DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 378 — u obsegu županije belovarske 18 for. ; u obsegu županije sriemske 45 for.; u obsegu zagrebačke županije 81 for, 50 novč.; u obsegu županije požežke 64 for.; u obsegu grad. poglavarstva petrinjskog 2 for. ; u obsegu grad. poglavarstva brodskog 5 for. ; u obsegu grad. poglavarstva kostajničkog 8 for. 50 novS. i napokon u obsegu grad. poglavarstva petrovarađinskog 50 nč. Ukupno 925 for. 50 n5. V. R—Č´—. Šumarsko i gospodarsko knjižtvo. Die Nonne. Ilire Lebensweise unđ ihre Bekampfung. Herausgegeben vom k. k. Ackerbauministeriura. Mit 2 Tafeln in Farbendruck. Eečeno ministarstvo izdalo je istu knjižicu i na češkom jeziku pod naslovom: M n i š k a. Jeji život a bubeni. Obje ove knjižice mogu se dobiti u dvorskoj knjižari Wilb. Fricka, Beč, Graben 27, te svaka stoji 20 novč. Kunze, neue Methođe zur rascben Berechnung der unecbten Schaftformzahlen der Fichte und Kiefer. Knjiga stoji 90 nč., a može se dobiti u gore rečenoj knjižari. Osobne viesti. Imenovanje. Kr. zemaljska vlada, odjel za unutarnje poslove, imenovala je rješitbom od 15. travnja i 5. srpnja t. g. br. 15 02«. i 27 768 kr žup. nadšumara Drag. pl. Fodroczy a predsjednikom, a nadšunara križevačke imo> ne obi´ine Bogosl. H a j e k a zamjenik m predsjednika kod izpita ZJ lugarsku odnosno šumsko-tehničku služtiu u obsegu županije belovarske, te kr. žup. nadšumara Frana X. Kesterčank a predsjednikom i nadšumara II. banske imovne obdine Vinka Banak a zamjenikom predsjednika kod rečenog izpita u obsegu županije zagrebačke. Umro. Šumarski pristav kod gjurgjevačke imovne obdine I. II u đ e c umro je 16. lipnja t. g. u najliepšem cvietu svoje mladosti. Bio je to mladić od oka, a tko god ga je poznavao, morao ga je zavoliti. I u svom zvanju bio je revan i napredan. Počivao u miru! Sitnice. Poziv. „Pitat´ <5e nas starost, — gdje je bila mladost!!" — Jest, podpunim pravom mogu šumari staroga provincijala ovu narodnu poslovicu protegnuti na sadanje njihovo stanje. Svaki dan smo stariji, a za budućnost si glavu ne taremo, misleći, da ćemo uviek biti kriepki i mlađi. Za to opet ponavljam onu gornju rečenicu: „Pitati će nas starost, gdje ti je bila mladost?" I najskromniji radnik žuljevima svojih ruku nastoji, da si što privriedi i da može u starosti mirno živjeti i mrieti, te ostaviti svoje mile obskrbljene makar i sirotinjski. A što šumari bivšeg provincijala rade?! Kano pastorčad čekaju u snu i đriemežu, hoće li se tkogođ i njih sjetiti. — Nu uzalud čekati. Evo prodje skoro ´/4 stoljeća, što traje taj đriemež i mrtvilo, a nitko ni da pomisli na šumare u provincijalu, akoprem imađe i takovih šumara, koji bi morali u mir ići, te još ,kubureći" kratke dane životariti, kad bi bili osigurani mirovinom. Pitajmo dakle, čim nam je naJa budućnost osigurana? U svih činovničkih i službeničkih slojevih u našoj domovini osigurana je budućnost, a samo šumarom ne. Za budućnost osigurani su i sudbeni i upravni činovnici; mjernici, živinari, Iječnici, učitelji, nadcestari, flnancijalni stražari, oružnici i čak razni uredski podvornici. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 379 — I šumari iz bivše krajine osigurani su dobro, samo mi šumari kod urbarskih ob(!ina gledamo sa strahom u našu buđut´nost! Od god. 1871. obečava se toga mnogo, ali uviek ostajemo ondje, gdje smo prije 20 godina bili. Ta eno već 1 obćinski činovnici digoše se na noge, da vojuju za svoju bududnost, ali samo mi stojimo prekrštenih ruku. Za to je vet^ hora, da i mi šumari urbarskih ob(5ina štogod započmemo. da si obezbiedimo našu buđue´nost. Nedajmo, đa nam se reže: „koliko ste se sami za sebe brinuli, toliko neka vam bude" Ne čekajmo dulje, nego složno na rad, pak obratimo se tamo, odkuda će nam sigurno traci bolje budućnosti sinuti. Obratimo se dakle na ono mjesto, odkuda možemo punim pouzdanjem očekivati, da neće naše jadikovke ostati kao „glas vapijućega u pustinji". ) Naš glavar zemlje pokazao je na svakom mjestu, đa mu je kulturni razvitak našega naroda na srdeu, pak da uviek gleda blagostanje njegovo podići. Obratimo se dakle, braćo šumari, na našeg glavara zemlje, te mu živimi bojami opišimo naše sadauje stanje i našu tamnu budućnost. 8 toga predlažem sliedeće: Pošto će se ove godine obdržavati šumarska skupština u Zagrebu, to neka se od strane šumarskoga družtva izašalje glavaru zemlje deputacija, koja će predati molbu svih šumara urbarskih obeina u svrhu uredjenja šumarstva i šumarske službe u provincijalu. Od strane šumarskog družtva neka se priredi memorandum, u kojemu će se obširno razložiti stanje šumarstva i šumara bivšega provincijala. Ovaj memorandum neka bi izradio tajnik šumarskog družtva. koji će ga tada predložiti šumarskoj skupštini na razpravljanje. Svi šumari, koji su za ovaj predlog, neka se za vremena jave predsjedničtvu šumarskog družtva, đa taj predmet može staviti na dnevni red kod ovogodišnje skupštine. Konačno molim sve prijatelje i sađrugove osobito one iz provincijala, đa u što većem broju na ovogodišnju skupštinu dođju u svrhu, da se o tom toli važnom predmetu bratinski i svojski medjusobno posavjetujemo. Budemo li u tomu složni, onda nemojmo krzmati, nego se sjatimo u glavnoj šumar, skupštini, te i ondje podignimo naš glas u obranu naše budućnosti, a ja sam uvjeren, đa ćemo i mi šumari urbarskih o´ćina radostno uzkliknuti: „I naša je budućnost !" Dakle do vidova. Gašo Vac , stubički šumar. Poziv i program češkog šumarskog družtva. Ćesko šumarsko đružtvo imati će 43. glavnu skupštinu u gradu Bi´eznic dne 10., 11. i 12. kolovoza t. g., te će spojiti i poučni izlet u šume kneževsko-biskupskog vlastelinstva Kožnital, u šume grofa Pž,lftyja u Bfeznici i u šume kneza Sehwarzenberga u Tochovici. Program glavne skupštine je vrlo zanimiv, a glavni referenti kod razpravljanja raznih šumsko i narodno - gospodarstvenih zadataka biti će vrhovni šum. savjetnik Ed. Swoboda, nađšumar Iv. Rektorjs, šumarnik Jos. Zenker, šumarnik Jos. Bohdimecky i šumarnik Jos. Haschke. Prijateljevanje odnosno mržnja međju životinjama. Prijateljevanje medju životinjama poznato je ne po jednomu, nego po više primjera. Zna se, đa čovječim uplivom životinje raznog poriekla žive u najvećoj medjusobnoj ljubavi, pa će zanimati čitatelje, ako jim o tom sa njekoliko primjera pričam. Kod njekog seljaka ostao je samo jedan kunić živ, đočim su ostali njegovi suplemenici redom uginuli. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 380 — U staji bila je mala rupa, kroz koju je taj kunić izlazio i unilazio, da svaki dan potraži svoje đružtvo, koje dakako nije više našao. U dvorištu bilo je mnogo kućne živađi, ali sve ga je izbjegavalo. Živađ je osamljena kunića uviek kljuvala i proganjala, 6im bi joj se približio, a jedini pas (ogar), koji je svakom zecu neprijatelj, obljubio je kunića sirotana. Iz početka dakako da je na kunića neprijateljski navaljivao i njega često po dvorištu vijao, ali opomenom domaćine umiri se ogar, te posve zavoli kunića. Kunić je cienio ogarovu ljubav, te je psa od sad neprestano pratio i njemu se umiljavao. Kunić osmjeli .se napokon tako, da je pred psom človio, t j . na stražnjih noguli stajao, skakao i prevrćao se, a to sve za to, da psu još bolje omili. I pas ga je tako zavoljeo, da je i ostala živad odustala od svakog napadaja na kunića, jer ga je uviek njegov drug ogar štitio i branio. Takovih primjera prijateljevanja naći ćemo u ptičjem svietu. Posije duge zime, kad grane sunašce proljetno, budi se i medju pticama medjusobna ljubav, a tako biva ne samo medju domaćimi, nego i medju pomorskimi pticama. Na milijune ptica (gavka, potapljač-crnovoljaca, galeba, alka* i t. d.) sjate se na glasovitom briegu, nazvan „ptičje brdo", u Laplandiji, da si nadju ženku i da sagrade gnijezdo, te odgoje svoje mališe. Ali medju pticama ima često više mužaka nego ženka, te se usljed toga porodi žestok boj i perušanje. Jedine alke žive u najboljoj slozi. Pošto medju alkami više ženka ima, nego mužaka, to mnogi mužak neima svoju drugaricu, pa takovi samci ipak nisu zavidni onim mužakom, koji su si ženku našli, pače takovi su osamljeni mužaci pvavi kućni prijatelji sretnoga para. Ako ženka na jajih sjedi, a njezin drug-mužak pred gnijezdom stražu straži, onda mu se uviek pridruži samac-alk, a ako mužak na jajih sjedi, onda straži na straži onaj samac alk. Odleti U i ženka i njezin drug-mužak, da potraže hranu, onda odmah uleti u gnijezdo samac alk, te legne na jaja, da jih grije mjesto ženke sretnoga druga. Ovakova požrtvovnost mora zaista i samoga čovjeka postidit. U gorah, u kojih se alki nasele, neima ptica-sirotica. Ako po kojoj nesreći ugine i ženka i drug-mužak, onda onaj kućni prijatelj alk odmah sjedne u gnijezdo, te grije jaja i leži na njih tako dugo, dok se ne izlegu mališi, koje onda svim žarom ljubavi prigrli, nje hrani i brani mjesto otca i majke. Zar ne, da je to liep primjer ljubavi svog iskrnjega ? Naproti ovoj Ijiibavi ima u ptičjem svietu i mnogo mržnje i neprijateljstva. Svakomu je poznata „roda*. Domaća roda broji se medju najrazumnije ptice, a poznata je rodina ozbiljnost, njezina ljubav za svoj rod i za svoje leglo. Ali i roda ima mana. Rodu se smatra za miroljubivu i bezazlenu pticu; nu to nije ipak tako. Ona se hrani obično samo od ubijstva i pliena, pa ako neima hrane, a ona će ubiti i pticu svoga plemena, da glad utiša. Ima puno slučaja, da rodo (mužak) navali na tudje gnijezdo, te onda pobaca.iz gnijezda tudja rodina jaja ili mališe, pa tako osvoji tudje gnijezdo, da se u njem njegova ženka-đrugarica ugnjezditi može. Ima i takovih roda, koje ne trpe u blizini ničije tudje gnijezdo, te se vole potuči, nego da jim bude gnijezdo u susjedstvu. Ako se rode potuku iz Ijubomornosti, t Gr. prof. Brusina zove alka „gnjorba", a tako ga pomorski Dalmatinci zovu, a to će biti od njoriti, roniti (untertauchen). Tko hoće da se upozna s hrvatskim nazivljem ptica, onomu preporučam prekrasno djelo prof. Brusine: ,iVIotriocem ptičjega svieta". |
| ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 381 — onda se takav boj bije do smrti, pa često u tom boju postrada i ženka, ako je ona toj Ijubomornosti kriva. Takav slučaj sbio se je u gradu Seesenu u Brunšvigu. Jedna ženka (roda) zavolila je naime njekog tudjeg rodu (mužaka), za što ju je njezin vjerenik tako dugo u gnijezdu kljunom tukao, dok nije bila prisiljena iz gnijezda hoćeš nečeš pobjeći. Od to doba je njezin pravi vjerenik lutao sam samcat od nemila do nedraga, a nije nikad tražio prilike, da ai nadje drugu pošteniju družicu. God. 1888. priobc´io je prefekt iz Timova bugarskoj vladi u Sofiji o čudnovatom boju, koji se je nad Tirnovom bijo. U osvitku zore vidilo se je, da od iztoka leti oko 200 orlova prama građu, a za njeki čas obletavali su ti orlovi briegove „Jantre". Sijaset ljudstva gledaše taj veličanstven prizor, kad na jednoč doleti množtvo roda na isto mjesto. Jedno vrieme gledalo je jato orlušina na jato roda posve mirno kao da hote omjeriti jakost jedne čete s drugom četom. Na jednoč počeše orlušine i rode ljut bojak biti, a čas po čas opazise ljudi, kako sad orio, sad roda sa bijueima krilima na zemlju padaju. Kad su se jata orlušina i roda prilično proredila, presta tad i krvava bitka, a obje vojske odletiše svaka drugim pravcem sa bojišta. Na bojištu nadjoše ljudi mrtvih 34 orlušine i 23 rode, a po broju mrtvih vidimo, đa su se rode baš junački ponijele. V. R—č -. Eako da se oporave i pomlade platane. Zna se za važnu ulogu, što ih platane imadu pri poljepšavanju i uriesivanju šetališta kao i trgova mnogobrojnih gradova. Interesno je dakle, da se znade, kako se ima postupati, da ih se podržava u dobromu stanju i što je mnogo važnije, da se oporave i pomlade, kad počmu prerano propadati. Žalibože to se sbiva u velike u mnogih naših velikih gradovih. Mi demo se prihvatiti onih primjeraka u glavnome gradu, da osvietlimo pitanje. Što je krivo, đa velik broj platana imađe slabu vegetaciju i inkorektnu konformaciju? Nanot je o tome objelodanio specijalnu studiju, pa evo što veli, koji su glavni uzroci toga: Stabla su zasadjena odviše blizu jedno drugoga; odviše su zatvorena medju zidovi kuda ; bez razlike lošo su obrezivana i zaljevana; često su zasadjena u tlo, koje im ne prudi, a napokon atmosfera velikih gradova sadržava elemenata, koji su njihovoj vegetaciji škodljivi. Ovi razlozi čine nam se temeljiti. Probitačno je, đa se stabla zasađjuju razmaknu tije, nu težke su neprilike uklanjati se blizini kuda; pa đa se to postigne, ne smiju se stabla obrezivati u piramidalnoj formi, jer takova forma poganja stabla, đa se preko mjerno razrastu i da se lišavaju najdoljnjih razgranaka. Treba se zadovoljiti, da se platane u formi piramide obrezuju, dok su još mlade, i to koliko je nuždno, đa se iz vise, pa da ne prieče prolazak. Naproti obrezivanje odraslijih stabala ima se držati ovih pravila: 1. postriži okrajke pobočnih grana, koje se prekomjerno razširuju, te po mrsnju ravnoteže stabla, spriečavaju prolaz kola i zatomljuju svietlo. 2. Porezi na lomljene grane, izguli panjeve i plješiva debla, koja su odumrla. 3. Svake treće ili četvrte godine porezi vrške stabala, koja se prekomjerno razgranjuju. Zaljevaju se navađno oko podnožja, a to je nedostatno. Povrh toga riedko je, đa u velikih gradovih narav tla platanama prudi. One imadu d igo i žiljasto korenje i trebaju duboko, prokopljivo i svieže tlo. U Parizu, gdje se nasipano tlo na mnogih mjestih susrede s vapnenastim, prevladivo suhim elementom, vrlo se trse te ponačinjaju zasadbene jame i napunjuju ih prinesenora zemljom. Nu neobhođno potrebito je, kad se radi o platanah, đa se ta zemlja odabei´e i đa se mjesto vrtlarske zemlje uzima zemlja glinasta i crnica. Uz ovakove prilike postupak naprama lošim platanam sastoji u tom, đa se iz najprije izčupaju oni zasadi, koji su preblizu jedan drugome. Da se i u kratko vrieme uzmogne viđiti, đa se je nešto popridiglo, pa da se ved prvih godina pribavi dovoljno |
| ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 3.82 — sjene, mogu se platane i dosta blizu zasađjivati, na pet metara jednu do druge; nu da se za buduće ljepota stabla ne odnemari, pa da im se pusti, da se mogu razgra nati, trebalo bi ih deset ili dvanaest godina iza zasađjenja proredjivati. Mnogo platana po šetalištih velikih gradova propade s uzroka pretjerane blizosti, Pomladjivanje se izvodi pomoću obrezivanja i to onako , kako smo obrazložili. Izkustvo pokazuje, da platana podnosi i vrlo kratak rez, te poganja i na starome stablu veoma lasno. Treba dakle upriličiti tako, da operacija bude prema onomu, što se želi. Tu se pako o drugom ne radi, nego da se obrezivanje vrši po sistemu, koji odoljeva svakoj kritici. Nu sada, gdje se nadje, da stablo prerano propada, treba ga jošte za mlada izkinuti, te misliti na to, da se drugo zasadi , a pokušati sve mogućno, da se očuvaju ona, što ih se ima. Kesultati ovako postignuti vrlo su povoljni. Najvažnije je, da se olakoti pridolazak vode do najdohijeg žilja. Za to se uzi maju ovalne posude, te se postavljaju na sredinu onoga intervalla, koji luči stablo od stabla. Voda, koja se raztače ovakovim načinom, više odgovara svrsi, nego li kad se izlieva okolo podnožja stabla. Jedino je gore u tome, što je taj postupak neudoban za prolazak šetaoca. Amelioracija tla postigava se tako, da se zemlja okolo posude u okrugu od 2´r,o do 3 metra polag đimensije žilja okopa. Prostor nam ne dopušta, da se u precizni detail toga praktičnoga postupka upuštamo. Ponovno upućujemo na bro šuru, što ju je Nanot objelodanio. ^^Le Boia". Carinsko pitanje pogledom na drvno tjestivo za fabrikaciju papira. * „Le Soleil" od IG. siečnja t. god. objelodanio je pod gornjim naslovom članak, koga idemo da pretresemo i ovdje reasumiramo, izpuštajući sva ona razmatranja, koja više spadaju u list politički, nego li u naš. Kako to navodi list, što ga citujemo, nova osnova carinske tarife ustanovljuje carinu i na drvno tjestivo, koje je sve do danas k nama slobodno ulazilo. Poznato je, da drvno tjestivo služi za pravljenje papira i da je mnogo jeftinije od krpa tako, da se skoro izključivo rabi za fabrikaciju papira za žurnale, klasičke knjige, đjačke teke i t. đ. Krpe ne rabe više, nego li za luksusni papir. Suroviuu pako za pravljenje tjestiva za papir daje jelovina. Drvo se postavlja pod žrvnjeve, melje se sve do u prašinu. Ta se prašina zakuhava u posebnih spremah s bisulfatnom lužinom do vrućine, koja razstavlja teklinu i smole. Drvno tjestivo pravi se poglavito u Švedskoj i Norvežkoj, koje zemlje jelovinom obiluju. Danas francezke tvornice papira, hvala za to đrvnome tjestivu, mogu da odole svakoj konkurenciji. One obskrbljuju domaća tržišta, te osim toga eksportuju godimice 22 milijuna kilograma papira i representuju vrieđnost od 15 do 18 mil. franaka. Udari li se uvozna carina na drvno tjestivo polag vladinih propozicija, naša industrija papira ne bi više mogla proizvoditi dosta jeftino, a da izdrži stranu konkurenciju. Papir bi se plaćao draže na domaćih tržištih, a mi bi na korist Belgije i Njemačke izgubili eksportaciju papira, pače i na korist Švedske i Norvežke, koje bi umjesto da se ograničavaju pretvorbom drva u tjestivo, podjedno i pretvarale tjestivo u papir. Vladina osnova izuzima od svake carine surovine naših poglavitih industrija: minerale, vunu, pamuk, nepređenu svilu, kože i t. d. Pa zašto da se udara na surovinu papirije ? * U oči g. 1892., koja je toli ominozna za trgovačke odnošaje izmedju pojedinih država, glože se u Francezkoj dvie struje: protekcijonistička i ona slobodne trgovine. „ Le Bois" prati pomno tok tih struja te i ovaj clančić priobćuje u br. 402. t. g. Pošto su s pobjedom jedne od tih struja angažovani interesi naše šumske trgovine, pratit ćemo ih i mi te u prevodu reproduciramo za naše čitatelje ove redke, iz kojih izbija na površinu mnogi point zasnovane carinske reforme. (Uređničtvo.) |
| ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 383 — Carina, makar i neznatna, znamenito bi povisila cienu fabrikaciji papira. Istina je, da se na titulu kompenzacije osniva zaštitna carina na papir. Nu istina je i to, da to ide u prilog francezkim konsumentom. Francezka papirija sad je u svome cvietu. Ona proizvodi 400 000 tonna papira, a od toga izvozi 20 do 25.000 tonna. Ona može da proizvodi jeftino, jer proizvodi puno, svi strojevi zabavljeni su i rade na sav mah. Tu je u poslu do 40.000 radnika. Počinilo bi se veliku pugi-iešku, kad bi se neoportunim fiskalnim mjerama tegnulo natražke povudi industriju, koja nam toliko koristi. Carinom na uvoz drvnoga tjestiva teži se zaštititi proizvodioce jelovine, Nu zaboravlja se, da se 9boju jelovine, što ju u francezkih šumah sjeku, upotrebljava za pravljenje dasaka, trupaca, brzojavnih stupova tako, da za drvno tjestivo preostaje jedva nešto malo drva, posve nedostatno. Kani li se, a da se ukloni kupovanju stranoga liesa, Prancezku razšumiti ? Zaista, liek bi bio gori od zla. I mi smo pristaše zaštitnih mjera, koje su nuždne. Mi želimo, da se narodni r&d zaštiti. Nu treba, da ga se zaštiti uvidjavno, a ne tako, da se carina udara na ovo i na ono, na sve proizvode, koji nam dolaze od stranaca. Sistematička, tvrdoglava protekcija bila bi štetonosna i interesom francezke industrije, kao i onim, što ih imadu konsumenti. U političkoj ekonomiji, kao i u svakoj stvari valja odbjegavati ono, što je prekoviše. Treba protekcije; nu ne treba je previše. Drvno tjestivo tvori se, mislimo, joste i više od smrekovine, nego li od jelovine ; pa bi smrefiaki Landes-ijski, kao i Sologne-ski mogli može biti da pruže našoj proizvodnji dobro uporište. Nu to nije važno za pitanje, kojim se bavimo. Nama sada dolazi drvno tjestivo iz vana i ne čini se racijonalnim, da ga se osine carinom pri ulazu u Francezku. Po našem mnijenju s pravom se je kazalo, da je eksportacija sreda industrije. Njezina je dužnost, da prekorači granicu i da svoju snagu nosi koliko je mogućno dalje. A da to uzmogne, treba da bude lako i dovoljno snabdjevena sa surovinam. (Obzirom na gornji članak mimogredce spominjemo, da se od nekoga vremena i dnevnik „Le Bois-´ tišde na drvnome papiru i napokon da je pitanje o carini na drvno tjestivo kao i o zaštitnoj carini glede ponajglavnijih šumskih proizvoda postalo akutnim u dnevnoj diskusiji izmedju pristaša protekcionizma i slobodne trgovine. Prvi iztiču, da treba domaće šumske proizvode zaštititi, jer ne samo da če se najprije prodavati samo ono, što daje domaće rodjeno tlo, nego da će se i bolje gajiti i njegovati šuma tamo, gdje već raste, a saditi, gdje je nema. Drugi se pako boje, da će zasnovana carina spriečiti eksportaciju papira s jedne strane, a s druge strane za sobom povući destrukciju šuma. Carina neće odviše udarati neizdjelano drvo, više će zahvatiti izdjelano drvo, a najviše stolarsko, tokarsko drvo, te izradjene predmete. Komisija predlaže na pr. carinu: masimum 4, a minimum 3 franka za izpiljeni hrast, briest, orah, jasen i kostanj. Opaz. uredničtva.) Bazprava o rastlinskih bolestib i o uzrocih. Mlađi lektor Petrovske ratarske i šumarske akademije S. Navašin priobćio je u 2. svezku „Izvjestija Petrovskoi Zemleđeljčeskoi i Ljesnoi Akađemii" god. 1889. razpravu o rastiinskoj patologiji pod naslovom : ,Pojam o rastlinskih bolestih i o njihovih uzrocih." Već sam uvod k razpravi veoma je interesan i zato ćemo se ovdje s njom pozabaviti. Opredieljenja rastlinskih bolesti, što su ih Frank i Zorauer ustanovili onamo, „da se svako odmicanje od normalnoga stanja vrsti predstavlja bolešću", te da se ,svako raztrojstvo organizma, koje kvari konačni cilj rada organizmova, spriečavajući mu iz panjenje svrhe, zove bolešću", — smatra mlađi lektor nedostatno točnimi i nepodpuno formulovanimi, te se posvema slaže s monakovskim profesorom Robertom Hartigom, da su „samo oni procesi bolježljivi, koji uvjetuju prijevremeno odumiranje čitave rastline ili makar i najmanje joj česti." Ovakovo opredieljenje ne samo da je dosta točno u |
| ŠUMARSKI LIST 8/1891 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 384 — teoretiCkom pogleda, nego i pođpuno odgovara onoj predstavi o bolesti, koju si može i praktik stvoriti, budući da je osnovano na oi´ievidnib znakovih, zavisedih od takovih procesa, koji sbilja ugrožavaju život rastline, a tim i interese gospodara. Ono tim ujedno i znatno olakoduje izučavanje fitopatologije, izključujući iz nje ogromni broj bolesti pai-asitskoga karaktera. Obraćajući se k posmatranju uzroka bolesti, mlađi lektor usvaja mnienja autoriteta i dieli ib na dva oveća odsjeka, a svaki od ovih mogućno je porazđieliti na kategorije: A) uzroci bolesti rastlina, proizvedenih uticajem stranih organizama ili parasita : a) rastlinskih i b) životinjskih; B) uzorci, proizvedeni djelovanjem neorganičke prirode: a) uticajem tla i b) atmosferićkimi uticaji. Poznati talijanski stručnjak, a bivši direktor šumskoga zavoda u Villonbroso dr. Berenger izkazao je u svome djelu: „Selvicoltura Napoli 1887" i klasifikaciju bolestnih rastlina: Razredi: Redovi: Kodovi : 1. Traumata (ranarice). 1. Traumatičke 2. Sepedogenesis (mokri trulež). I. Bolesti stabalja 2. Truležne (Saproge-3. Nekrosis (suhi trulež). i kore nesis). 4. Oenanthema (povrieda gljivama). 3. Teratologićke (Me-5. Monstrositas (mjestna nakazljivost) tallaxis). 6. ^ (obća nakazljivost). 7. Parasitismus (parasitizam epifit). 1. Micetogeničke (My- II. Bolesti cvjetova, 8. , ( , endofit). kosis"). plodova, lišća i t. d. 9. Anabrosis (povrieda zareznicima). 2, Entomatičke. 10. Oedematis (prorast). 1. Tlom. li -Trophopatis (bolesti hranit- III. Bolesti Čitabene). voga organizma 2. A.tmosferičkim uti ´12. Astrobolis (sunčana ožega i t. d.). oajima. Okončavajući s klasifikacijom bolesti, prelazi na obću karakteristiku gljiva, te ih porazdieljuje na nekoliko kategorija, a zatim upućuje, kako je nuždno, da se fitopatologija dieli u čistu patologiju, koja opisuje znakove ili simptome bolesti, etiologiju, koja izslieđjuje uzroke, koji BO proizvode te pojave i terapiju s profilaktikom, koje poučavaju, kako se izpravlja zlo, bolesti prouzročeno, ili kako mu se predusreta, da se u buduće ne ponovi. Akoprem da lektor i priznaje mogućnim, da se protiv bolesti šumskoga i voćnoga drveća „hasnovito primjenjuju neke mjere liečenja,* ipak se u sbilji pokaziva, da je fitoterapija nemoćna i sve se privodi na profilaktiku polag odnošaja napram pojedinim individuom. ,,Kao osnovno pravilo najobćenitijega svojstva preporuča se, da se odmah svako oboljelo drvo iz šume ukloni, pa tako predusretne zarazam ostalih." Pri izpitivanju tla u gospodarstvenom odnošaju riedko se kad osvrću na to, da ga kemioki analizuju, većim dielom zadovoljuju se mekaničkom analizom, ili bolje govoreći, ocienjuju ga na oko. ,Opis načina, kako se tlo mehanički analizuje onako, kako je prihvaćen u ratarskih laboratorijah Petrovske akademije", može koristiti i šumskim gospodarom. . jAHCHOii jKjpHaJt". Uredničtvo i naklada hrv.-slav. šumarskoga družtva. — Tisak C. Albrechta. |