DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 27 <-- 27 --> PDF |
- 265 — voda počme grijati, onda se i šaran probudi, te pošto je dugo postio sad on dobije dobar apetit pa brzo raste. Po izkustvu postignutom pri gojenju šarana u raznim ribnjacim opazilo se je, da on raste za razne mjesece na sliedeći način: U svibnju za 10 (po sto) „ lipnju „ 30 „ „ „ srpnju „ 35 „ , , kolovozu „ 10 , „ « rujnu „ 6 „ , Dakle kako vidimo šaran raste samo kroz 5 mjeseci na godinu. Što se tiče njegove realne veličine, ta ovisi večinom o poduebju u kojem žive; dočim u sjevernim krajevima Europe šaran biva obično najviše 40—50 centimetra dug, a imade 2—3 klg. težine, u južnih predjeli, kao kod nas u Savi i Dunavu naraste najviše 1 metar do l*/s dužine, a težina mu je od 20—25 kigr. Doduše takovi su šarani i kod nas riedki, obična im je težina od 10—14 kilgr. Da pak imade i golemih šarana navlastito ako se tove u ribnjake, evo nekoliko primjera. God. 1840. uloviše kod Lehnsaha (u sjevernom Holstein-u) u jednom ribnjaku dva šarana jedan u težini od 21 klgr. drugi od 28 klgr.; za doba 1830.—1840. godine u Schwanen-See (Njemačka) ulovio je grof Schulenburg- Lieberose jednog šarana od 38 klgr. težine. Čuveni ribogojac Eckardt potvrdjuje, da je u istom jezeru god. 1865. vidio 18 šarana, koji su važili 13 do 16 klgr. U koliko se znade obično šaran živi 12—15 godina, nu imade slučajeva gdje je šaran veliku starost doživio. Tako n. pr. glasoviti francezki zoolog Buffon tvrdio je, da šarani u ribnjaku Pont chartrain doživiše 150 godinu, a priča se, da oni šarani, koji još sada živu u dvorcu Fontainebleau (blizu Pariza) bijahu tu postavljeni za vrieme Franje I. U Englezkoj do god. 1504. nebijaše šarana , te godine uveo ih je Pierre Marshall; takodjer Sjeverna Amerika nije imala šarana do nazad desetak godina, gdje su udomovljeni po brigi ribarskog povjerenstva „sjedinjenih država*. Po viesti što nam iz Amerike stižu, rek bi da šaran i tamo veoma dobro uspjeva. Što se tiče mriestenja (ili prporenja) šarana, ono spada u mjesece svibanj i lipanj. Šaran se već u trećoj godini dobe svoje razplodjuje, čim se voda u rieka i bara počimlje grijati, tim šaranu nabreknu ikre odnosno muda, te on sad traži sgodno pristanište za mriestenje. Najprikladnija mjesta za mrieštenje nalazi šaran u stare rukave rieka ili u plitke bare, gdje dosta vodenih trava raste, tu se u mnogobrojnih grupa sakupe ikraši i mliečaši obično jednog ikraša prate dva´mliečaša — te vrše razplodjivanje vlastite vrsti. Izkustvo je pokazalo, da kad voda prekorači toplinu od 14" R. (17 V« C.) onda se tek šarani počimlju mnogobrojno mriestiti. Poprieko možemo računuti, da ženski šaran t. j . ikraš izbaci 200.000—250.000 jajašca svake godine, dakle kako vidimo šaran je vrlo plodovit. Šaranova jaja nisu veća od prosova zrna, te su obkoljena Ijepivom tvari, kojom se na vodenih trava i biljka priliepljuju. |