DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 48     <-- 48 -->        PDF

— 432´ —


gasjenice izlegh sa se godine 1889. na 20. travaja; godine 1890.
na 31. ožujka, a godine 1891. na 16, travnja. Kako se vidi, diferencija u ležeaju
godine 1889. i 1890. iznaša tri neđelje dana; ta diferencija karakteriše
najbolje temperature dotičnoga proljeća, odnosno sumu topline, kuju smo u to


doba godine imali.
Poznato je, da će se gusjenice (odnosno jajašca) i u sred zime poledi,
ako ih metnemo u stanovitu toplinu.


Izlegav se ostanu gusjenice 4—5 dana na svojoj gubi, te šu u taj čas
veoma slične mravima. Promotriv ih pobliže^ može se opaziti, da ih ima, koje
sn svjetlije i koje su tamnije boje; obično imade ih ovih zadnjih više, nego li
svjetlijih. Ta razlika u boji biti će da karakteriše spol gusjenice i čini se, da
su one s tamnom bojom mužkarci, a sa svjetlom bojom ženke, a to ključim iz
toga, što u svoje vrieme mužkih leptira pnno više ima, nego li ženskih. Nakon
deset dana oe stane kod gusjenica te razlike u boji. Gusjenice su od prvoga
dana dlakave i mogu presti. Ojačav ponešto razidju se po cielom stablu za
lišćem, nu vraćaju se još po 10—14 dana k svojoj gubi, gdje opočivaju; nu
što starije bivaju, to si biraju sve skrovitije zaklone, kao što su to pukotine,
debele zakinute grane i t, d.


Brstenje traje od prilike 6 (šest) nedelja. Gdje imade izbora, tu se drže
hrastovoga lišća, nu kašnje, kada sve to manje hrane biva, nema više biranja,
nego se uništi sve: hrast, briest, grab, topola, jošovina, glog i t. đ. Pisalo se
je, da u jesenovo lišće nije ni dirnula, nu ja sam vidjeo, da je u 50 godišnjoj
sastojini i jaseniće obrstila, s druge strane opet moram priznati, da na čistu
jasenovu sastojina nije udarila. Isto tako nije ni za klen mnogo marila, dočim
sve ostale vrsti drvlja: hrast, briest, grab, jošić, topola, vrba i t. đ., padoše
joj žrtvom. I to valja opaziti, da je rađje brstila u visokoj šumi, nego li u
nizkoj mlađoj sastojini, i to valjda radi toga, jer nizka 5—10 godišnja šuma
kao usljeđ kiše, tako usljeđ rose dulje ostaje mokra, a na mokro lišće ne ide
gusjenica rado.


U voćnjacih čini se, da su joj šljive najmilije, nu nije poštedila ni kruške,
ni jabuke ni kajsije, jedine breskve i orasi ostali su čitavi, akoprem je ovdje
ondje i na orahu brstila.


Kada je list požđerala onda je bik i trava dobra; ali na travu udarila
je samo druge godine svoga žderanja, t. j . kada je bila još posve normalna i
u naponu snage.


Po naravi svojoj brstila je gusjenica po noći, a danju bi opočivala; nu
kada je nastala oskudica na hrani, onda se je brstilo i po danu i po noći.
Zanimivo je i to, da su po dvie tri vrsti gusjenica (đispar, chrjsorhoeaneustna) na jednom te istom listu žderale, a da nije jedna drugu nikojim
načinom u tomu priečila.


Šteta, koju gusjenica svojim žderanjem šumi nanese, sastoji se u manjem
prirastu; nu taj gubitak je u starih hrasticih tako neznatan, da je jedva
spomena vnedan; pravi gubitak u tom pogledu morati će istom pokušališta