shvaćanja gornje ustanove šum,
zakona.