DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 360 — Snieg zapao silan, bura zamela sve puteve, pritisla ciča zima, a noćju v^dro nebo: sve to svjedoče ti i navještaju; Jao Grobničkoj raji". Samac sjedim u pisarni i obavljam tekući posao, kad na jedan put nagne u sobu povorka od 30 ljudi, otaca obitelji i plačućih udovica: „Pomoć, izgibosmo od zime" — pa dalje: ja danas pogorih vrata, ja izgorih bačvu, ja se jedva otoplih gorućim sjenom, ja kuham kod susjeda, koji je noćas skinuo gredu sa stropa i t. d. To su užasni vapaji! Odredih potrebita, da se siromaci za dva dana obskrbe s drvi dok bog bolje dade; ali eto opet druge čete s istom jadikovkom. Da zdvojiš! — I ovim se dalo drva za dva dana. U tu svrhu proredismo jednu gustu branjevinu i izvadismo iz „staja* suhovrho hrašće i tako donjekle namirismo strađajuću sirotinju. Eto dakle, da je opravdana moja izjava, „da se za mrvu zabrane bije očajnički boj izmedju oblasti i naroda, izmedju brige za budućnost i života za sadanjost!" Evo definicije i dokaza, „da sila kola lomi!" Konačno reći ću nješto o upravi. U prvom sam poglavju jasno razložio o manjkavosti uprave poslie segregacije. Uslied slabih materijalnih sredstava bilo je današnje područje Grobničkoga Krša bez ikakve strukovne uprave. Iz relikvija bivših ,šumarskih arhiva", ako se tako zvati smiju, razabrao sam, da je osim dvojice šumara, koji su ovdje kratko vrieme služili, bilo je sve „perfugium pecatorum". Kako se je gospodarilo, o tom neću ništa da rečem. Malo se je uradilo pod upravom nadšumara Boučeka, koji je u jednu ruku ipak bar nješto učinio. — Za njega počele su umjetne kulture i zašumljivanja u „Kosovu", a u taj posao dosta je truda i novaca uloženo — ali badava, danas uspjeha neima, niti će ga valjda biti. Može se mirne duše reći, da je sjajnija zora Kršu svitati stala onda, kad je vrhovnu šumsku upravu županije modruško-riečke preuzeo današnji nadšumar. Vododerine Zalučke i ostalu strahovitu Krš on je očevidnim uspjehom začeo odjevati u zelenilo, te prvi udario temelj zdravoj šumskoj upravi. Dalo bi se više učiniti, i nastoji se oko toga iz petnih žila, al neuredjene naše okolnosti „urbarnog gospodarenja" su najveća zaprieke. One stavljaju granice uspješnom radu, kličuć mu: dovle i non plus ultra!* Ako se slavonski provincijalni kolega sred stoljetnih hrastika tuži na svoje obstojnosti, ako to on danomice u „Šumarskomu listu" obrazlaže i dokazuje, za što ga ja ne korim, ali što bi tek ja reko, nalazeći se pod istimi okolnostmi posred tužna i užasna kamenja? Prelazim na „lugarstvo". Nedostatak valjana nadzora in prima liaia doprinaša najeklatantnije dokaze, kako se Krš devastirati može. Exempli gracija. U godini 1891. do 1. travnja imade odkrivenih šumskih kvarova do 90, neodkrivenih 48. |