DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 40     <-- 40 -->        PDF

— 374 —


Glede izbora vrsti đrveta naročito spominjem, da je ovdje a valjda i po
drugih imovnih obćina Podravine i Posavine nastala, reć bi, prava manija za
crnogoricom. Smreka, jela, da i ariš su danas na dnevnom redu.


Zašto ? Jer je dobava takvih biljka ili sjemenja valjda dosta jeftina, a
posao same sjetve i sadnje posve jednostavan i jer se ovdje rabi još uviek
skroz nevaljana sječnja do gola sa potrebitim umjetnim gajenjem, do6im je
oplodna sječnja sa mogućim naravskim pomladjivanjem izvrstnih domaćih vrstih
listaća mnogo teža. Napokon se veli, da je strukovnjakom slobodno pokuse
praviti, te da još dokazan o nije, da nebi nabrojeno crnogorično drvo i
ovdje uspjevalo.


Za neopravdano gojenje i uvadjanje spomenutih crnogorica u Podravini i
Posavini dovoljno je spomenuti to, da se u znanosti još uviek priznaje, da je
svaka biljka vezana na stanovitu klimu, a odtu^ i dolazi njezina razprostranjenost
prama sjeveru i jugu ili prama moru i od mora prama visočinam, a os m toga
vezana je svaka biljka i na mineralnu sadržinu tla. Svi ti zahtjevi, koji imadu
svoj temelj u bilinskoj naravi , jesu danas prokušani osobito na smreki, za
koju nastadoše dvoji nazivi: „Gebirgsfichte´ i „Kulturtictite", i to sbog razlikovanja
smreke, koja se nalazi na njoj odgovarajućoj stojbini ili na onakovoj. na
kojoj se prisilno kultivira.


U novigradskoj šumariji, u Podravini, neima mnogo odgojenih crnogorica.


Imade doduše izvrstno uspjelih borika (prosti ili obični bor), koji su za
vrieme vojne krajine zasijani i to valjda na takovih plešina, na kojih se prirodnim
načinom gajenja još od prije postojeća listaća nije mogla podignuti.
Dotična mjesta bijahu po svoj prilici plandišta za marvu kroz dugo vrieme, te


. ih moradoše umjetno pošumiti, za koje pošuniljenje upotriebiše prosti bor.


Ovi borici su prekrasni i to takovi, da ne pokazuju one zle strane, kakovih
vidimo u boricih u drugih zemaljah, jer se sami ne progaljuju u onoj
mjeri, da bi to bilo od štete za uzdržavanje i popravljanje tla, te se mogu
ostaviti u miru bez ikakve druge pomoći šumara do najkasnije dobe, dakle do
podpune uporabivosti drva. Izvrstan uspjeh u odgoju ove crnogorice leži u tom,
jer joj klima posve odgovara, jer je zemljište dobro i jer se tlo ne troši, niti
se pogoršava. To je za to, jer je tlo prilično gustimi krošnjami valjano zastrto,
te postrance zaštićeno bljižajimi porastlinami. Ova vrst crnogorice može se
dakle za nuždu, ali samo prelazno još dalje uzgajati; nu nipošto ne valja, da
se trajno i na velikih površina goji.


Pokusa sa crnim borom imade ovdje malo i većina datira od vremena,
kad se nije šumska obrana vršila onako kao danas. Takove porastline od crnog
bora obrštene su po marvi, te se nikako podignuti ne mogu, nego po svud
vidiš grmiće, a takovi će ostati skoro do starosti. Po praksi u drugih zemaljah
valjda bi i ova vrst crnogorice ovdje dobro uspjevati mogla.


Pokusi sa smrekom i arišom takodjer su neznatni. Smrekove ogoje od
najnovije dobe jesu jako slabe. One se suše i opet ozelene, a starije biljke pokazuju
veoma proziran uzrast t. j . slabu krošnju od slabih končastih grančica i