DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 41 <-- 41 --> PDF |
329 Osobne vlesti« Imenovani©, Po kr. zemaljskoj vladi, odjelu za unutarnje poslove^ imenovati je u smislu ustanove § 9^ normativne naredbe od 2. ožujka t. g. br. 30.551 ex 90 na tri godine kr. županijski nadšumar Sla vol j ub Ko ziak predsjednikom, a kiv kotarski Šumar kosinjski Vili m Per e zamjenikom predsjednika izpitnog povjerenstva za lugarsku odnosno za šum. tehničku službu kod kr. županijske oblasti u Gospiću. Osim toga imenovani su privremenimi šumarskimi vježbenici abitnrient c. i kr. visoke škole 7a zemljotežtvo u Beču Iva n Zavrašća n kod 11, banske, a abiturient kr. gospod. šumarskog u5i!igta u Križevcih Budimir Strgar kod gradiške imovne obline. Naredbom kr. zemaljske vlade od 15. lipnja t. g. imenovani su kr. Županijski nađšumar Ivan Kadiefiek predsjednikom, Šumarnik brodske imovne obćine Slavoljub Neinčie zamjenikom predsjednika izpita za iugarsku odnosno Šumsko-tehničku pomo<5nu službu kod kr. županijske oblasti u Vukovaru, a kr. žup. nadšumar Marino pl. Bona predsjednikom i nadšumar ogulinske imovne obdiiie Mijo Zobundjija zamjenikom predsjednika rečenog izpita kod kr. županijske oblasti u Ogulinu. Sitnice. Medena rosa i liek proti bacanju krvi. Piše nam lugar Mirko Slukid slicđeće : jjStari ljudi pripovjedače mi, kad sam jošte mališem bio, da u mjesecu j^svibnju´* do tri dana pada j^medena rosa", a u to vrieme prietiii bi „stari" mladjim^ da netjeraju krmke na ranopašu, jer bi se okrvili i uginuli, 13. svibnja t. g. do danas (22. svibnja) vidio sam po drvedu znJQ6e pSeie, koje su jatomice doletavale sa svih strana u j, branje vinu **; sjedale bi po UMu i nasisajuć se „medene rose" odletavale bi onamo, odkud su dogle. Da se osvjedočim, za Što pčele oblicu pojedine grmove, privinem granu za granom, dok se napokon sam ne osvjedočib svojim „tipalom" lizajuc medenu rosu, a tom zgodom zaliepiše se moji veliki brci tako, da sam jib zafrkati mogao. „Medena rosa nalazi se na lieskah i na grabrovih, koji rastu na vlažnih mjestih i u zaklonu od vjetra. Na ljeskovom lišću ta rosa je sladka i ugodna, dočim Je ona na grabrovih, ako se dulje liže^ ogavna i to: do podne je posve sladka, a poslie podne trpko-sladka. Po drvetSu pako, na kojemu se takova rosa nalazi, napiiave se njekaki mjehurići nalik kukcem ("bubam, stjenicam), koji bi, negibajutS se izpod kore ili na kori, ponarasli poput punih, bielih jajašca (mrvica, zrnašca). Mislim, da sam u ^^Šum. listu" negdje o tomu Čitao, ali se nesjedam, da- se je rekloj na kakovom drvedu ima medene rose. Za dokaz toga, što rekoh o medenoj rosi, šaljem evo u privitku medenom rosom poprskane grančie© i jedno drvce sa čahurama u peru, sa voskom ozgor začepljeno, a to jsa to, da ima svaki prilike medenu rosu viditi i proučiti. — Tko je dobio, upal u pluča , da krv izbacuje, obustaviti će vrućicu i bacanje krvi za kratak Čas. ako u jutro, o podne i na večer dobro raztjerau bjeljanjak od jednog jajeta u finom jedačem ulju (jednu rakijašku čašicu) svaki put izpije. Moj rodjak ležao je u zagrebačkoj bolnici, bolujuč na bacanju krvi, pa buduč sam se pouzdavao u liekove, kojimi se ondje liečio, nijesam mu ponudio gore rečeni liek, a sad on mirno počiva u Mirogoju, Nakon mjesec dana oboli njeki kovač, te poče silno bacati krv. Upotriebiv on gornji liek ozdravio je posve, a tako i još druga dvojica seljanaj koji su takodjer krv bacala. Ovo obzaanujem s toga, da se kuša s tim liekom, aebi li komu prudio. |
| ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 42 <-- 42 --> PDF |
-^^ 330 ™ Jo§ bi imao k^TT^M o drajub. liekova B njekom bilinom, ali to ću Činiti onda kad se o ljekovitosti dotične biline osvjedočim. Medena rosa (Melligo, Malaeris) jest takova teku6im, koja je liepljiva i adržaje slador, a takova tekućina nalazi se gdje kad na ližću biljka kao svejednaka pokost (vernix, Flrniss) ili je slična majušnim kapljieam. Ovakove kapljice kaplju na predmete^ koji su izpod takova ližća, te jib orose. Ovaj pojav svadjao se prije na rosu, koja da iz vazduba po lišdu pada; nu danas je poznato, da ta rosa dolasi od samib bilina. Medena rosa ukazuje se obiSno u Ijetnib toplib mjesecih i to ponajviše na drvedu. Vidimo ju na lipi, javora, briestu, vrbi i na orahu, 0 postanku medene rose gata se svakojako. U mnogih sluSajih radja se medenarosa od ušenaca (apbidina), koji ozdo! na plojki lišća i na mladib Ijetorastib´jatomice žive i svojim rilcem sok iz biljke sisu. Taj usisani sok izštrcavaju ugenci kao majušne kapljice kroz žliezdu-medovnicu. koja se nalazi na stražnjici ušenca, a te kapljice nisu drugo nego medena rosa. Ovakove kapljice padaju onda po lišću, a m to vidimo^ da je medena Tosa orosila samo gornju plojku lista. Ali njeki tvrde da se medena rosa tvori i onda, kad neima ušenaca^ U tom slučaja misli se, da medeua rosa postaje odlučivanjem meda iz medovnik a (nectarium) biljke, te da je njeka vrst bolesti, o kojoj do đas ništa pobliže ne^namo. Medena rosa svakako škcrdi biljkam (drveću) posredno i neposredno i to u toliko, sto se ovakova rosa pomieža sa praginom^ čađjom i t. d,, te tvoreć na lišća njekai vrst mazi, koja prieĆi izblapljivanje para J izmjenu plinova iz izlišća. Neposredno škodi takova rosa tim, sto se na njoj rado priliepe trusovi raznih nametnlca-gljivica i ondje veselo uzbujaju, a baš nsljed toga pojavi se kasnije na tih mjestih Šesto medljika (Mehlthau) ili Čadjika (Cladosporium famago) osobito u onomu slućaju, ako jaka kiŠa neopere onu liepljivu tvar. Za uredoičtvo Y^ K—č —. Hješto o đjetelju, 0 životu djetelja znademo koješta, §to su o njemu pisali prirodoslovci; nu nigdje točno ne kažu, tko je pravi graditelj gnjezda, da H mužak ili ženka. Jedni piSu, da oboje dubu duplje sa gnjezdenje u stablu, ili da u duplju starog stablja gnjezdo prave i tako se upravo ne zna, sto je na tom istine. Dakako da je i prirodoslovcu mučno sv^e saznaći, ako baŠ sluŽajno ne naidje I ne motri gradnju gnjezda. Ja ću ovdjo priobćiti što sam opazio promatrajući djetelja kod gradnje gnjezda. Proale godine mjeseca ožujka sasfcah se s lugarom u sumi ^Kustošija", Nakon poduljeg hodanja po Sami Bjednem s lugarom pod njeku bukvu. Kako je dan bio liep, pjevahu ptice na sve strane, da ih je bilo miiota čuti. U jedan mah doleti kliktajući djetcij na vrh jt.dne bukve, koja je od nas 20 metara udaljena bila, Djetelj odbrza od vrh bukve dole jedno dva put svojom poznatom brzinom i vještinom, a podjedno kljucaše po bukvi amo tamo. Ja mišljah u prvi mali^ da traži kukce, nu Ba jednoč popostane na deblu bukve u visini od zemlje oko S metra, te udri kljucati što igda mogaše u bukvu. Lugar^ primjeti: valjda taj djetelj nije lud, da će u zdravoj bukvi jamu za gnjezdo dubsti? Ja sam dobro vidio, da je taj djetcij bio na glavi crven, a to je znak, da- je bio mozak, te po vrsti srednji djetelj (Picus medlus). Nakon pol´ sata napornog kijuoinja zakliknu i odleti. Mi se ođmalt zapatismo bukvi, da vidimo gdje je kljucao i šta jo radio. Kraj debla bukve opazismo na zemlji sitne kore i zdravog iverja, što je djetelj oštrim svojim kljunom iz bukovog debla odbijao. Na stabla opazismo, da je kolobarom označio mjesto, kako široko treba da bude jama, a po tom sam sudio, da namjerava u toj bukvi izkopati jamu za gnjezdeuje. Razgledavši s lugarom bukvu na sve strane, da !i je gdje trula, nijesam mogao opaziti, da je takova, jer je bilo i deblo i grane kroSnje podpuno zdravo. 3 toga pomislih, koliko će vremena trebati, dok u toj zdravoj bukvi izkopa duboku jamu, koja treba da služi za gnjezdenje pa rekoh |
| ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 43 <-- 43 --> PDF |
;. , ^´ \ : ^ „ 331 _ , , lugara, đs na djetela svaki dan pasi, da li ba§ u toj biik^i aamjeraTa gnjeado dubsfcl^ i da li je isti sa crvenom glavom, a Ja da du za koji dan dot^t i razviditij u koliko je radnja napredovala, Nakoa tri dana odoh ja opet k Jugaru, te mi započe pripovjedati, da je djetelja svaki dan prije podne i po podne na istoj bukvi <5uo i vidio gdje kljuca, i da ee biti isti^ jer ima crvenu glavu, kako smo ga prvi puta vidjeli, kad smo pod bukvom sjedili. Bilo je pred podne, a ja se zaputib s lugarom u Šumu, koja nebijage daleko od njegova etana i Čub već iz daleka djetela kljucati. Ja se tibano došuljab u blizmu, da ga u poslu ne preplagim, što mi i zbilja 2a rukom podje, te sam ga dobro mogo vidjeti, kako neprestano kljuca u bukvu. Bio je mužak, jer mu je glava crvena bila. Ja se odaljib od mjesta i kazao sam lugaru, da svaki dan pazi kao i dosad Uo je i uSinio. Buđu(5 da. me je to sve više zinimalo, jer kako sam spomenuo, nije jogte dovoljno iztraženo i utvrdjeno, da li djetelj mužak ili ženka gradi gnjezdo, a htjedob se o tom osvjedočiti, — aaputib se opet nakon šest dana do lugara, koji mi reče, da je djetelj svaki dan kljucao u bukvu i daje crvene glavo, ali da ga od jučerašnjeg dana neSuje više da kljuca u bukvu. Ja odob opet g lugarom do spomenute bukve, alt djet;eija ne vidjob i ne čub, nego pokraj bukve opazio sam dosta sitnog iverja, a još više piljotine te mnogo gnjilog iz bukve izkljucanog drveta, Fo tom sam sudio, da je posao dovršio* Dakle je djetelj siguran bio, daje deblo bukve nagnjilo i da 6e n njoj lasno jamu prokljuvati. Sve ovo jasno dokazuje^ da djetelj mužak sam jamu u stablu dube i ženki za gnjezdenje priredjuje i da ju na gotovo dovede. Nu da ovako nije samo kod djetelja nego i. kod drugib njekojib ptica, kao što su ptice koje u brežuljcib kopaju jame za goježdenje^ dokazat 6n s njekoliko primjera. Godine 1872. ustrielio sam medju Kupinom i Asanjom, na mjestu, gdje su ciciglari zemlju izkapali, pet p5eiarka (Merops apiaster, Bienenfresser). Ove su ptiee na rečenom mjestu kopale jame, za gnjezdenje´, te mi sad posve jasno sto mi tada bijaše čudno, na ime, da su svib pet komada bili mužaci. Po djetelju sude<^ zaključujem, da su i oni bili sami mužaci graditelji gajezda. Drugi opet slučaj, koji još bolje podkriepluje moju tvrdnju bio je taj. Ulovio sam naime Živa kosa ledenjaka (A.lcedo ispida. Eisvogl), kad je u bajeru kraj potoka jamu za gnjezdenje kopao, a i taj bijaše mužak. Iz svega je ovoga jasno, da su kod ptic^, koje nikakovo gi´adivo za gradjenje gnjezda netrebaju, ve6 e´i samo jednostavno duplja u drveću ili zemlji izkapaju, graditelji sami muzaci, koji ženke na gotovo dovedu, a to i je u redu, jer ženka, koja ima snaŠati jaja^ nije niti kadra takav mučan posao obavljati, a niti bi bilo od mužaka šarmantno, da svoju Ženku sili na taj težki posao. Ovo opažanje kod djetelja razjasnjuje mi i druga opažanja kod takovih ptica, koje si umjetno grade gnjezda i od raaličitog materiala, bilo to na drvedu ili na zemlji. Opazio sam, da oboje mužak i ženka prinasaju gradivo i to: sitne grančice, mahovine vunu, perje blato i t d. kako već koja vrst ptice treba, ali ipak samo mužak gradnju gnjezda izvadja." — On je dakle pravi graditelj, a ženka mu je samo pomagačica kod prinašanja gradiva. Sjećam se dobro na svraku, kad je gnjezdo n šljiviku na šljivi pravila. I mužak i ženka snasali su grančice na gnjezdo, ali je mužak uviek sam grančice u red slagao, dočim Je svraka na šljivinoj grani stajala i kreketala. Ja sam tu svraku ustrielio i u njoj zametak jaja našao. Sječam se jošte na bielorepog orla (Aquiia albicillaj Seeadler), kojeg sam prigodom slaganja granja na gojezdu ustrielio, pa i taj bijaše mužak. Možemo dakle zaključiti kao prirodno pravilo, da se kod gradnje umjetnih gnjezda, kao što gnjezdo vuge, zebe, kosovit$a, drozda i m„ d. mužak pravim graditeljem smati-ati može, dočim ženka više manje učestvuje kod donašaaja potrebi tog gradiva. Vratit ča se opet djetelju. Dozvolom presv. gosp. biskupa Fv Gašpariča, dao sam onu bukvu ove zime prigodom sječe posjeći. Bukva je biia do vrh krošnje |
| ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 332 — 12 meta TiBoka^TT^rsju 26 cmt. debek, a \z vana se žinjaše podpuno^ .drava. Od panja 1 metar visoko bik je na lem. tm k i šuplja, a gore^prema krošnji bilo je deblo u srgim 20 cm. nagnjiio. Djetelj je dakle dobro .nao, da je bukva n arčmi uagnjila i da — Ulaznu jamu dubio je 10 emt. ravno, zatim je kopao u dubljmu 15 cm. i šire. Ovaj posao obavio je on .a 10 dana. Onaj dio debla, u koji je djetelj gnjezdo izkopao, dao sam odrezati i za narodni muzej prirediti. "^os. Ettmger. OrganlKacija šumarstva i I. banska imovna obćina. Sa svih strana dopira k nama glasovi, da možemo skoro očekivati njeki okret u našem sadašnjem stanju. Činjenica te — kako se je moglo predvidjeti, — uzvitlala je kod nas mnogo prašine. Pa kako i nebi, ta to se tiSe na prvom mjestu nas, — a dužnost je svakog pojedinca nastojati o tom, da se kapitalno pitanje^ kao što je ono o organizaciji šumarstva Što pomBJivije proučava. Imali smo 2;gode u našem vriednom strukovnom organu i u drugili javnih giasilih čitati mnogo predioga, — tiČudih se organizacije šumarstva u našoj zemlji, pa Bebilo ni meni zamjere, ako i ja o tomu koju rečem. Spomenut eu unapried, — da nisam nakanio upuštati se u pitanja^ koja se tiču sveobde orgar.izacije, — a niti da sam kanio komu svoje nemjerodavno mnienje nametnuti, — nego me je na ovo par redaka prinukala želja, da predočim naše stanje a podjedno i svoje mnienje o tom, kako bi se ovomu stanju u pomoč priskočiti moglo. Veseliti če me ako se vrstnija glavica nadje^ koja če još radikalniji liek pronaći, da se kukavnom stanju u banovini pomogne. Prigodom lanjske skupštine Šumar, družtva imali su njeki euetručari zgodu bar površno progledati jadno i tužno stanje siromašne banovine. Svakog pojedinca se je neugodno kosnula žalostna ta slika, — i svaki je sigurno pomislio na to, da 11 bi se i kako dalo ovdje pomoči. Sfoog kratkog vremena nisu mogli naši etruČari u Šumarskoj skupštini izpitati sve obstojnosti naše banovine, a prema tomu nisu mogli ni pronači pravog lieka, koji bi iošom stanja šumarstva pomoli mogao, Te&ina stručnjaka izjavila se je ipak, da bi se I, banskoj imovnoj občini imalo u pomoć priskočiti izdašnom subvencijom. Istina je, da bi to sredstvo moralo pomoći, a nebi bilo težko s brojevi naznačiti ni količinu takove subvencije, ali ^nam da bi se čestiti naši stručnjaci zgražalij kad bi im ovdje proračunao subvenciju, koju bi trebalo dati našoj banovini u pripomoć. Eeklo bi se da pretjeravam, ako kažem da bi ta subvenbija morala sačinjavati 5 ništica s omašnom brojkom naprieđ. Broj 0.75, koji označuje postotak, koji se od eiele drvne zalihe svih naših Suma godimice Šumskim kvarom izrabljuje, kaže dovoljno dB. mi trebamo drva i opet drva, a ne samo novaca. Gornja brojka očiti je dokaz, da I. banska imovna obćina nije u stanju ni popolovicu od potrebe svojih pravoužitnika na,drvu namiriti iz redovitih drvosjeka, i da je absolutno šumsko tlo u banovini posve nedovoljno, jer ga je premalo. Ima se dakle rieSiti pitanje o tom, kako da se šumsko tlo odnosno dohodak Šuma u tom kraju poveća. Po mom mnienju bilo bi to moguće na sliedeći način: a) Imovna obćina morala bi si za sva vremena Izbiti iz glave svaku misao na speculativnu prodaju drva, osobito gorivog materijala ua nepra?oužitnike, a to s toga, da i ono malo drva za ogviev, što ga ima, samo za svoje pravoužitnlke pričuva. Nasuprot uprava državnih šuma morala bi se sjetiti svoje dužnosti i pi^teći u pomoć narodu a´ drvi, jer bi joj to mnogo više koristilo nego i onako mak novčana korist, koju može crpsti iz ovdašnjih šuma, a osim toga morala bi obustaviti i svaki Izvoz |
| ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 333´ — , ^ (bar goriva) u obsegu L banske imovue .oMine. I imovna ob*^ina i uprava´dr?.avnih šuma morale bi sniziti eiene drvu na toliko, da bi i siromašnijem pučanstvu bilo mogu6e snabdjeti se sa drvi Ka ogriev. AbsolUtno gumsko tlo pako moglo bi se povećati ovako : . a) Površina selskih pašnjaka u banovini, kojih previše ima, a nisu od nikakove koristi^ imala bi se prema potrebi poljskog gospodarstva sniziti na minimum, a preostatak imao bi se pošumiti. Prvi posloTodja. kod prošle gumarske skupštine kazao je o tomu takodjer svoju; m buduć Hemogu njegov predlog u ejelosti usvojiti, jer mislim, đa bi se takovi selski pašnjaci mogli jos bolje izrabljivati, nego što on misli: to mi budi dozvoljeno, da na temelju Sinjeuica, koje je on sam naznačio, i ja svoju tvrdnju o boljoj izrabljivosti takovih pašnjaka evo ovdje dokažem, Predspomenuti skupštinski poslovodja izračunao je^ da u obsegu prve banovine ima selskih pašnjaka ukupno 42.200 jutara, te da bi ee na ovoj površini (predpostavljajuĆi uredjene odnošaje) moglo pagarlti 40,000 komada marve (odnosno u cjeloj banovini na 75.000 jut. 72.000 komada marve). . ´ , ^ iž-ecimo da je sveukupna površina šuma I. banske imovne obćine 25.000 jutara^ te uzmimo da se uz 80 godišnju obhodnju može u istih dozvoliti paša punih 55 god., a recimo da se vi´stnoća pašnjaka napram vrstnoći normalnog (nepošumljenog pašnjaka) odnosi kao 3 t 4, to bi gornja površina representovala IB.OOO jutara normalno g pašnjaka^ Sbrojiv gornjih 42.000 rali sa potonjih 13.000 rali dobivamo odtud ukupno 55.000 rali pašnjaka^ a to bi po gornjem razmjerju representovaio pašu za 52.000 komada marve. EaSunajmo nadalje, da imade u I. banovini 160 sela^ a po računu prvog skupštinskog posiovodje recimo, da svako selo 40 kuda ima, nu broj marve po kući uzet ću ja sa 4 komada, to bi bilo ukupno 25.000 komada marve, što representlra pašnjak sa 26,400 jutara. Ako odbijemo od ove površine onu šumsku površinu I, banske imovne obćine naime IS.OOO, onda preostaje okruglo IS.OOO jutara pašnjaka, za koju površinu neima blaga. . Uzmu li se nadalje u obzir privatni pašnjaci, i pašarija u državnih šumah, onda možemo ovu površinu za pašarenje mirne duše na 15.000 jutara povećati. 15.000 jutara ako bi se pošumili mogu dati (predpost-avljajućj da su bukvom obrašteni sa 80 godišnjom obhodnjom, a VI, stojbinski razred) 10.000 m´* drva za gorivo ; — a upravo ta količina drva sa ogriev pomogla bi banovinu mnogo više^ nego bog zna kolika izdašna novčana podpora. Nadzor i uprava tih pošumiti se imajućih pašnjaka mogla bi se povjeriti I. banskoj, imovnoj obćini, a u tu svrhu imao bi se namjestiti još jedan šumar. (Sad je samo jedan Šumar namješten). Trošak za uzdržavanje tog šumara nosila bi imovna obćina, a selske obćine imale bi po razmjeru količine pašnjaka takodjer u tu svru njeŠto doprinašati. Time bi upravni troškovi imovne obćine bili ponješto umanjeni. SjeSenje privatnih lugova i Šumica ^moralo bi se pod strogu kontrolu staviti, i prekomjerno haranje istih prepriečiti. Uz gornje uvjete i s „izdašnom^ subvencijom ^a kultiviranje šuma, — te uz strog postupak kod utjerivanja šumskih odšteta pomoglo bi se mnogo, te bi i kulturno stanje L banske imovne obdiue snatno na bolje pokrenulo, Zaaimiv pojav - sloge grabežljivaea. Da će se nepošteni ljudi prije složiti^ nego li pošteni, to je lako razumljivo. Opaža se kadšto,´ da i životinje za to pravilo znadu. Riedko se kada i po 2 jastreba skupa vidjajuj jer se čini, d.a jedan drugomu pnno ne vjeruju; zato svaki njih najvoli sam^ bilo i bez balona, ići na turističke izlete^; gdje bi šta biio za ugrabiti, pa desi li mu se sgoda, barem ne treba s nikim dieliti ni |
| ŠUMARSKI LIST 7/1891 str. 46 <-- 46 --> PDF |
´ ™- 334 — pliena´ a bome ni krivnje. Nu ´ Sini se, đa i u carstvu gmheiljlvlh ptica počimaju si put utirati napredne ideje o udruživanju ; madu i one, Uo pjeva stari pjeBnlk Dubrovčanin : „nejaka je rieka svaka, kS. se u dosta dleli traka". Komunizam raora da je već i do" jastrebova dopro, jer dne 9. svibnja t. g, ne jedan ili dva, ve6 čitavo jato njih upravo 27. na broju, mimo Brdjana i Zrinji preietješe, poljem preko sela.Rogulje. Mislio sam da su to ine ptice; inače bijaše mi sgoda sustaviti njih dvojicu trojicu pa upitati j^iiajuetivije^, odkuda au,. koje li im slo dodijalo, da li imadu, ako su poštenjaci, propisaue ,,putnice´* i koji li je to veliki zadafcak civilizacije, što ga oni u toliku broju kane izvesti? Ili su morđa dobili pozivnice m glavnu razpravu radi počinjenih robija svojih"? 0 svem tom nećemo do vrieka ništa pozitivna saznati; samo znamo, da „žalibože" kod nas ne htjedoše stati, da ih hrvatskom gogtoljubivo^Ću barem pogostimo kao štovane putnike s daleke zemlje; jer čim ih ops^ziše k6ke, u svih selih nasta metež, kako bi se toli vrledni putnici dostojno dočekali makar i šupljini gvoždjem; pa kad vidješe, da im dolazak nije incognito, onda „iiepim redom vuk§, u planini", neznanim putem njih 27 vriedne brade na žalost našu odjuriŠe dalje. f. Hrastova kora. Aleksander Figermann, član komore za trgovinu i´ industriju u Budimpešti napisao je u broju 893. od 1. ožujka 1891. parižkoga lista: „L´Echo Forestier" (specijalni organ sa trgovinu šumskom rohom) Članak pod naslovom: kora (Ecorces). Buduči da se prilike iztaknute u tome članku tiČu i naših šumskih odnošaja^ mi ga ovdje u cielosti prevedenoga reproduciramo. Članak glasi; , , . K o r a, . ;. - Budimpešta, 24. veljače ´ 1891. . , U ovomu člaiiku govorit <5emo o hrastovoj kori, šumskoj robi, kojom Austrougarska i Francezka na njemačkom tržištu konkurijaju. Ovdje hodemo, da pružimo rezultate od prošle godine u pogledu onogOj sto se odnosi na produkciju i eksportaciju kore, koja se udilj sve jaČe u Njemačku odprema. Za vrieme prvih deset mjeseci god. 1§90. pogledom na importaciju navodimo sliede<5e brojeve. Za vrieme te periode primila je Njemačka 970,000 kilograma hrastove kore, negdje 62,000 kilograma više, nego li god. 1889.^ a tečajem istoga razđobja. T E količinu izvezle su ove zemije: 1890. 1889. Austro-Ugarska 628.000 . ´ 531.400 Francezka . . . . 264.300 227.300 Belgija ..,,.. 90.800 . 77,600 Nizozemska ... ... 29.000 26.800 Busija -.....„ 10.200´ , 17.900 Iz ovih brojeva razabiremo, da je Austro-Ugarska izvezla 2.600 kilograma manje god. 1890,, nego li god. 1889. To je čudnovato, buduči da se je kupovanje u Njemačkoj u obče ponmožalo. Uzrok ovoga umanjenja ne može se drugojačije tumačiti van s opadanjem vriednostne ciene zlata, čime čemo se malo podalje baviti. I u Rusiji se je umanjila prodaja kore. Ta velesila, kao i Austro-Ugarska ima mnogo papirnoga´ novca. U Francczkoj naproti prodaja se je pomnožala za 37.000 kilograma, u Belgiji za 18.200 kilograma, a u Nizozemskoj za 2.200 kilograma. I druge zemlje, koje isvoze za Njemačku, pokazuju pomnažanja. Sad da progovorimo o umanjenju naše prodaje, koja datira od onda, kad no je publikacijom bila o američkome novcu proizveden baisse na zlatu 190 maraka koje su prije vriedile 60 do 62 forinte, ne vriedige više od 52 forinte. To padanje učinilo je, da ne možemo konkurirati a ni dizanje ciene čekati. Kesultat toga je umanjenje poslova, Kad^bi u sljedećih mjesecih tečaj vriednosti zlata s nova poskočio, poslovi U se oporavili, ah ne bi medjutim i.cieliii one gubitke prijašnjih mjeseci. Zimi su bile transakcije dosta živahne, ;nu svakako neznatnije od prijašnjih godina. Posljedica ove nevolje je, |