DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 376 —


jer su prestari hrastici, koji kad kada ovakve naplavine zapremaju, po naravi
vrsti tog drvlja i sbog kradje tečajem vremena u tako riedkom sklopu, da
sigurno nije ni polovica zemljišta čestito obrasla, a osim toga bilo bi tlo srednjom
šumom uviek zastrto, te bi mogli s manjim gubitkom čekati, dok bi se počele
sjeći i dok bi se pružila zgodna prilika za prodaju ili drugu potrebitu porabu
vriednih vrstih drveća. Napokon su u okolici ovih šuma takodjer sela, koja
se kad kada baš iz takovih predjela grijati moraju i druge potrebe na sitnom
drvu namiriti imadu, a baš u svu tu svrhu jesu upravo srednje šume najprikladnije,
bez da se za namirenje svih tih potrebština dira u drvo nadstojnog
drveća, koje se može i te kako unovčiti.


U takovih predjelih ne preporuča se gojenje mješovite visoke šume, jer
bi produkcija i vrstnoća drva premalena bila naprama suagi i produktivnosti
onoga tla.


Proti gojenju takovih srednjih šuma protivila bi se dosadanja praksa, jer
ne samo, što je takovo gospodarenje svakako teže, nego kod takovog uzgoja izključena
bi bila za stoku paša i uporaba šumskog tla za preiazno gospodarsko
uživanje.


Prelazeć preko prvog toliko nevažnog prigovora, reći ću glede paše to,
da bi upravo shodno bilo, ako bi se paša na taj način posve u šumah zabranila,
jer je upravo ona uzrok naučnom gojenju i pomladjivanju, pošto i pastiri
sjeMrora i vatrom (slučajno i hotomično) haraju šume, dočim s druge strane ni
žiteljstvo neima nikakove koristi od takove paše. Ovakove narodne institucije,
kao što su baš imovne obćine, imale bi upravo ići za tim, da se paša ukine,
jer bi upravo tim podigle materijalno stanje u domaćem pučanstvu. Hranjenje
blaga u stajah svakako je bolje, jer ne samo da se blago bolje hrani i pomaže,
nego se i gnoj ne razsiplje, kao što to biva, ako stoka po šumi pase. Bolje je,
da naš puk kod kuće u staji manji broj marve hrani, nego da pase po šumi
množinu stoke, za koju mora držati više pastira, koji se u mladih godinah,
planđujuć po šumi, samo na lienčarenje i dangubu nauče.


Šumska paša prestala je u drugih naprednih zemaljah, pa bi sigurno dobro
bilo, da i kod nas tako bude. Ovo bi se dalo učiniti i kod nas, jer ima imućnih
seljaka i dosta dobrih gospodara, koji i sad svoje blago samo u staji hrane i
to baš s onih istih razloga, koje sam gore spomenuo.


Slično tomu patila je šuma kod nas do nedavna i sgrtanjem lišća i kopanjem
crne zemlje za gnojenje, pa danas ipak nitko ni ne misli, da iz šume
gnoj vozi za svoje polje.


Osobito štetna je šumska paša u kraških predjelih, a toga radi kao i radi
onoga, što sam u tom pogledu jur naveo, ne mogu propustiti, a da tom zgodom
ne upozorim na jedan laki način, kako bi se paša malo po malo posve iz
šume iztisnuti mogla, a to bi bilo, ako bi sbog gajenja „jednoć zabranjene
šumske predjele mučke za uviek od paše izključili".


U kraških šumskih predjelih cislajtanije raste takodjer trava, te je gdje
gdje u Primorju narod mnogo siromašniji, nego kod nas, pa je paša ipak za