DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Osvrt na Kras Grobnika.


Piše kot. šumar Josip MajnarM.


I Postanak I posljedice devastacije.


Ako se osvruemo donjekle Da postanak krasa, a navlastito na oiidjeMije
šumske prilike, to ee nas svaki, a i sam laik, shvatiti, daje saužasni krš, bio Bjekoč bujnom šamomj u kojoj bijaše paiic života. Kamen i^e je
jedva mjestimice tned zelenilom pomaljao, a Be kao sada jedan do drugoga naslagao.
Kose i šljemeaa gorja bijahu šumom na daleko obrasteBa, jednoin riečju preUteča
krasa bila je divna humska romantika, prašuma, koja si je svjetski
glas »ticala.


Nu promotriv napose đanašaje prilike krasa, monuno se složiti i & laikom,
da su gorespomenuti odnošaji zbilja njekoc postajali, a za dokaz tomu svjedoče
nam dovoljna ižkopiue iz zeinije pune razgraujena korenja. koje i dan danas
podržaje životnu snagu na krasu. To korenje pak potiče od njckad sneižnih
listača, koje su ovdje u najboljem svojem naponu bivale.


Nećemo se ovdje upuštati u daljnja doka/sivanja šunisko-prirodoSfOvnih
okolnostih, koje nalazimo na krasu,´ — možemo snuono, imajući sarno ona dva
argumenta, porazpraviti, kako je ta krasna šuma devjistirana, odnosno kako je
iz divnog Jelen-polja pusti i kršni Grobnik osvanuo.


Pocimam s „devastacijom laika´-, pod kojom razumievam onu okolnost,
da je u XIV. vieku šuma u upravi laitValh ruku bila, koji su svoje ne]i(´ii(:Do
lošo šumarenje do pred malo dana širili, šutnarenje, kojeg je danas kri posHeaicon,
uslieđ Česa je devastacija uhvatila korjcn, koji se danas drugom /adaćorn
„šumara* izčupati mora, da iz tog korjena ne nikiu^, stablo, koje bi neoborivim
biio t. j . krš i kamen svud i svuda. — Tim nehotičnim zlim šumarenjem stvoriše
laici krš, — a taj njihov posao okrstih „devastacijom, laika´\


Nigdje nije j,obći laik" tako smion, nigdje i u nijednoj struci kao u
šumarskoj struci, koja to na mjestih najmanje podnositi može, imenito ondje,
gdje imade šuma značaj udružnog uživanja, kao su to šume kr^ke, gdje laiku
nije bilo dovoljno samo devastirati, nego gotovo abgolutisti(:ki vladati sumom i
onda, kad je laicizam s proprišta šumskog izbrisan bio — u XIX. vieku, kad
je šumska struka u kolo dragih prosvietljenih stapiia — što markantno dokazuju
lamentacije urbarnih šumara u Šumarskom listu, koji je tom gorkom
činjenicom svake godine začinjen.


Hrvatska šumska poviest u pečetku veli: „Kad se Hrvati naseii^e u današnju
svoju postojbinu, bila je ona široko i daleko prepletena žilama žiniie.
narav je tud u resu bila, narav je tud kraJjevala**. — ^Šuma je tada toliko
bilo, da je onaj bio tim častniji, čim je više šuma knMo u svrhu drugih agrarnih
kultura — polja, koja su od vajkada Hrvatom mezimčetom bila, dok se je ^uma
odmah iz početka našim djedovom opastorčila´^´.