DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 15 <-- 15 --> PDF |
~ 303 — može objasniti jedino tako, đa je onuda bilo prije prostranih šuma, kojih je do danas nestalo. Mi ne ćemo, đa podrobno razmatramo, je li opravdana predpostava o većoj vlažnosti u ranijih dobah i kako je to nastalo, te je nestalo tolikih vrutaka, nego moramo primjetiti, da kad se tko glede onoga prvoga poziva na historička svjedoćansta, treba da ih promatra obćenito i cjelovito, a ne djelomično, kako to čini Palimpsestov, navodeći za dokaz svoga mnienja svjedočanstvo Herodotovo, đa je u zemlji skitskoj (današnje naše južne stepe) bilo j^toliko rieka, koliko u Egiptu kanala", dočim mu ne vjeruje tamo, gdje veli, da su ti krajevi u historičko doba bili bezšumni, na što se poziva i akademik Baer.* U koliko se to ne saglašava s njegovim vlastitim mnienjem, u toliko ignoruje novija naučna iztraživanja, koja čitavom tom pitanju podavaju drugu sliku. „Ja mislim, veli Izmaljskij,*´^" da je prijašnja stepa svojim gigantskim rastlinama (travnjatim) morala imati za kraj ne manje znamenovanje, nego li je ono, što ga se pripisuje šumama; ona je morala, primjećuje prof. Dokučajev´S ^^ tlovite vode i na rieke proizvoditi onaki blagotvorni izticaj, kako su ga proizvodile i šumske rastline u drugih stranah Rusije. c) Prelazeći k drugoj grupi načina, kako da se rieši pitanje, da li je bilo šume u južnoj stepnoj Rusiji, naime k direktnim metodama, prije svega ćemo se zaustaviti pri historičkih iztraživanjih te ćemo razmotriti resultate, do kojih su dospjeli učenjaci na temelju dokada savremenika te narodne ustmene predaje. Po vremenu prvo iztraživanje toga pitanja pripada K. L. Veselovskomu, koji se je u svomu djelu: ^0 klimi Rusije" 1857. g. okoristio ponajglavnijim historičkim spomenicima, djelima Herodota (450. g. do R. J.)- Strabona, Plinija Rubrikvista (1263, g.) ierodjakona Zozima (1420. g.), Kontorina (1474. g.), Bonlana i drugih spisatelja te je došao do zaključka, da su stepe udilj bile stepama, t. j . pridržale na sebi vazda pretežni karakter bezšumlja, premda su sred njih šumske oaze tu i tamo prije bile i miiogobrojnije i obširnije ncL^o li sada. A. Majkov u svojih j,Opažanja giedom na geografiju drevne Rusije"*´´* posvećuje pozornost teoriji akademika liuprechta o proizhođu zemlje crnice ])a razmotrivši sve poznate tlo — karte evropejske Rusije, prilazi k zaključku, da u savremenoj južnoj Rusiji ima šume samo na onih nekolikih mjestih, gdje tlo nije crnozemno, nego ilovasto, pomješano pjeskom ili pako posvema pjeskovito. Prosljedivši iza toga ljetopise XLj Xn. i XIIL stoljeća, drevnu razdiobu * Idem 1880- g. Br. 7.-8., atr. 18. i br. S — G., str. 31. i takodjer: hvltr^ ge aur Kentaiss des russ. Kcicliee herausgcgcbca vou licimcrseu u. Baer, Baial X?III. (1850.) str. 114. ^´* „Važnost tla u svezi a ujcaii-um kulturulm stuujcut 1882. g." — LJGBBUJ Žumai, br., 1890. g. ^tjjMt Žurnal raiuistarjiva za iiarođau prosvjetu, 1874. br. 8., str, 25D.—1^7G. RK:ferat c tom pitaaja jjiociian je na W. urLouloglekcj ski^pSiiui n Kamnu (tderii 1378. g ) |