DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 42     <-- 42 -->        PDF

- 280 —
12 vožnja tamo i natrag prema iztoSnim lukam Italije, dalje prema Siciliji, Malti
i Tunisu (Groulette).


S velikim interesom očekuje se posljedak glede carinskih razprava s Njemačkom,
jer de za slučaj sniženja carine za drvo znatni dio šumskih proizvoda iz gornje Ugarske
i Galicije opet tamo dobru prodju nadi.


BorđunalS . su dva nakrcana broda prijašnjih prodaja za Francezku ođplovila,
u trgovini se za taj sortiment, imenito za svježu robu, nudja 57 nvč. po cub. stopi,
ter unatoč toj cieni neima osobite prodje s bordunali.


Žaganic e i Semett i ostaše kod prijašnje ciene; trgovina primjerena.
Testoni i Tavoletti . Nekoliko prodaja sklopljeno je za Siciliju; ciena je
po prilici 10 for., nješto manja nego li prošloga mjeseca.
Vratila (Sulbien) se još sveudilj traže, nu pošto ne ima dovoljno robe na
tržištu, mala prodaja.
Hrastove dužice počimlju se sve više tražiti, i to s toga. Sto se je po
izvješdih, stigavših iz Bordeaux-a, povoljnom urodu nadati.
Odprema brodarska u obsegu sredozemnoga mora stoji za dužice 11 fr.
50 novč., za meku robu 12 for.


Osobne viesti.


Imenovanja. Kr. zemalj. vlada, odjel za unutarnje poslove, imenovala kr. žup.
nađšumara Vilima Dojković a predsjednikom, a šumskog izvjestitelja grada Varaždina
Josipa Gučij a zamjenikom predsjednika kod izpita kandidata za lugarsku, odnosno
šumsko-tehničku pomodnu službu kod kr. županijske oblasti u Varaždinu. — Kr. šumarsko
ravnateljstvo u Zagrebu promaknulo je sliedede, u području kr. šumskoga ureda
u Otočcu službujude čuvarsko osoblje i to: Nadlugare III. razreda Josipa Jurković a
i Ivana Tomljenovida nadlugarima II. razreda; zatim lugare I. razreda Tomu Stilinovida,
Vuju Hinića, Stevana Ogrizovida, Ivana Slavkovida, Mihajla
Ljubobratovida, i Danu pl. Rukavinu nadlugarima III. razreda; nadalje lugare
II. razreda Milu Ive 1 ića, Tomu Starčevida, Ivana Tutekovida, Bozu
Bušljetu, Antuna Francetida i Luku Tomičida lugarima I. razreda; lugare
pako III. Tomu Pavičida, Adama Miškulina, Josipa Biljana, Milu Rojčevida,
Josu Č o r k a, Marka Markovića, Janka Rojčevida, Nikolu 0 k 1 o bž
i j u , Janka M i h i d a, Jovu K1 e u t u , Milu Vukadinovida i Danu Narančida
lugarima II. razreda; zatim lugare IV. razreda Danu S r d i d a , Janka Kuprešanina,
Miloša Mandića, Janka Vukmirovića, Josu Prpida, Miloša Lemaida, Milađina
Šakida, Milu Lalida, Milu Pe ino vid a. Tomu Gutešu, Milu (Jzelca,
Nikolu Cuturilu i Samojla Božanida lugarima III. razreda, ter je napokon ime
novalo isto ravnateljstvo lugarske zamjenike Marka Agbabu , Matu V ukus i da, Josu
Mara sa. Danu Kneževida, Milu Podkonjaka, Nikolu Uzelca i Nikolu Rukavin
u privremenim lugarima IV. razreda.


Sitnice.


šamar na likvidaciji šumskih šteta ^ gorskoga poreza. U mojim prošlogodišnjim
pismima predočio sam cienjeaim čitateljima šumsko gospodarstvo u ,stubičkom
kotaru".


Na početku godine 1891. zapade me liepa zadaća, a to je likvidacija šumskih
tražbina u obdini Bistra, pak sam evo odlučio cienjenim drugovima priobditi pastupak iste.
Likvidacija — to vam je borba proti ljudima „dugačkih prsta", pak ako ju


točno provadjaš, to si se zamjerio i ljudima i obdinskim činovnicima.




ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 43     <-- 43 -->        PDF

— 281 —


Nu valjana služba nepozna prijateljž i t. zv. „napitnog brata!"


Tako sam ja odpočeo moj rad. Imovna obćina Jakovlje, Dolj. i Gor. Bistra
postoje nakoa provedene segregacije od god. 1884:. do6im šuma Podgorje-Ivanec nije
jošte segregirana.


Nakon segregacije predana je uprava sumš, u ruke šumskih odbornika.
Kao što „bostuiohusi* koriste šumi, tako isto i moji mili šumski odbornici .
Ali „stari griesi" idu na vidjelo!
Šumski odbornici u družtvu sa gg. obdinskim činovnicima propisivali su porez
za šumske objekte; isti od ljudi pobirali, ali ga neplatiše.
Seljaci su mi to uvjek pripovjedali, ali ja to niesam vjerovao, dok evo neupoznađem
„prijatelje naroda".


Akoprem je šumsko redarstvo na slabih nogu, do ustrojstva kotarske šumarije
(1888. god.) u obćini Bistra bilo, to su ipak štetočinoi prijavljeni i suđjeni kod obsto
javše kr. podžupanije u Zagrebu i kod kr. kot. oblasti u Stubici.


Dosudjene šumske štete nisu se u evidenciji držale, te mi je težko bilo znati
stanje istih. Na nalog kr. kotar, oblasti uputio sam se u ured obć. poglavarstva, te
sam na temelju spisa, koji su po svuda razbacani bili, sastavio izkaz,
glasom kojega je u području upravne obdine Bistra od god. 1883. pak do god. 1888.
dosudjeno šumskih šteta u iznosu od 1200 for.


Srce me zaboli, kada sam sravnio ovu svotu s toli poharanom „bistranskom
gorom". Pogledav iz obd. ureda toli posječeno .,Sljeme´´ —- nametnu mi se misao, a
što su moji predšastnici radili?... nu evo dolazi ono pravo, o čemu hodu da pišem.


Dosudjene štete pobirane su, to sam znao, ali kada i po kome, to nisam znao.


Obd. činovnici niesu moj rad „s dobrom voljom" gledali, pak zato sam umolio
kr. kot. oblast, da mi u pomod dade jednog upravnog činovnika. Kr. kot. predstojnik
Mirko pl. Cvetkovid (koji šumarstvo u svakome pogledu hvale vriedno podupire) prihvati
moj predlog, te sam tako ja i vrli činovnik Šimun Ožauid kr. kot. akcesista,
odpočeli rad 2. ožujka 1891. Sada su vidjela gg. da se Gašo nešali. Neumornim radom
pošlo mi je za rukom ustanoviti, da su ljudi „gorsku štibru* i „šumske štete" pladali,
ali kamo je novac dospio, to se nezna — nu konac iztrage pokazati de za sigurno,
da je pronevjeren.


Panduri, prisežnici, predsjednici imovnih obdina, bilježnik, šum. odbornik, obd.
ovrhovođitelj i blagajnik svi su gornje tražbine pobirali i jedan se na drugoga izgovara
da nije.


Nu sirota muž pošteni Zagorac utjera svu ovu gospodu u laž, jer sa namirom
u ruci — razkrinkao je ljude, koji su se htjeli od „seljačkih .žuljeva toviti.


Prigodom ove likvidacije uvjerio sam se, da su stari imov. obdin. računi o
prihodu i razhodu nepravilno sastavljeni, te da si je g. predsjednik imov. obcine koji
„groš" spravio u svoj džep, jer se je za imovinu mučio. Bezbrojne dnevnice
izpunjuju stupac o razhodu, a na koncu dodje 0 — 0 „geht auf" Nu ja sam te račune
po ,modernoj financijalnoj nauci" malo sklaštrio, te de ova gospođa morati ove novce
vračati, ilis´ onu stranu krave — sjediti.


Mojim nastojanjem povradeno je za Podgorje-Ivanec 96 for. a Nikola Vodopija
bivši predsjednik povratio je za god. 1887. netemeljito zaračunatih 43 for. 68 nvč.,
dočim de za ostale godine morati još vračati; a ni sadašnji neće dobro prođi, jer niesu
„prsti čisti". Evo radi nečistih posala moram da gubim toli skupocieno vrieme, nu
tješim se time, da sam stao na rep gospodi, kojima je šumarstvo tr n u oku . „Sirota
muž" zadovoljan je, jer če znati — tko je kriv.


Porezni dugovi narasli na peterostruko, realne ovrhe u izgledu, a čijom krivnjom ?
Krivnjom ljudi koji bi rado — na „mužki račun" — udobno živjeti, kartati sepijančevati, a svojom riečitošd u sve nadmudriti.




ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 44     <-- 44 -->        PDF

- 282 —
Nu liepo kaže ona hrvatska poslovica: „U laži su kratke noge* ; a druga:


„Gdje laž ruča, tamo neveSera".


Isti ovakovi posao imao sam prošle godine u Dolj. Stubici, te je dokazano, da je
bilježnik Novak pored ostalih svota, pronevjerio 156 for. i od šumskih šteta, pak
zaoto eno poradi svojih „poštenih djela" nastanjen je u Zagrebu, u petrinjskoj ulici —
na dvije godine.


Kako ie sada svi moji prijatelji prođi, te kako de se na koncu — konca stvar
svršiti, javiti (n mojim cienjenim drugovima i prijateljima zelene struke. Da je pak
za mene ova stvar neugodna — može si svaki pomisliti, ako se uvaži, da šumar ovdje
mora hvatati štetočince, tužiti ih, razprave voditi, a na koncu morao bi i štete utjerivati.
U interesu racionalne šumske uprave moram se sa stotinu neprilika boriti, a na
koncu — što u školi nikada učio nisam — moram pregledati raSune; stare griehe
„pokvarenih ljudi" izpravljati; neprijatelja si pribavljati.


Nu baš pored neprilika — ljudi se spašavaju, pak zato svoj gospodi goreopisanog
kora kl i čem: „Živila zelena struka, živila pravednost, živila točna likvidacija".
G a š o V a c, stubički šumar.


Nije Jagerlatein! Zima ovogodišnja bijaše na veliku nepriliku svim živućim
stvorovom, no najviše onim, koji su oštrinu njezinu odsuđjeni pod vedrim nebom oćutiti,


t. j . đivjači. Sa svih strana stižu raznim dnevnikom viesti, da su osobito kurjaci u
tolikoj st´sci sbog gladi bili, te se nisu žacali po noći, gdjegdje i po danu u sela na
lovinu idi. Kod nas hvala bogu nije bilo straha od kurjakž, jerbo od kako je brodska
imovna obdina te proždrljivce strjchninom trovati započela, čini mi se, da im se je
trag zameo. No ipak, kako je Sava skoro tri mjeseca zaledita bila, valjda je gdjekoji
i k nam iz susjedne Bosne u goste došao. Evo jednog primjera, koji ujedno dokazuje,
kako kurjak, kad ga glad pritisne, neizmjerno drzovit znade bit.
U gradu Brodu u lončarskoj ulici kod neke gospodje tove se svinje za prodaju.
Jedne večeri bilo sve tiho i mirno u tom dvorištu, samo dva velika kuđrova silno se
razlajala. Pazitelju svinja bilo to sumnjivo i on pograbi sjekiru te hajd medju svinje,
koje su ko pomamne hroptale. Došav medju svinje opazi, kako se njegovi garovi sa
tredim psetom natežu i kolju. Svinjar vikaše na pseto, što je imo glasa čuke! čuke!
Al ovo ni makne! Nije mu drugo preostalo, ved se i on umješa u tu bitku, te nakon
nekoliko udaraca utuče pseto, ostaviv ga na mjestu do jutra. Sutradan uranio, da utučeno
pseto zakopa, al na svoje veliko začuđjenje vidje, da to nije pas ved sasvim obični
kurjak „šikaraš", koji se je po svoj prilici iz Bosne doklatario, da si na svoju nesreću
omasti brk debelom svinjetinom.


Glede kurjaka iz brodske okolice nebi više ni jednog slučaja zabilježiti mogao,
al zato o lisici, o onoj prepredenoj teti liji, mogao bi mnogo toga, vrlo mnogo pripovjeđati.
Ona je tako prefrigana luciferovim salom, tako lukava, da uprav nepoznaje
zaprieka, koje bi ju odvratile, da do svog cilja đodje. 0 koliko manje pjetlova pjeva
u našim selima, a to zato, jerbo teta lija baš s tom vrsti peradi najviše simpatizira.
U jednu te istu kuću neide ona svaku nod u lov, ved nekoliko noći izostane i eto je
onda opet. Vriebaš li ju na dočeku, nemaš je. Legneš li spavat, eto ti u jutro radostne
viesti, da je teta lija dva tri pernata živlnčeta ukrala. Osim kokoši rado njezin gospodski
želudac i pitome guske meso pođnaša. U tom eto jedne istinite za koju svaku
odgovornost primam.


U selu Garčinu tužio se cestar N., da mu nepoznati lopov svaku nod po jednu
đvie guske ukrade. Kad mu se je kočinjak prilično iztriebio bio, odluSio se je jadni
cestar jednu nod da dočeka lopova.


Bilo je okolo 10 sati, kad se guske u kočinjaku derati počeše. Cestar N. uze
sjekiru pa polako do gusaka, u koj par lisica bjež iz kočinjaka "van. Pogledav unutra
opazi jednu gusku mrtvu, a gusaka nagrizena, gdje se dere. E! pa spasi, što se spasiti




ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 283 —


dade, pomisli cestar i uhvati gusaka, te ga unese u sobu, u kojoj je mimogred budi
rečeno, svieda gorila. U sobi se je gusak još jačje derao, jer je siromak valjda predttijevao,
da de mu goso slieđećeg dana smrtnu ođsuđi izret´i. U toj takoj gusakovoj
dreki okrene se cestar prema prozoru i na svoje pravo fiudo opazi istu onu lisicu, kako
stoji na prozoru i požudno u sobu na svoj plien gledi.


Ta valjda je i ona znala, da cestar nije lovac? J. St.
Glas šumara iz Banovine. Posljedice uslied dugotrajne i jake zime ne osjedaju
se valjda nigdje, koliko u I. banskoj imovnoj obdini, tičud se počinjenog šumskog
kvara.
Ove je zime šumski kvar premašio kvarove prošlih trijuh godina tako, da je
godišnji drvni etat šumskim kradjama već unapried za tri godine izcrpljen; te I.
banska imovna obdina ide zaista kobnim putem u budućnost.
Nedaj Bože, da se još ovakove dvije zime dese, jer onda ce valjda i šumama
odzvoniti. —
Kralo se bezobzirce i mlado i staro drvlje, koje je komu bliže bilo, i to izkljudivo
pokraj puteva i na rubu Suma; dok su naime snieg proprtili, pak redom sjekli
tako, da su njekoji dielovi gotovo sasvim opustošeni.
Za vrieme zimskih mjeseci počinjeno je do 12000 prijavljenih šumskih prekršaja,
koje de političke oblasti morati razpravljati; — a gdje je još šteta, koju lugar
uslied inih napora nije mogao uhititi, te ostala neodkrivena i za I. bansku imovnu
obdinu posve izgubljena, — pa ako se uzme u obzir raztrešen šumski posjed na 6 4
čestice s površinom od 25.000 jutara; od tih dorasle šume do 7000 jutara, a ostalo
mlade šume i krčevine — to mora svaki rodoljub, a osobito šumar za bududnost i
obstanak šuma zabrinut biti. Nepravedno bi bilo, da se okrivljuje lugarsko osoblje za
toli ogroman šumski kvar, jer prema okolnostima niesu bili u stanju prepriečiti, premda
su svi sdušno i valjano svoje službovanje vršili.
Da se dielomice barem ovaj krasni prediel šumft ne liši i ne opustoši, narod,
koji je i onako siromašan ne prisili na razselenje, moralo bi se ipak nješto učiniti.
Sredstvo proti tomu jedino je, da se joS postojeće državne šume i ove imovne
obdine spoje, a tim bi se spojenjem postiglo to, da bi se moglo narodu najpotrebitije
drvo izdavati, bez kojega ni najnapredniji narod obstojati uemože, a kamo li ovako
zapušten siromak, koji u ovoj okolici, izim neke zasluge kod tvornice željeza, baš
nigdje i nikakove privrjeđe nadi ne može, da si potrebito drvo novcem nabavi.
Uslied haranja i pomanjkanja šuma — postalo mu je tlo neplodno, te se laća
silno krčenja šuma, da bar za koju godinu zadobije plodna tla; kasnije opet dalje
krči, te se tuj mora pitanje staviti, dokle ce to ubitačno djelovanje dođi ? kakove posljedice
čekaju ovaj kraj i ovaj narod ?
Na ovo bi se moralo još prije posvemašnjog razsula ozbiljno misliti i čim skorije
radikalan uztuk naći, dok nebuđe posve kasno.
Spojiti šume kr. drž. erara i imovne obćine — pa ma pod Čijom upravom bilo


— jedino je sredstvo, da se šume sačuvaju i narodu obstanak obezbieđi; seljacima bi
se onda mogla kompetencija drva po katasteru pravoužitnika stranom iz šuma kr. državnog
erara, a stranom iz imovne obdine izdavati, tad bi narod dobivajud potrebito
gorivo, štedio barem mlade šume do njihovog uzrasta; a po mojem nemjerođavnom
mnienju bi se normalnost šuma za kakovih 30 —40 godina barem približno postigla,
a tek onda bi se moglo redi, da su šume : a bududnost osigurane — inače ne; —
jer de se Sume i kr. drž. erara i imovne obdine uništiti, da nede ni jedan posjednik
za kratko postojati modi — a bolje je, da i jedan posjednik obstane, nego li, da
oba propanu.
Sada se nemože I. banska imovna obćina iz svojih sredstava uzdržavati, kano ni
šumarije kr. drž, erara, nego SQ mora i jedna i druga podupirati; pak pitam: zašto




ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 46     <-- 46 -->        PDF

284


se nebi spojile, đa barem jedan živjeti i obstati može? — ovdje bo natezanje ne koristi,
đapa6e ide sve više u sunovrat i propast; ta i sama načela narodno-gospodarske
ekonomije vele: ,5im vedi posjednik, tim bolja kultura i napredak, jer može i mora
veie investicije ulagati, kojima samo narodna dobra dobivaju, jer izgubljeno nije ništa,
sto se koristonosno i razborito uloži, pa ma se probitci tek i poslije decenija pokazali."


Ako je igdje taj navod narodnih ekonoma važio, to je sigurno ovdje veoma potrebit,
jer je neopisiv grieh do 70.000 stanovnika, koji su već na rubu propasti, još
i posve uništiti — a do tog je ve<5 skoro i došlo.


U ovoj okolici ima do GO^/o, koji već od božica kruh kupuju, — a neimajuć
ni blaga — težkom si mukom namiće potrebitu koru kruha za se i za svoju djecu ;
ta ima ih, koji dvije šake kukuruzna brašna razmute u pet litara vrele vode i to
jedu; ima ih dapače, koji po dva dana ne jedu ništa, kao i takovih, koji cielog proljeća
korienje bujadi kopaju, kuhaju i još ne slano jedu, jer nema zašto ni soli kupiti ;
pak prama tome neka se prosudi jadno i kukavno stanje ovoga kraja i naroda ; ta
kad mu se već u kuću zadje, vidi se skrajnje siromaštvo — hrpu djece —- poderane
slabe i bliede, a na licu im se glad i nevolja iztiee.


Ovi navodi mogu se najbolje crpsti i iz sadašnjih unovač:nja u vojnićtvo, gdje
se ni 20—30"/^ nemože kao sposobni uzeti; a kakav je taj narod bio prije njekoliko
decenija, kada su se zvali: „kršni Banovci" — to je sigurno svakom poznato.


U I. banskoj imovnoj obćini kultivirano je u posliedne dvije godine izkrSenih i
izsječenih površina do 900 jutara, t. j . toliko, koliko su sredstva dopuštala, a da je
tih — učinilo bi se kud i kamo više; ta. i to je sve učinjeno sa šumskim dužnicima;


— a kako dužnik radi, i kakovog natezanja sa takovim ima, svakom je poznato,
koji je s takovim radnicima iole veće radnje izvađjao. — Ta upravo se moliti
moraju, da na rad dođju; zašto ? — s jednostavnog razloga, što je siromak, pa zna,
đa mu se za šumski kvar nemože ništa oduzeti, jer nema ništa osim gomilu djece;
pa ako bi i išao na rad, bos je, gol i gladan, pa kako de da radi ; a i ono što
uradi, ne vrieđi mnogo, jer radi malo i lošo.
Nadnica mu se u ime odradbe šumskog duga računa po 1 for. dnevno; — jest,
al´ on dodje u podne na rad, a ođilazi već prije 4 sata kući, jer je iz daleka pa ima
2, a i 3 sata do kuće; sada se može svatko uvjeriti, kako takav radnik bos, gol i
gladan radi, te što stoje kulturne radnje u Banovini; po čem bi se mogao u ođnošaje
ne upućeni Suditi, da se takovom razsipnošću i neznanjem kultiviraju šume, dakako
jer ne stoje troškovi u nikakovom razmjeru sa postignutom svrhom; — ali kad ne ima
gotovog novca, — da se bolji radnici plate, — mora se i ovim načinom gledati svrha
postići, — pa ma se i reklo, da se takovim troškom nigdje šume ne uzgajaju. — Nu
koji pak ođnošaje i potežkoće ovog kraja pozna, mora nolens volens uz ove nazore
pristati.


Nestajanje šuma može se još bolje predočiti, kada se navede, đa I. banska imovna
obćina ima dugujućih dosudjenih šumskih šteta do 100.000 for.; državne šumarije:
glinska, vranovinska, vojnićka i rujevaSka, t. j . posljeđne dvije u koliko imađu duga
u obsegu I. banske imovne obćine, nadmašiti će sigurno svotu od preko sto hiljada
forinti, ođ kojih se ni 20´´/o ubrati neće moći, jer ciela Banovina, kad bi ae strogo
računalo, ne vrieđi 200—-300 hiljada for., pak onda neka svatko prosudi s kakovim
se poteškoćama ovdje boriti mora.


Ođ svakog se javnog činovnika zahtieva, đa u prvom redu ođnošaje svog djelokruga
prouči, đa uzmogne svoje djelovanje koristno i napredno udesiti; ali ovdje to
ne vrieđi, jer su se odnošaji vrlo točno proučili, pa se za to ipak ne može spasa
naći, jer — započelo se ma s kojeg kraja — neodmiče se i uviek se na nove zaprieke
nailazi.




ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 47     <-- 47 -->        PDF

— 285 -
Rada
bi se spojenje Suraa postiglo — bilo bi drugo sredstvo, koje bi uspješno


djelovalo na narodni napredak, bez kojega gornje opisano sredstvo nebi djelovalo, —


da se
u ovoj okolici ustroji ratarska učiona ili ratarnica, pa ma bila iz požetka i


posve primitivnog sustava, jer bi se ipak do njekle mladež mogla u obradjivanje


zemljišta uputiti, a vremenom i kod boljeg napredka istu ratarnicu i usavršiti.


Tko pozna veoma primitivan način obradjivanja zemlje u ovom kraju, ne može


se nikako tomu predlogu čuditi, jer se ovdje kao nigdje, pa i u samoj Bosni i Her


cegovini, tako primitivno i loso zemljište ne obrađjuje.


Narod je posve neuk u tom pogledu, te on radi isto onako, kako je prije sto


godina radio, ne pokročiv a ma baš ni za jedan korak napred sadašnjoj potrebi, ime


nito kada se uzme u obzir, da u sadanje doba sve orijaškim korakom napreduje; jer


ne ima prilike naprednije i razumnije gospodare vidjeti, kako oni rade i kako si


boljom kulturom tla lakše životna sredstva namiču.


Ovdje većinom seljaci oranice kopaju, prvo ne imajuč dostatna blaga, a i ono
što ima ne vriedi ništa, jer je slabo i kržljavo i za teži posao ne sposobno; drugo,
misli ovdje seljak, da de bolje s motikom zemljište prekopati, nego što bi plugom
učinio; plugovi su im još iz prošlog stolječa, te s njim samo para, a neore zemlju ;
naravno je, da mu onda zemlja ništa donjeti nemože.


U izboru usjeva i njihovoj njegi, takodjer je neuk i nezna kako se treba s jednim
i s drugim postupati, a kroz to trpi nerođicu, — siromaštvo, pa onda i lienost
napreduje, jer — misli — radio ne radio nemam ništa, pa bolje da i ne radim.


Kad bi se pak ratarnica u Glini podigla, koja bi svojim ma i malim đeraonstrirajudim
posjedom pokazala put kako valja raditi, a uz to sadašnju mladež poučavala
i vlastitim radom uspjehe pokazivala i dokazivala, bilo bi mogude narod iz svog neznanja
i mrtvila probuditi, i na valjan i uman rad uputiti, koje bi s vremenom u krv
mu prešlo, pa tako primjernu si eksistenciju osiguralo.


U glini je gradjanska učiona, koja danas na veoma liepom glasu, tičud se školskog
napredka, stoji, ali što to sve koristi, kad se s^ mo proletarijat odgaja, jer ih
večina kod kude ostaje i nadripisarstvom se bavi, te koji, izcrpljujud neuki narod
svojim lažnim i prevarnim načinom, još više narod demoralizuje, nego što mu koristi
; — dakle bi se ovdje mogla, a i morala ratarnica podidi, — ima gotova sgrada,
učitelji, — uz pridieljenje jednog ili dvajuh učitelja iz gospodarske struke, uz nabavu
nješto zemljišta za demonstracije; ovdje je gospodarska podružnica, imadu pokusni vrt,



dakle sva sredstva za ustrojenje.
Kada bi se i ovoj želji udovoljilo, uputio bi se narod u bolje i racionalnije obradjivanje
tla, livada, u gojitbu marve, od koje bi opet gnoj za tlo dobivali, te bi
šumski gnoj na miru ostavili, koji je osobito u ovom kraju veoma potreban, u obradjivanje
i njegu vinograda, vodarstva i vrtljarstva, koje su grane takodjer za ove krajeve
od eminentne vriednosti.
Pored svega toga poučila bi ih ratarnica na bolju njegu pašnjaka i na racional-
D´J" gojitbu krmnog bilja, kojom bi se kulturom opet ubitačne šumske paše odstranile,
jer ovdje u pomanjkanju valjanih livada i pašnjaka, kojih posljednih na hiljade jutara
bezkoristno ima, navaljuje narod kao smušen u mlade branjevine i tim dugotrajni trud
i trošak uništuju, a to sve ide opet na zator šuma.
S jednom rieči, kada bi se jedno i drugo sredstvo uvelo i oživotvorilo, bilo bi
nade, da se za budućnost narodni napredak i obstanak osigura, jer se ovdje mora tako
udesiti, da Šumarstvo u prilog gospodarstvu i obratno uzradi, pošto jedno bez drugoga
obstati ne može, pa ma kakova se druga sredstva upotrebila, te ako njemačka poslovica
: „K eine Cultur ohne Forst, kein ForstohneCultur", ma gdje
vriedi, to sigurno u Banovim najviše vriedi, jer ovdje mora da se uspjeh postigne u




ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 48     <-- 48 -->        PDF

286 —


šumarstvu i gospodarstvu,
i da uzporedno koracaju, i jedna grana drugu podupre, ako


se
kani željeni uspjeh postići, inaSe je svaki drugi podhvat iluzoran.


Cvrstvo se nadam, da ie
i ostali gg. suđruzi, kojima su odnošaji poznati i koji


8U lanjske godine prigodom šumarske skupštine odnošaje stranom vidjeli, a stranom se


iz
mog podnesenog izviešda uvjerili o žalostnom stanju I. banske imovne obeine u


našem šumarskom listu kriepko i zagovarati i svoje nazore o poboljšanju tih odnoSaja


uzraditi, te i bolja i uspješnija sredstva preporufiati, jer gospodo sudruzi! nama je duž


nost zajednički u cieloj domovini za napredak raditi, lako je u najbogatijim imovnim


obćinama gospodariti, gdje su sva moguća sredstva pri ruci, to šume, to novac, ali


gdje nema ni jednog ni drugog, mučno je i pomisliti na uspješan rad, jer je svuda


nada izgubljena, nu ipak
se po Njegovom Veličanstvu hrabrom krajišniku poklonjen


dar za učinjene zasluge na bojnom polju, Previšnjoj dinastiji i prestolju, sačuvati mora,


jer

bili i narodno blago upropastiti pustili, jer grieb nepada samo jednog, nego na cielo


kupni sbor šumarstva.


Gospodo sudruzi! Ovo je
apel na Vas učinjen u naboljoj nadi, da i Vi boljim


nazorima i savjetima pomognete i cielu stvar svojim predlozima razbistrite; ne štedite


truda niti Vašeg znanja,
jer radite za našu liepu zelenu struku, za našu milu domo


vinu i njene potomke; a
uvjeren sam, da će i visoka kr. zemaljska vfeda, a na čelu


iste Njegova Preuzvišenost svjetli ban očinski se pobrinuti, da se toj našoj želji udo


volji, jer radimo samo za napredak i povećanje narodnog bogatstva, koji rad mora


svakom na srcu ležati.


Mi niesmo bogati, da možemo bog zna kakove demonstrativne radnje izvadjati,


ali
možemo i s malim sredstvima mnogo učiniti, ako se razborito i sustavno rad od


počme, i ako so bude od svih pozvanih faktora plemeniti cilj kriepko podupirao.


Pomislimo samo, što čine
drugi narodi za napredak šumarstva, pak ćemo lako


uvidjeti, da bi po cielu našu šumarsku struku sramota bila, da ma igdje u domovini


tu
granu zanemarimo, a i potomstvo imalo bi opravdana razloga nas, koji smo dužni


bili to narodno blago sačuvati, a niesmo učinili i proklinjati.


Dakle, gospodo sudruzi, napred na rad, dok je još hora, jer kasnije nebi vriedio !


T. Bas ara.
Izvanredni proračun krajiške investlcionalne zaklade. Sa previšnjega
mjesta odobren je premilostivo XX. izvanredni proračun o đohodcih iz prodaje drva u
investlcionalne svrhe i o upotrebljenju istih godine 1891. u vojnoj krajini, sjedinjenoj
s Hrvatskom i Slavonijom, kako sliedi:


A. Dohodak:
1.
od šumskih dohodaka for. 1,011,000
2.
od brodarstvenih pristojba komorske splavnice
na ušću Bosuta u Savu , . . for. 6.000
3.
od kamata for. 65.000
Ukupno . . . for. 1,082.000
te
dodav svotu prenosa od g. 1890. ea . for. 4,973.468
Skupa ... . for. 6,055.468


B. Upotrebljivanje:
na obće upravne troškove for. 167.710
na željeznice for. 3,615.000
na investicije autonomne uprave . . . for. 854.910
Skupa . . . for. 4,637.620
a pođjedno je uzet na previšnje znanje uspjeh bezzapriečno obavljenog skontriranja gotovina
i vriednostnib papira investlcionalne zaklade.




ŠUMARSKI LIST 6/1891 str. 49     <-- 49 -->        PDF

— 287 —


Tkanina od drva. Kako „Le Bois" obavješćuje, izumio je đr. Mičerlić tkaninu
od drva. Ona se preparira kao i celuloza iz drvenih vlakanaca.


Uzmu se tanke daščice, iztriebe se iverovi i iztešu se u tanke trieske. Ove se
metnu u lušiju, da hermetički zatvorene vriju s raztopinom sumporne kiseline. Tim postupkom
ne samo da se inkrustantne materije, koje ovako bivaju povodom raztrgavanja
drvenih vlakanaca, izcieđe, nego se dapače ista vlaknovina kemički preobrazi. Postane
biela i čini se kao da je svila, pa kad se u sušionici sgođno natresena osuši te malko
navlažena brazdovitim valjcima iztare, odlikuje se i velikim elasticitetom kao i velikom
žilavošdu.


Ova posljednja operacija ima tu svrhu, da razstavi i ona vlakanca, koja se jošte
jako drže.


S dobivenim produktom postupa se onda kao i s lanom, konopljom i pamukom,
to jest, 5im je pročešljan, izpreden i konačno satkan, pravi se navadnim ručnim djelom
tkanina veoma fina i različitih uzoraka.


Šumarska misija u Busiji. Kako je to u rujnu prošle godine „Novoje Vremja"
najavilo, poslala je francezka vlada u Petrograd šumara M. Blauca,da u svrhu
primjene na projektovanu Transsahariju prouči obranbena sredstva, što ih ruski šumari
rabe, a da zaštite transkaspijsku željeznicu proti vitlajudem piesku.


Gosp. Blanc bio je najprije pridieljeni nadzornik, a zatim riešen na službovanje
Tuninskoj vladi. Sada mu je povjerena misija u gore spomenutom pitanju.
Antediluvialno stablo. Posljednjih dana mjeseca lipnja prošle godine odkrili
su u fosfatnim izkopinama Douiiens-a znameniti pronalazak.
Iz dubine od deset metara, pod naslagom fosfatne krede, debelom okolo sedam
metara izkopali su antediluvialno fosilno stablo.


čini se, da to stablo spada u rod konifera. Geologom pružena je prilika, da
ustanove formacionu dobu fosfatne krede u Monskoj ravnini, koja je sve do sada u
velike izpitivana bila.


Šumarski muzej grada Pariza. Le Paute, generalni nadzornik i savjetnik za
Parižka šetališta, ravnatelj arborikulturne škole (L´ Ecole d´ arboriculture) imenovan je
čuvarom šumarskoga muzeja grada Pariza.


Šumarstvo u okružju Varna U Bugarskoj. Šume okružja Varna obsižu još
znatan prostor od 223.520 hektara, više od četvrtine ciele mu površine. One su malne
sve domanialno vlastničtvo: 181.335 hektara pripada državi, a 40.238 obdinama; samo


1.945 hektara jesu posebničko vlastničtvo. Te šume prostiru se najvecma u kotarima
Novosela i Varne. Kao poglavite vrsti vidjaju se hrast, koji dominira, zatim bukva,
grabar, javor, briest, makljen, topola, trepetljika i jasen; a vrbe i lipe ima tamo izobilno.
Za upravu šuma zavedeno je u kneževini šumarsko upravničtvo. U okružju ga
reprezentuje nadzornik, vrhovni šumar (surveillant general), dva nadšumara, dvadeset
šumara, konjanika i dvadeset i pet šumara pješaka. Nu rukovodstvo kao i eksploatacija
veoma su traljavi. Ova se pri tom ograničuje na sječu gorivoga drva, što su ga
seljaci ovlašteni kroz godinu uzimati za svoju osobnu porabu, a uz neznatnu pristojbu
i za obskrbn varoši. Ove sječe, koje se vazda izvode, a da se neobdržavaju pravila,
što ih valjana eksploatacija iziskiva, neprekidce zatiru ove šume. Prave se i drenovi
štapovi i druga roba, kojom podržavaju stalnu trgovinu s Carigradom i Egiptom, gdje
ju rabe za djeljanje dugih kaniša za turske lule. To je sav prihod, što ga država ima
od toga ogromnoga prostora, a taj prihod iznaša jedva 100.000 franaka.
Keyaki. Japan je može biti od svih šumovitih zemalja na svietu jedini, koji
imađe najviše vrsti šumskih drveda.


Konstrukcijom najvede je drvo Keyaki. Ono nađkriljuje i hrast i cedar.


Iz njega prave pokudtvo, drvo mu je tvrdo i tako liepe tamno-kestenove boje,


da mu u nas premca nema.