DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 16 <-- 16 --> PDF |
.^uma po cjiavom r]a dr/aviiih okružja drevne Eosije te oziuicivji sve historički pozpate ostrove u ja/.no-ruVkoj crnozemnoj stepi, prinijećuje : da se rezultati, polučeni obim pinevima izsljeuovanja sastaju veoma na blizu, dakle necriiozeninoga pojasa satne i croozemnoga pojasa stepe te oba ubjedjuju Li tome. da sjever predočava odvajkadanje obilje šumskih rastiina, docira ju^^ jur od davrjine itun samo šumskih ostrova, i to samo r.a onih r^ekoiikih nijc^tih, gdje se pretežna crnica izmje^ijiije bilo kakim m\i drago drugim tlom, drugoga sastava i ibrniacije. Autor „Historije južno-niskih stepa IX.—XIII. vieka" P^ Golubovskij, navodeći cieli niz zapisaka iz ljetopisa, drevnih izprava, ,,knjige nazivane velika crtaljka (oo^cniOH ´^epneatveT.)" te različitih historičkih pronalazaka i historičko- statisti^kih opisa, osobito važnim smatra jedan direktni kažiput, da je i u saTnih stepah bile i dubrava i šuma. To je obavjest, koja se nahodi u spisu VasiUja Tjapkina, poslanika u Kriinu 1581. god.: „. . . . Na svih pomenutih vršcia iznad Konskih, Samarskih i Oreljskih voda mogućno je pograditi jake gradove . . za to, što okolo tih rieka i po stepah ima velikih dubrava i šuma, glogovine, vrbe, trske i zvjeradi u žumah. . . . .^ Ova obavjest, po mnienju Gclubovskova, oprovrgava teoriju nekojih učenjaka, da gdje je stepa, tu je crnica, a gdje je crnica, tariio da ne n^ože biti šume, U ostalom taj autor izjavljuje: „inisilm. da je na temelju svoga prenavedenoga neotporno, da su nazad nekoliko stoljeća sume zauzimale daleko veća prostranstva. Za nas je važan jednostavni posljedak, da su šumska prostranst.va bila daleko veća, nego sada u doba historičko, u doba, kad su se ovuda selila slavenska plemena, a da se nisu spotakla o pitanje o bezSumlju stepe iii o njenom, neđovidnom dosegu šuma, u dobistoričko doba. ^ Takim načinom pušta Golubovskij promatrano pitanje kao da je objasneno. Veoma bogatim historickim materijalom pogledom na to pitanje obskrbio se Tb. Keppen u sv(.m djem: ^Geograliika razprostranjenost listnjača u evropskoj Eusijl i na Kaukazu" g. 1885. Južna granica ostrovne razprostranjenosti omorikovine u stepnoj česti, kako je tuj udarena obćenito dosta na blizu pada s onom. JBzr.om granicom, što ju je Veselovskj ustanovio o razprostranjenosti šuma u obće. d) Autor, da ustanovi južni prediel proizrasta omorike, utiče se posebnom historičkom. pomagalu — nazivima (ua tom iii drugom jeziku, kadkada već izčeznuiom u stanovitom mjestu) rieka, medja, naseljenika, koji potiču od naziva stabalu. Keppen je oprezan te se tim pomagalom služi najvećom, pažnjom, u koliko biva, te preseljenici svojoj novoj koloniji davaju ime onoga sela, odakle su doi^li, a koje ie kadkada i po sto vrsta udaljeno od njihovog novog prebivališta. Tako može biti i to, da su prenieli seoske nazive, koji potiču od poznatili vrsti stabala^ akoprern; da i ve rastu u novoni prebivalištu. Osim toga može i)iii, da su nazivi ;se!a uzeti od obitelji prvoga doseljenika (na pr. Eijnikov, Sasnovskv, .r^e^´ozln, Jelvjca, Borovac, Brezovica i t. d,), a ova su pro |