DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 373 — Da li vi protivnici „apodikticki" možete protivno dokazati? Uztrajnim radom, žilavom odvažnošću i Ijubavju kraškog pačanstva prema svojoj siromašnoj, al vanređno ubavoj postojbini, poći će bez dvojbe jednoć za rukom, da će malo i veliko u jedan glas kliknuti: „Kršu, zelen si bio i opet ćeš biti!" Šumsko-ogojni rad kod imovnih obćina. Piše Julijo Vrauičar, kot. šumar. Skoro kod svih imovnih o^jćina tuže se pravoužitnici, da dobivaju premalo drva za ogriev, pa dočim možemo posve zadovoljni biti još sa sađanjom obskrbom s drvi, jer ovom nedostatku leži krivnja u razsipnosti s drvi samih pravoužitnika u njihovom kućanstvu, to je izgled u budućnost svakako ozbiljan, čim populacija veća bude. Nuz obće norme svakog gospodarstva i nuz uporabu drugih disciplina šumarske znanosti, najvažnija je u šumarenju svakako ona „o gojitbi i uzgoju šuma", a to posvjedočava i najnoviji preokret u šumarskoj znanosti, jer je nauci oko šumsko-gospodarskog uredjenja c bok stavljena i nauka o gojitbi i uzgoju šuma. Uporabom ove nauke radimo direktn o za budućnost, pa se za to osobito preporuča kod šamarenja s imovno-obćinskimi šumami. Sadanje poslovanje imovnih ureda brini se ponajviše samo za sadanje vrieme i ono stanje, kakovo je. Uprava tih ureda nastoji, da se odredbe za občuvanje šuma strogo vrše, te da se dorasle porastline po opredieljenoj mjeri i redu razborito uživaju, ali pokraj toga je poslovanje o gojitbi i uzgoju šuma dosta nuzgredno i prilično podredjeno. Kod odmjerivanja čuvarija i šumskih srezova postupa se u praksi po načelu, da veličina čuvarija i srezova ima biti udešena prema manjem ili većem navaljivanju pučanstva na dotične šume t. j . ako je veća navala štetočinaca onda su čuvarom i manji srezovi opredieljeni tako, da se poslovanje tih službenika, kojih imade priličan broj, pretežno sastoji samo u izvršivanju šumske obrane, a po tomu se poslu i kvalificiraju. U cislajtaniji i u drugih naprednih zemaljah odlučuje u tom kulturna potreba šuma. Gojitba šuma imovnih obćina sastoji se jedino u ,nekakvoj" sjetvi i sadnji, te u gajenju i proredjivanju šume. Potonje preduzima se u novije vrieme ponajviše samo u tu svrhu, da se namire ogrievom oni pravoužitnici, koji se nisu mogli u Sječinah dospjele šume s drvi namiriti. Za sjetvu i sadnju rekoh, da je nekakva, jer se malo obziremo na sličnu takvu radnju u drugih zemaljah, a nemarimo ni za pisane ciele knjige o izboru vrsti drveta, uzgoja, o razlikovanju tla i t. d. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 374 — Glede izbora vrsti đrveta naročito spominjem, da je ovdje a valjda i po drugih imovnih obćina Podravine i Posavine nastala, reć bi, prava manija za crnogoricom. Smreka, jela, da i ariš su danas na dnevnom redu. Zašto ? Jer je dobava takvih biljka ili sjemenja valjda dosta jeftina, a posao same sjetve i sadnje posve jednostavan i jer se ovdje rabi još uviek skroz nevaljana sječnja do gola sa potrebitim umjetnim gajenjem, do6im je oplodna sječnja sa mogućim naravskim pomladjivanjem izvrstnih domaćih vrstih listaća mnogo teža. Napokon se veli, da je strukovnjakom slobodno pokuse praviti, te da još dokazan o nije, da nebi nabrojeno crnogorično drvo i ovdje uspjevalo. Za neopravdano gojenje i uvadjanje spomenutih crnogorica u Podravini i Posavini dovoljno je spomenuti to, da se u znanosti još uviek priznaje, da je svaka biljka vezana na stanovitu klimu, a odtu^ i dolazi njezina razprostranjenost prama sjeveru i jugu ili prama moru i od mora prama visočinam, a os m toga vezana je svaka biljka i na mineralnu sadržinu tla. Svi ti zahtjevi, koji imadu svoj temelj u bilinskoj naravi , jesu danas prokušani osobito na smreki, za koju nastadoše dvoji nazivi: „Gebirgsfichte´ i „Kulturtictite", i to sbog razlikovanja smreke, koja se nalazi na njoj odgovarajućoj stojbini ili na onakovoj. na kojoj se prisilno kultivira. U novigradskoj šumariji, u Podravini, neima mnogo odgojenih crnogorica. Imade doduše izvrstno uspjelih borika (prosti ili obični bor), koji su za vrieme vojne krajine zasijani i to valjda na takovih plešina, na kojih se prirodnim načinom gajenja još od prije postojeća listaća nije mogla podignuti. Dotična mjesta bijahu po svoj prilici plandišta za marvu kroz dugo vrieme, te . ih moradoše umjetno pošumiti, za koje pošuniljenje upotriebiše prosti bor. Ovi borici su prekrasni i to takovi, da ne pokazuju one zle strane, kakovih vidimo u boricih u drugih zemaljah, jer se sami ne progaljuju u onoj mjeri, da bi to bilo od štete za uzdržavanje i popravljanje tla, te se mogu ostaviti u miru bez ikakve druge pomoći šumara do najkasnije dobe, dakle do podpune uporabivosti drva. Izvrstan uspjeh u odgoju ove crnogorice leži u tom, jer joj klima posve odgovara, jer je zemljište dobro i jer se tlo ne troši, niti se pogoršava. To je za to, jer je tlo prilično gustimi krošnjami valjano zastrto, te postrance zaštićeno bljižajimi porastlinami. Ova vrst crnogorice može se dakle za nuždu, ali samo prelazno još dalje uzgajati; nu nipošto ne valja, da se trajno i na velikih površina goji. Pokusa sa crnim borom imade ovdje malo i većina datira od vremena, kad se nije šumska obrana vršila onako kao danas. Takove porastline od crnog bora obrštene su po marvi, te se nikako podignuti ne mogu, nego po svud vidiš grmiće, a takovi će ostati skoro do starosti. Po praksi u drugih zemaljah valjda bi i ova vrst crnogorice ovdje dobro uspjevati mogla. Pokusi sa smrekom i arišom takodjer su neznatni. Smrekove ogoje od najnovije dobe jesu jako slabe. One se suše i opet ozelene, a starije biljke pokazuju veoma proziran uzrast t. j . slabu krošnju od slabih končastih grančica i |
| ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— 375 — prozirnih iglicah tako, da je već sada vidjeti, da će biti u buduće slaba vrstnoća drva i da neće dugo živiti. Arišove ogoje sada za prvo vrieine uspjevaju osobito liepo. Jelika ovdje još neima. Napokon reći mi je još koju glede odnošaja crnogorice prama listači Poznato je, da je kud i kamo veća opasnost u gojenju listača. Osim toga danas je u najvažnijoj grani šumarenja, naime „u gojitbi i uzgoju šuma" kao prvi postulat „čuvanje i popravljanje šumskog tla", a to se najuspješnije postizava gojenjem listaća, te se osobito bez gojenja bukve ili graba savršena normalna šuma ni pomit^liti ne može. I onda, kad nebi imali baš nikakovih razloga napuštati naše domaće vrsti drveća obzirom na konačnu korist naših šuma, morali bi ipak gojiti i čuvati listače, kao što se goje u Njemačkoj na ogromnih površinah, jer je po Presslerovih računih njihov dohodak jednak onom od listača. Ako bi možda razlog za samo odgojivanje crnogorice bio taj, što je nabava žira, kestena i drugog sjemenja od listača skupa, buduć takove šume svake godine ne rode, i što bi šumišta odveć dugo nepošumljena ležala ili bi se sama od sebe pošumila ponajviše sa listačom od manje vriednosti, čime bi na kvalitativnoj produkciji gubili, onda moram reći, da naša šumišta danas ne zapremaju prevehke površine. U slučaju nestašice sjemena od listača u naših šumah, lahko će hiti, da takove površine pošumimo sjemenom, koje smo si nabavili kupnjom iz drugih naših krajeva za onaj novac, koji trošimo i za nabavu nekoliko stotina hiljada crnogoričnih biljka iz tudjih krajeva. Medjutim mislim, da bi i kod gojenja t. j . kod sjetve i sadnje biljka dobar princip bio: „ako i po malo, ali dobro i sigurno". Ovdje ne mogu mimoići, a da ne spomenem jednu nikad ne prežaljenu činjenicu, a ta je, da je pitomi kesten iz naših šuma skoro posve iztriebljen, te da se o kulturi ovog drva ni ne misli. Stari kestenici su izsječeni, a na novo se ne sade, jer je sjeme tobože skupo i jer bi se zasadjeno sjeme opet pokralo. Nu ove potežkoće u gojitbi kestena dale bi se na prihčan minimum obaliti, ako bi kesten na malo počeli gojiti, te biljke najprije u vrtovih odgajali, a odtud jih istom u šumu sadili. 0 vrsti uzgoja reći mi je, da bi po mom mnienju u ovdašnjih brežuljastih predjelih mogla i dalje mješovita visoka šuma od i^te dobe sa oplodnom sječom ostati, a sadanje gajeve i nove šume trebalo bi saditi i dalje uzgajati, te ručno nadopunjivati tako, da ne budu vriednije vrsti drveća od manje vriednih udušene, a osim toga imalo hi se nastojati, da izgledaju, kad porastu onako, kao sadanje zrele šume, koje su iz one dobe, kad šumara nije bilo. U obće šumu treba uviek pomnjivo promatrati, te prema potrebi vještom rukom pomoći, a ne kao do sada, da jedva pošumljene gajeve (šume po izgledu) za pašu otvorimo pa čekamo, dok za sjekiru posve dozriju. Naše su šume još uviek „Walder", a ne „Forste" (gajevi). U ravnih šumah uz Dravu i Savu krasno bi uspjevala srednja šuma, u kojoj bi glavna tvarina nadstojnog drvlja bila hrast, briest i jasen. Srednjom šumom postigli bi to, da nebi najplodnije tlo razmjerno premalo koristi nosilo, |
| ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 376 — jer su prestari hrastici, koji kad kada ovakve naplavine zapremaju, po naravi vrsti tog drvlja i sbog kradje tečajem vremena u tako riedkom sklopu, da sigurno nije ni polovica zemljišta čestito obrasla, a osim toga bilo bi tlo srednjom šumom uviek zastrto, te bi mogli s manjim gubitkom čekati, dok bi se počele sjeći i dok bi se pružila zgodna prilika za prodaju ili drugu potrebitu porabu vriednih vrstih drveća. Napokon su u okolici ovih šuma takodjer sela, koja se kad kada baš iz takovih predjela grijati moraju i druge potrebe na sitnom drvu namiriti imadu, a baš u svu tu svrhu jesu upravo srednje šume najprikladnije, bez da se za namirenje svih tih potrebština dira u drvo nadstojnog drveća, koje se može i te kako unovčiti. U takovih predjelih ne preporuča se gojenje mješovite visoke šume, jer bi produkcija i vrstnoća drva premalena bila naprama suagi i produktivnosti onoga tla. Proti gojenju takovih srednjih šuma protivila bi se dosadanja praksa, jer ne samo, što je takovo gospodarenje svakako teže, nego kod takovog uzgoja izključena bi bila za stoku paša i uporaba šumskog tla za preiazno gospodarsko uživanje. Prelazeć preko prvog toliko nevažnog prigovora, reći ću glede paše to, da bi upravo shodno bilo, ako bi se paša na taj način posve u šumah zabranila, jer je upravo ona uzrok naučnom gojenju i pomladjivanju, pošto i pastiri sjeMrora i vatrom (slučajno i hotomično) haraju šume, dočim s druge strane ni žiteljstvo neima nikakove koristi od takove paše. Ovakove narodne institucije, kao što su baš imovne obćine, imale bi upravo ići za tim, da se paša ukine, jer bi upravo tim podigle materijalno stanje u domaćem pučanstvu. Hranjenje blaga u stajah svakako je bolje, jer ne samo da se blago bolje hrani i pomaže, nego se i gnoj ne razsiplje, kao što to biva, ako stoka po šumi pase. Bolje je, da naš puk kod kuće u staji manji broj marve hrani, nego da pase po šumi množinu stoke, za koju mora držati više pastira, koji se u mladih godinah, planđujuć po šumi, samo na lienčarenje i dangubu nauče. Šumska paša prestala je u drugih naprednih zemaljah, pa bi sigurno dobro bilo, da i kod nas tako bude. Ovo bi se dalo učiniti i kod nas, jer ima imućnih seljaka i dosta dobrih gospodara, koji i sad svoje blago samo u staji hrane i to baš s onih istih razloga, koje sam gore spomenuo. Slično tomu patila je šuma kod nas do nedavna i sgrtanjem lišća i kopanjem crne zemlje za gnojenje, pa danas ipak nitko ni ne misli, da iz šume gnoj vozi za svoje polje. Osobito štetna je šumska paša u kraških predjelih, a toga radi kao i radi onoga, što sam u tom pogledu jur naveo, ne mogu propustiti, a da tom zgodom ne upozorim na jedan laki način, kako bi se paša malo po malo posve iz šume iztisnuti mogla, a to bi bilo, ako bi sbog gajenja „jednoć zabranjene šumske predjele mučke za uviek od paše izključili". U kraških šumskih predjelih cislajtanije raste takodjer trava, te je gdje gdje u Primorju narod mnogo siromašniji, nego kod nas, pa je paša ipak za |
| ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 377 — branjena, te se ondje narasla trava samo kosi ili žanje. Ja sam isto ovako vidio i kod vlastelinstva kneza Thurn-Taxisa u Posavini. Glede trećeg prigovora, da srednjom šumom prestaje prelazno gospodarsko uživanje šumskog tla, primjetiti mi je, da na taj način izgubljeni dohodci nadoknadjuju bolje u rastućoj šumi, a gdje bi baš ma s koga mu drago razloga potrebito bilo, da se njeki dio šumišta ođciepi za prelazno gospodarstvo, onda je bolje, da jedan dio takovog šumišta dademo za trajno uživanje gospodarsko. To bi se moglo učiniti s takovimi manjimi dielovi šumišta, koji su odaljeni od druge veće šume. Inače je prelazno gospodarsko uživanje šumskog tla veoma važno, pošto daje veliki dohodak, te je praksom dokazano, da na takvom zemljištu, ako se na stanovito vrieme kao oranica uživa, izvrstno uspjeva šumska kultura, pošto se čestitim razrahlenjem sabite ledine izgubljena snaga tla na novo oživi. Kod nas imademo mladih čistih hrastika, koji će dozrieti tek za kojih 60 do 100 godina, pak su se već liepo pročistili i dalje se čiste, te bi bilo u horu, da ih sada zaštitnim drvljem podsadimo, a posije možemo lako tu vrst pridržati i pravilnu srednju šumu stvoriti. Zemljište oko Drave prodaje se jutro po 200 i 300 for., a šumišta, koja su jur rabljena za oranje i sijanje, iznajmljuju se i nakon pet do osam godina još uviek za godišnjih 15 do 20 for. po jutru, iz česa je vidjeti, da je tlo izvrstne plodnosti i da neima nikakove koristi od njekih ovdašnjih šuma, u kojih ima jedva 5 do 15 prestarih hrastova po jutru. Prema tomu trebalo bi, da odsad intenzivije šumarimo i da se latimo od agrikulturnog gospodarstva slobodnijeg šumarskog poslovanja. XJIST.A.IC- Lovstvo. Količina ubijene grabežljive zvjeradi, za koju je novčana nagrada iz plaćena. Po do sad stigavšim izvješćima kr. županijskih oblasti ubijeno je u I. če tvrtu godine 1891. grabežljive zvjeradi i to: u obsegu županije ližko-krbavske 8 vukova, 632 lisice, 30 div. mačaka i 440 kuna; u obsegu riečko-modruške županije 1 medjeđ, 3 vuka, 2 vufiice, 67 lisica, 3 div. mačke i 27 kuna ; u obsegu županije belovarske 3 vuka; u obsegu sriemske županije 2 vuka, 65 lisica i 9 div. maSaka; u obsegu zagrebačke županije 2 vuka, 1 vučica, 119 lisica, 1 div. mačka i 5 kuna; u obsegu županije požežke 2 vuka, 82 lisice, 12 div. mačaka i 14 kuna; u obsegu grad. poglavarstva petrinjskog 3 lisice i 1 div. mačka; u obsegu grad. poglavarstva brodskog 1 vuk; u obsegu grad. poglavarstva kostajničkog 16 lisica i 1 div. mačka i napokon u obsegu grad, poglavarstva petrovaradinskog 1 div. mačka, — Ukupno 1 medjed. 24 vuka, 3 vučice, 981 lisica, 58 div. mačaka i 486 kuna. Za ubijenu grabežljivu zvjerad izpladena je nagrada i to: u obsegu županije ličko-krbavske 597 for. 50 novč. ; u obsegu riečko-modruške županije 103 f. 50 n.; |