DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 36     <-- 36 -->        PDF

. ~ 420 —


dak rimski za pašu (valjda i žirovinu oko Pada) g. 185. —184.
pr. I , je bio još vrlo velik. Pastirstvo bilo je tih godina naraslo u samoj Apuliji
u velike tako, da su ciele okolice bile poharane. Robovi se digoše na odpor,
ali ih rimska vojska potuče i 7000 bude odsudjeno na smrt.


Po Catonu zvali su se svinjari Subulcus, te su sa svojim! jati i široir.
prolazili.
Egipćani tovili su takodjer mnogo svinja, premda su ih držali nečistimi.
U Galliji je tovljenje osobito uspjevalo i to ponajpače oko Milana, a odavle
kao iz Arkađije i Venetije je za ciell liim svinjetina uvažana bila.
Nuzgređice spomenimo ovdje i to, da je Plinij preporučao Rimljanom za
krmu topoiovo i hrastovo lišće (valjda iz međjašnika!) On je izticao i djubrenje,
a Caton zahtievao je, da pribavi njegov Villieus djubra, koji je morao dapače
sa teglećimi volovi sabirati izmetinu. Već je on rabio slamu i lišće hrastovo za
nastelj. 0 volovih kazuje, da su ih izganjali u listače šume na pašu, a po zimi
napram moru. JoŠ je dakle oviek djubra manjkalo.
Pašnjaci, su u Italiji za Rimljana najveće dohodke davali, pa s toga i
posvetiše gospodari njima veću pažnjo, nego šumam (kada su sve šumo i onako
bili pašnjaci) i to sbog paše i žirenja. Zato su Rimljani obično na podnožju
pašnjaka i svoje majure gradili, pa su u tih pašnjacih i umjetno drveće sadili,
Livius i Varro pričaju,, da. su uz pašnjake i susjedne šume za žirenje čuvali, jer
da je žirenje ipak najkoristnije bilo.. (Vidi str. Seidenstecker 350.)
0 kulturi . Kako su svi narodi drvo dobre vrsti rado prenašali iz tudjine
u svoju domovinu, tako je stalno, da je dud g. 35L pr. I prenesen iz Palestine
u Rim i ovdje umjetno uzgojen,
U zapadnih zemljak tada je izvanredno napredovalo presađjivanje šuma.
Osobito se Rimljani odlikovahu svojimi zasadjenimi sumarni (Arbustum). Ovo
su po Varronu bile mješovite šume briesta, topola, cipresa i t. đ. Sadili su to
sve u liepe redove´.al tako, da su u vinogradih izmedju drveća sa jednim volom
plaziti mogli. Red stabalja upotrebiše za to, da se po njem penje loza, I divlje
šume, koje su ležale do majura, nasadjivali su umjetno i to vazda jednolikom
vršću drva. Za sve ove presadnje imali´su i čestite bašće" razsađnice.
(Valjda je to bila škola za sve buduće hrastove šume!)
Cjrusovi perivoji bili su takodjer pravitao u četvorini sadjeni,-;
Proredjivanja. Taj kulturni posao se - je morao najprije u perivojih
počimati.
Vrst i BUM a. Na .zaključku te periode, dakle od prađobe do Caesara
odnosno dogoj/44 pr. K veli Seidensticker, da je bilo hrastove šume
u Italiji i Grčkoj, pa iztočno od Jordana. Gr n o g o r i c e đa je bilo oko Ponta,
pa u Maceđoniji te po Apeninu a osebujno u Laciju i Corsici. Herođot kazuje,´
da^je bilo mješane hrastove i omorikove šume po guđurah grčkih« Cato pako
veli, da je u toj dobi svagdje onamo, gdje je šmnaizsječena po Italiji, pa se
više za ratarstvo upoirebiti oe mogaše, iznova zasijana ili presadjena.