DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 359 -
Urbarska visočina u podru&ju Grobničkom zaprema 1700 kat. rali, od
kojih je eksploataciji samo 800 rali opredieljeno. Izvoz pripadnosti (6 pr. m.)
iznosi 12 fr. — Odtud ima 1000 urbtrijalaca pravo na drvarenje, ne uračunav
amo urede, učitelje i župnike.


Pristupnih ovih 800 rali je tekom minulih godina znatno posječeno i to
do 80%., te se tako brzo neće ovdje sjeći. Za buduću uporabu preostalo je
još 160 rali.


Odatle slieđi:


a) da površina od 160 kat. rali ne može davati stalni potrajni prihod u
iznosu od 7000 pr. m. svake godine, i da pučanstvo za kršom i branjevinami segnuti
mora. Primjećujem, da u Grobništini ima do 100 obitelji vanredno siromašnih,
koje pravo na kompetenciju drva neimadu;


b) da sbog odviše siromašnih materijalnih okolnosti nemože si do 80%
pravoužitnika drvo nabaviti, što nam je iz izkustva poznato;


c) da se 6 pr. m. pripadnosti na drvu kod najboljih okolnosti štednje
pogori za vrieme od 5 mjeseci, a onda što će drugih 7 mjeseci goriti? . . .
Uzmimo, da si iz vlasteoskih šuma, iz kojih je dovoz drva skup, kao i iz
urbarnih, tih 20% urbarijalaca potrebita drva pribavi, što bi im za preostalo
razdobje od 7 mjeseci ostalo, i uzmimo, da 40"/« preostalih žitelja drvo na svojih
sjenokoša dobije: to se odtud lahko pojmi, da sveudilj 40% ukupnog siromašnog
žiteljstva od siromašnog krša živiti mora.


Nije li to užasna činjenica u devastaciji? Nije li siromaštvo puka glavni
uzrok ogolećivanja Krasa?


Punim se pravom tada opravdava, ako mi štetočinac reče: „Gospodine,
javite me oblasti radi kvara, što no ga danas počinih, ali sutra opet u kvar
idem, javite me opet — objesite me, ja moram".


Moje breme traje dva dana (breme 0"2—0´3 m^), dovezti si nemogu od
nikuda — moram opet „u brambu".


Kod tih okolnosti neizbježivo je:


a) da što dalje, tim će više pučanstva, dakle i veće potrebe na drvu biti;


b) da visoka urbarna šuma, sve kad bi svakomu pristupnom bila, (što
danas hvala bogu nije, jer bi se ona sivim kamenom zabielila) nebi dopustila
uživanja potrajnog etata od 7000 pr. m. odnosn -, za budućih par decenija
8000 pr. m. i


c) da će pučanstvo iz spomenutih razloga branjevine harati. Nehotice
mi oko segne do kameralnih šuma nad Kamenjakom u misli: „i ti bi mogla
jednoć, a po svoj prilici ostane li ovako, morat ćeš Grobničkoj raji ,in auxilium
currere!"


To bi zaista slabi znaci bili ali ipak


Nemogu konačno premučati, a da ne spomenem siromaštvo i oskudicu
drva u zimi 1890. i 1891., koja će konačno i najeklatantnije moje navode o
devastaciji šuma dokazati i svrnuti pozornost na tu gotovo prvu i najužasniju
činjenicu.