DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 30 <-- 30 --> PDF |
- 318 — bilo, jer potonje dokazati mogao nije. Pod piaštoni nesretne već same po sebi pgmajne" inoradoše trpit i „branjevine^ Rieč „gmajna" u Kršu znači sva ona zla, boja politička ekonomija po gledom m budućnost naroda đesavoira, perhorescira, neđopašta, zabacuje, da pače bori se proti Bjima. Reći će mi tko, da sam pretjerao, kad nedopuštam narodu gmajne. Ali toiRu nije tako. Ja cisam neprijatelj gmajaaiB, ali nisam za to, da jili bude 40´0 od ukupne površine i da od preostalih 607« branjevina obterećeno bude do ´/4 raznioiipovlastmi, kao n, pr, stelarenjem, pašom sitne marve, drvarenjem i t đ, Ad b) Ta točka netreba komentara. Ja ću ju komparacijom razjasniti. Odseci čovjeku glavu, prestaje živiti. Tako je i ovdje, a to tim više, što se taj „crimen" počinjava u šumab iistaća, kojih do 98V. imade, budući znamo, da je takva šteta neznatna u šumah četinjavih, ali velika u šamah Iistaća. Ta na Kršu, „životna snaga* sve je uzđanje naše, Sbog čupanja korienja ogoliše sliedeći predjeli: Hum pod Čapljom, Zaetraža, Va Banjskih draga, Cernički, Rebre i skoro sva brda s lieve strane ceste od Buzdohnja do Orehovice — ukupno od prilike 8% svega Grobničkoga Krša, Ad c) Ni za ovo ne treba komentara. Predjel, koji je kroz decenija uviek paši izvržen, mora da ugine; pa kako ne će: Odgrizi vrh ili cielu stabliku danas, do sutra potjera novi, učini tako drugi put, eto opet istog zla, dok na koncu stablika posve ne ugine. Tako su devastirani predjeli: Dubina, Noviji, Siljevice i Rupičana — od prilike 350 kat. rali! Tomu imade donjekie lieka, o čem u dragom pogiavju, Ad d) Palenje vapnenica od vajkad je u običaju u Grobništini. Dok su gospodarili odbornici (pred 15 od prilike godina) to su vapnenic.e u velike palili. Na žalost naučilo nas je izkustvo, da se je to činilo ponajviše ondje? gdje je Krš najstrašniji n. pr. u Banjskih dragah, Čelinom Siljevicah i t. đ. Predjeli, koji usljed palenja vapnenica ogoliše, zapremaju po prilici površinu od 200 kat. rali. Spomena je vriedno, da je zemljište, na kojemu su se do sad vapaenice palile, posve okršilo i podivljalo, pa se može reći, da kao što trava tamo ne raste, gdje je Tarsko zagazilo kopito, tako ni hrastić u Grobniku, gdje su vapnenice patili. Da li je onda čudo, da se tek gdjegdje pomalja četica 100 godišnjeg drveća u moru kamenja? Što ne ugrabi lakoumoost mletačka, to učiniše domaći sinovi! Svakako onaj, koji pojmi domaću i prekomorsku indolenciju, začudit će se, kako je ta majušna drobtinica još eiela preostala i zašto se privatni posjedu zelene lOO Ijetnimi hrastovi, a zašto je „comun" (tako zovu obćinsko dobro) tako podivljao? Prije nego razjasnim, spomenut ću, da se ta četica 100 ljetnih hrastova, ta oaza u grdnoj Grobničkoj pustari po narodu .stajom*^ ntizivlje. --^ Tim spomenkom nedvojbeno će čitalac znati, zašto su te oa^e, - naime za to, da pasući |