DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 302 — Tako medju A) indirektne metode spada: a) apriorni način Palimpsestova i b) navodi, da je južna sLepoa Rusija u prvanje doba bila vlažnija, Bego sada (Ejhvaljd, Borisoak, Palimpsestov). B) direktne metode diele se na historičku i prirodco-bistoriokii. Na prve se odnose: c) pismeni spomenici savreraenika, Ijetopisaea, putnika, geografa, mjestnih žitelja, oficijelnib lica i t. đ. (Veselovskij, Majkov, Keppen, Golubovskij i drugi) te ustmena narodna predaja; d) nazivi sela, zaselaka, rieka i t. d. (F, Keppen) i e) mogile te naročito drvni ostatci u lijiina (Dokučajev). K prirodno-historičkim spada f) biologičko pomagalo (Baer, Keppen); g) paleontologlčki ostatci stablja i šumskih životinja (Palimpsestov, Semeriov i F. Keppen); h) krtovine i tragovi drvene kore (Dokučajev i Heijniersen) i i) metoda o tlu i strukturi šumske i stepnc zemlje (Dokučajev). Sada da razmotrimo u samih obćenitih crtah svaki od ovih tipova, Indirektm putevi za riešenje naučnih pitanja´ vazda se smatraju nemogućnima, da udovolje zahtjevima stroge analize. Takima se oni ukazuju i u pitanju, kojim se mi bavimo. a) Pri rješavanju pitanja o bivanju šuma u stepah postavlja Palimpsestov pitanja: je li mogućno, da ih nije bilo i je li bilo mogućno, da ih se ne iztriebir TJ koliko on tomu doprinaša te se mogu svi fakti, ili jasnije, svi glavniji fizički, fiziologički, topografički i djelomice historički uslovi tako sgrupisati, da uz njihov bitak ne bi bilo mogućno, da nije bilo šuma i da se ne bi bile mogle iztriebiti, dužni smo i mi saglasiti se u tome, da je šuma bilo već usljed jedincatoga toga, što nije mogućno, da ih nije bilo i što nisu mogle da se podrže do naših vremena ili do historičke spomene. Očevidno je, da je svaki apriorni način rješenja skoro bez svake naučne osnove, Nu ako se i slaže ono, što je Paiimpsestovu pošlo za rukom, da pomoću mnogobrojnih zapisaka oprovrgne Raprechta i pribere fakta, na osnovu kojih se može zaključiti, da su i klinca i tlo i prijašnje stepske rastUne stabaljnom rašću bile mnogo prijatnije, ipak ostaje neobjasnjeno, kaki su imenice ti uslovi, isto tako kao što i sve do danas jošte podpunoma točno ne znamo, kakovi se odnošaji temperature, vlage i tla imadu smatrati najpovoljnijima za stabaljne i travnjate rastline u obće, a u južnoj Rusiji napose, tim više, što ove posljednje nesumnjivo treba razlikovati od onih, koje mi držimo normalnima u srednjoj i sjevernoj Rusiji. Osim prenavedenoga dokaza o prvanjem bivanju šuma u stepah, doprinosi Palimpsestov i drugi dokaz, koji je u ostalom s prvim jednokarakteran: „Pravo nam se veli; kad bi se šume bile sačuvale i unatoč starodrevnom naseljenju toga kraja te unatoč svim njegovim političkim prevratima, trudnije bi bilo rješiti zadaću: kako su mogle, da se sačuvaju, ili barem uzdrže n većoj količini, nego li što to sada vidimo na naših golih stepah?" b) Malo dokazuju i mnogobrojni primjeri, što ih Palimpsestov navodi, da su jurve u historičko doba u južnih stepah bile mnogobrojaije rieke i jezera, vrutci obilabji vođoui, a tiovite vode, da su bile bliže površju te bile izobilnije, jednom rječju, da su stepe bile daleko vlažnije nego li sada, što sve da se |