DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 38     <-- 38 -->        PDF

— 372 —


vidio sam upravo predivni uspjeh takove ogoje kod akacije (robinia pseudoaccacia).


Ođnošaji kultura, branjevina i visoke šume, te od tud uzsliedivši načini
gospodarenja pružaju ovoj kot. šumariji posebni ured, kakovog niti jedna šumarija
u hrvatskom provincijalu neima.


Sad si u poslu u velikoj šumi medju stoljetnim bukvama i smrekama; čas
si u užasnih goljetinah medju 30 — 30 cent. visokim hrašćem; sad si u umjetnim
kulturam, a sad u branjevini, a evo te opet u sjeni smokve i u blagom mediteranom
uzduhu, te opet u snježnih zametih Snježnika i medju kosodrvinama
Risnjaka.


Šumar je dakle svud i svuda; nu lugari su već u konstantnijem položaju:
prvi imade glavnu skrb u visokoj šumi, drugi u umjetnih kulturah, a treći u
branjevinah.


U mjesecih siečnju i prosincu te donekle i u veljači, kad bura huji i ruši,
kad ne smiješ izpod krova, onda uživaš još ponješto mira, ali drugih 10
mjeseci čeka te posao do posla.


U ožujku, travnju, listopadu i studenu su najintensivnije radnje u Kršu,
a u drugih mjesecih u velikih šumah.


Lugarsko osoblje, njih trojica, je u području ove šumarije po svom zvanju
dosta dobro. Dvojica od lugara ima propisani državni izpit, a treći ima valjanu
i kod pošumljenja Krša osobitu praksu od neprocjenje okretnosti. Jednog plaća
zemlja, a drugu dvojicu obćina.


Prvi ima 300 for. stalnih beriva i 86 for. stanarine od strane obćine, a
druga dvojica svaki po 250 for.


Potonji nisu istina najbolje plaćeni, nu na svom vlastitom dosta unosljivom
posjedu mogu životariti. Svi su domaći ljudi U ostalom primjećujem, da na
strašnih strminah u površju od 9000 kat. rali malo ima 3 lugara za čuvanje, nu
tješim se, što su oni ipak valjam i čestiti.


Kod zaključka ove razpravice nemogu mimoići, a da se neosvrnem na one,
koji kažu da se Krš pošumiti nedade.
Neću da se upuštam u pobijanje takovih nazora, jer su takove nazore
sjajno oprovrgla dva poznata kapaciteta Wessely i Demontzey.
Ja ću dakako ostati kod Grobničkog Krša, jer su mi osim ovoga drugi


predjeli takove vrsti nepoznati.


Ja vehm, da se Krš pošumiti dade i da tomu ništa na putu ne stoji.


Držeć se stanovišta gore rečenih stručara, tvrdim to s pođpunim osvjedočenjem.


Ja se držim on6 rečenice: „da na svietu stalna samo mjena jest i da
čvrstom voljom čovjek brda valja, a na ravnici opet druga diže."


Krš je mrtav, on je u prahu, ali se preporodit mora i vratiti u prvobitno
stanje. Pa ako onakovi iztraživaoci tako apodiktički svoje tvrdnje o mogućnosti
pošumljenja Krasa tvrde, onda ne pitaj: